1                                                        Gž-298/2022-4

Gž-298/2022-4

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Vesne Vrkić Perak kao predsjednika vijeća, Željka Marina kao suca izvjestitelja, i Krešimira Biljana kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice, R. H., OIB …, zastupane po zakonskom zastupniku O. d. o. u Z., S. s. S., protiv tužene V. T. iz D. S., OIB: …, zastupane po punomoćniku V. A., odvjetniku iz Z.o.u. V. A. i I. A. iz Z., radi stjecanja bez osnove, a odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, broj: 10 P-1519/2019-18 od 28. siječnja 2022., na sjednici vijeća od 29. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o   j e

I.Žalba tužene odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, broj: 10 P-1519/2019-18 od 28. siječnja 2022., potvrđuje.

              II.Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 74.922,97 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na mjesečne iznose od po 2.416,87 kuna počevši od travnja 2017. do listopada 2019. u roku od 15 dana. Odlukom o parničnom trošku naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna u roku od 15 dana.

2.Tužena je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. , 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22 - nastavno: ZPP). Posljedično žali se i na odluku o parničnom trošku.

Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu kao osnovanu, te preinačiti pobijanu presudu na način da sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici naknaditi troškove postupka tuženoj, ili podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3.U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da je žalba tužene u cijelosti neosnovana, pa predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4.Žalba tužene nije osnovana.

5.Tužena se žalbom poziva i na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali konkretno ne navodi niti jednu od tih povreda. Stoga je o žalbenom razlogu bitne povrede odredaba parničnog postupka pobijana presuda ispitana na način propisan odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je utvrđeno da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.Predmet spora ja zahtjev tužiteljice da joj tužena isplati iznos od 74.922,97 kuna na temelju odredbe članka 1111. u vezi s člankom 1117. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), dakle, temeljem pravne osnove stjecanja bez osnove, a koji iznos je isplaćen tuženoj na temelju pravomoćne i ovršne isprave koja je naknadno ukinuta, a odnosila se na tražbinu naknade štete zbog ozljede tj. narušenja zdravlja.             

7.Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 17. studenog 2011. koja presuda je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 2. travnja 2012. tuženoj dosuđena naknada štete, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1241/12 od 18. rujna 2012. Nije sporno ni da su ove presude preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-89/13 od 2. prosinca 2014. kojom je prihvaćena revizija R. H. i odbijen je tužbeni zahtjev ovdje tužene V. T. Odvjetnik tužene primio je navedenu presudu Vrhovnog suda 12. siječnja 2015.

Nije bilo sporno niti da je FINA temeljem navedenih presuda tuženoj isplatila utuženi iznos - 74.922,97 kuna, s osnova rente u iznosu od po 2.416,87 kuna mjesečno u razdoblju od travnja 2017. do listopada 2019.

8.Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud usvojio je tužbeni zahtjev u cijelosti nakon što je ocijenio da je otpala osnova na temelju koje je došlo do prijenosa dijela imovine tužiteljice u imovinu tužene, pa da je tužena, sukladno odredbi članka 1111. u vezi s člankom 1117. stavkom 2. ZOO, dužna vratiti taj dio imovine tužiteljici. Prvostupanjski sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nije u primjeni odredba čanka 1117. stavka 1. ZOO kojom je propisano da se ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju, kao ni odredba članka 216. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – nastavno ZOO/91) - nego da je tužena postala nepoštena stjecateljica u trenutku zaprimanja presude VS RH Revr-89/13 (12. siječnja 2015.) zbog čega da je dužna vratiti ono što je primila na temelju osnove koja je kasnije otpala sukladno odredbi članka 1111. u vezi sa stavkom 2. članka 1117. ZOO.

9.Tužena žalbom osporava primjenu materijalnoj prava, te navodi da ovdje nema mjesta primjeni odredbe članka 1117. stavak 2. ZOO-a nego da je sud morao voditi računa kod donošenja odluke o odredbi članka 1117. stavak 1. ZOO-a koji nema suštinske razlike s odredbom članka 216. ZOO/91.

Ističe i da se štetni događaj zbio ranije, za vrijeme važenja ranijeg ZOO-a, odnosno 17. kolovoza 2000., pa da je primjenom članka 1163. ZOO-a trebalo primijeniti u ovom postupku raniji ZOO, odnosno članak 216. ZOO/91, a ne članak 1117. novog ZOO-a.

Osporava u cijelosti i visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata, te smatra da je sud bio dužan na okolnost visine tužbenoj zahtjeva provesti dokaz financijskim vještačenjem, a što nije učinjeno, pa da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

10.U pogledu navoda tužene da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe članka 1117. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 206. stavak 1. ZOO/91, a ne odredbe članka 1117. stavak 2. ZOO-a.

10.1.U smislu odredbe članka 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Radi se o općoj odredbi i pravilu o obvezi vraćanja stjecanja bez osnove, na koju odredbu se nadovezuju i odredba članka 1117. stavak 1. i 2. ZOO. Prema odredbi članka 1117. stavak 1. ZOO ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju. Međutim, prema odredbi članka 1117. stavak 2. ZOO stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koje je otpala i to s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

10.2.Odredbom članka 1117. stavak 2. ZOO uređena je situacija da kada naknadno pošteni stjecatelj postaje nepošten od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i nakon čega je dužan u cijelosti vratiti primljeno na temelju osnove koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Cilj, svrha i smisao odredbe članka 1117. stavak 2. ZOO-a je da je svatko bez iznimke dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i to s kamatama od trenutka kad je primio takvu odluku, pa i primljeno temeljem naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, jer ne postoji nikakva osnova i odgovornost neke osobe za naknadu takve štete (isti pravni stav zauzet je i u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-168/2021 od 23. veljače 2021. i Rev-1321/2014 od 9. srpnja 2019.).

10.3.Stoga je protivno navodima u žalbi prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odluku temeljio na odredbi članka 1117. stavak 2. ZOO-a.

11.Nadalje, glede tvrdnji tužene da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo s obzirom da se štetni događaj zbio ranije 17. kolovoza 2000., pa da je primjenom odredbe članka 1063. novog ZOO-a trebalo primijeniti raniji ZOO i to članak 216. ZOO/91.

11.1.Valja navesti da je u konkretnom slučaju potrebno razlučiti dva relevantna pravna odnosa egzistirajuća među strankama; 1. odnos naknade nematerijalne štete (prije tužiteljici, ovdje tuženoj) zbog ozljede tijela tj. narušenja zdravlja i 2. odnos obveze vraćanja stečenog bez osnove (prije tuženoj, ovdje tužiteljici).

11.2.Prvi je odnos bio predmet razmatranja u parničnom postupku koji je prethodio ovome i koji je okončan donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja: Revr-89/13 od 2. prosinca 2014., dok je drugi odnos predmet razmatranja u ovome postupku. Ta su dva odnosa sadržajno i činjenično svakako usko povezana, jer odnos vraćanja stečenog bez osnove proističe iz činjenice donošenja revizijske odluke kojom se odlučivalo o naknadi nematerijalne štete zbog ozljede tijela. Prethodni postupak – zahtjev za naknadom štete nesporno se ocjenjivao po odredbama materijalnog propisa primjenjivog u vrijeme nastanka te štete (dakle, ZOO-a/91).

11.3.Međutim, odnos stjecanja bez osnove (tj. temeljem osnove koja je naknadno otpala) je potpuno novi pravni odnos, nastao donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. prosinca 2014. poslovni broj Revr-89/13, kojom je, preinačenjem nižestupanjskih odluka, odbijen tužbeni zahtjev (čime je otpala osnova po kojoj je sporno primljeno) što je imalo posljedice na obvezu vraćanja onoga što je isplaćeno po pravomoćnim nižestupanjskim odlukama prije njihovog preinačenja. Taj pravni odnos (stjecanja bez osnove) prije donošenja te, revizijske odluke nije egzistirao, te je do donošenja te odluke među strankama postojao samo odnos naknade štete.

U ovome se postupku nije odlučivao u okvirima instituta naknade štete, niti se toga doticalo, nego o nastanku odnosa stjecanja bez osnove kao pravnoj reperkusiji nastaloj činjenicom donošenja navedene revizijske odluke kojom se odlučivalo o obvezi naknade štete.

11.4.Ispunjenje svih pretpostavki koje se u konkretnom slučaju kumulativno moraju ispuniti kako bi došlo do primjene instituta stjecanja bez osnove, nastupilo je 2. prosinca 2014. – donošenjem revizijske odluke poslovnog broja Revr-89/13. Stoga je taj, konkretni pravni odnos stjecanja bez osnove tada nastao.

11.5.Slijedom navedenog, daljnjom primjenom odredbe članka 1163. stavka 1., a imajuću u vidu odredbu članka. 1165. ZOO-a/05, ovaj se spor ima rješavati primjenom instituta stjecanja bez osnove prema odredbama ZOO-a/05 (tako i VSRH u odluci broj Rev-1665/2016), a što je u svojoj odluci pravilno primijenio i prvostupanjski sud.

12.U smislu odredbe članka 220. stavak 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

Iznos koji je tužena prema članku 1117. ZOO-a dužna vratiti tužiteljici, prvostupanjski sud utvrdio temeljem dopisa i specifikacije FINE koji se odnosi na utuženo potraživanje, jer su isti jasni i potpuni. Stoga, time što nije provedeno financijsko vještačenje da bi se utvrdio iznos koji je tužena u obvezi vratiti tužiteljici temeljem instituta stečenog bez osnove prvostupanjski sud nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a kako to neosnovano u žalbi navodi tužena.

Stoga i u tom dijelu ovaj sud žalbu tužene smatra neosnovanom.

13.O parničnom trošku prvostupanjski sud je pravilno odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu.

14.Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije povrijedio odredbe parničnog postupka, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je žalbu tužene primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

15.Kako tužena sa žalbom nije uspjela, odbijen je njen zahtjev za naknadom troška žalbe (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

Vukovar, 29. kolovoza 2023.

              Predsjednik Vijeća

                                                                                                                              Vesna Vrkić Perak,v.r.