Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-264/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, OIB: 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika LE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 4. prosinca 2024. poslovni broj Povrv-369/2024 dana 16. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 4. prosinca 2024. poslovni broj Povrv-369/2024 i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-11701/2018 javnog bilježnika Mirjane Popovac u Splitu od 24. prosinca 2018. kojim je naloženo tuženiku LE iz [adresa] (adresa prijave: [adresa]) isplatiti tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji iznos od 53,09 EUR sa zateznim kamatama:

- na iznos od 10,62 EUR od 21. veljače 2018.

- na iznos od 10,62 EUR od 22. ožujka 2018.

- na iznos od 10,62 EUR od 21. travnja 2018.

- na iznos od 10,62 EUR od 22. svibnja 2018.

- na iznos od 10,62 EUR od 22. lipnja 2018.

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ovrv-4751/2019 javnog bilježnika Mirjane Popovac u Splitu od 26. lipnja 2019. kojim je naloženo tuženiku LE iz [adresa] (adresa prijave: [adresa]) isplatiti tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji iznos od 63,71 EUR sa zateznim kamatama:

- na iznos od 10,62 EUR od 21. srpnja 2018.

- na iznos od 10,62 EUR od 23. kolovoza 2018.

- na iznos od 10,62 EUR od 22. rujna 2018.

- na iznos od 10,62 EUR od 23. listopada 2018.

- na iznos od 10,62 EUR od 22. studenoga 2018.

- na iznos od 10,62 EUR od 22. prosinca 2018.

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 605,68 EUR (šestopet eura i šezdesetosam centi) sa zateznom kamatom od 16. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 101,54 EUR (stojedan euro i pedesetčetiri centa) sa zateznom kamatom od 16. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke ukinuti su platni nalozi sadržani u rješenjima o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovrv-11701/2018 od 24. prosinca 2018. i Ovr- 4751/2019 od 26. lipnja 2019., te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 124,42 EUR sa zateznom kamatom od 4. prosinca 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužitelja da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac broj Ovrv-11701/2018 od 24. prosinca 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju RTV pristojbu u iznosu od 53,09 EUR za razdoblje od veljače do lipnja 2018. te u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-4751/2019 od 26. lipnja 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju RTV pristojbu u iznosu od 63,71 EUR za razdoblje od srpnja do prosinca 2018., te nespornog utvrđenja da je postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu u dva odvojena ovršna postupka protiv istog tuženika i da su donesena dva rješenja o ovrsi broj Ovrv-11701/2018 od 24. prosinca 2018. i Ovrv-4751/2019 od 26. lipnja 2019., da je tuženik izjavio prigovor protiv oba rješenja o ovrsi u kojem navodi da nije vlasnik prijamnika na adresi [adresa] u [adresa] jer živi u [adresa] na adresi [adresa], da je sud stavio izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu određene ovrhe i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, da je u postupku tuženik ponovio da ne živi na navedenoj adresi i da se na istoj slučajno zatekao kada je u očevoj kući obavljao neke građevinske radove, pa nakon što je sud uvidom u osobnu iskaznicu tuženika utvrdio da je tuženik prijavljen na adresi u [adresa] te je prihvatio logičnim i uvjerljivim iskaz tuženika u kojem navodi da se u [adresa] na adresi [adresa] nalazi očeva kuća u kojoj nitko ne živi i da se na toj adresi slučajno zatekao kada je obavljao građevinske radove za oca, kao i da je potpisao „neki papir zbog nesnalaženja“ prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik TV prijamnika prijavljenog na adresi u [adresa], pa je pozivom na čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji odbio tužbeni zahtjev i ukinuo platne naloge sadržane u rješenjima o ovrsi pod toč. I. izreke, dok je o troškovima postupka pod toč. II. izreke odlučio primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

6. U žalbi tužitelj navodi da prvostupanjski sud nije postupio sukladno uputi Županijskog suda u Varaždinu iznesenoj u rješenju od 13. svibnja 2024. broj Gž- 595/2024-2 i da je ponovno zanemario tvrdnje tužitelja koje je isticao tijekom postupka i koje su relevantne za odlučivanje, te je na temelju utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak na temelju kojeg je ocijenio zahtjev neosnovanim. Osnova obveze tuženika nije u ugovornom odnosu nego u Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji, s time da je tuženik i osobno potpisao prijavu kontroloru i prilikom prijave dao svoje osobne podatke, između ostalog i osobni identifikacijski broj, pa je neživotno da bi tuženik dao svoje osobne podatke i potpisao prijavu a da ne zna u koju svrhu daje podatke i što potpisuje. Povezujući navedeno s čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji koji propisuje obvezu plaćanja pristojbe svakog tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijem radijskog ili audiovizualnog programa, a što znači da nije nužno da obveznik plaćanja pristojbe bude istovremeno i vlasnik nekretnine na adresi prijave jer je obveznik plaćanja prijave i svaka osoba koja ima u posjedu radijski i televizijski prijamnik, to činjenica što tuženik ne živi na adresi u [adresa] nije pravno relevantna. Uzimajući u obzir da je tužitelj dostavio dokaze iz kojih je vidljivo da je tuženik evidentirani pretplatnik iz kojih proizlazi da je odnos utemeljen na činjenici posjedovanja prijamnika, te da je prilikom potpisivanja prijave tuženik platio zaostale pristojbe u iznosu od 63,71 EUR/480,00 kn to je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazao da postoji obveza tuženika za plaćanje RTV pristojbe, pri čemu je počinio i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku.

7. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste zakonske odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor takve vrste mogu pobijati iz razloga propisanih čl. 467. st. 1. ZPP, odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. istog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na temelju utvrđenih činjenica izveo zaključak da ne postoji obveza tuženika za plaćanje RTV pristojbe.

9. Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., u daljnjem tekstu: ZHRT) propisuje da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. st. 2. toga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno (čl. 34. st. 1.), te da osoba iz članka 34. stavka 1. toga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi (čl. 36. st. 1.), a da način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.

10. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak - da iz razloga što tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa] da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik prijamnika na adresi u [adresa] na kojoj adresi (prema navodima tuženika) nitko ne živi, a da je tuženik zatečen od inkasatora kada je za oca na toj adresi obavljao određene građevinske radove.

11. Ovaj sud je u rješenju od 13. svibnja 2024. broj Gž-595/2024-2 izrazio stajalište da to što tuženik ne živi na adresi u [adresa] nije jedina pravno relevantna činjenica, ukazujući da čl. 34. st. 1. ZHRT propisuje da je obveznik plaćanja pristojbe svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom. Kada se uzme u obzir da je tuženik zaveden u evidenciji tužitelja kao obveznik plaćanja RTV pristojbe od 19. siječnja 2018. (list 17 spisa) na bazi Prijave prijamnika od 19. siječnja 2018. (list 18 spisa), da je prilikom sastava prijave tuženik dao osobne podatke kontroloru HRT, između ostalih i podatak o OIB-u i od kada posjeduje TV prijamnik („8/2017“) i da je platio 480,00 kn na ime pristojbe za proteklih 6 mjeseci, što proizlazi iz Prijave prijamnika koja je potpisana po tuženiku, prvostupanjski sud je izveo pogrešan zaključak - da iz razloga što tuženik ne živi na adresi na kojoj je izvršena prijava da tužitelj nije dokazao da je tuženik „vlasnik tv prijamnika prijavljenog na adresi [adresa] - pa iz tog razloga nije u obvezi platiti RTV pristojbu.

12. Naime, prvostupanjski sud je obvezu tuženika povezao isključivo s vlasništvom nekretnine i prebivalištem tuženika, a što nije jedino pravno relevantna činjenica uzimajući u obzir da je tuženik potpisao prijavu i dao svoje osobne podatke potvrđujući da ima u posjedu RTV prijamnik od mjeseca kolovoza 2017., te da je platio pristojbu za razdoblje unazad 6 mjeseci, pa tužitelj pravilno tvrdi da je time dokazana obveza tuženika kao posjednika prijamnika kojeg je sam prijavio za plaćanje RTV pristojbe.

13. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio presudu i usvojio tužbeni zahtjev održavanjem na snazi platnih naloga sadržanih u rješenjima o ovrsi kako je navedeno pod toč. I. izreke ove presude.

14. O troškovima postupka ovaj sud je odlučio primjenom čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP.

14.1. Tužitelj ima pravo na trošak sastava podneska od 7. ožujka 2019. primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 50,00 EUR, te za zastupanje na raspravama 6. svibnja 2021., 5. listopada 2021., 2. veljače 2022., 21. travnja 2022., 8. studenog 2022., 9. veljače 2023., 11. listopada 2023., 13. prosinca 2023. i 3. listopada 2024. po 50,00 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za sastav žalbe od 13. ožujka 2024. primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife u iznosu od 60,00 EUR i za sastav podneska od 27. rujna 2023. u iznosu od 12,50 EUR primjenom Tbr. 8. toč. 4. Tarife, što uz PDV primjenom Tbr. 46. Tarife, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 EUR i na žalbu u iznosu od 26,54 EUR daje dosuđeni trošak od 605,68 EUR.

14.2. Tužitelju nije priznat trošak koji je nastao u fazi ovršnog postupka s obzirom da je u zahtjevu za naknadu troškova na listu 153 spisa zatražen u zbirnom iznosu od 79,63 EUR i nije evidentno na što se odnosi, a trošak mora biti zatražen određeno u smislu čl. 164. st. 2. ZPP na način da ne bude dvojbe za koju radnju i u kojoj visini po pojedinoj radnji se zahtijeva trošak. Isto tako tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 31. siječnja 2020., 23. veljače 2021. i 29. listopada 2021. jer sastav tih podnesaka nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, te nije priznat trošak pristupa na ročište "18. veljače 2021." jer ročište tog dana nije održano.

15. Stoga je ovaj sud primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP preinačio presudu pod toč. I. izreke (u dijelu odbijenog zahtjeva za naknadu troškova tužitelja) i pod toč. II. izreke kojim je trošak dosuđen tuženiku, te je obvezao tuženika naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 605,68 EUR sa zateznom kamatom primjenom čl. 151. st. 3. ZPP, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova odbijen.

16. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP tužitelj ima pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 75,00 EUR koji je zatražen primjenom Tbr. 10. toč. 3. i Tbr. 46. Tarife i sudske pristojbe na žalbu od 26,54 EUR, odnosno na trošak žalbenog postupka u iznosu od 101,54 EUR sa zateznom kamatom primjenom čl. 151. st. 3. ZPP.

U Varaždinu 16. lipnja 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun