Posl. br. P-847/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji tog suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IĐ, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po pun Ranku Alaču, odvjetniku iz Crikvenice, protiv tuženika 1) ĐĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], u zemljišnim knjigama naveden i kao ŽĐ, iz [adresa], zastupanog po pun Sunčici Paurović, odvjetnici iz Crikvenice, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave održane 30. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, dana 16. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužiteljica IĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnica realno određenog djela postojeće nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji realno određeni dio prema prijedlogu parcelacije (br.el.: 106-1- 2023, iz rujna 2023.g.) po mjerniku JĐ iz Geodezija Comermmerce d.o.o. iz [adresa] nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica] od 21 m2 k. o. [katastarska općina], te je na skici lica mjesta mjernika DĐ iz travnja 2024.g. označen točkama 1, 2, 5, 6, 7, 1., tako da tužiteljica može na temelju ove presude, a bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishoditi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime, nalaže se tuženim da tužiteljici nadoknade troškove postupka za zakonskom zateznom kamatom obračunatom na taj trošak od dana donošenja prvostepene odluke pa do isplate, a sve sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.200,00 EUR-a, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova postupka preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke ove presude.

r i j e š i o  j e:

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku od dana 14. siječnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 25. rujna 2023. godine, tužiteljica u bitnome, navodi da se u zemljišnim knjigama nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] (kuhinjski vrt kod kuće) od 26 čhv iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vodi se upisana na tuženom. Međutim, točno realno određeni dio naprijed navedene nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji prema prijedlogu parcelacije (br.el.: 106-1-2023, iz rujna 2023.g.) po mjerniku JĐ iz Geodezija Comermmerce d.o.o. iz [adresa] nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica] od 21m2 k. o. [katastarska općina] (k. o. [katastarska općina]) stvarno je vlasništvo tužiteljice IĐ. Tužiteljica je od svojeg sada pok. djeda ZĐ stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Dakle, prijašnji stvarni vlasnici tih nekretnina bili su pravni prednici tužiteljice, obitelj tužiteljice, koji su obrađivali to zemljište, te su kao svoje držali u posjedu. Navedeno zemljište tužiteljica kao svoje drži u nesmetanom kvalificiranom posjedu preko 100 godina (uračunavajući u vrijeme posjeda i posjed svojih pravnih predhodnika). Dakle, tužiteljica je na derivativni način stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, međutim opreza radi ističe se da bi tužiteljica do sada već i na originalni način dosjelošću stekla pravo vlasništva na toj nekretnini. Tužiteljica želi uskladiti zemljišknjižno stanje sa stvarnim stanjem na terenu, tako da se kao stvarna vlasnica uknjiži i u zemljišnim knjigama na tim nekretninama, te je predložila da sud po provedenom dokaznom postupku donese odluku na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. U svome odgovoru na tužbu tuženi osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Osporava da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini od svoga djeda pok. FĐ, odnosno da su prijašnji stvarni vlasnici bili pravni prednici tužiteljice, koji su obrađivali to zemljište i držali u svom posjedu te da se tužiteljica nalazi u nesmetanom kvalificiranom posjedu iste preko sto godina. Pok. FĐ, na kojeg se poziva tužiteljica u svojoj tužbi, prednik je tuženika, a predmetna nekretnina je u isključivom posjedu tuženika preko trideset godina, a ranije je bila u posjedu njegovih prednika. Naime, predmetnu nekretninu su oduvijek koristili vlasnici kuće na adresi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa u konkretnom slučaju upisano zemljišnoknjižno stanje odgovara stvarnom stanju za predmetnu nekretninu. Slijedom navedenog, predlaže se da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te obveže istu da tuženome nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Podneskom od dana 14. siječnja 2025. godine pun tužiteljice je precizirao tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude. Odredbom čl. 190 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) određeno je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je odredbom st 2 istog članka propisana iznimka koja predviđa mogućnost preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje tužitelj nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev podneskom od 14. siječnja 2025. godine, nakon zaključenja prethodnog postupka, ali po provođenju geodetskog vještačenja, takva radnja tužiteljice je po mišljenju ovoga suda dopuštena, pa je pozivom na odredbu čl. 190 st. 3 ZPP-a odlučio kao u izreci ovog rješenja.

4. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 4-5 spisa), prijedlog parcelacije (stranica 6 spisa), fotografije ( stranice 15-19 spisa), Ugovor o razvrgnuću zajednice i rješenje (stranica 24-27 spisa), darovni ugovor (stranica 28-30 spisa), povijesni zk izvadak (stranica 32-38 spisa), povijesni izvadak (stranica 39- 43spisa), prijepis posjedovnog lista (stranica 44 spisa), fotografije (stranica 47-48 spisa), skicu (list 49 spisa), staru kopiju katastarskog plana (stranica 51 spisa). Tijekom postupka saslušani su svjedoci TĐ, RĐ, KĐ, VĐ, HĐ, AĐ, NĐ, GĐ, EĐ, BĐ, ĆĐ, CĐ, ŠĐ, te tužiteljica i tuženik kao parnične stranke. Tijekom postupka proveden je uviđaj na licu mjesta dana 26. travnja 2024. godine, te 30. travnja 2025. godine uz sudjelovanje vještaka Tihomira Šubata koji je potom dao svoj pisani nalaz i mišljenje.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4- 5 spisa), te povijesni izvadak (list 39-43 spisa) je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica], kuhinjski vrt kod kuće površine 26 čhv, te je kao vlasnik iste upisan ovdje tuženik. Isto tako na istima je pod Z- 1881/82, temeljem rješenja o nasljeđivanju upisano pravo doživotnog uživanja za korist SĐ.

6. Uvidom u prijedlog parcelacije (stranica 6 spisa) je utvrđeno da je ista sačinjena po Geodezija Commerce d.o.o. iz [adresa], u rujnu 2023. godine, na kojoj je vidljiv položaj i oblik prijepora, te bi prema istoj novoosnovana k. č. br. [katastarska čestica] imala površnu od 73 m2, a k. č. br. [katastarska čestica] površinu od 21 m2.

7. Uvidom u fotografije ( stranice 15-19 spisa) je utvrđeno da se na istima gradnja potpornog zida, te stablo kojem je na jednom mjestu oguljena kora. Na fotografijama sa lista (47-48 spisa) je prikazan prijepor.

8. Uvidom u Ugovor o razvrgnuću zajednice i rješenje (list 24-27 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između IĐK, BĐ I OĐ, Košuljandić LĐ, Košuljandić OĐ, AĐ Đ i Košuljandić ČĐ. Istim se razvrgava njihova suvlasnička zajednica na način da između ostalog ĐĐK dobiva prijepornu k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok FĐ, Ž, pripada k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U istom ugovoru u članku 2. je navedeno da je taj ugovor zaključen sukladno razvrgnuću koje je provedeno u naravi još po prednicima ugovornih strana, a kako bi se razvrgnuće koje je u naravi izvršeno provelo i u zemljišnim knjigama. Predmetni ugovor ovjeren je od strane Kotorskog suda u Crikvenici, dana 12. travnja 1961. godine, a odobren 13. travnja 1961. godine.

9. Uvodom u Darovni ugovor od dana 23. veljače 1960. (list 28-30 spisa) je utvrđeno da PĐ daruje SĐ rođenoj PĐ i UĐ k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U članku 1 istoga se naglašava da su istim česticama još uvijek upisani i drugi suvlasnici iako je on samovlasnik istih temeljem ugovora o diobi koja je bila prije otprilike 100 godina jer je prednik darovatelja tu sagradio kuću prije 70 godina. Člankom 2 istoga određeno je da predmetne nekretnine u naravi sačinjavaju stojnu kuću i dvorište sa vrtom u selu Košuljandići br. 20. te da im isti daruje nekretnine kako u naravi stoje i leže i kako ih on u naravi uživa i posjeduje odnosno kako su ih već 24 godine koristili daroprimatelji stanujući u kući i koristeći površinu oko kuće. Predmetnom ugovoru pristupili su i preostali tada upisani suvlasnici.

10. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 32-38 spisa) je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica], izgrađeno zemljište br. 24 [adresa] površine 149 m2, pomoćna zgrada površine 23 m2, pomoćna zgrada površine 19 m2, dvorište površine 422 čhv, te je kao vlasnik iste upisana ovdje tužiteljica.

11. Uvidom u prijepis posjedovnog lista 504 k. o. [katastarska općina] (list 44 spisa) je utvrđeno da je na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u isti kao posjednik naveden tuženi.

12. Svjedokinja TĐ u svome iskazu navodi da se radi o dijelu čestice koji nikada nije bio u ničijem vlasništvu izuzev PĐ, nadimka J, a to zna jer je tamo rođena i odrasla. Isto tako da se sjeća da su oni kada su gradili kuću držali materijal na prijeporu i to je oduvijek bilo njihovo, a pri čemu misli na obitelj tužiteljice. Da su prijepor koristili samo FĐ i ČĐ, baka i djed ovdje tužiteljice, a na prijeporu je velika murva koju je tuženikova majka često jela i govorila kako je dobra ta Tekačićeva murva, a ovdje tuženik ju je popilio. Da je potporni zid ispod prijepora koji se nalazi na fotografiji koja prileži listu 93 spisa sagradila obitelj tužiteljice, ne zna kada, ali zbog potrebe da se to ne uruši. Da stanuje u [adresa], od 1986. godine, a posljednji put je bila na prijeporu po prilici prije dvije do tri godine. Da tužiteljica živi u kući u [adresa], već dosta godina, da je jedno vrijeme živjela u [adresa]. Da su se prednici tuženika bili D, SĐ i Z, te zna da se njegov otac prezivao UĐ. Da je PĐ brat od tuženikove pokojne majke, ali ga baš nije viđala na prijeporu jer su oni živjeli dolje na moru, na obali. Da je kuća tuženika odmah do prijepora, dvorište mu je iza zida, a nije ga viđala na prijeporu, njega tu nije bilo, on je živio u [adresa].

13. Svjedokinja RĐ u svome iskazu navodi da se radi o komadiću zemlje. Da je dugo u [adresa], od 1971. godine i poznato joj je što je čije. Uvijek se društvo skupljalo kod njezine svekrve pa je tako dolazila i tuženikova majka i drugi susjedi i uvijek se govorilo da je prijepor Tekačev, a to je obitelj tužiteljice. Da se sjeća da je tuženik bio zapilio murvu i da je onda došao kod nje, sjedili su njenom dnevnom boravku i tada su još bili u dobrim odnosima. Tada ju pitao je li čula te joj je rekao da zapilio murvu, da ona nije njegova, ali da mu njezino korijenje ide u dvorište. Potporni zid ispod prijepora sagradila je obitelj tužiteljice, odnosno njezin suprug. Da su oni tamo oduvijek držali stvari, tamo se nalazila miješalica kad su radili zid, grede, šoder, pijesak i slično i obitelji tužiteljice nije nitko osporavao pravo korištenja prijepora, niti ih u tome ometao. Da zna da je baš taj dio od RĐ iz priča starijih, njene svekrve, majke tuženika, tete F, tete T i drugih koje su svakodnevno dolazile kod njene svekrve, ali ne zna kako im je pripao taj dio u vlasništvo. Da ne zna kada je umrla majka tuženika ne zna ni kada je umrla njena svekrva, a kamoli koja od susjeda. Da ne zna precizno kada je građen potporni zid, nije ju to zanimalo, ljudi su gradili na svome, a tu je ranije bio kameni zid koji se urušio i kamenje je padalo na prolaz između kuća. Da obitelj RĐ nije koristila prijepor na drugi način izuzev onoga što je navela jer to nije bilo za ništa drugo, nije bilo za kopanje, to nije bio vrt, tu je rasla samo murva i koprivić. Da je posljednji put materijal bio na prijeporu još prošle godine.

14. Saslušan kao svjedok KĐ u svome iskazu navodi da ga je ovdje tuženik pitao da li se ja sjeća kakvih stvari iz mlađih dana pa je rekao da se sjeća. Sjeća se da su miješali beton u tuženikovom dvorištu kada su on odnosno njegovi roditelji obnavljali stubište odnosno balkon u kući. Da je jednom prilikom sreo njegovu majku kako sjedi na kamenu pred kućom i tada mu je rekla kako ga je vidjela prvi put u Trstu i Veneciji, a radilo se o vremenu kad je on bio odsutan i po prilici desetak godina iza ovih radova koje je spominjao. Da se u ovome sporu radi o "frtaljčeku zemlje" za koji misli da se nalazi ispred kuće tuženika i zna da se oko toga sude, ništa drugo. Da je prolazio putem uz kuću tuženika ali to je bilo davno. Da je na prijeporu rasla murva i to kad je spominjao događaj s tuženikovom majkom ona je sjedila ispod tog drva.

15. Saslušan kao svjedok VĐ u svome iskazu navodi da je pozvan zbog onog trokuta zemlje koji se nalazi između seoskog puta koji ide prema ulici van, a s druge strane nalazi se mali putić koji vodi u vrt. Da ga je negdje po prilici 1999. godine tuženik zamolio da li bi mu popilio kakve grane, a kako je radio u HEP-u imao je loše iskustvo sa rezanjem grana na javnim površinama pa ga je pitao čije je to, a on je rekao moje, te mu je donio vlasnički list. Da je nakon toga posjekao grane, radilo se o ravnoj površini koja nije bila ograđena. Negdje 2005. godine da ga je tuženik zamolio da mu popili i jednu staru murvu koja je tamo rasla, te ju je odrezao tako da je ostao panj visine po prilici 50 cm, a da služi tuženiku kada bude išao s mora da se tamo može odmoriti. Isto da mu je rekao da ostatak te murve može ložiti ili dati nekom drugom u selu. Negdje lani ili pred lani zvao ga je radi tog koprivića kojeg je rezao 1999. i tamo na njemu je grane bila prije porezala tužiteljica, a s druge strane tuženikova kći. Da je sa njim tad bio njegov kum NĐ i tada je došla tužiteljica i rekla da je to njihovo, da je taj dio u sudskom postupku i oni su odustali onda od toga jer se nisu htjeli svađati, a dobar je i s njim i sa njom, tako da onaj trupac od koprivića i dan danas stoji tamo. Da je u kući tuženika jedno vrijeme živjela MĐ koja je bila konobarica i čini mu se da je to bilo negdje prije rata jer je otišla negdje za vrijeme rata. Da ista nije ništa radila na prijeporu to nije bio nešto za obrađivat, ne zna niti da li je rezala kakve grane. Da je tužiteljica došla u [adresa] negdje za vrijeme rata, čini mu se da su prije živjeli u [adresa]. Da je prije češće išao uz prijepor, međutim sada tamo nema nikoga od društva izuzev tuženika, a na more ide autom. Da je prolazio uz prijepor kada se kuća tužiteljice rekonstruirala a materijal se vozio od magistrale dolje, a nije vidio da li se isti odlagao na prijeporu. Da ne zna tko je sagradio potporni zid, da je tamo ranije bio kameni zid. Da ne zna kada se radila kuća tužiteljice, ista se radila u etapama, bio je prvo stari dio koji je bio prizemnica pa se micao krov, pa se radila ploča, dodavao se komad zida na stubištu i slično.

16. Saslušana kao svjedok HĐ, kći tuženika, u svome iskazu navodi da ima 46 godina i od djetinjstva je skoro svake godine dolazila u obiteljsku kuću, a u zadnje vrijeme i češće i drži da je prijepor činio dio njihova vrta. Kada je bila mala tamo nije bilo ništa izgrađeno i tu se igrala, a radilo se o zemljištu koje nije bilo uređeno. Pitanje vlasništva pojavilo se negdje 90- ih i sjeća se da je jednom prilikom došao stric, očev brat koji se vratio iz Australije, te je njih troje pričalo tada o vlasništvu terena. Sjeća se da je otac imao 6/8 vlasništva, a njegova sestra jedan dio, te stric jedan dio, te je bio plan da otac otkupi te njihove dijelove, te je otac u postupku prije kupnje provjeravao stanje u katastru i gledao katastarski plan te je htio objediniti cijelo vlasništvo kuće, vrta i tog komada zemlje koji su činili cjelinu. Isto tako napravljena je procjena kuće i okolnog zemljišta pa tako i prijepora. Oni su se međusobno suglasili i tada je otac kupio sestrin dio, a dosta kasnije brat mu je dao svoj dio. Na prijeporu se nije ništa posebno odvijalo, to je tada bio otvoreni teren i tu su skupljali travu i brinuli se o njemu. Jednom prilikom kada je došla prije otprilike desetak godina primijetila je da na prijepornom terenu postoji određena količina pijeska i pitala je oca što to radi i što planira s tim pijeskom a on joj je odgovorio da pijesak pripada susjedi i da je on odobrio da tamo ostavi pijesak kako bi mogla izvesti određene radove. Prije otprilike 3 godine vidjela je da se na prijeporu opet nalazi pijeska međutim u većoj količini nego prvi put a tu je bila i miješalica za beton. Da je opet pitala oca o tome i on joj je opet rekao da je on susjedi dozvolio stavljanje istoga na prijepor a kako bi se izveli radovi na dogradnji kuće. Da se složila s tim radovima, te je rekla da se nada da će kada završe sve ukloniti i vratiti u prvobitno stanje i tijekom tog vremena od oko dvije godine, odnosno njena dva dolaska, ništa se posebno tamo nije događalo. Da je prošle godine obrezivala granje u Francuskoj u svome domu i tada joj je otac rekao da bi to mogla napraviti i ovdje obzirom ga je brinulo to što pojedine grane idu prema vodovima pa se bojao da bi kao vlasnik istih mogao odgovarati za štetu koja bi nastala od njih. Da se s tim složila i uzela potreban materijal te izvela te radove obrezivanja na prijeporu sa svojim partnerom i troje djece. Kada su skoro završili došla je susjeda i pitala što to rade i tko ih je ovlastio na što je rekla da ju je otac zamolio da odreže grane na što je ona rekla da se s time ne slaže, da ne smije to raditi. Da je onda obustavila radove, iako je preostalo samo par grana i to joj je zapravo bilo smiješno, rekla je da nije znala za to i da možda nije dobro razumjela pa da bi bilo dobro da popriča sa ocem koji redovito dolazi u rujnu. Da je otac je bio zamolio osobu imena R da poreže granje stabala, a istoj osobi se obratio i prošle godine nakon što je nju pitao za rezanje granja. Da joj je otac rekao da susjed rekonstruirao potporni zid, na tom mjestu se i ranije nalazio zid još od prije njenog rođenja. Da je prvi put bila u [adresa] sa svega 18 mjeseci i tada je provela dva mjeseca tu s bakom i od tada je redovito tu dolazila svake godine. Jedino nije dolazila 1992. i 1994. godine, a njezin je otac počeo dolaziti nekoliko godina nakon njenog rođenja.

17. Saslušan kao svjedok IŠ, brat tužiteljice, u svome iskazu navodi da je pozvan da potvrdi kao svjedok te da spriječi napade i prijetnje na sestru. Da su njegov djed i otac uvijek govorili da je to njihovo i da su se kao djeca tamo igrali, na pijesku i na građevinskom materijalu. Drži da su stari ljudi imali svoju čast što današnje generacije to ne poštuju. Da je prijepor koristila njihova obitelj pa tako nasljedno i sestra, te to nikad nije bilo sporno drugoj strani i oni su znali da je to od K, a to je bio dogovor starih ljudi koji su imali čast. Da mu nije poznato da bi tko osporavao tužiteljici pravo korištenja prijepora, bili su dobrosusjedski odnosi, a sada su mladi ljudi koji traže svoje. Da je u [adresa] dolazio svako ljeto, nekada i na zimske praznike i bio je pobjednik maratona Šilo Crikvenica, 1964. do 1966. godine. Da je redovito dolazio, tu se igrao na tom terenu i to stablo je stvaralo svima ugodan hlad, kasnije je dolazio povremeno, nekada na proputovanju, nekada kod sestre ali nije vodio računa o datumima. Da mu je poznato da su otac ili djed sklapali ugovor o razvrgnuću, da su se fino dogovorili, da su ustupali zemlju jedni drugima i zato su bili dobrosusjedski odnosi i svi su tvrdili da je taj sporni trokut upravo njihov.

18. Saslušan kao svjedok NĐ u svome iskazu navodi da se radi o spornom komadiću zemlje u obliku trokuta koji se nalazi iza kuće tužiteljice, a vezano za tj. do kuće tuženika. Da živi tu u blizini i prije je puno češće prolazio tuda prema moru pa se sjeća da je taj komad zemlje ranije bio puno veći, međutim onda su se po prilici 70-ih godina izvodili radovi na vodovodu. Ranije je put išao uz samu drugu kuću, danas je taj dio kao što je rekao dosta manji nego prije i ranije je on bio ograđen zidom visine otprilike 80 cm, međutim to po izvođenju radova na vodovodu više nikad nije vraćeno u prvobitno stanje. Da sada manje prolazi uz prijepor, na istom su bila ranije dva stabla, kopriva i murva s time da je sada samo kopriva, a murva je srušena. Ranije su prijepor koristili tuženikovi roditelji, kasnije se nije baš puno koristilo, a ne zna tko to koristi danas. Da su tuženikovi roditelji tamo držali materijal kada su radili nekakve sporedne prostorije, a ne sjeća se da se na prijeporu ikada išta kopalo. Da je stabla na prijeporu obrezivao VĐ po nalogu tuženika, a pred dvije godine kćerka tuženika i čemu je bio prisutan i kada je došla tužiteljica i rekla da ne mogu rezati jer da je to na sudu, to je bilo prvi puta a drugi puta je zvala i policiju. Kada su prednici tužiteljice došli iz Dalmacije, vozio se materijal, te je stajao tamo kratko vrijeme na samome putu te je bio problem sa prolazom. Prilikom rekonstrukcije kuće tužiteljice prije desetak godina držali su materijal na jednom proširenju po prilici 50 m iznad kuće i od tamo nosili materijal, a miješalica se nalazila na jednom putu iza kuće. Da je potporni zid na prijeporu sagradila tužiteljica i to nakon što je suprug tužiteljice pitao tuženika da li može napraviti taj zid a što je slučajno čuo kada je jednom prilikom bio kod tuženika. Prije je tamo bio zid i to odavno, kao što je rekao, prijepor je bio omeđen s tri strane, sa tim zidom na čijem mjestu je sada novi, onaj postojeći prema tuženikovoj kući i ovaj treći koji je srušen za vrijeme izvođenje radova na vodovodu je prijepor prije bio više u obliku nekakvog polukruga, a danas je trokut i taj zid koji je srušen više nikada nije bio izgrađen.

19. Saslušan kao svjedok GĐ, sin tužiteljice, navodi da se radi o jednom terenu u blizini njihove kuće u vezi kojeg je njegova majka podnijela tužbu s time da ne zna točno kakvu. Obzirom se radi o djedovini tu je dolazio od kad je bio mali te se dobro sjeća da je njegov djed V tu držao materijal i miješalicu koja je njemu u to vrijeme izgledala strašno a tu su se i igrali. Na nekim video snimkama iz sredine 1980-tih se vidi kako se klinci vraćaju sa mora i djed koji tamo odlaže materijal. Da su držali drva i cijepali ih i to njegova majka i on ali i otac koji je plovio a isto tako držao se materijal kada se kuća dograđivala. Sjeća se da se taj teren u obliku trokuta poprilično koristio od majke, djeda i oca a sjeća se da sam se i on penjao po stablu kopriviću. Da se potporni zid u više navrata popravljao i to je činio njegov otac. Da se na prijeporu šišala trava ili rezale grane to je činila njegova majka a i sjeća se da je dio grana stabala smetao za telefonske instalacije pa se to rezalo. Da nije poznavao majku tuženog, da njihovoj obitelji nitko nije osporavao korištenje prijepora, niti je itko dolazio niti je znao tko je vlasnik. Da je viđao tuženika na prijeporu, da ga zovu H, on živi u kući iznad njih, viđao ga je okolo i na prijeporu i znali su se pozdraviti. Da mu nije poznato da bi majka tražila bilo kakvu suglasnost od ikoga za odlaganje materijala. Da su odlagali drva na prijeporu u periodu od 1994- 95 do 2014 ili 2015. i to obično u jesen u periodu od 9 – 11 mjeseca. Nekada su dolazili balvani i ta drva bi tamo stajala sigurno dva mjeseca.

20. Saslušan kao svjedok EĐ u svome iskazu navodi da se radi o komadu zemljišta između tuženikove parcele i njihove kuće. Da u predmetnu parcelu dolazi od 1980. godine i njemu je punac rekao da je to njegovo a da je susjedu iznad njih dan dio koji je sada put a kako bi on mogao pristupiti svom vrtu. Da su tamo odlagali materijal i to na način da bi ĐŠ koji je imao manji Ivecov kamiončić spustio se na pola puta po prilici bi došao na dvadesetak metara od tog trokuta i od tamo su skladištili materijal za nadogradnju i to nije bilo nekoliko sati, dana i mjeseci već su to radili godinama. Uobičajeno su kupovali materijal i nosili ili prije ili poslije sezone obzirom ĐŠ zbog gužve nije mogao to činiti preko ljeta. Na prijeporu je stajala mješalica i alat i tuženik do 2023. godine nije osporavao vlasništvo. Da drži da je on do 2022 ili 2023 kada je dobio dopis od Žrnovnice da će se dio prijepora uzeti za izgradnju vodovoda nije niti znao da se isti vodi na njega. Sjeća se da 2005. godine zajedno sa VĐ pitao da li može popiliti grane s murve obzirom da su iste kada su padale blatile dvorište, na što je rekao da može i dok je on otišao to reći ženi on je popilao cijelo stablo pa ih je ona otjerala. Godinama kasnije tamo je izraslo novo drvo i tako je bilo do 2020. godine kada je tuženik to novo stablo, a koje je svjedok obrezivao da mu ne bi padalo sa njega, izbušio i ulio otrov a kako bi ga ubio. Da se tu radi o spašavanju tog jednog stabla koprivića koji tuženiku smeta kada dođe na godišnji odmor jer mu priječi pogled. Njegovi kći i zet su pilili grane toga stabla i tada je supruga pokazala da je njoj otac to dao u vlasništvo a ona im je čak i dozvolila da odrežu neke grane a sve kako bi stablo preživjelo. To stablo je i njima radilo veliki hlad i znao ga je rezati a kasnije su supruga i on angažirali za to ŽŠ. Po njemu tuženik nije ništa radio na prijeporu niti on niti njegova obitelj nije podigao jedan papir sa prijepora nego su radili štetu kada su pilili grane i kada je on ispao otrov. Da su se drva dopremala sa magistrale i spuštala dolje, da je tada bio na brodu pa bi supruga sama prebacivala 10 kubika drva i tamo ih cijepala i kasnije slagala u dvorište. Da postoji potporni zid, to je ranije bila gromača koja se je urušila pa je on negdje 2012 ili 2013 godine zajedno sa JŠ razrušio gromaču presložio ju i sazidao tako da prati njegom zid jer je to prije bilo ruglo. Da je šišao travu na prijeporu desetak puta godišnje, kosio i čistio, popravljao rubnjak i nosio travu da se zapali. U nazad dvije godine se bave turizmom pa im je jako stalo da sve bude čisto a kako tuženika i njegove obitelji tamo nikada nema, obzirom oni tu dolaze 15 dana godišnje pa to treba održavati i on ne može tako pustiti. Da mu je punac rekao da je usmeni dogovor bio da prijepor bude njihov a put pripadne njima kako bi mogli pristupati na svoje, da je to vjerojatno bio dogovor između oca njegova punca i tuženikove majke koji su bili bliski rod i među njima nije bilo prijepora i sve se moglo riješiti usmenim putem. Da su punac i on o tome pričali zbog toga što je negdje trebalo ostaviti materijal za građevinske radove a kako je bio nov u obitelji pitao je gdje će to ostaviti i onda mu je on rekao tu, to je naše i oduvijek je bilo naše a on mu je rekao da je djed tužiteljice tu držao materijal od 1965. godine. Da je od 80-tih do 1993 godine živo u [adresa] a od onda ovdje s time da je službenu adresu promijenio prije 6 godina. Da je njegova supruga angažirala geodeta JĐ s time da ne zna točno kada 2022. ili 2023. godine vezano za prijepor a ranije vezano za legalizaciju s time da ne zna točno kada je to bilo. Da ne zna što je pokazano u postupku legalizacije, to je sve vodila supruga, on je bio na brodu. Da prijepor obuhvaća dio čestice 926 u obliku trokuta i koji se nalazi izvan zida obzirom je preostali dio tuženikov dvor. Da je gromaču koju je prepravljao napravio FĐ, djed ovdje tužiteljice jer su bili u zajednici i on se 1965. godine vodio kao vlasnik čestice, a ne zna tko se vodio kao vlasnik nakon 1965. godine.

21. Saslušan kao svjedok BĐ u svome iskazu navodi da se radi o komadu zemlje iza kuće tužiteljice i tu je često prolazio jer je u blizini imao pčele. Da je na prijeporu rezao grane koprivića koje se išle prema instalacijama po prilici svake dvije godine kada bi iste izrasle, po nalogu tužiteljice. Ne zna točno kada je počeo sa time ali sigurno prije barem 10 godine a zadnji put je to rezao lani. Da se na prijeporu sjeća pijeska jer mu je smetao za skale a moguće da je bila i miješalica. Da je čuo da bi taj materijal bio Idin.

22. Saslušan kao svjedok ĆĐ u svome iskazu navodi da se radi se o komadu zemlje u obliku trokuta na kojem su rasla murva i koprivić s time da je murva posječena a koprivić je tamo i danas. Da se sjeća da ga je tada tast kao mladog zeta znao poslati na prijepor po pijesak pa je i jedanput po miješalicu koja s tamo nalazila i koju je tamo vratio nakon dva dana. Da je na prijeporu znao pomagati ocu tužiteljice u odlaganju i dovođenju materijala. Da bi se drva za ogrijev dovezla i tamo cijepala i čini mu se da su se slagala ispod zidića, morala su se voziti u karioli obzirom je prolaz od jednog metra između kuća a predmetna drva su bila za tužiteljicu. Njoj je muž plovio a on je tu bio cijelo vrijeme pa joj je s vremena na vrijeme pomogao. Da je na prijeporu potporni zid i to je zidao njezin suprug. Koliko zna da tužiteljici ili njenom ocu nije nitko osporavao da se tamo drži materijal. Da zid prema Rijeci tj. ogradni zid dvorišta tuženika je već bio tu kada je 1973 godine prvi puta došao. Koliko mu je poznato da je tužiteljica kosila travu i uređivala na prijeporu. Da je išao na prijepor po pijesak od 74- 75 godine pa nadalje dok mu je tast bio živ a kasnije je nekad i sam išao od 92 godine je tu stalno. Da je 74-75 godine prijepor izgledao isto kao i danas samo je zid prema moru sada obnovljen. Da je pijesak bio po prilici bio uza zid tuženikove kuće. Da su drva koja su stajala na prijeporu spremala ispod stepenica kuće tužiteljice a nakon sušenja. Da je tužiteljica kosila, čistila, kupila lišće. Da je viđao tuženika na prijeporu jer mu je pored toga ulaz ali ga nije viđao da bi što radio.

23. Saslušan kao svjedok CĐ u svome iskazu navodi da se stranke sude oko zemljišta za koje ne zna čije je samo zna ono što je vidio. Da se kao mali tu igrao obzirom je njegov prijatelj stanovao tu u kući do tužiteljice. Sjeća se da je tu SĐ uređivala i čistila i da između none od IĐ i SĐ nije bilo svađe oko tog zemljišta. Sjeća se da je i SĐ tamo držala materijal za obnovu kuće koja je bila stara a kasnije je viđao tuženika kako tamo nešto uređuje. Da je do 1978. godine tamo vrlo često dolazio, kasnije rjeđe, međutim od 1994 do 2004 je tuda prolazio mjesečno jer je radio kao inkasator. Da je SĐ popravljala krov s time da je to davno bilo i nije to baš pamtio jer nije mislio da će mu trebati a kao što je rekao kuća je bila stara i na prijeporu su držali materijal za radove. Da su na prijeporu rasla stabla i jedan koprivić i čini mu se jedna murva koja je u međuvremenu nestala ali ne zna da li se je posušila ili je posjećena. Da nije osobno vidio da bi tko rezao stabla ali je čuo da je njegov poznanik DŠ dolazio dole i to uređivao. Da ne zna točno kada se tužiteljica doselila, vjerojatno iza rata, a ranije ju je viđao kada bi došla k noni preko ljeta a od 1994 do 2004 godine zna da je bila tu jer je u to vrijeme radio kao inkasator. Nije nikada vidio tužiteljicu niti nikoga o njezinih da bi što radio na prijeporu. Da je tuženik dolazio svake godine osim što ga nije vidio za vrijeme korone a nekada je dolazio dva puta u godini. U vrijeme kada je radio kao inkasator ne sjeća se da li je vidio kakav materijal ili miješalicu na prijeporu. Da je ogradni zid tuženika oduvijek tu a potporni zid je on noviji, ne zna tko ga je radio, sjeća se da je na tom mjestu bio drugi zid, tj. koji je bio niži po prilici 40 – 50 cm visine a u nastavku se nalazio i treći zidić kojeg sada više nema a koji je bio još niži s time da ja ne zna od kada ga nema. Da ne zna tko je istu betonirao stazu ispod zida, a staza koja vodi odozgora sa magistrale betonirana je po prilici 60-tih godina. Da su radovi na krovu kuće tuženika bili negdje 70-tih godina, a radovi na kući tužiteljice nakon 2004 godine. Da je prijepor od 70-tih pa do danas po prilici s time da tamo nije bio posljednje tri godine. Na ovim slikama novi je zid prema jugu te kao što je rekao nema zida koji je bio do staze koja vodi prema gore. Nekad je na prijeporu bilo više ili manje trave, nekada materijal, međutim izgledao je otprilike isto.

24. Svjedok ŠĐ u svome iskazu navodi da je 2020. godine u jednom momentu tuženika susjeda pozvala van jer je on nešto radio oko kuće. On je izašao, a on je sa platoa na kojem se vidi cijela ulica sve gledao i vidio velikog psa. Gospođa mu je ljutito rekla "tko ti je rekao da siječeš murvu" i tada je pas počeo režati, a radi se o velikom psu po prilici 60 -70 kila i tuženik se preplašio na što ga je ona pozvala i pas se vratio. Da tuženik i on poznaju 15 godina i 2015. je prvi put tu bio sa njime, obično u 9 mjesecu kada nema turista i tako sve do 2021. godine i evo sada je ponovno tu. Da tuženik nije ranije rezao murvu ali ga je viđao da čupa travu, kako se kamenje lomilo da je to lijepio cementom a isto tako zajedno su očistili teren na kojem se nalazi septička jama, on je čupao travu i lijepio kamenje na prijeporu, isto tako čupao je neko cvijeće a za koje ne zna kako se zove, a koje raste između kamenja. Da nije viđao drva na prijeporu, ali je vidio pijesak i tada ga je pitao "da li je to tvoj pijesak" na što mu je rekao da je on dozvolio susjedi da tamo odloži pijesak za radove. Da je vidio da tuženik čupka travu vani i unutra i tamo gdje je septička, sa desne strane, pokraj zida, njegova septička jama nalazi se izvan dvorišta ali s druge strane gledano prema Rijeci, nakon što mi se predočava fotografija s lista 93 spisa navodi da je tuženik čupao travu na travnatoj površini koja prileži fotografiji sa lista 93, a lijepio je kamenje po zidu sa unutarnje strane svog dvorišta.

25. Saslušana kao parnična stranka tužiteljica u svome iskazu navodi da je prvi puta ovdje došla 1961. godine kada su se preselili iz [adresa] i u to vrijeme je imala 6 godina te je njezin djed tu uvijek nešto radio, zidao, obzirom je po zanimanju bio zidar. 1961. godine došlo je do razvrgnuća suvlasničke zajednice po starom običaju i dogovoru dio parcele za dvorište dan je obitelji tuženika za dvorište, a ostatak je ostao njenom djedu. Da ima zapis iz 1989. godine od oca u kome piše da je mali vrt iza kuće njihov i da to treba iako se vodio na SĐ i djecu riješiti međutim on je to očito imao u pripremi ali kako je krenuo rat i ništa se nije radilo a 1997. godine je preminuo to je tako ostalo i to pitanje nije se potezalo do unazad dvije godine. Da misli da je problem nastao kada su dignuli kat, jer joj se tada tuženik prestao javljati bez objašnjenja, a prije je često znao sjediti kod njih sa suprugom kada bi se vraćali s mora i tada mu dva ili tri psa nisu smetali. Drži da su izmišljotine to da bi nahuškala psa na tuženika. U pogledu problema s murvom mora napomenuti da je ona njemu dopustila da posiječe grane, a on je posjekao cijelo stablo uz pomoć svog prijatelja iz kojeg je narasla mladica pa novo stablo, on je sa sjekiricom danima udarao po stablu, ulijevao u njega otrov, a kako bi ga uništio. Pitao ju je zašto nije maknula stablo obzirom da po zakonu niti jedno stablo ne smije biti na dva metra od njegovog zida. Da su sve održavali i dva do tri puta kosili dok bi on uopće došao a tu su cijelo vrijeme držali i materijal. Kada se dizao kat 2017. godine tu su bili i cement i grede jer se kat ne može dignuti kroz jednu noć. Nju najviše ljuti da se njenog djeda i oca naziva lažovima, lopovima i oni nikada nikog nisu tražili za dozvolu da bi bilo što tamo radili. Tuženika godinama nije bilo ovdje a njegovi roditelji nikada nisu ništa rekli, među starima nije bilo spora. Suština svega je da se sruši stablo obzirom tuženikova kći od njega ne vidi more. Jednom prilikom isti je na nju podigao štap i tada su tuda prošla dvojica mladića i njoj je samo žao što to nije prijavila policiji. Isto tako granica njihova posjeda je na njegovom zidu i dogovorom je ostavljen prostor za put koji ne postoji u katastru i oni bi mogli kada bi to htjeli zatvoriti put iako im to nije namjera. Još jednom napominje da tuženik nikada nije ništa radio jer bi tu dolazio 15,20 dana, par puta godišnje a za isto nije bilo niti potrebe jer su upravo oni kosili put, livadu zalijevali cvijeće i slično. Njen otac je ispod toga pijeska stavio limenu ploču, a kako se pijesak ne bi osipao što tuženik ne zna jer tu nije živio. 85 ili 86 godine kuća je proširivana, pa je tada također materijal bio na prijeporu, a isto tako drži da je neistina da bi njen muž pitao za dopuštenje za gradnju zida obzirom da drži da tko išao graditi zid na tuđem, a sagradio ga je uz pomoć susjeda A. Da su drva za ogrjev držali prijeporu i onda kad je trebalo su se prenosili ispod do kuće. Da je tuženik ulijevao otrov u murvu kriomice činio je to dok nema nikoga, očito ranom zorom. Da ga je pitala zašto on to radi a onda je on mahao štapom i u konačnici je njezin suprug kada je on otišao ispilio tu murvu jer mu je bilo žao, jer je stablo bilo mrtvo. Da je prije nego što je prošao put za vodovod je ta parcela drugačije izgledala, čak je njezina baka nešto i sadila, a poslije je djed dopustio da tuda prođe put. Da zid između prijepora i dvorišta tuženika postoji sigurno od kad pamti pa i prije. Da je geodet ZŠ ispravio prijedlog parcelacije negdje u 10. mjesecu 2024. godine kada je to zahtijevano. Da se njezini djed i baka zovu FĐ i ČĐ, a razvrgnuće da je povedeno 1961. godine i o tome postoji dokument, ne zna što u njemu piše niti tko je sudjelovao u razvrgnuću, ali može isti pogledati. Da je u istome sudjelovao i njezin djed i u tom dokumentu spominje se i prijeporna nekretnina, u dokumentu piše za prijepor da pripada njima pri čemu misli na tuženika ali je dogovor između starih bilo da je njihov do zida za dvorište, a ostalo njihovo. Da su ljudi tada se usmeno dogovarali i nije se zvalo geodeta bili su u normalnim odnosima. Da ne zna točno kada je prošao put za vodovod nakon čega se izmijenio izgled prijepora 60-ih ili 70-ih godina i u to u vrijeme kada je prijepor pisao na familiju tuženika zato je njezin otac i bio zapisao da se to treba riješiti. Da su njenog djeda pitali za dozvolu da tuda prođe put za vodovod jer su ljudi koji su tamo živjeli su znali tko je vlasnik. Da je znala tko je upisan kao vlasnik prijepora, obzirom na ovu napomenu oca. Da su tu ne mjestu potpornog zida bila dva, tri velika kamena na kojima je bila zemlja i to se sve urušavalo pa kada je rađena kod njih struja za kat se iskoristila prilika da se napravi novi zid na mjestu starog. Da je taj stari zid izgledao kao gromača i ne zna tko ga je radio.

26. Saslušan kao parnična stranka tuženik u svome iskazu navodi da je 1950. godine izgorjela stara štala koja se nalazila s lijeve strane gledano prema moru i tada su vatrogasci imali problem sa pristupom da to ugase. Prijepor je u to vrijeme bio četvrtast te je njegova majka na istome sadila salatu od 1950. do 1952. godine, s time da je odustala 1953. godine. Tada su dolazili iz Općine Dramalj da bi trebali ustupiti dio budući da isti zatvara put i da bi se poboljšao prolaz bilo potrebno uzeti kvadrate što njegova majka nije htjela dati. U konačnici je njegova majka popustila te je Općina Dramalj 1954. godine srušila zid i napravila novi tako da je sada prijepor imao oblik trokuta a radilo se o zidu prema putu. Da su njegovi roditelji obzirom je krov na njihovoj kući prokišnjavao 1966. godine sami srušili taj zid i na prijepor su stavili pijesak međutim kasnije su predmetni pijeska pomaknuli iza kuće po nalogu zidara te je napravljen na kući novi krov u rujnu 1968. godine. U proljeće 1968. godine tuda je prošla voda. Njegovi roditelji su 1970.- ih godina radili terasu pa su tu držali pijesak dok obitelj tužiteljice nije ništa u to vrijeme radila. Taj pijesak je stajao tu pa nadalje i on je tu ostao zauvijek a on ga je koristio kada mu je trebalo za fuge i slično. Po smrti njegove majke SĐ u kući od 1985. godine do 1994. godine živjela je gospođa MĐ koja je tu kosila travu i uređivala put obzirom joj je on rekao da je to njegovo a on je u tom periodu dolazio na dopust. Nije bio 1992. i 1994. godine a od 1995. svake godine na dalje redovito je dolazio u proljeće i jesen. Drži da je neistina da bi tužiteljica i njezina obitelj kosila i čistila prijepor i put obzirom je od 2008. ili 2010. godine dolazila Murvica, po putu od mora, imali su aparat koji kosi travu i išli su po putu koji razdvaja njegovu nekretninu i nekretninu tužiteljice koja sve do crkve. 1999. godine VĐ je porezao grane na koprivi, a 2005. godine je skinuo murvu na način da je ostavio 50 cm od tla. 2013. ili 2014. godine mu je suprug tužiteljice rekao da bi oni skinuli krov i radili ploču te pitao za dozvolu za držanje pijeska i miješalice na prijeporu na što im je to dozvolio. Kada je 2014. godine došao na lice mjesta vidio je da nema krova a na prijeporu je bila samo miješalica a pijesak nije. 2018. godine tužiteljica je podigla kat. 2018. godine nastao je spor, on je u 6 mj došao u gruntovnicu kako bi upisao česticu koju je kupio i tada mu je gospođa koja je tu radila rekla da on tu dolazi par puta godišnje, da li je susjed od tužiteljice i da mu je učinila veliku nepravdu jer je izbrisano da se kat ne smije dići. 2020. godine je odsjekao koru na murvi i tada mu je došla tužiteljica i pitala je tko mu je dao dozvolu za to na što joj je rekao da je to njegovo vlasništvu, tu su s njom bila dva psa, mali i veliki i jedan mu se približio na 10 cm. 2020. godine je vidio novi zid na mjestu starog koji je tu stajao 100 godina a bez da je njega tko što pitao. Da ima sve papire a sve ostalo je rekla kazala i tužiteljica nema nikakvih dokumenata. Da nikad nije vidio da bi tužiteljica nešto radila na prijeporu, niti odložena drva. Da poznaje RĐ da je k njoj dolazio i rekao da je posjekao kožu od murve a ne murvu. Da je radio procjenu svoje kuće u [adresa]. godine kada je njegova sestra povukla to pitanje pa je napravljena procjena i tu ima papire, ali ne zna da li je u sklopu iste procijenjen i prijepor. Da tužiteljicu nije pitao za dozvolu da poreže grane na murvi, a zid između prijepora i njegove nekretnine napravljen je 1930. godine, napravili su ga njegov nono i njegov brat. Da je 2005. porezao cijelu murvu koja je ponovno narasla pa joj je 2020. sjekao koru i sipao naftu kako bi ista usahnula i druge godine više ne bi rasla, a prethodno tome je bio porezao par grana pa je shvatio da je bolje da ju makne.

27. Po provedenom uviđaju na licu mjesta od dana 14. ožujka 2024. godine vještak geodetske struke Tihomir Šubat, dao je svoj pisani nalaz i mišljenje. U istome je naveo da je pokazan prijepor prilikom uviđaja, te je nakon istoga izvršio potrebna mjerenja, uvid u katastarski plan i gruntovni operat. Da se prijepor nalazi u istočnom djelu [adresa], između objekata adresa [adresa] i [adresa]. Izmjerom u naravi, obradom podataka i uvidom u aktivnu dokumentaciju katastra i gruntovnice utvrđeno je da pokazani prijepor predstavlja dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Sveta Jelena) površine 21 m2, koji je dio prikazan na priležećoj skici lica mjesta oznakama 1-2-5-6-7-1 i šrafiran crvenim uzrokom, te dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (Sveta Jelena) površine 5 m2, dio na priležećoj skici lica mjesta označen oznakama 2-3-4-5- 2 i šrafiran plavim uzorkom. Da su predmetne parcele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, a k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu grada Crikvenice. Vještak je zaključio da je dio prijepora na k. č. br. [katastarska čestica] prikazan i na prijedlogu parcelacije izrađenom po Geodezija Commmerce od rujna 2023. godine kao 926/2, površine 21m2, no isti ne sadrži i dio prijepora na k. č. br. [katastarska čestica]. Usmeno pojašnjavajući svoj pisani nalaz i mišljenje a u odnosu na prigovor istaknut po tuženiku vještak je naveo da u odnosu na dostavljeni drugi prijedlog parcelacije sačinjen po Geodezija Commerce d.o.o. da se isti podudara sa podatcima iz njegova nalaza od svibnja 2024. godine. Naime, na novo sačinjenom prijedlogu parcelacije izvršena je korekcija toka međe na liniji 6,7, te se isti poklapa sa njegovim nalazom isključivo za dio na kč. [katastarska čestica], dok isti ne sadrži prijedlog diobe za dio na kč. [katastarska čestica]. Što se tiče nejasnoća oko iskazane površine već je ranije objasnio očitovanjem od 02. svibnja 2024. g. gdje je naveo da je razlog "podudaranja" površine iskazivanje iste u 1 m2 odnosno da se radi o razlici unutar 1 kvadrata koja zaokruživanjem dolazi na isti podatak, u preostalom dijelu u cijelosti ostaje kod danog nalaza.

28. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

29. U postupku je sporno je li tužiteljica stvarni vlasnik prijepora, obzirom tvrdi da je realno određeni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji prema prijedlogu parcelacije po mjerniku JĐ iz Geodezija Comermmerce d.o.o. iz [adresa] nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica] od 21m2 k. o. [katastarska općina] stekla od svojeg sada pok. djeda ZĐ, te da prijepor drži u nesmetanom kvalificiranom posjedu preko 100 godina.

30. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima.

31. Sud je nalaz vještaka Tihomira Šubata prihvatio u cijelosti smatrajući ga izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, dokumentiranim i logički izraženim, te potpuno i precizno obrazloženim, a uvjerenja je da nalaz vještaka nije proturječan sam sebi niti dokumentaciji priležećoj spisu, pa mu u cijelosti poklanja vjeru, ovo tim više što je isti usmenim pojašnjenjem pisanog nalaza i mišljenja u cijelosti otklonio primjedbe iznesene po pun tuženika.

32. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka FŠ i TŠ ali po mišljenju ovoga suda svjedoci BĐ i ŠĐ iako znaju što je predmet ovoga spora nemaju posebnih saznanja od važnosti za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Sudu je u cijelosti prihvatljiv kao životan i logičan iskaz svjedoka BĐ iz kojeg proizlazi da je po nalogu tužiteljice rezao grane koprivića koje se išle prema instalacijama po prilici svake dvije godine kada bi iste izrasle, a ne zna točno kada je počeo sa time ali sigurno prije barem 10 godine, a zadnji put je to rezao lani. Da se na prijeporu sjeća pijeska jer mu je smetao za skale, a moguće da je bila i miješalica, a čuo je da bi taj materijal bio Idin. Da je tužiteljica pijesak te mješalicu za vrijeme izvođenja radova na svojoj nekretnini držala na prijeporu potvrđuju u svojom iskazima RŠ i tuženik koji navode da je to činila uz suglasnost tuženika. Iskaz svjedoka CĐ koji navodi da je prijepor ranije koristila SĐ koja je na njemu držala materijal za obnovu kuće je sudu prihvatljiv jer i tuženik u svome iskazu navodi da je prijepor ranije koristila njegova majka, kao i da su njegovi roditelji prilikom radova na njihovoj kući sedamdesetih godina držali pijesak na prijeporu koji je tu i stajao pa nadalje odnosno za uvijek pa ga je i on korstio za fuge i slično, a u to vrijeme nije se ništa radilo na kući sada u vlasništvu tužiteljice. Postojanje pijeska na prijeporu sedamdesetih godina uza zid tuženikove kuće spominje i svjedok ĆĐ iako isti tvrdi da je to bio pijesak prednika tužiteljice što sudu nije prihvatljivo jer je u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima. Da je prijepor ranije koristila SĐ potvrđuje svjedok KŠ navodi da je prilikom događaja koji je opisao u iskazu tuženikova majka sjedila pod murvom na prijeporu. Iskaze svjedoka TĐ, RĐ i VŠ sud nije prihvatio kao istinite obzirom su međusobno proturječni, pa svjedokinje TĐ i RĐ navode da je prijepor koristila obitelj N što su po njihovim navodima prednici tužiteljice, dok brat tužiteljice navodi da su svi znali da je to njihovo, odnosno da je to zemlja od K. Svjedok N bi kao brat tužiteljice trebao biti upoznat sa nadimkom obitelji iz koje dolazi, ovo tim više što su preci i jedne i druge stranke bili prezimena D. Sud je prihvatio iskaze svjedoka TĐ, N, G u dijelu u kojem navode da tužiteljica koristi prijepor, da je njezin suprug napravio potporni zid, te da je tamo držala građevinski materijal i drva, obzirom su isti u skladu sa ostalim izvedenim dokazima pa i iskazom samog tuženika koji je naveo da je dozvolio tužiteljici odlaganje pijeska na prijeporu u dva navrata. Sud je prihvatio iskaz svjedoka VĐ u dijelu u kojem navodi da je po nalogu tuženika u tri navrata rezao grane na prijeporu, ali dio iskaza u kojem navodi da nije vidio materijal prijeporu nije prihvatio obzirom je isti u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima. Iskaz svjedokinje HŠ, kćeri tuženika, sud je prihvatio kao istinit obzirom je u skladu sa ostalim izvedenim dokazima. Iskaz GĐ sina tužiteljice sud je prihvatio u dijelu u kojem navodi da su odlagali drva na prijeporu u periodu od 1994-95 do 2014 ili 2015. i to obično u jesen u periodu od 9 – 11 mjeseca, te da je potporni zid prepravljao njegov otac. Sudu je prihvatljiv i iskaz svjedoka EĐ, supruga tužiteljice u dijelu u kojem navodi da su na prijeporu odlagali materijal i to na način da bi ĐŠ koji je imao manji Ivecov kamiončić spustio se na pola puta i od tamo su skladištili materijal za nadogradnju a uobičajeno su kupovali materijal i nosili ili prije ili poslije sezone obzirom ĐŠ zbog gužve nije mogao to činiti preko ljeta, kao i u dijelu da je potporni zid koji je ranije bila gromača koja se urušila, to negdje 2012. ili 2013. godine zajedno sa JŠ presložio ju i sazidao. U preostalome dijelu iskaze svjedoka GĐ i EĐ sud nije prihvatio obzirom drži da su isti prilagođeni uspjehu tužiteljice u sporu.

33. Što se tiče iskaza tužitelja i tuženika, valja naglasiti da ih je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza. Pritom sud navode iskaza obiju strana nalazi upravljenim ka' njihovim subjektivnim težnjama i interesima. Međutim, kako je iskaz tuženika u dijelovima bitnim za presuđenje suglasan sa ostalim izvedenim dokazima to se njegov iskaz uzima vjerodostojnim, dok se posljedično tome iskaz tužiteljice uzima nevjerodostojnim.

34. Polazeći od navoda tužiteljice da je realno određeni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji prema prijedlogu parcelacije po mjerniku JĐ iz Geodezija Comermmerce d.o.o. iz [adresa] nosi oznaku k. č. br. [katastarska čestica] od 21m2 k. o. [katastarska općina] stekla od svojeg sada pok. djeda ZĐ i da prijepor drži u nesmetanom kvalificiranom posjedu preko 100 godina to bi pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje ZV), koja određuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, u primjenu, radi razjašnjenja pitanja da li je tužiteljica predmetne nekretnine mogla steći kroz institut dosjelosti, dolazile odredbe Općeg građanskog zakonika (OGZ), koje se primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list SFRJ br. 86/46). Pritom, u pogledu primjene pravnih pravila OGZ-a (OGZ iz 1811.g. je u Hrvatskoj i Slavoniji stupio na snagu 1853.g.) valja respektirati načelno mišljenje Proširene opće sjednice SVS broj 3/60 od 04. travnja 1960. prema kojem načelnom mišljenju je vrijeme potrebno za dosjelost za sve isto, 20 godina. Nadalje kako se savjesnost odnosno poštenje posjeda pretpostavlja (pravno pravilo § 328. OGZ-a), na tuženiku je bio teret dokaza da u ovoj parnici dokaže kako je posjed tužiteljice u relevantnom razdoblju bio nepošten, što je isti po mišljenju ovoga suda uspio i dokazati. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su u prošlosti prednici tuženika koristili prijepor, a sada ovdje tužiteljica najmanje posljednjih deset godina, te da je na njemu odlagala pijesak, drva za ogrijev, a njezin suprug je napravio tj rekonstruirao potporni zid, a za rezanje granja angažirala je BĐ. Sam tuženik potvrdio je u svome iskazu da je u dva navrata pijesak bio na prijeporu, međutim da je on dao dozvolu tužiteljici za odlaganje istog na prijepor, a koji navodi su potvrđeni i iskazima svjedokinje HŠ i ŠĐ. Tuženik negira da bi vidio kakva drva za ogrijev za prijeporu, međutim isti živi u [adresa] i boravi u [adresa] uglavnom preko ljeta, dok je tužiteljica nabavljala drva za ogrijev uglavnom u periodu od rujna do studenoga kada tuženik nije u [adresa]. Isto tako sudu je logično i životno da je ista uređivala prijepor obzirom ista živi uz isti i posljednjih godina se bavi turizmom dok tuženik živi u inozemstvu i dolazi preko ljeta. Međutim, unatoč tome što je tužiteljica nesumnjivo koristi prijepor to ne znači da istoj i pripada pravo na isti. Naime, Darovnim ugovorom od dana **.**.1960. PĐ je prijepornu k. č. br. [katastarska čestica] darovao svojoj kćeri SĐ rođenoj PĐ i UĐ pok. ĐĐ, roditeljima tuženika i to stojnu kuću i dvorište sa vrtom u selu Košuljandići br. 20. koju koriste stanujući u kući i koristeći površinu oko kuće već 24 godine. Tom ugovoru pristupili su i tada upisani suvlasnici na predmetnoj nekretnini pa tako i prednik tužiteljice FĐ, a budući da u vrijeme zaključenja tog ugovora razvrgnuće koje je bilo provedeno u naravi još uvijek nije bilo provedeno u zemljišnim knjigama. Nadalje, iz Ugovora o razvrgnuću zajednice od dana 12. travnja 1961. proizlazi da su prijeporna k. č. br. [katastarska čestica] k.o. i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pripale predniku tuženika PĐ, dok je predniku tužiteljice FĐ, Ž, pripala k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U istom ugovoru u članku 2. je navedeno da je taj ugovor zaključen sukladno razvrgnuću koje je provedeno u naravi još po prednicima ugovornih strana, a kako bi se razvrgnuće koje je u naravi izvršeno provelo i u zemljišnim knjigama. Iz vlasničkog lista, te posjedovnog lista za prijepornu nekretninu proizlazi da je kao vlasnik odnosno posjednik danas upisan upravo tuženik a isto tako u korist njegove majke SĐ je na istoj od 1982. godine uknjiženo pravo doživotnog uživanja. Po mišljenju ovoga suda iz naprijed navedenih isprava proizlazi su neosnovane tvrdnje tužiteljice da je u darovnom ugovoru od 23. veljače 1960. i ugovoru o razvrgnuću suvlasničke zajednice iz 1961. omaškom navedena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti. Naime, tužiteljica je isticala da se u naravi sukladno usmenom dogovoru prijepor koji je fizički odvojen od dvorišta tuženika nalazio u posjedu njezinih pravnih prednika. Postojanje zida koji su napravili prema navodima tuženika njegov djed i njegov brat 1930. godine, ne znači nužno da bi isti bio crta razgraničenja posjeda tuženika jer je prijepor u naravi u ravnini sa dvorištem tuženika, a svakako u cijelosti odvojen od nekretnine tužiteljice. Sud drži da je neživotno i nelogično da bi prednik tužiteljice FĐ potpisao predmetne ugovore i da se u oba protezala ista omaška, a bez da bi bila u iste stavljena kakva napomena da je stanje u naravi različito, niti da bi se na pokušaj navodnog usklađivanja stvarnog stanja sa zk stanjem čekalo preko 60 godina. Slijedom navedenog, sud drži da su neistiniti navodi tužiteljice iz tužbe da je ista pravo vlasništva prijepora stekla od svoga djeda FĐ budući da isti nije bio vlasnik prijepora, a niti posjednik prijepora već su to bili prednici tuženika. Nadalje, obzirom je tužiteljica u iskazu navela da je znala tko je upisan kao vlasnik prijepora, obzirom na napomenu oca, a da je njezin otac preminuo 1997. godine ista je znala, odnosno morala znati da joj pravo na prijepor ne pripada pa je njezin posjed i nepošten. Slijedom navedenog a imajući u vidu sve gore navedeno valjalo je odbiti tužbeni zahtjev, te odlučiti kao u izreci ove presude.

35. Podredno, valja istaći da sud nije posebno obrazlagao sadržaj i cijenio dokumentaciju sa list 50 spisa to stoga što ista, stav je ovoga suda, nije bila od važnosti za utvrđenje odlučnih činjenica, a niti je sud na istima gradio svoju odluku u ovoj parnici.

36. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a dosuđeni trošak odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova odvjetnika. Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a, te trošak sastava podnesaka od dana 10. siječnja 2024. godine, te 05. veljače 2024. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištima od dana 13. prosinca 2023. godine, 14. ožujka 2024. godine, 26. travnja 2024. godine, 25. lipnja 2024. godine, 04. rujna 2024. godine, 26. studenoga 2024. godine, 14. siječnja 2025. godine te 30. travnja 2025.godine u iznosima od po 200,00 EUR-a, dakle ukupno 2.200,00 EUR-a, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

37. Tuženik je zatražio i troškove pristupa na uviđaj od 26. travnja 2024. godine te ročište radi saslušanja dana 14. siječnja 2025. godine u ukupnom iznosu 1.207,80 EUR-a, a obzirom isti prebiva u [adresa], koji trošak je po mišljenju ovoga suda u cijelosti neosnovan, te je tuženika sa preostalim zatraženim troškom, valjalo odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

U Crikvenici, 16. lipnja 2025.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.