REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-523/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, Riva 8, protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE PRIMORSKO- GORANSKE ŽUPANIJE Rijeka, Nikole Tesle 9/X, OIB: 97967544201, radi naknade štete od 995,42 EUR, u pisanom postupku, 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 955,42 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 21. prosinca 2021. do isplate, a obračunavaju se do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi regresne naknade štete od 955,42 EUR. Dana 24.9.2021. oko 22:00 sati na Županijskoj cesti 5086, Porat – Sveti Vid – Miholjice (križanje s DC102), dogodila se prometna nezgoda na način da je BV, upravljajući motornim vozilom Smart ForTwo registarske oznake [registarska oznaka], naletio na divljač, srnu, koja mu je iskočila na cestu s njegove desne strane. Na vozilu Smart ForTwo registarske oznake [registarska oznaka] nastala je materijalna šteta. Tužitelj je temeljem police osiguranja od odgovornosti br. 804271894 osigurao odgovornost svih davatelja prava lova i lovoovlaštenika na teritoriju Republike Hrvatske. Tuženik je pravna osoba koja upravlja predmetnom prometnicom. Odredbom čl. 50. Zakona o cestama propisano je da pravna osoba, ovdje tuženik, koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Na predmetnoj prometnici nije bio postavljen prometni znak upozorenja „divljač na cesti“ iako je lovačko društvo zatražilo postavljanje takvog znaka dopisom od 21.2.2019. Iz prethodnog dopisa razvidno je kako je isti upućen jedinici lokalne samouprave Općini Malinska-Dubašnica. Međutim, navedeno nije od značaja obzirom na odredbu čl. 18. Zakona o općem upravnom postupku. Obzirom da je tuženik obvezan održavati prometnicu na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda, i to u stanju prikladnom za nesmetano odvijanje prometa, a što je očito propustio učiniti ne postavljanjem znaka, te je Zakonom propisana njegova odgovornost uslijed takvog propusta, tužitelj ovom tužbom potražuje od tuženika naknadu iznosa od 995,42 eura s kamatom koji je isplatio na ime naknade štete na vozilu. Isplatom navedenog iznosa temeljem ugovora o osiguranju odgovornosti, tužitelj je temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima stekao pravo na naknadu isplaćenog iznosa od tuženika kao osobe odgovorne za nastanak štete.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da nikakav zahtjev od strane lovačkog društva nije nikada zaprimio vezano za postavom prometnog znaka „divljač na cesti“. Kako je razvidno iz samog priloženog Zahtjeva Lovačkog društva Orebica, isti je upućen Općini Malinska-Dubašnica i to iz razloga što je u trenutku pisanja zahtjeva predmetna dionica ceste bila nerazrvrstana cesta pod upravljanjem Općine Malinska-Dubašnica. Predmetna dionica od kružnog toka na ŽC 5086 pa do spajanja s državnom cestom D 102 bila je do 22.2.2020. nerazvrstana cesta kojom je upravljala Općina Malinska- Dubašnica, a od tog datuma odnosno do stupanja na snagu Odluke o razvrstavanju javnih cesta („NN 14/20“) predmetna dionica je razvrstana kao ŽC 5086 (odnosno nastavak te iste ceste). Prelaskom ceste pod upravljanje tuženika na predmetnom dionici nije bio postavljen znak „divljač na cesti“. Iz toga proizlazi da tadašnji upravljač ceste nije postupio po zahtjevu Lovačkog društva Orebica upućenog 21.2.2019., dakle prije nego što je cesta prešla na upravljanje tuženika. Tuženik nakon preuzimanje ceste nije zaprimio zahtjev lovačkog društva za postavom znaka. Slijedom navedenog, potpuno su pogrešne tvrdnje tužitelja kako je tuženik propustio postaviti znak i time da nije održavao prometnicu u stanju prikladnom za nesmetano odvijanje prometa, uslijed čega da je primjenom članka 50. Zakona o cestama za štetu odgovoran tuženik. Također se ističe kako je sukladno članku 80. stavak 7. Zakona o lovstvu obveza lovoovlaštenika da radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastalom naletom vozila na divljač prati migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostavi izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestom, ovdje tuženiku. Dakle slijedom svega navedenog ističe se kako tuženik nema niti mora imati saznanja o potrebi i mjestima na kojima je potreba postavljanja znakova za „divljač na cesti“ zbog čega je i propisana gore opisana obveza lovačkih društva za dostavom takvih podataka upraviteljima cesta. Propust upravitelja cesta može biti jedino onda kada ne postavi znakove na traženje lovačkih društava. Člankom 1603. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Člankom 1064. istog zakona propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik što bi u konkretnom slučaju značilo lovoovlaštenik, a posebice imajući u vidu navod iz priloga policijske Potvrde (priložene uz tužbu) u kojem stoji kako na mjestu prometne nezgode lovištem gospodari lovačko društvo „Šljuka“ Omišalj, te da na mjesto događaja nije izašao lovnik. Također iz navedene Potvrde PP Krk nije razvidno kojom se brzinom kretalo vozilo, obzirom da je znak ograničenja postavljen na 40 km/h te stoga treba utvrditi i eventualni doprinos vozača nastanku štete. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je zahtjev za regresnu naknadu štete od 955,42 EUR s kamatama koju je tužitelj isplatio oštećeniku temeljem police osiguranja od odgovornosti lovoovlaštenika, jer je tuženik odgovoran za izlijetanje divljači – srne na javnu cestu jer nije postavio znak upozorenja „divljač na cesti“.

4. Odredbom čl. 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) propisano je: Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak (st. 2.). Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta (st. 3.).

5. Sud smatra da se ovdje s obzirom na okolnosti slučaja, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta jer odlučne činjenice proizlaze iz pisane dokumentacije koja je u spisu.

6. Uvidom u pisanu dokumentaciju u spisu sud je utvrdio da je do prometne nezgode došlo 24.9.2021. naletom srne na vozilo [registarska oznaka] (navodi tužitelja iz tužbe, navodi oštećenika na prijavi štete podnesene tužitelju na str. 21 spisa, potvrda Policijske postaje Krk na str. 7 spisa, fotografije oštećenika na str. 27 spisa) te da je tom prilikom na vozilu nastala materijalna šteta koju je temeljem Ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj (str. 15 spisa) isplatio tužitelj kao osiguratelj (Potvrda o izvršenom plaćanju na str. 32 spisa).

7. Već ovdje sud zaključuje da tužitelj nema aktivnu legitimaciju potraživati regresnu isplatu naknade štete prema tuženiku. Tužitelj se poziva na zakonsku subrogaciju temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima koja u st. 1. propisuje: isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

8. Prije svega tužitelj je već isplatio naknadu štete oštećeniku temeljem ocjene da je upravo njegov osiguranik Lovačko društvo Orebica odgovorno oštećeniku za štetu. Polica osiguranja od odgovornosti izdana je upravo za pokriće odgovornosti tužiteljeva osiguranika, ovdje lovačkog društva za štete trećima. Dakle, odgovorna osoba je lovačko društvo a sam tužitelj zaključuje isto kada plaća po polici osiguranja. Kraj takvog stanja stvari na tužitelja ne mogu prijeći osiguranikova prava (prava lovačkog društva) jer ih osiguranik niti nema. Osiguranik (lovačko društvo) je odgovorna osoba umjesto koje je naknadu isplatio osiguratelj (ovdje tužitelj). To je kao da lovačko društvo isplati štetu oštećeniku pa naknadu te štete kao regres potražuje od tuženika. U tom slučaju nema zakonske subrogacije, a ugovorna očigledno ne postoji. Prava ima jedino oštećenik koji očigledno nije prenio svoja prava isplatitelju, odnosno tužitelju.

9. Dakle, nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 963. ZOO-a, jer na tužitelja nisu prešla prava osiguranika – lovačkog društva koji ih u ovom slučaju nema.

10. Osim toga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO-a) odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., 127/24.)

11. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

12. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (čl. 50. Zakona o cestama). Međutim da bi došlo do odgovornosti pravne osobe nepostojanje prometne signalizacije trebalo bi biti u uzročnoj-posljedičnoj vezi s

izlijetanjem divljači. Po mišljenju suda postojanje znaka ne bi spriječilo divljač na izlijetanje. Da li bi postojanje znaka utjecalo na vozača ovdje nije ni odlučno jer vožnji vozača ne prigovara tužitelj koji mu je umjesto lovačkog društva isplatio štetu u cijelosti bez doprinosa ocijenivši da tu postoji odgovornost lovačkog društva slijedom čega je s istim sklopio i sporazum o naknadi štete (str. 31 spisa).

13. Slijedom navedenog, sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 963. ZOO-a, te da nisu ispunjene pretpostavke solidarne odgovornosti tuženika za štetu iz odredbe čl. 1067. st. 4. ZOO-a jer solidarnost postoji prema oštećeniku, a ne lovačkom društvu. Naime, tužitelj je štetu platio oštećeniku u cijelosti. Nepostojanje znaka ne utječe na izlijetanje divljači, već može utjecati samo na vozača čiji je odštetni zahtjev ocijenjen od strane tužitelja osnovanim.

14. Slijedom citiranih odredbi, sud je tužbeni zahtjev odbio odnosno donio je odluku sukladno izreci presude.

Rijeka, 16. lipnja 2025.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona,

osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.