Poslovni broj: 17 Gž-2033/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-2033/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H. B. iz B. D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Š. P., odvjetniku u Z.1, protiv tuženika Š. P. d.o.o., Z.2, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. & p. d.o.o., Pisarnica Z.1, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-135/2022-11 od 18. siječnja 2023. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-135/2022-23 od 20. ožujka 2023. i o žalbama tužitelja i tuženika protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-135/2022-14 od 23. siječnja 2023., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj P-135/2022-23 od 20. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2023.

r i j e š i o   j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-135/2022-11 od 18. siječnja 2023. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-135/2022-23 od 20. ožujka 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženika, ukida se dopunsko rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-135/2022-14 od 23. siječnja 2023. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-135/2022-23 od 20. ožujka 2023., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.     Presudom suda prvog stupnja, ispravljenom rješenjem od 20. ožujka 2023., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tužitelj vlasnik dijela kčbr. 1861. k.o. L. Š. u dijelu označenom na skici vještaka geometra, koja skica čini sastavni dio presude, kao i tužbeni zahtjev tužitelja za trpljenjem (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.733,07 eura / 28.125,00 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2023. do isplate (točka II. izreke).

2.     Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.     Dopunskim rješenjem, ispravljenim rješenjem od 20. ožujka 2023., odbačen je kao nepravovremen zahtjev tužitelja za subjektivnom preinakom (proširenjem) tužbe na S. M. G. postavljen na ročištu glavne rasprave 25. listopada 2022.

4.     I protiv dopunskog rješenja žalbu je podnio tužitelj također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, odnosno podredno, da se isto ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

5.     Žalbu protiv dopunskog rješenja podnio je i tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te predlaže rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

6.     Tuženik je podnio i odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalbe tužitelja podnijete protiv prvostupanjske presude i dopunskog rješenja odbiju kao neosnovane.

7.     Žalba tužitelja podnijeta protiv prvostupanjske presude je osnovana, a osnovane su i žalbe tužitelja i tuženika koje su podnijete protiv dopunskog rješenja.

8.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem vlasništva dijela kčbr. 1861 k.o. L. Š..

9.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio :

              - da je u trenutku podnošenja tužbe 7. studenog 2016. u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik sporne kčbr. 1861 bio upisan tuženik,

              - da je tijekom postupka suvlasnicom predmetne nekretnine u 15003/37876 dijela temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. lipnja 2018. postala S. M. G.,

              - da je na ročištu održanom 25. listopada 2022. nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelj pokušao proširiti tužbu S. M. G., ali da se proširenju tužbe protivila i S. M. G. i tuženik.

10. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev tužitelja odbio iz razloga što tužbeni zahtjev nije preciziran odnosno usklađen sa nalazom i mišljenjem vještaka i iz razloga što tužbom nisu obuhvaćeni svi suvlasnici nekretnine kao nužni suparničari smatrajući da pritom nije relevantno što je do otuđenja dijela nekretnine došlo tijekom parničnog postupka. Također, sud prvog stupnja je pobijanim dopunskim rješenjem odbacio kao nepravovremen tužiteljev zahtjev za proširenjem tužbe iz razloga što je isti podnijet nakon zaključenja prethodnog postupka.

11. U odnosu na rješenje kojim je odbačen tužiteljev zahtjev za proširenjem tužbe osnovano tužitelj ukazuje da tužbu nije mogao proširiti prije zaključenja postupka jer je do stjecanja prava suvlasništva S. M. G. došlo na temelju kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen nakon zaključenja prethodnog postupka.

12. Pravilan je stav suda prvog stupnja da su u slučaju kada je predmet spora dio katastarske čestice zemljišnoknjižni vlasnici nekretnina nužni i jedinstveni suparničari, te da je u to slučaju tužitelj dužan tužbom na strani tuženika obuhvatiti sve osobe koja su kao suvlasnici uknjiženi u zemljišnim knjigama. Ako tužitelj to ne učini tada se radi o nepotpunoj tužbi, te u takvom slučaju postoji dužnost suda pozove tužitelja na ispravak i dopunu tužbe.

13. U ovom konkretnom slučaju međutim, nesporno je u trenutku podnošenja izvorne tužbe 7. studenog 2016. u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik sporne čestice bio upisan tuženik, te da u tom trenutku nužno suparničarstvo na pasivnoj strani nije postojalo tako da je tužba tužitelja u trenutku podnošenja bila potpuna i podobna za postupanje. Do nastanka nužnog suparničarstva došlo je bez krivnje tužitelja i to nakon zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen 15. veljače 2017., a nakon što je suvlasnica nekretnine u 15003/37876 dijela temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 27. lipnja 2018. postala S. M. G..

14. Dakle, u konkretnom slučaju, do nužnog suparničarstva došlo je nakon podnošenja tužbe i zaključenja prethodnog postupka. U takvim okolnostima kada je do nastanka nužnog suparničarstva došlo nakon zaključenja prethodnog postupka i to u ovom konkretnom slučaju bez krivnje tužitelja, već upravo radnjom tuženika, tužitelj je ovlašten proširiti tužbu na novog tuženika, te se takvom proširenju tužbe niti dosadašnji, a niti novi tuženik ne mogu protiviti jer se isti zbog postojanja nužnog suparničarstva smatraju jednom parničnom strankom (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1081/09 od 11. studenog 2009. i Rev-493/12 od 8. svibnja 2012.). Odredba čl. 196. st. 2. ZPP u konkretnom slučaju ne može se tumačiti strogo formalistički jer bi takvim tumačenjem tužitelj zapravo bio doveden, i to bez svoje krivnje, u pravno nemoguću situaciju. On, s jedne strane, ne bi mogao dovršiti (pravilno) započeti postupak protiv tuženika jer nije obuhvatio sve nužne suparničare, ali istodobno ne bi zbog zaključenja prethodnog postupka bio u mogućnosti niti proširiti tužbu na novog tuženika kao nužnog suparničara koji u ovom konkretnom slučaju mora biti obuhvaćen tužbom kako bi eventualno donijeta presuda mogla ostvariti svoj pravni učinak. Takvim pretjerano formalističkim tumačenjem odredbe čl. 196. st. 2. ZPP, tužitelju bi prema stavu ovog suda bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14), kao pravnog akta s najvišom pravnom snagom i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) kao međunarodnog ugovora koji je po pravnoj snazi iznad zakona.

15. Osnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima ističe da sud prvog stupnja nije mogao odbaciti tužiteljev prijedlog za proširenjem tužbe kao nepravovremen. Naime, odlučivanje o prijedlogu za proširenjem tužbe i zasnivanjem naknadnog suparničarstva iz čl. 196. st. 2. ZPP po svojoj pravnoj prirodi predstavlja odlučivanje o dopuštanju subjektivne preinake tužbe, pa se stoga o načinu i obliku odlučivanja o prijedlogu za proširenjem tužbe na odgovarajući način primjenjuje odredba čl. 190. st. 3. ZPP i to na način da se proširenje tužbe na novog tuženika dopušta ili ne dopušta. Dakle, prijedlog za proširenje tužbe na novog tuženika ne može se odbaciti kao nepravovremen jer da bi se određeni podnesak ili prijedlog mogao odbaciti kao nepravovremen podnošenje istog mora biti vezano uz rok (kao što je primjerice u slučaju odbacivanja žalbe iz čl. 358. st. 1. i 2. ZPP) koji rok se, sukladno čl. 112. st. 1. ZPP, računa na dane, mjesece i godine. Proširenje tužbe iz čl. 196. st. 2. ZPP nije vezano uz rok koji bi bio određen danima, mjesecima ili godinama, već uz trenutak zaključenja prethodnog postupka koji predstavlja pretpostavku do kojeg se proširenje tužbe može predlagati i koja mora biti ispunjena da bi se proširenje tužbe dopustilo. Stoga ako su ispunjene pretpostavke za dopuštanjem proširenje tužbe na novog tuženika sud donosi odluku kojom proširenje tužbe dopušta, a ako pretpostavke nisu ispunjene tada donosi odluku kojom proširenje tužbe ne dopušta. Stoga nije bilo osnove da se prijedlog tužitelja odbacuje kao nepravovremen.

16.      Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pogrešno primijenio odredbu čl. 196. st. 2. ZPP, što je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 196. st. 2. ZPP. Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, uvažiti žalbe tužitelja i tuženika, pobijano dopunsko rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

17.      S obzirom da odluka o glavnoj stvari zbog prirode spornog pravnog odnosa može donijeti samo ako su tužbom obuhvaćeni svi suparničari, to je posljedično valjalo ukinuti i pobijanu prvostupanjsku presudu kojom je tužbeni zahtjev odbijen, između ostalog, i zbog toga što tužbom nisu obuhvaćeni svi nužni suparničari. Pritom je potrebno i napomenuti i da je sud prvog stupnja tužbeni zahtjev odbio i iz razloga što tužbeni zahtjev nije bio određen (odnosno kako sud prvog stupnja navodi preciziran). Međutim, tužitelj je na ročištu održanom dana 25. listopada 2022. tužbeni zahtjev uskladio sa skicom lica mjesta i nalazom i mišljenjem vještaka. Stoga je utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj nije postavio određeni tužbeni zahtjev proturječno sa zapisnikom s ročišta održanog dana 25. listopada 2022. tako da je u tom dijelu počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

18.      Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti i pobijanu prvostupanjsku presudu, te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.
20. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

21. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o prijedlogu tužitelja za proširenjem tužbe. Pritom će rješenje kojim dopušta ili ne dopušta proširenje tužbe donijeti prije zaključenja glavne rasprave jer isto prije zaključenja glavne rasprave mora postati pravomoćno, a sve kako bi strankama, a u konačnici i sudu prvog stupnja, prije donošenja odluke o glavnoj stvari bilo jasno protiv kojih tuženika će se voditi daljnji postupak odnosno da li će se isti voditi samo protiv tuženika ili protiv tuženika i osobe na koju je tužba proširena.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2023.

              Predsjednica vijeća:

                     Vesna Žulj, v.r.