REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-755/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja Udruge za zaštitu životinja Zmijolovac Šumeće, Šumeće 37, OIB:03065147602, kojega zastupa zakonski zastupnik NI, predsjednik, kao i opunomoćenik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Pilareva 28, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, kojeg zastupa BI, službena osoba, radi poreza na dobit, 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-10/23-01/43, URBROJ: 513-04-24-2 od 29. veljače 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, KLASA: UP/I-410-23/23-21/23, URBROJ: 513-07- 12-01-23-1 od 12. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-10/23-01/43, URBROJ: 513-04-24-2 od 29. veljače 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, KLASA: UP/I-410-23/23-21/23, URBROJ: 513-07-12-01-23-1 od 12. listopada 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke tužitelju se kao poreznom obvezniku utvrđuje obveza plaćanja poreza na dobit od 1. siječnja 2022. za primitke od obavljanja gospodarske djelatnosti. Točkom 2. izreke rješenja određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj u tužbi ističe da u osporenom rješenju nije dano obrazloženje o činjenicama navedenim u žalbi. Smatra da je zaključak kako je obveznik plaćanja poreza na dobit neosnovan i protivan odredbama Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 114/22., 114/23.). Ističe da niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko rješenje nemaju obrazloženje o odlučnim činjenicama koje su važne za utvrđivanje da li je tužitelj obveznik poreza na dobit. Navodi da postoje pravne osobe koje se bave gospodarskom djelatnošću, a nisu obveznici poreza na dobit, kao i da postoje različite kategorije sukladno članku 7. Zakona o porezu na dobit, te da neki od pravnih subjekata unatoč tome što se bave gospodarskom djelatnošću nisu obveznici poreza na dobit. Smatra da je trebalo provesti postupak razmjernosti predviđen Uputama o postupanju pri utvrđivanju statusa obveznika poreza na dobit od 20. listopada 2015. Pri tome je bilo nužno prethodno utvrditi i navesti na temelju kojih kriterija bi udruga tužitelja bila obveznikom poreza na dobit.

2.1. Dalje pojašnjava da je iz sadržaja odredbe članka 2. stavka 6. Zakona o porezu na dobit vidljivo da su udruge u pravilu oslobođene obveze plaćanja poreza na dobit, jer smisao osnivanja i djelovanja udruga nije gospodarska djelatnost, već obavljanje određenih društveno korisnih aktivnosti koje obavljaju članovi tih udruga. Nadalje, da su udruge u Zakonu o porezu na dobit iznimno predviđene kao obveznici poreza na dobit i to samo ukoliko su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 2. stavak 7. Zakona o porezu na dobit koje treba tumačiti kako ih zakon i navodi vrlo restriktivno i selektivno, te kao izuzetak. Ističe da se obveza oporezivanja gospodarskih djelatnosti koje obavlja udruga porezom na dobit može utvrditi samo u slučaju ako bi udruga obavljanjem ovih gospodarskih djelatnosti dovela sebe do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu. Stoga bi bilo potrebno da se udruga bavi istovrsnom gospodarskom djelatnošću kojom se bave i druge fizičke ili pravne osobe koje su inače upisane u upisnik poreznih obveznika, pa iz razloga što bi upisane pravne ili fizičke osobe plaćale porez, a udruga ga ne plaća, nastala bi nelojalna konkurencija kojom se narušava tržišna utakmica, koju činjenicu tuženik nije utvrđivao. Navodi kako je bilo nužno navesti koji se poslovni subjekti bave istovrsnom djelatnošću kao i tužitelj kao udruga. Prema saznanjima tužitelja takve pravne ili fizičke osobe koje bi se u Republici Hrvatskoj bavile poslovima hvatanja i zbrinjavanja zmija ne postoje, odnosno nisu upisane kao obveznici poreza na dobit. Uz to ističe da tuženik nije proveo postupak u kojem bi utvrdio da li takve pravne ili fizičke osobe postoje.

2.2. Nadalje, navodi kako je cilj i svrha osnivanja udruge bila da se pomogne u rješavanju ozbiljnog društvenog problema ulaska divljih životinja u urbane cjeline i opasnost koja time nastaje za stanovnike i za divlje životinje. Napominje da su članovi udruge stručno osposobljeni za obavljanje poslova hvatanja zmija koje su ugrožena vrsta i pod posebnom zaštitom, a zbog nedovoljne educiranosti stanovništva i straha koje izazivaju postoji opasnost da ugroze i sebe i stanovnike. Nadalje, navodi da se udruga bavi i edukativnom djelatnošću i organiziranjem predavanja, koje aktivnosti se obavljaju besplatno i pri tome se polaznicima predavanja osim usmenih izlaganja daju i promotivni i edukativni materijali čije se tiskanje financira iz prihoda koje udruga ostvaruje od hvatanja zmija i donacija te projekata EU i jedinica lokalne samouprave i regionalne uprave. Radi se o djelatnosti koja je od posebnog društvenog značaja i interesa jer se radi sa djecom i mladima, te u funkciji zaštite zdravlja i zaštite prirode. Poslovi su za opće dobro i udruga je uključena u sustav civilne zaštite preko službe 112 koja po dojavama građana obavještava udrugu o potrebi intervencije u svrhu hvatanja zmija i time zaštite zdravlja i života ljudi kod kojih je zmija došla u stan ili na javno mjesto.

2.3. Pojašnjava kako su kriteriji u Uputi od 20. listopada 2015. razlikovni čimbenik između obavljanja djelatnosti koja se oporezuje po stavku 7. odnosno neoporezuje po stavku 6. Zakon o porezu na dobit. Pojašnjava da nijedan član udruge ne obavlja sam, niti je na bilo koji način povezana osoba s pravnom ili fizičkom osobom koja se bavi poslovima koji bi imali značaj profitnih poslova, kao i da značajan dio prihoda tužitelja kao udruge se ostvaruje od projekata. Dalje ističe kako je udruga mijenjala svoj Statut sa 1. siječnjem 2022. i prilikom upisa promjena u Registar udruga nije traženo da se upiše u djelatnosti udruge i gospodarska djelatnost jer je prema navodima Ureda za opću upravu isto bilo nepotrebno jer je iz upisanih djelatnosti sve bilo dostatno opisano. Smatra da se tužitelj kao udruga ne bavi gospodarskom djelatnošću na način kako bi to bilo potrebno da se utvrdi obveznikom poreza na dobit. Tvrdi da je na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjena odredba članka 2. stavak 7. Zakona o porezu na dobit. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana, iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Tužitelj u podnesku od 6. prosinca 2024. iznosi da je zatražio podatak od Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Navodi da je iz odgovora ministarstva od 6. prosinca 2024. vidljivo da rješenje za hvatanje i premještanje strogo zaštićenih vrsta zmija posjeduje pet subjekata i to 2 fizičke osobe i 3 nevladine udruge. Smatra da tužitelj obavljanjem ove djelatnosti ne čini konkurenciju bilo kojem gospodarskom subjektu jer se nevladine udruge i fizičke osobe ne mogu smatrati gospodarskim subjektima, pa time nije ispunjen preduvjet za oporezivanje prihoda tužitelja jer hvatanje i premještanje zmija ne čini konkurenciju gospodarskim subjektima.

5. Budući da su se tužitelj podneskom od 14. studenog 2024., a tuženik podneskom od 29. studenog 2024., izrijekom suglasili da se spor riješi bez održavanja rasprave, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze, Sud je na temelju članka 98. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24., - dalje: ZUS) spor riješio bez održavanja rasprave.

6. Tijekom dokaznog postupka Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U provedenom upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu utvrđeno je da se tužitelj bavi gospodarskim djelatnostima izuzimanja životinja iz umjetnog, zatečenog i vraćanje u prirodno stanište, provođenjem aktivnosti u svrhu zaštite ljudi, objekata i poljoprivrednih nasada i kultura od posebno zaštićenih životinjskih vrsta, zmija, divljači i drugih životinja, provođenjem aktivnosti u svrhu zaštite životinja i ugrožavanja staništa od ljudi.

9. Prema ispisu iz Registra udruga na dan 27. studenog 2023., tužitelj je aktivna udruga registrirana u Registru udruga pod Registarskim brojem: 12001825.

10. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je Područni ured Slavonski Brod, Ispostava Slavonski Brod, sastavio 18. listopada 2023. službenu bilješku KLASA: 410-01/23-05/3, URBROJ: 513-07-12-01-23-2. Iz službene bilješke je vidljivo da je 2. listopada 2023. tužitelju upućen poziv da pristupi tome tijelu radi davanja podataka bitnih za eventualni postupak oporezivanja. Dopredsjednik udruge (tužitelja) JI pristupio je po pozivu 9. listopada 2023. Navodi se da udruga nema registriranu gospodarsku djelatnost, ali da je u 2022. izdavala račune za odrađene usluge (sukladno očitovanju –izdani računi u iznosu od 140.434,00 kuna). Dopredsjednik udruge se očitovao da su računi izdani za obavljene usluge izuzimanja životinja iz umjetnog, zatečenog i vraćanje u prirodno stanište.

11. Prema Prijavi poreza na dobit za 2022. godinu, koja je sadržana u spisu upravnog postupka, koju je tužitelj podnio 10. studenog 2023., iskazani su ukupni prihodi u iznosu od 176.624,00 kn i ukupni rashodi u iznosu od 153.809,00 kn, dok je dobit iznosila 22.815,00 kn.

12. Prema članku 2. stavku 6. Zakona o porezu na dobit, državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu obveznici poreza na dobit.

13. Sukladno članku 2. stavku 7. Zakona o porezu na dobit, osobe navedene u stavku 5. i stavku 6. ovoga članka, koje u skladu s posebnim propisima obavljaju određenu gospodarsku djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, dužne su u roku od osam dana od dana početka obavljanja te djelatnosti upisati se u registar poreznih obveznika koji vodi Porezna uprava radi utvrđivanja obveza poreza na dobit po osnovi obavljanja određene gospodarske djelatnosti. Ako se ne upišu u navedeni registar, Porezna uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su te osobe obveznici poreza na dobit za tu djelatnost.

14. Iz navedenih odredaba Zakona o porezu na dobit vidljivo je da udruge, u pravilu, nisu obveznici poreza na dobit, a da će to biti ako u skladu s posebnim propisima obavljaju određenu gospodarsku djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu. Tužitelj je aktivna udruga registrirana u Registru udruga, stoga tužitelj smatra da nije obveznik poreza na dobit.

15. Međutim, prema Prijavi poreza na dobit za 2022. godinu, podnesenoj 10. studenog 2023., navedeni su ukupni prihodi u iznosu od 176.624,00 kn i ukupni rashodi u iznosu od 153.809,00 kn, dok je dobit iznosila 22.815,00 kn. Dakle, tužitelj ostvaruje dobit obavljanjem svoje djelatnosti izuzimanja životinja iz umjetnog, zatečenog i vraćanje u prirodno stanište, provođenjem aktivnosti u svrhu zaštite ljudi, objekata i poljoprivrednih nasada i kultura od posebno zaštićenih životinjskih vrsta, zmija, divljači i drugih životinja, provođenjem aktivnosti u svrhu zaštite životinja i ugrožavanja staništa od ljudi.

16. Po shvaćanju ovog Suda, ostvarivanjem dobiti koja se ne oporezuje tužitelj je stekao neopravdane povlastice na tržištu. Pri tome se ne može prihvatiti stav tužitelja da obavljanjem svoje djelatnosti ne čini konkurenciju bilo kojem gospodarskom subjektu jer se nevladine udruge i fizičke osobe ne mogu smatrati gospodarskim subjektima, pa time nije ispunjen preduvjet za oporezivanje prihoda tužitelja jer hvatanje i premještanje zmija ne čini konkurenciju gospodarskim subjektima. To stoga što ne oporezivanjem dobiti tužitelj ima neopravdanu povlasticu na tržištu u odnosu na sve potencijalne gospodarske subjekte koji bi se odlučili baviti djelatnostima tužitelja, čime u startu čini konkurenciju svima koji bi se tim djelatnostima odlučili baviti.

17. Nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu tvrdnje tužitelja da je udruga osnovana da pomogne kod hvatanja zmija i njihovog zbrinjavanja u okoliš, osim čega se bavi i edukativnom djelatnošću i organiziranjem predavanja, koje se obavljaju besplatno, kao i da se radi o djelatnosti koja je od posebnog društvenog značaja i interesa jer se radi sa djecom i mladima, te u funkciji zaštite zdravlja i zaštite prirode. Društveni interes na koji upućuje tužitelj ne predstavlja zakonski kriterij razlikovanja je li određeni gospodarski subjekt obveznik plaćanja poreza na dobit ili ne, već je kriterij razlikovanja propisan relevantnim stavcima 6. i 7. članka 2. Zakona o porezu na dobit, prema kojemu je isključivo bitno stječe li neka od osoba iz stavka 6. navedenog članka neopravdane povlastice na tržištu obavljanjem određene gospodarske djelatnosti.

18. U odnosu na Uputu od 20. listopada 2015. na koju se tužitelj poziva, za istaknuti je da je u istoj navedeno da je u postupku utvrđivanja obavljanja gospodarske djelatnosti osobama koje načelno nisu obveznici poreza na dobit, a čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu potrebno utvrditi obavlja li se ta djelatnost samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti ili drugih gospodarstveno procjenjivih koristi. Neovisno o tome ima li određena osoba u svojim aktima o osnivanju za cilj ostvarivanje dobiti ili samo prihoda radi financiranja svoje djelatnosti, a prihode stječe razmjenom dobara i usluga na tržištu, smatra se da ona obavlja djelatnost na način i uz uvjete po kojima tu djelatnost obavljaju i poduzetnici koji su osnovani radi stjecanja dobiti.

18.1. S obzirom na to da tužitelj obavlja djelatnost samostalno i trajno, pri čemu je nesporno da je njezinim obavljanjem ostvario dobit, Sud je shvaćanja da se i po kriterijima iz navedene Upute tužitelju opravdano utvrdila obveza plaćanja poreza na dobit.

19. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo uz poštivanje postupovnih pravila. Rješenja su sastavljena u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21.). Ostali navodi tužitelja nisu relevantni za rješavanje ovoga spora

20. Stoga je Sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u točki I. izreke presude, u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a.

19. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

19.1. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku