REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3255/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Valentine Draksler Fumić, odvjetnice u Zagrebu, i zamjenice punomoćnice tužene TŽH, odvjetnice u [adresa], **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209399641/07 od 30. svibnja 2007., solemniziranog po javnom bilježniku Estera Poljak, broj ovjere OU-2912/07 dana 4. lipnja 2007., u dijelu čl. 1., 2. i 7., kojim je ugovorena otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak i kojim je ugovorena promjenljivost kamatne stope temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženice.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, koji glasi na utvrđenje ništetnosti preostalog dijela Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209399641/07 od 30. svibnja 2007., solemniziranog po javnom bilježniku Estera Poljak, broj ovjere OU-2912/07 dana 4. lipnja 2007., kao i na utvrđenje ništetnosti dodatka Ugovoru o kreditu od 30. ožujka 2016. i dodatka Ugovoru o stambenom kreditu od 5. studenoga 2018.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je s tuženikom zaključio Ugovor o namjenskom kreditu dana 30. svibnja 2007., i to broj kreditne partije 7103677567, broj Ugovora 3209399641/07, kojim je tuženik, kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 110.000,00 CHF, sve u protuvrijednosti u kunama. Navodi kako je tuženik tužitelju ponudio sklapanje predmetnog ugovora o kreditu uz obrazloženje da je za njega najpovoljnije da potpiše kredit uz primjenu valutne klauzule, a da je za njega varijanta kredita u CHF bolja od kredita u drugoj valuti, a uz to je tužitelju prezentirana i tvrdnja da je valuta CHF stabilna i sigurna, što nije odgovaralo istini. Pored toga, ugovor o kreditu u čl. 3. st. 2 sadrži i odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je na dan potpisivanja ugovora je iznosila 4,50%. (čl. 3. st. 2. “Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta…“). Međutim, vrlo brzo od početka otplate kamatna stopa je počela rasti, a tijekom 2010. godine i tečaj valute CHF. Navodi da je s tuženikom zaključio i Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu, i to dana 30. ožujka 2016. godine, koji je zaključen u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), međutim tužitelj potpisom tog ugovora te provedbom konverzije nije obeštećen za preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF. Navodi da su ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule i o primjeni kamatne stope koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika nepoštene i dovele su do neravnoteže u obvezama stranaka, što je utvrđeno i u sudskim odlukama, koje su obvezujuće za sud u ovom postupku. Prema presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom VTS broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. svibnja 2015. broj Revt-249/14 utvrđeno je da su nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Odlukom VTS RH od 14. lipnja 2018. broj Pž-6632/17), kao i Odlukom Ustavnog suda poslovni broj U-III-2521/2015 i dr., kao i u Rješenju U-I-3685/2015 i dr. utvrđeno je da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Tužitelj smatra da je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu ništetan zbog: ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamate zbog toga što način promjene kamate određuje cijenu kredita, a cijena je bitni sastojak ugovora bez kojeg ugovor ne može opstati, kao i zbog istodobno ugovorenih ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli CHF, promjenjivoj kamati i metodologiji naplate jednakih anuiteta, koje su sinergijskim djelovanjem uzrokovale suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dužnosti suradnje i načelu jednakih vrijednosti činidaba, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Navodi kako se radi o bitnim sastojcima Ugovora, bez kojih Ugovor ne može opstati te predlaže donijeti presudu kojom se Ugovor, kao i njegovi Dodaci, u pogledu kojih upotpunjuje tužbeni zahtjev na ročištu održanom 10. veljače 2025., utvrđuju ništetnima u cijelosti, a potražuje i naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da prvenstveno tužitelj nema pravni interes na podnošenje deklaratorne tužbe, a podredno, da je takva tužba neosnovana, s obzirom da predmetni Ugovor može opstati sve u slučaju da budu utvrđene ništetnima odredbe o promjenljivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli. Upućuje na neosnovanost tužbenog zahtjeva i zbog odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u oglednom postupku br. Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020., kao i zbog činjenice da je izvršena konverzija kredita po suglasnosti tužitelja, a na temelju Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojom konverzijom je tužitelj u potpunosti obeštećen. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te tuženiku dosuditi naknadu troškova postupka.

3. Tuženik podneskom od 3. lipnja 2022. ističe i prigovor dvostruke litispendencije, jer je tužitelj pred ovim sudom pokrenuo postupak protiv tuženika u odnosu na isti Ugovor o kreditu zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pod brojem P-6524/19, koji postupak je još u tijeku.

4. Vezano uz takav prigovor tuženika, kojim upućuje na postojanje negativne procesne pretpostavke za postupanje u ovoj pravnoj stvari, sud je izvršio priklop spisa istog suda poslovni broj P-6524/19 i uvid u isti, o čemu je sačinjena službena bilješka koja prileži spisu na listu 207. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-6524/19 utvrđeno je da je u tome postupku tužitelj protiv tuženika podnio 11. lipnja 2019. tužbu radi isplate iznosa od 62.013,27 kn i iznosa od 48.660,09 kn, sve sa zateznom kamatom, po osnovi preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu od 30. svibnja 2007., br. Ugovora 3209399641/07. U postupku je doneseno rješenje o prekidu postupka dana 26. siječnja 2021., s obzirom da se radi o konvertiranom ugovoru te je prekid određen do okončanja postupka pred Sudom Europske Unije o tumačenju Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

5. Dakle, uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-6524/19 utvrđeno je kako se, iako se radi o subjektivnom identitetu spora, budući da se radi o istim strankama u postupku, ne radi i o objektivnom identitetu, jer tužbeni zahtjev nisu isti. Naime, u tome postupku postavljen je kondemnatorni zahtjev (na isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o promjenljivosti kamatne stope po jednostranoj odluci banke i odredbi o vezanosti uz valutu CHF), dok je u ovome postupku postavljen deklaratorni zahtjev (na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu, kao i njegovog Dodatka). Posljedično, nije osnovan prigovor tuženika kojim upire na postojanje dvostruke litispendencije.

6. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu od 30. svibnja 2007., kao i njegovih Dodataka od 30. ožujka 2016. i 5. studenoga 2018.

7. Radi utvrđenja činjenica relevantnih za donošenje odluke u ovom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušan je tužitelj.

8. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi dokazi predloženi po strankama.

8.1. Sud je, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Na spornu okolnost ništetnosti Ugovora odnosno predmetnih odredbi Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 3209399641/07 od 30. svibnja 2007., u kojemu je u odredbi čl. 2. ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama banke, dok je odredbom čl. 1. i 7. Ugovora ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti valute CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

10. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tuženica u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dok je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bila ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banke, kao i prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Iz Ugovora proizlazi da je predmetni kredit podignut radi kupnje kuće, dok u svome iskazu tužitelj navodi kako je ta kuće kupljena za osobne potrebe, odnosno za potrebe života njega i njegove zaručnice te kako je i korištena isključivo u privatne svrhe.

14. Odredbom čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja, sud je utvrdio da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu sklopio u privatne svrhe, budući da je navedenim sredstvima kupio kuću za svoje potrebe. Činjenica što je iz iskaza tužitelja proizlazi kako je kraće vrijeme kuću davao u najam i to kada je izgubio posao i trebali su mu novci za otplatu kredita, ne dovodi do gubitka njegovog svojstva potrošača, s obzirom da iz iskaza samog tužitelja, koji je prihvaćen kao istinit i u skladu je s ispravama u spisu, proizlazi kako se radi o kraćem vremenskom razdoblju, u kojemu su mu bili potrebni novci za otplatu kredita, a ne za stjecanje dobiti niti za obavljanje kakve profesionalne aktivnosti.

15. S obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu broj 3209399641/07 od 30. svibnja 2007., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe čl. 1., 2. i 7. predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s Odlukom tuženika o kamatnoj stopi te je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, u dijelu koji se odnosi na promjenljivost kamatne stope u skladu s odlukom banke i u dijelu u kojim je ugovorena protuvrijednost valute CHF i otplata u toj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospjeća, ništetne.

16. Na to upućuju i činjenice utvrđene na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja, iz kojega proizlazi kako on nije imao mogućnosti pregovaranja o takvim odredbama Ugovora, a nije imao niti utjecaj na sadržaj samog Ugovora, koji mu je predočen na unaprijed sastavljenom obrascu.

17. S obzirom na sve navedeno, vidljivo je da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora, u kojemu je utvrđena ništetnost odredbi kojima je ugovarana promjenljiva kamatna stopa po odluci banke, kao i odredbi kojima je ugovorena isplata vezana uz valutu CHF, tako da je valjalo ocijeniti je li osnovan tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu.

16. Odredbom čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

17. Predmetni ugovor o kreditu može opstati bez ništetne odredbe o promjenljivosti kamatne stope po odluci banke, budući da je njime ugovorena kamatna stopa u određenoj visini koja je, u slučaju da se ne mijenja tijekom otplate, na snazi tijekom cijelog razdoblja otplate; dok može opstati i bez vezanosti uz valutu CHF, budući da je kredit i isplaćen u kunskoj protuvrijednosti toga iznosa, odnosno, kredit je ugovoren u kunama. O činjenici da ugovori o kreditu mogu opstati i bez takvih ugovornih odredaba koje su utvrđene ništetnima, svjedoči i ustaljena sudska praksa po kojoj su takve ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, a nije utvrđena ništetnost cijelog Ugovora o kreditu.

18. Navedeno proizlazi i iz, sad već ustaljene, prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa tako i iz odluke Rev-259/22 od 9. listopada 2024., iz koje proizlazi kako revizijski sud zaključuje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003, 46/2007, 79/2007), tako da iz toga razloga nije prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, kako je navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

19. Jednako tako, ništetnost odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom banke i odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu švicarski franak, ne dovode do ništetnosti Dodatka tome Ugovoru, a kako to proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donesenog u oglednom postupku pod poslovnim brojem Gos 1/2019-36 4. ožujka 2020., u kojemu je jasno odgovoreno da na postavljeno pravno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?" odgovor glasi: Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

20. S obzirom na sve navedeno, a budući da tužitelj ne iznosi neke druge činjenice zbog kojih bi predmetni Ugovor i njegovi Dodaci od 30. ožujka 2016. i od 5. studenoga 2018. bili ništetni, valjalo je odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove presude, odnosno valjalo je utvrditi ništetnima odredbe predmetnog Ugovora o promjenljivosti kamatne stope u skladu s odlukom tuženika i o vezanosti otplate kredita uz valutu švicarski franak, dok je u preostalom dijelu, kojim se traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, tužbeni zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.

21. U pogledu zahtjeva za naknadom troškova postupka, valja navesti kako je tužitelj djelomično uspio s tužbenim zahtjevom, s obzirom da je utvrđena ništetnost odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom banke i odredbi kojima je otplata vezana uz valutu švicarski franak, dok je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, i Dodataka od 30. ožujka 2016. i 5. studenoga 2018. S obzirom na navedeno, primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove, kao u izreci ove presude pod točkom III.

U Zagrebu, 16. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženoj po punomoćnici