REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1863/2020-98

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Miško, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Predraga Heruca 6, protiv tuženika PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Sinovčić, odvjetnik iz Zagreba, Cernička 50, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana isplati tužitelju iznos od 9.583,91 EUR/72.210,00 kuna sa zateznom kamatom od 21. svibnja 2014. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim zahtjeva od tuženika isplatu iznosa od 583,98 EUR/4.400,00 kuna sa zateznom kamatom od 21. svibnja 2014. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 10.167,89 EUR/76.610,00 kn sa zateznom kamatom, od čega 2.415,56 EUR/18.200,00 kuna potražuje s osnove ukupnih novčanih iznosa kojeg je prema njegovim tvrdnjama posudio tuženiku, iznos od 4.168,82 EUR/31.410,00 kn s osnova radova na metalnoj konstrukciji na objektu u Prekrižju te iznos od 3.583,52 EUR/27.000,00 kuna s osnove iznosa koji je isplatio tuženiku za radove na objektu Klinička bolnica Sveti Duh, a za koje radove tvrdi da ih tuženik nije obavio niti mu je vratio isplaćeni iznos.

2. Valja istaknuti kako je tužitelj svoj zahtjev postavio kao protutužbeni zahtjev u predmetu koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Povrv-1336/14, a u odnosu na koji protutužbeni zahtjev je ovaj sud rješenjem od 8. ožujka 2016. (list 64. spisa) odlučio odvojeno raspraviti, voditi odvojeni postupak i donijeti odvojenu odluku smatrajući navedeno svrhovitim i opravdanim, a temeljem odredbe čl. 313. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). U navedenom postupku broj Povrv- 1336/2014 ovaj sud je 23. studenoga 2017. donio presudu koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7767/2017 od 28. kolovoza 2019. Navedeni spis je priklopljen predmetnom spisu radi uvida.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 50. do 51. spisa) osporava sve navode iz iste, ističe prigovor nedopuštenosti tužbe navodeći da je tužitelj trebao pokrenuti ovršni, a ne parnični postupak, te ističe prigovor zastare.

4.1. Ovaj sud je 23. studenog 2017. donio presudu P-790/2016 kojom je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen za iznos od 583,98 EUR/4.400,00 kuna (točka I. izreke), dok je odbijen kao neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatom iznosa od 9.583,91 EUR/72.210,00 kuna (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 663,61 EUR/5.000,00 kuna. Navedena presuda je povodom žalbe tuženika ukinuta u točkama II. i III. izreke rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-317/2018 od 9. rujna 2020. te je vratio predmet ovom sudu na ponovni postupak.

4.2. Slijedom navedenoga, predmet spora u ponovljenom postupku je isplata ukupnog iznosa od 9.583,91 EUR/72.210,00 kuna iz razloga što je za dio zahtjeva utuženog s osnove vračanja zajma u iznosu od 583,98 EUR/4.400,00 kuna presuda P-790/2016 u tom dijelu postala pravomoćna.

5. Bez obzira na navedeno, tužitelj je podneskom predanom na ročištu 29. studenog 2024. postavio tužbeni zahtjev na način da zahtjeva isplati cjelokupnog iznos od 10.167,89 EUR sa zateznom kamatom čime je povisio tužbeni zahtjev, da bi potom na ročištu 11. travnja 2025. povukao tužbu u dijelu obuhvaćenom pravomoćnim dijelom presude P-790/2016 za iznos od 4.400,00 kuna/583,98 EUR pa je slijedom toga odlučeno u skladu s odredbom čl. 193. ZPP-a kao u izreci ovog rješenja.

6. Kako su i tužitelj i tuženik u međuvremenu odjavili obrt, isti su naznačeni na način kako to glasi u uvodu ove presude.

7.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu, i to u: račune utužene u predmetu Povrv-1336/2014 (list 7. do 10. spisa), e- mail dopis od 12. prosinca 2012. (list 16. spisa), Ponuda broj P-12-0017 od 29. veljače 2012. sa nacrtima (list 32. do 35. spisa), troškovnik (list 57. spisa), dopis od 27. svibnja 2013. uz račun broj 36/1/1, troškovnik te specifikaciju od 22. svibnja 2014. uz povratnicu (list 107. do 113. spisa), dopis od 30. kolovoza 2013. uz račun (list 114. do 115. spisa), IRA – svi računi (plaćeni) od 1. do 30. rujna 2012. (list 116. do 117. spisa), nacrt (list 118. spisa), račun broj 45/1/1 od 23. kolovoza 2013. (list 119. spisa), faktura broj F-12-0045 od 30. listopada 2012. (list 135. spisa), faktura broj F- 12-0048 od 30. studenog 2012. (list 136. spisa), nacrti radova (list 137. do 138. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka GK (iskaz na listovima 127. do 128. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka HK (iskaz na listu 128. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka OK (iskaz na listu 172. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆK (iskaz na listovima 172. do 173. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka RK (iskaz na listu 176. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČK (iskaz na listovima 176. do 177. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka EK (iskaz na listovima 177. do 178. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AK (iskaz na listu 197. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka TK (iskaz na listu 288. do 289. spisa i 305. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠK (iskaz na listovima 294. do 295. spisa), proveden je dokaz saslušanjem tuženika kao stranke u postupku (iskaz na listovima 73. do 74. spisa, 199. do 201. i 306. spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku (iskaz na listovima 197. do 199. spisa), izvršen je uvid u priklopljeni spis ovog suda Povrv-1336/2014, a proveden je i dokaz očevidom na licu mjesta i građevinsko bravarskim vještačenjem po vještaku za graditeljstvo Toniju Kaučiću (nalaz i mišljenje od 27. prosinca 2023., list 242. do 263. spisa), koji vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje te se očitovao na prigovore na ročištu održanom 27. ožujka 2024.

7.2. Tuženik je tijekom postupka odustao od prijedloga da se od KB Sveti Duh zatraže računi za izvedene radove na tom objektu. Stranke su tijekom postupka zbog zdravstvenog stanja predloženog svjedoka odustale od prijedloga da se sasluša ŠK, međutim isti je tijekom postupka na prijedlog tužitelja, ipak saslušan s obzirom da se nakon teške bolesti i operacije u međuvremenu oporavio.

8. Sukladno članku 8. ZPP-a, temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatom iznosa od 1.831,57 EUR/13.800,00 kuna s osnove vraćanja zajma, zatim zahtjev za isplatom iznosa od 4.168,82 EUR/31.410,00 kuna s osnove radova na metalnoj konstrukciji na objektu na Prekrižju te zahtjev za isplatom iznosa od 3.583,52 EUR/27.000,00 kuna s osnove radova na KBC Sveti Duh za koje tužitelj tvrdi da je u navedenom iznosu platio tuženiku, a da ju ovaj nikada nije izveo.

10. U odnosu na dio zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 1.831,57 EUR/13.800,00 kuna s osnove vraćanja zajma ističe se sljedeće. Prvenstveno valja ponoviti kako je tužitelj inicijalno s te osnove utužio ukupni iznos od 2.415,56 EUR/18.200,00 kuna, međutim, presudom P-790/2016 je s te osnove tužitelju već pravomoćno dosuđen iznos od 583,98 EUR/4.400,00 kuna, kako je to ranije navedeno.

11. Tužitelj je u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva i na okolnost je li utuženi iznos pozajmljen tuženiku predložio saslušanje svjedoka GK, ŠK, HK i SK, a na navedenu spornu okolnost sud je saslušao i stranke u postupku.

12.1. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je on određenu novčanu svotu, iznosa kojeg se više ne sjeća, pozajmio tuženiku, i to u prisutnosti njegovog brata ŠK, koji je kod njega radio i bio voditelj radova na gradilištu, s time da se tužitelj ne može sjetiti da bi još netko drugi bio prisutan dok je on tuženiku posuđivao novce. Iz iskaza svjedoka ŠK proizlazi kako on zna da je njegov brat, ovdje tužitelj, u tri ili četiri navrata posudio tuženiku novce, ali ne zna o kojim iznosima se radilo.

12.2. Svjedok GK je iskazivao da je jednom igrom slučaja u bolnici Sveti Duh vidio tužitelja kako daje tuženiku neku kovertu, ali ne zna što je u toj koverti bilo niti ga je to zanimalo.

12.3. Svjedok HK iskazivao je o okolnostima u kojima je on sam od tužitelja posudio novce te je iskazivao kako je tužitelj imao torbicu u kojoj su se nalazile kuverte koje je on morao proslijediti drugima, ali svjedok nije vidio da bi on te koverte bilo kome dao.

12.4. Iz dopunskog saslušanja svjedoka CK proizlazi da taj svjedok nikada nije bio prisutan kada je tužitelj posuđivao bilo kakve novce tuženiku iako mu je ovaj znao reći da mu je on novce posudio.

13. Uvidom u spis Povrv-1336/2014 utvrđeno je da je tamo tužitelj, ovdje tuženik, tijekom tog postupka učinio nespornim sadržaj e-maila od 12. prosinca 2012. (list 15. spisa Povrv-1336/2014, list 16. ovog spisa) te je zbog navedenog učinio nespornim da je ukupni iznos od 1.831,57 EUR/13.800,00 kuna primio od tuženika te je u tom dijelu i u tom predmetu povukao tužbu.

14.1. Iz prvotnog iskaza tuženika, danog na ročištu 12. listopada 2017., proizlazi da je tužitelj tuženiku često bio dužan te da mu je na njegovo traženje znao davati određene iznose u gotovine na ruke ili mu je znao natočiti gorivo u kombi te mu je s te osnove dao na ruke ili u gorivu iznos od cca 18.200,00 kuna.

14.2. Ovaj sud je u ponovljenom postupku ponovo saslušao tuženika kao stranku u postupku na ročištu održanom 7. ožujka 2022. te dopunski na ročištu održanom 11. travnja 2025. te iz tih iskaza proizlazi da se nikada nije radilo o pozajmljivanju iznosa već se radilo o iznosu navedenom u e-mailu od 12. prosinca 2012., odnosno da se u biti radilo o plaćanju radove koje je tuženik za tužitelja odradio. Iz dopunskog saslušanja tuženika, provedenog radi dodatnog razjašnjenja sadržaja e-maila od 12. prosinca 2012., proizlazi kako mu tužitelj nikada nije pozajmljivao novac već da su se sva plaćanja navedena u navedenom e-mailu odnosila na radove koje je odradio za tužitelja. Naime, iz iskaza proizlazi da je ovdje tuženik izvodio radove na pergoli na objektu Dvojković na Gornjem Prekrižju, koji objekt nije predmet ovog postupka, te da mu tužitelj te radove nije ni naplatio, ali kako su se odnosi pogoršali on je u tom mailu naveo da je voljan i to podmiriti te da se iznosi koji se spominju u navedenom e-mailu i za koje je navedeno da mu je tužitelj dao u gotovini se ne odnose na pozajmice nego na iznose koje mu je on plaćao u gotovini na ime radova utuženih u predmetu Povrv-1336/20145, a kako mu tužitelj nije imao novaca za vratiti dug za te radove tako mu je, između ostalog, jednom prilikom kupio sa svojom karticom OSB ploče za iznos od 4.600,00 kuna te mu iz istog razloga napunio gorivo u kombije jednom prilikom kad je tužitelj od tuženika posuđivao kombi, odnosno da je svu gotovinu koju mu je tužitelj davao bilo isključivo s osnove vraćanja duga s osnove radova koje je utužio u predmetu Povrv-1336/2014 te mu nikada nije pozajmio novce u gotovini.

15. Odredbom članka 499. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da ugovorom o zajmu se zajmodavac obvezuje dati zajmoprimcu određeni iznos novaca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

16. Iz provedenih dokaza u ponovljenom postupku, ovaj sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li i u kojem iznosu tužitelj uistinu pozajmio tuženiku ukupni iznos od 1.831,57 EUR/13.800,00 kuna, kako to tužitelj tvrdi. Ovdje se posebno upire i na iskaz samog tužitelja koji niti sam nije mogao iskazivati koji iznos je točno pozajmio tuženiku, a to nije mogao niti svjedok ŠK, za kojeg je tužitelj tvrdio da je bio prisutan predaji novaca. Tuženik je tijekom ponovljenog postupka osporio da bi se iznosi navedeni u e-mailu od 12. prosinca 2012. odnosili na pozajmljivanje novaca u gotovini, već tvrdi da se radilo o iznosima koje mu je tužitelj davao s osnova radova koje je tuženik za njega obavio. U svakom slučaju davanje novčanih iznosa za izvedene radove ili kupnju materijala te trošak točenja goriva se ne može smatrati zajmom novčanog iznosa, kako je to propisano ZOO-om, bez obzira što je tuženik tijekom postupka učinio nespornim da je tako na ruke primio iznose iz navedenom e- maila.

17. Kako ovaj sud temeljem provedenih dokaza u ponovljenom postupku nije mogao utvrditi sa sigurnošću određeni iznos novaca koji je tužitelj pozajmio tuženiku i je li se uistinu radilo o pozajmicama ili o načinu plaćanja radova koje je tuženik za tužitelja obavio, a koje odlučne činjenice je tužitelj bio dužan u ovom postupku u skladu s odredbom članka 219. ZPP-a dokazati, ovaj sud je u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te ga je valjalo primjenom pravila o teretu dokazivanja u tom dijelu odbiti kao neosnovan.

18.1. U odnosu na utuženi iznos od 4.168,82 EUR/31.410,00 kuna s osnove radova na Prekrižju ističe se sljedeće.

18.2. Tužitelj tvrdi da je sa svojim materijalom kao kooperant tuženika radova na metalnoj konstrukciji na Prekrižju izveo radove ličenja konstrukcije težine od 5235 kg sa svim potrebnim predradnjama montaže uz zaštitu PVC stolarije i zelenila na nekretnini za koje radove je tuženik trebao platiti tužitelju cijenu od 6kn/kg metala, što ukupno iznosi utuženi iznos od 4.168,82 EUR, a koji iznos tuženik nije platio tužitelju unatoč činjenici da je od investitora za svoje i tužiteljeve radove u tri navrata primio na ruke u gotovini ukupan iznos od 78.525,00 kuna.

18.3. Tuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva u tom dijelu, kao i količinu izvedenih radova, a ujedno je osporio da bi navedeni radovi bili ugovoreni na način kako to tužitelj tvrdi. Također ističe i prigovor zastare u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva iz razloga što su radovi učinjeni u veljači i ožujku 2011., a tužba je predana sudu 22. svibnja 2014. Također tvrdi da ga je za te radove angažirao tužitelj, a ne obrnuto.

19. Iz iskaza tuženika danog u prvotnom postupku proizlazi da ga je tužitelj preporučio za izvođenje radova na metalnoj konstrukciji u Prekrižju, koje radove je vodio ĆK te da su oni na licu mjesta utvrdili da je konstrukcija predviđena troškovnikom društvom Leonardo-arhitektonska radionica d.o.o., kao inicijalnom ponudom, predimenzionirana te je tuženik stoga izradio novu statiku, izabrao nove profile i napravio novu konstrukciju koja je bila bitno lakša od one predviđene navedenim troškovnikom, te da stoga ti radovi nisu niti izvođeni prema troškovniku koji je tužitelj dostavio u spis, već je na licu mjesta izrađen obračun te dogovor oko nove cijene koja je bila bitno manja. Tuženik je potvrdio da je primio akontaciju za te radove, što proizlazi i iz rukom pisane potvrde na dnu predmetnog troškovnika (list 57. spisa), te da su mu radovi koje je izveo u cijelosti plaćeni s 20. travnjem 2011., a da su radove predali nakon izvršenja dodatnih radova s danom 30. travnjem 2011. Iz iskaza proizlazi da ga do ovog postupka tužitelj nikada nije pozivao na plaćanje bilo kakvog iznosa vezanog za ovaj posao jer on s njim nije bio u ni u kakvom odnosu u pogledu istoga, a ujedno proizlazi da je sav materijal koji je bio dostavljen na gradilište u Prekrižje bi ispljeskaren i zaštićen temeljnom bojom te ga je kao takvog postavio, a da radovi za koje je angažiran nisu imali s nikakve veze s ličenjem konstrukcije.

20. U ponovljenom postupku tužitelj se poziva na sadržaj e-mail poruke od 12. prosinca 2012. i tvrdi da je istim priznato dugovanje i prekinuta zastara, a na okolnost ugovaranja radova, količine i vrijednosti istih predložio je saslušanje ĆK kao svjedoka i stranaka, kao i građevinsko vještačenje. Tuženik je osporio da bi se u navedenom e-mail priznalo potraživanje s osnove upravo ovih radova te tvrdi da se izjava odnosila na drugi objekt i potpuno drugi posao na susjednoj kući na Prekrižju, koji posao se vršio u potpuno drugo vrijeme.

21. Kako je to već ranije navedeno, sud je radi razjašnjenja sadržaja navedene e- mail poruke dopunski saslušao tuženika koji je iskazivao da se u e-mailu radilo o radovima pergole na Prekrižju na objektu Dvojković, koji objekt nije predmet ovog postupka te da je jedan radnik tužitelja za tuženika na tom objektu izvodio radove ličenja nakon što su tu pergolu morali popravljati. Iz iskaza svjedoka CK proizlazi da se na objektu na Prekrižju, koji radovi su predmet ovog postupka, radilo o konstrukciji nadstrešnice, a ne pergola, jer je pergola nešto sasvim drugo, odnosno da je pergola tekstilno sjenilo koje se eventualno može staviti i na nadstrešnicu. Iz navedenih dokaza stoga proizlazi kako se radovi farbanja pergole navedene u mailu od 12. prosinca 2012., kojim mailom tužitelj tvrdi da je tuženik priznao potraživanje s osnove radova na nadstrešnici koji su predmet ovog postupka i time prekinuo zastaru, ne odnose na radove koji su predmet ovog postupka, već na pergolu, što je različita stavka od nadstrešnice. Ovaj sud je proveo i očevid na licu mjesta, kao i građevinsko vještačenje metalne konstrukcije-nadstrešnice koja je predmet ovog postupka te je tako sud neposredno utvrdio da se na predmetnoj nadstrešnici nalazi pokrov od kaljenog stakla, što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka, dok je pergola tekstilno sjenilo, a što dodatno potvrđuje da se radovi navedeni u e-mailu od 12. prosinca 2012. ne odnose na predmetne radove na metalnoj konstrukciji-nadstrešnici koja je predmet ovog postupka, pa je ovaj sud zaključio kako navedenom e-mail porukom tuženik nije priznao potraživanje tužitelja utuženo u ovom predmetu s te osnove, niti je time prekinuta zastara u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva.

22. Tuženik je iskazivao kako su predmetni radovi predani 30. travnja 2011. Također iz iskaza danog na ročištu 7. ožujka 2022. proizlazi da je tuženika za te radove angažirao ĆK po preporuci tužitelja te da je angažiran samo za izvođenje bravarskih radova, a da od njega nije bilo naručeno farbanje konstrukcije s time da je troškovnik koji je obuhvaćao radove temeljem kojega je on morao dati svoju ponudu bio predimenzioniran te je izrađen novi projekt koji je ĆK prihvatio te je tuženik uz pomoć AK, koji je nabavio materijal i u svojoj radio ga izrezao, pljeskario, očistio i stavio temeljnu boju te isporučio na gradilište, izveo te radove na način da su radnici tuženika konstrukciju montirali.

23. Iz iskaza svjedoka ĆK proizlazi da je on tuženika upoznao kada je prikupljao ponude za radove nadstrešnice po preporuci ovdje tužitelja te da je investitor bio FK, a da je bravarske radove u konačnici izvodio tuženik. Nadalje, svjedok je iskazivao da je tuženiku platio sve radove koje je on izveo, a da je bravariju trebalo i ofarbati pa da je tužitelj bio tuženikom kooperant u tom dijelu radova, a da je to sve zajedno plaćeno tuženiku, s tim da se on više ne sjeća koliko su ti radovi iznosili i koju količinu radova farbanja je izveo tužitelj, kao i da su svi radovi izvođeni i plaćani prema ponudi koju je tuženik dao, a da je troškovnik koji je tužitelj dostavio u spis bio samo temelj za prikupljanje ponuda. Svjedok prilikom davanja iskaza niše nije znao niti koje godine su ti radovi izvedeni ni kada su završeni, ali je iskazivao da je to bilo prije negdje 10 do 15 godina (iskaz dan na ročištu 15. prosinca 2021.).

24. Iz iskaza svjedoka ČK, koji je bio u vrijeme izvođenja radova zaposlen u obrtu tuženika, proizlazi da je tuženik izvodio nadstrešnicu u suradnji s DK s time da svjedok nema saznanja tko je bio naručitelj tih radova, ali zna da su posao dobili preko tužitelja te da je on trebao izvoditi radove farbanja, ali te radove nije izveo u cijelosti jer su profili već došli djelomično ofarbani, odnosno da je već bila na njih stavljena temeljna boja pa nije bilo ni potrebe da se izvedu svi radovi farbanja. Svjedok je također iskazivao da je prvotni projekt bio predimenzioniran te da su nadstrešnicu u konačnici izvodili prema novom proračunu u puno manjim kilama.

25. Iz iskaza svjedoka AK također proizlazi da je surađivao s tuženikom i na predmetnom objektu, svjedok se nije mogao sjetiti tko je kupio materijal za nadstrešnicu, misli da je čak to bio on osobno, ali je iskazivao da su čeličnu konstrukciju izradili i isporučili na gradilište te da ju je tuženik montirao te da su u okviru obrade te čelične konstrukcije istu pljeskarili, čistili te ju zaštitili temeljnom bojom, a da se radilo o 3 tone čelične konstrukcije, vrijednosti od negdje 50.000,00 kuna. Svjedok ne zna tko je vršio završno bojanje na gradilištu.

26. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je navedene radove na metalnoj nadstrešnici naručio ĆK i to direktno od tuženika po njegovoj preporuci te da je tuženik izveo naručene radove i konstrukciju montirao u objekt, a da je on prema dogovoru njega i tuženika stavio temeljnu boju i dva sloja laka, s time da se ne sjeća koliko vrijedi dio radova koje je on izvodio. Tužitelj je tvrdio da je tuženiku ispostavio račun s osnove tih radova na iznos od 31.410,00 kuna, a da račun broj 45/1/1 obuhvaća i pozajmicu od 27.000,00 kuna.

27. Sud je kao svjedoka saslušao i TK. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da isti nema saznanja tko je angažirao tuženika, ali zna da je tuženik izvodio konstrukciju, dok su radnici tužitelja za njega vršili temeljen premaz i završno lakiranje, i to na licu mjesta nakon što se konstrukcija montirala. Navedeni svjedok je prilikom dopunskog saslušanja iskazivao kako je prema njegovom sjećanju ovdje tuženik naručio ličilačke radove, ali se nije mogao sjetiti datuma niti točnog razgovora te da su radnici tužitelja dijelom ponovili temeljni premaz koji je bio oštećen te su izveli radove ličenja u dva sloja s lakiranjem.

28. Iz iskaza svjedoka ŠK, brata tužitelja koji je bio preko 30 godina zaposlen u obrtu svoj brata, proizlazi da je tuženika za bravarske radove angažirao ĆK, koji je angažirao tužitelja za ličilačke radove. Prema svjedokovim saznanjima, ĆK je platio tuženiku sve radove koje je ovaj obavio. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj na toj nadstrešnici pofarbao dva sloja temeljne boje i završni lak na licu mjesta te je ponovio kako je ĆK Konforta angažirao i tuženika i tužitelja za rad na toj nadstrešnici.

29. Tako provedeni dokazi saslušanjem svjedoka i stranaka međusobno su oprečni u pogledu toga tko je bio naručitelj ličilačkih radova čiju vrijednost u ovom postupku od tuženika zahtjeva tužitelj. Uistinu iz tako provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj radio ličenje metalne nadstrešnice, ali iskazi su oprečni u pogledu toga je li on te radove radio kao kooperant kojeg je angažirao sam tuženik ili ga je izravno angažirao ĆK, kako to proizlazi primjerice iz iskaza tužiteljevog svjedoka ŠK. Također, iskazi su oprečni i u pogledu toga je li tužitelj vršio i premaz temeljnom i konačnom završnom bojom ili samo ovo potonje. Iz iskaza tuženika i većine svjedoka proizlazi da se radovi nisu vršili sukladno troškovniku kojeg je tužitelj dostavio u spis (list 57. spisa), već temeljem ponude tuženika koja ne prileži spisu, ali iz provedenog vještačenja proizlazi da je sama količina ugrađenog čelika bila cca 3450 kg, što je manja količina od navedene u troškovniku, što potvrđuje da su se ti radovi izvodili po ponudi tuženika, a ne po navedenom troškovniku. Nadalje, iz iskaza proizlazi da se ličenje suprotno pravilima struke, kako je to vještak utvrdio, izvodilo na gradilištu, što je neosnovano poskupilo samu vrijednost tog dijela radova, koji su ujedno i nekvalitetno prema mišljenju vještaka izvedeni. Svjedok AK koji je u radioni izvodio predmetnu konstrukciju iskazivao je da je on ujedno izvršio i premaz temeljnom bojom, što proizlazi i iz iskaza ČK, ali su ti iskazi oprečni s iskazima drugih svjedoka i tužitelja u pogledu činjenice koje je točno radove tužitelj izvodio. Prema vještaku kad bi se predmetni radovi izvodili u skladu s pravilima struke, troškovi temeljene boje i završne boje iznosili bi ukupno 1.550,00 EUR bez PDV-a, međutim, sud iz provedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li tužitelj vršio ili ne i nanošenje temeljne boje jer su, kako je to već ranije navedeno, iskazi u tom dijelu oprečni. S obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj vršio radove završne boje, vrijednost kojih radova je vještak utvrdio u iznosu od 900,00 EUR bez PDV-a, tužitelju bi eventualno s te osnove pripao navedeni iznos, međutim, iz provedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti je li tužitelja kao svog podizvođača angažirao tuženik ili je on angažiran izravno od strane ĆK, koji je u ime investitora i naručio radove predmetne metalne konstrukcije- nadstrešnice.

30. Tužitelj je zahtjev za isplatom radova na predmetnoj metalnoj konstrukciji- nadstrešnici utužio 21. svibnja 2014., a prema tvrdnjama tuženika predmetni radovi su predani 30. travnja 2011., koju tvrdnju tužitelj nije s uspjehom osporio. U prilog tvrdnji tuženika da su radovi predani 30. travnja 2011. ide i činjenica da iz rukom pisanih potvrdi na troškovniku (list 57. spisa), koje je tuženik potvrdio da su njegove, proizlazi da je tuženik primao plaćanja za te radove u veljači i travnju 2011., s zadnjim primitkom iznosa od 1.650,00 EUR upravo 30. travnja. Iz navedenog proizlazi da je u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva protekao trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 228. ZOO-a slijedom čega je ovaj sud ocijenio tuženikov prigovor zastare osnovanim te je ocijenio da je u svakom slučaju taj dio tužbenog zahtjeva u zastari. Naime, kako je to već ranije navedeno, iz provedenih dokaza u ponovljenom postupku, nakon što je ovaj sud cijenio sadržaj e-mail poruke od 12. prosinca 2012. proizlazi da istim ovdje tuženik nije priznao dugovanje s osnove radova na predmetnoj metalnoj konstrukciji-nadstrešnici. Slijedom navedenih utvrđenja tužbeni zahtjev je stoga i u dijelu utuženih radova na metalnoj konstrukciji- nadstrešnici na Prekrižju ocijenio neosnovanim.

31.1. Ovdje valja nadodati kako je tuženik osporio vjerodostojnost računa 36/1/1 (list 108. spisa) i računa 45/1/1 (list 119. spisa). Iz računa broj 36/1/1 proizlazi da se odnosi na radove na objektu na Prekrižju i predmetnu metalnu konstrukciju. Na istome je navedeno da je ispostavljen 22. svibnja 2014., odnosno dan nakon što je podnesena tužba (ranije protutužba), pa je ovaj sud ocijenio taj račun nevjerodostojnim i ispostavljenim samo za potrebe utuženja u ovom predmetu.

31.2. Račun broj 45/1/1 ispostavljen je pak 23. kolovoza 2013. te se na istome navodi lokacija na Tuškancu, a radovi na kojem objektu nisu predmet ovog postupka.

32. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva utuženog s osnove radova na objektu radova na KB Sveti Duh u iznosu od 3.583,52 EUR/27.000,00 kuna navodi se sljedeće. Tužitelj u tužbi tvrdi da je navedeni iznos platio tuženiku za radove na navedenom objektu, a koje radove tuženik nije obavio niti mu je navedeni iznos vratio. Iz navedenog proizlazi da je navedeni iznos tužitelj utužio temeljem stjecanja bez osnove.

33. Tuženik je u prvotnom postupku osporio da bi ti radovi bili naručeni i izvedeni te je tvrdio da nema saznanja o kojim radovima se radi pa je u tom dijelu osporio osnov i visinu zahtjeva. Iz prvotnog iskaza tuženika proizlazi da ga je tužitelj angažirao radi izvođenja radova na rukohvatima na stepeništu kod uprave bolnice KB Sveti Duh, odnosno, dva stubišta na kojima su obostrano montirali rukohvate te na kanalima za cjevovode, pri čemu su demontirali i bravarske stijene na pedijatriji gdje su radili i nosače za uređaje. Tuženik je iskazivao da je sve naručene radove izveo te da su mu svi ti radovi plaćeni te da nije bio u obvezi bilo što platiti tužitelju s osnove tih radova kada je on bio taj kojeg je tužitelj angažirao za izvođenje radova. Tuženik je kao dokaz da mu je tužitelj platio sve radove koje je izveo dostavio i IRA- svi računi plaćeni u razdoblju od 1. rujna 2012. do 30. rujna 2012.

34. Iz iskaza svjedoka GK, koji svjedok je bio zaposlen kod tužitelja te je u bolnici Svetu Duh izvodio radove čišćenja, nanošenja dva puta temeljne boje i lakiranje gelendera, proizlazi kako taj svjedok ne zna tko je te radove naručio niti dogovarao, s time da je iskazivao kako tužitelj nije izvodio sam rukohvat niti montažu istog, već samo ličilačke radove o kojima je iskazivao, a da je rukohvat već bio montiran kada su došli na lice mjesta. Činjenica da je tužitelj izvodio radove na Svetom Duhu proizlazi i iz iskaza svjedoka HK. Svjedok NK nije imao konkretnih saznanja o tome je li tužitelj izvodio radove u KB Sveti Duh niti se sjeća da bi 2011. bili dogovarani bilo kakvi radovi na toj lokaciji, a niti je takva saznanja imao svjedok EK. Iz iskaza svjedoka RK proizlazi da je tužitelj od tuženika naručio radove na objektu KB Sveti Duh te da je tuženik tamo izveo radove rušenja stijene, izrade konstrukcije za medicinske aparate, kanalice u podu i rukohvate, kao i da su svi ti naručeni radovi izvedeni te nije bilo prigovora na iste.

35. Tužitelj je u ponovljenom postupku iskazivao kako je bilo predviđeno da se na navedenoj lokaciji izvode i neki drugi bravarski radove te da je vrijednost svih radova trebala iznositi 27.000,00 kuna koji je avansno platio tuženiku, a u koji iznos je uračunat i iznos vrijednosti radova na rukohvatu, a kako se ti bravarski radovi nisu izvodili, da su prebacili preostalu vrijednost radova na radove u [adresa], čija vrijednost je bila 3.000,00 kuna te da tuženik nikada nije vratio razliku između vrijednosti stvarno izvedenih radova i uplaćenog avansa. Iz iskaza tuženika provedenog tijekom ponovljenog postupka proizlazi da ih je za te radove angažirao tužitelj te da se radilo o radovima postavljanja rukohvata na stubištu upravne zgrade u dužini ukupno 30 metara, izrada i ugradnja kanala na odjelu rendgena te radove izrade i ugradnje nosača sa stropa na odjelu neonatologije, kao i uklanjanje neke stare bravarije, kao i da su se svi ti radovi izvodili u razdoblju između rujna i listopada ili studenog 2012. Tuženik je iskazivao da mu je s osnove dijela vrijednosti tih radova, tužitelj platio iznos od 25.000,00 kuna, a da račun nije bio specificiran jer je obuhvaćao još neke druge radove koje je tuženik izveo. Tuženik je iskazivao kako je u cijelosti izveo sva četiri rukohvata, svaki duljine 6,50 metara, a da mu je tužitelj uredno podmirio račune ispostavljene za ove ostale radove, s time da je račun iz studenog 2012. obuhvatio i izradu i montažu rukohvata koji je izvođen unutar zgrade od rendgenologije te se ne radi o rukohvatima od upravne zgrade. Tuženik je iskazivao da mu je tužitelj platio sve radove koji su izveli te nije preostalo nikakvo dugovanje, a da se iznos za koji tužitelj tvrdi da mi je plaćen avansno za radove koji nisu izvedeni, odnosi upravo na iznos od 25.000,00 kuna u kojoj vrijednosti je izveo radove za gospodina EK u [adresa] te četiri rukohvata na objektu KB Sveti Duh, a da su svi ti radovi i izvedeni. Svjedok ŠK je iskazivao kako je tuženik obavljao radove na rukohvatu u bolnici Sveti Duh, koje je tuženik izradio i postavio

36. Iz tako provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj angažirao tuženika za izvođenje radova na objektu KB Sveti Duh, međutim, iz provedenih dokaza proizlazi, suprotno tvrdnjama tužitelja, da je tuženik sve naručene radove na toj lokaciji izveo te da su mu ti radovi koje je izveo u cijelosti i plaćeni. Iz samog iskaza tužitelja proizlazi da su radovi na objektu KB Sveti Duh trebali iznositi ukupno 27.000,00 kuna, a da je tuženik preostalu vrijednost radova koju tuženik prema njegovim tvrdnjama nije obavio na navedenoj lokaciji prebacio na radove u [adresa], čija vrijednost je bila negdje oko 3.000,00 kuna i koje je, prema iskazu samog tužitelja, tuženik također izveo. Kako tako iz provedenih dokaza proizlazi, tuženik je sve od tužitelja naručene navedene radove izveo te mu je te radove tužitelj i platio pa stoga prema ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao tijekom ovog postupka da bi postojali radovi koje tuženik nije izveo, a koji radovi su mu bili plaćeni avansno pa da bi stoga postojala obveza tuženika na vraćanje utuženog iznosa s te osnove, pri čemu tužitelj nije točno specificirao niti koji su to radovi za koje tvrdi da nisu izvedeni (osim što je naveo da se radi o nekim bravarskim radovima), niti je dostavio bilo kakvu dokumentaciju temeljem koje bi sud mogao utvrditi točnu visinu vrijednosti izvedenih radova i eventualnu razliku između računa kojeg je platio tuženiku i tako eventualno neizvedenih radova, a nije u spis dostavio niti dokumentaciju vezanu za radove u [adresa] za koje tvrdi da je tuženik izveo i za koje radove daje aproksimativnu vrijednost od 3.000,00 kuna. Kako spisu ne prileži niti narudžba radova na navedenoj lokaciji niti bilo kakva dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi vrijednost tako naručenih i izvedenih radova, kao niti količina istih, sud je ocijenio da neće provoditi niti vještačenje po vještaku bravarske i građevinske struke na okolnost izvedenih radova, količine izvedenih radova, vrste tih radova te tko ih je izvodio, sve na lokaciji KB Sveti Duh, pri čemu spisu nije dostavljena niti bilo kakva dokumentacija vezana za radove izvedene u [adresa]. Stoga je ocjena ovog suda kako, bez obzira što su stranke u pogledu radova na objektu KB Sveti Duh bile u poslovnom odnosu, tužitelj nije dokazao da je naručio radove koje nije tuženik izveo, slijedom čega bi tuženik bio u obvezi vraćanja utuženog novčanog iznosa s te osnove tužitelju temeljem stjecanja bez osnove, pri čemu se posebno ističe da ukoliko bi sud utvrdio i postojanje takvih radova, što nije, tužitelj nije u spis dostavio dokumentaciju temeljem koje bi se eventualno moglo provesti predloženo vještačenje ili temeljem koje bi ovaj sud mogao sam utvrditi koliko bi eventualno iznosila razlika između iznosa koji je tužitelj platio tuženiku i vrijednosti naručenih radove koje tuženik nije izveo. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelj ocijenjen neosnovanim.

37. Slijedom svega navedenoga ovaj sud je tužbeni zahtjev u cijelosti sa svih utuženih osnova ocijenio neosnovanim slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

38. O troškovima postupka sud će odlučiti zasebnim rješenjem.

U Zagrebu 16. lipnja 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.