REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2746/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica RP, zaposlenica tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 4.298,40 EUR (četiri tisuće dvjesto devedeset osam eura i četrdeset centi) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 2.800,00 EUR od 21. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.498,40 EUR od 29. siječnja 2025. do isplate, prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 1.498,40 EUR (tisuću četiristo devedeset osam eura i četrdeset centi) od 21. srpnja 2023. do 28. siječnja 2025.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.874,26 EUR (tisuću osamsto sedamdeset četiri eura i dvadeset šest centi) sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 66,36 EUR (šezdeset šest eura i trideset šest centi) sa zateznim kamatama od 25. studenog 2022. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 15. studenog 2023. navodi da je 20. listopada 2022. u Zagrebu (Dubrava) sudjelovao u prometnoj nesreći kao vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka]. Ističe da je za spomenutu nesreću odgovoran osiguranik tuženika koji je upravljao vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj upućuje na to da je u predmetnoj nesreći zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji i da mu je zbog toga nastala imovinska i neimovinska šteta od ukupno 4.300,00 EUR (1.300,00 EUR po osnovi pretrpljenih fizičkih boli, 1.100,00 EUR po osnovi pretrpljenog straha, 1.600,00 EUR po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i 300,00 EUR po osnovi pružene mu tuđe pomoći i njege). Također, navodi da mu je zbog liječenja ozljeda nastalih u predmetnom štetnom događaju nastao i trošak liječenja u iznosu 66,36 EUR. Navodi da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku s ciljem mirnog rješenja spora, da je tuženik odštetni zahtjev zaprimio 20. srpnja 2023. i tužitelju po osnovi naknade štete isplatio 1.500,00 EUR. Tužitelj navodi da mu tuženik time nije naknadio cjelokupnu štetu. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju plati 2.866,36 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 2.800,00 EUR od 21. srpnja 2023. i na iznos od 66,36 EUR od 25. studenog 2022. do isplate. Također, tužitelj traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za isti, no s druge strane osporava da bi tužitelj u predmetnoj nesreći zaista pretrpio ozljede u opsegu navedenom u tužbi. Ističe da je tužitelju po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete 27. srpnja 2023. isplatio 1.500,00 EUR. Tuženik upućuje na to da je tužitelju spomenutom isplatom u cijelosti isplatio naknadu nastale štete, odnosno da je u cijelosti ispunio svoju obvezu. Također, tuženik upućuje na to da je tužitelj specijalistički pregled mogao obaviti i na teret HZZO-a pa da stoga tužitelj u konkretnom slučaju ne može osnovano tražiti isplatu naknade imovinske štete u tom pogledu. Tuženik osporava tijek zateznih kamata te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Podneskom od 29. siječnja 2025. (list 72-74 spisa) tužitelj je (nakon provedenog vještačenja) uputio na činjenicu da je u predmetnom štetnom događaju pretrpio neimovinsku štetu u ukupnom iznosu 5.400,00 EUR (po osnovi fizičkih bolova 1.600,00 EUR, po osnovi pretrpljenog straha 1.800,00 EUR i po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 2.000,00 EUR) i imovinsku štetu po osnovi pružene mu tuđe pomoći i njege u iznosu 398,40 EUR. Stoga u ovom postupku konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da mu tuženik isplati 4.298,40 EUR po osnovi neimovinske štete te imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege sa zateznim kamatama od 21. srpnja 2023. do isplate.

4. Tijekom postupka među strankama je postalo nesporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali njegovi ukućani (list 54 spisa) te da je cijena jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege tužitelju 3,32 EUR.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrde MUP-a (list 5-6 spisa), medicinske dokumentacije (list 7-32 spisa), računa (list 33 spisa), odštetnog zahtjeva (list 34-35 spisa), dopisa tuženika (list 36 spisa), izvatka po transakcijskom računu (list 43 spisa) i medicinskim vještačenjem (list 62-64 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja (prometna nesreća) koji se dogodio 20. listopada 2022., a u kojem štetnom događaju je sudjelovao kao vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka].

8. Među strankama nije sporno da se 20. listopada 2022. dogodio štetni događaj, da je u vrijeme štetnog događaja vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika, a nije sporno niti da je spomenutim vozilom upravljala osoba koja je odgovorna za nastanak prometne nesreće. Također, nije niti sporno da je tuženik isplatio 1.500,00 EUR tužitelju po osnovi naknade štete nastale zbog predmetnog štetnog događaja. Stranke su isto tako učinile nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali njegovi ukućani te da je cijena jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege 3,32 EUR. S druge strane sporno je da li je tužitelju u spomenutoj prometnoj nesreći nastala šteta u onom opsegu kako isti to navodi tijekom postupka, a sporan je i tijek zateznih kamata.

9.1. Podneskom od 29. siječnja 2025. (list 72-74 spisa) tužitelj je preinačio tužbu na način da od tuženika po osnovi neimovinske štete i imovinske štete koja je nastala zbog pružene tuđe pomoći i njege, umjesto isplate 2.800,00 EUR sa zateznim kamatama od 21. srpnja 2023., traži isplatu 4.298,40 EUR sa zateznim kamatama od 21. srpnja 2023. Dakle, tužitelj je spomenutim podneskom povećao tužbeni zahtjev za iznos od 1.498,40 EUR po navedenim osnovama. Sud je spomenutu preinaku dopustio rješenjem od 13. svibnja 2025. (list 76, pisani otpravak spomenute odluke nalazi se na listu 79-80 spisa).

9.2. Istim podneskom tužitelj je povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem od tuženika traži isplatu 66,36 EUR po osnovi troškova liječenja. S obzirom da se tuženik u roku 15 dana od dana dostave navedenog podneska tužitelja (to jest obavijesti o povlačenju) o istome nije izjasnio, smatra da je na predmetno povlačenje pristao u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena i odlučio kao u izreci rješenja.

10.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah i jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju (i u kojem opsegu) bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Augustu Mijiću, specijalistu kirurgije.

10.2. Vještak je u nalazu i mišljenju od 1. siječnja 2025. (list 62-64 spisa) naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice, natučenje lijeve strane prišta, natučenje lijeve nadlaktice, manju parcijalnu rupturu tetive supraspinatusa lijevog ramena i natučenje lijevog koljena i gležnja. Vještak je također naveo da je liječenje tužitelja završeno 18. travnja 2023., a da se tužitelj po provedenom liječenju i dalje žali na tjemene glavobolje, vrtoglavicu, napetost, razdražljivost, trnjenje prstiju obje ruke te na bolove u predjelu lijevog ramena i ograničenje kretnje u lijevom ramenu; da je u sadašnjem tužiteljevom kliničkom statusu izražena umjereno napeta i palpatorno umjereno bolna PVM i da su kretnje vratom ograničene i bolne; da su kretnje vratom izvodive: antefeksija 30°, retrofleksija 45°, laterofleksija lijevo i desno 25°, rotacija lijevo i desno 45°; da postoji umanjena i terminalno bolna pokretljivost u lijevom ramenom zglobu, a da su kretnje izvodive: antekleksija/retrofleksija 150°-0-30° (170°-0-40°), abdukcija/addukcija 150°- 0-40° (170°-0-40°) i vanjska/unutarnja rotacija 40°-0-60° (60°-0-80°). Također, vještak je naveo da su za tužitelja zbog štetnog događaja nastale trajne posljedice koje umanjuju njegovu opću, životnu i radnu sposobnost za 10 % (u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu); da je tužitelj pretrpio primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) jakog intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah (koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 7 dana i u manjem intenzitetu 30 dana, da je kasni strah trajao 60 dana te da se isti manifestira zabrinutošću za ishod liječenja; da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od oko 5 dana, srednjeg oko 15 dana i manjeg oko 40 dana, a da su zaostale manje boli trajnog karaktera koje se ubrajaju u pojačane napore; da kod tužitelja nema naruženosti kao posljedice predmetnog štetnog događaja; da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće u trajanju od 30 dana po 3 sata dnevno te nakon toga u trajanju od daljnjih 30 dana po 1 sat dnevno, da je tužitelj morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove i da mu je pomoć bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i kod drugih svakodnevnih potreba.

10.3. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao jasno, stručno i obrazloženo, dok stranke na isti nisu isticale prigovore. Treba reći da sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem se isti očitovao o opravdanosti troškova liječenja tužitelja jer je tužitelj tijekom postupka povukao tužbu u dijelu u kojem je od tuženika tražio isplatu naknade štete po osnovi troškova liječenja (točka 9.2. obrazloženja).

10.4. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je liječenje tužitelja završeno 18. travnja 2023.; da su za tužitelja zbog štetnog događaja nastale trajne posljedice koje umanjuju njegovu opću, životnu i radnu sposobnost za 10 %; da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 7 dana i u manjem intenzitetu 30 dana, da je kasni strah trajao 60 dana te da se isti manifestira zabrinutošću za ishod liječenja; da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od oko 5 dana, srednjeg oko 15 dana i manjeg oko 40 dana, a da su zaostali manje boli trajnog karaktera koje se ubrajaju u pojačane napore; da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće u trajanju od 30 dana po 3 sata dnevno te nakon toga u trajanju od daljnjih 30 dana po 1 sat dnevno, da je tužitelj morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove i da mu je pomoć bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i kod drugih svakodnevnih potreba.

11. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

12.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 5.400,00 EUR.

13. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 120 sati. Među strankama je nesporno da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani i da je cijena jednog sata takve pomoći i njege 3,32 EUR pa tužitelju po toj osnovi pripada naknada imovinske štete u iznosu od ukupno 398,40 EUR.

14. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju već prethodno po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) isplatio 1.500,00 EUR. Stoga je utvrđenu novčanu naknadu po navedenim osnovama (5.798,40 EUR) potrebno umanjiti za ranije plaćeni iznos.

15. Slijedom navedenog, tužitelj u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od ukupno 4.298,40 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa u tom dijelu te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude.

16.1. Tužitelj sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP) ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos naknade imovinske i neimovinske štete koju je tražio tužbenim zahtjevom iz same tužbe i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužitelj je odštetni zahtjev tuženiku podnio 20. srpnja 2023. (list 36-37 spisa) pa mu je tuženik (u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva) u obvezi isplatiti zatezne kamate na iznos koji je tužitelj tražio u tužbi, odnosno na iznos od 2.800,00 EUR od 21. srpnja 2023. do isplate.

16.2. Što se pak tiče tijeka zateznih kamata na preinačeni dio (1.498,40 EUR), treba reći da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na povišeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kad je takav zahtjev postavljen u postupku, odnosno od trenutka kad je tužitelj preinačio tužbu, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva (odnosno za razdoblje prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete). Tuženik dakle ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je tužitelj uopće preinačio tužbu (takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u svojim odlukama broj Rev-1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024., broj Rev-647/2023-2 od 18. lipnja 2024.). Stoga tužitelj konkretno ima pravo na isplatu zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, odnosno na iznos 1.498,40 EUR od 29. siječnja 2025. do isplate. U preostalom dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos 1.498,40 EUR od 21. srpnja 2023. do 29. siječnja 2025. tužbeni zahtjev je odbijen.

16.3. Stoga je o tužiteljevom zahtjevu za isplatu zateznih kamata odlučeno kao u dijelu točke I i u točki II izreke. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) te je donesena u skladu s vrijednošću predmeta spora i s troškovnikom tužitelja (list 78 spisa).

17.2. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava dva podneska (podnesci od 12. siječnja 2024. i podnesak od 29. siječnja 2025.) u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 30. srpnja 2024. u visini 25 boda (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na dva ročišta (3. srpnja 2024. i 13. svibnja 2025.) u visini 100 boda za svaki (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 625 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.562,50 EUR. Također, tužitelju je nastao trošak vještačenja u iznosu 199,08 EUR i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 37,56 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) te sudske pristojbe za presudu u iznosu 75,12 EUR (Tar. br. 2. st. 1. u vezi s čl. 7. st. 2. ZSP-a). Dakle, tužitelju su u ovoj parnici nastali troškovi od ukupno 1.874,26 EUR. Također, sud je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na odmjereni mu trošak parničnog postupka i to od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17.3. Tužitelju s druge strane nije priznat trošak sastava podnesaka od 27. ožujka 2024. jer takav trošak prema mišljenju ovog suda nije bio potreban u ovoj parnici. Nadalje, tužitelju nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude. Naime, u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda se odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna strankama u elektroničkom obliku pa takav trošak, kao što je već rečeno, prema ocjeni ovog suda nije bio potreban u ovoj parnici u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

17.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu 16. lipnja 2025.

Sutkinja:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku