REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž Ovr-125/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, protiv ovršenika RFI (nominativ, UFI), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Iliću, odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi založnog vjerovnika Republike Hrvatske za Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Ovr-83/2022-65., od 22. travnja 2025., dana 16. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija žalba založnog vjerovnika Republike Hrvatske za Ministarstvo financija, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Ovr- 83/2022-65., od 22. travnja 2025., u odnosu na točke I. i II. izreke rješenja.
II. Djelomično se uvažava žalba založnog vjerovnika Republike Hrvatske za Ministarstvo financija, te se ukida rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Ovr-83/2022-65., od 22. travnja 2025., u odnosu na točku III. izreke (dovršetak ovrhe), te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Ovr-83/2022- 65., od 22. travnja 2025., riješeno je:
I Iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnina ovršenika RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], upisanih u ovosudnom zemljišnoknjižnom odjelu u zemljišnim knjigama zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak Topolje u Topolju, površine 9 jutara i 1140 čhv, odnosno 55892 m2, u vlasništvu ovršenika a to je iznos od 226.350,00 eura, namiruje se potraživanje založnog vjerovnika Hrvatske banke za obnovu i razvitak, OIB: 26702280390, iz Zagreba, Strossmayerov trg 9, u iznosu zakonskih zateznih kamata od 14.181,55 eura i glavnog potraživanja od 17.853,58 eura, potom ovrhovoditelja EOS MATRIX-a d.d., OIB: 76674680107, iz Zagreba, Horvatova ulica 82, u iznosu troškova postupka od 851,96 eura, zakonskih zateznih kamata u iznosu od 54.566,79 eura, ugovorne kamate u iznosu od 651,95 eura te glavnog potraživanja u iznosu od 49.690,81 eura, založnog vjerovnika UF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u iznosu zakonskih zateznih kamata od 16.806,44 eura i glavnice od 63.043,33 eura, te založnog vjerovnika Republike Hrvatske za Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, u iznosima troškova postupka od 663,61 eura, te dijela potraživanja zakonskih zateznih kamata u iznosu od 8.039,98 eura.
II Ostaje nenamireno potraživanje založnog vjerovnika Republike Hrvatske za Ministarstvo financija, OIB: 52634238587 u iznosu dijela zakonskih zateznih kamata od 297,81 eura te cjelokupne glavnice u iznosu od 29.088,28 eura, na koje teče zakonska zatezna kamata temeljem čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05-155/23) od 28. ožujka 2025.
III Ovom odlukom o namirenju predmetna OVRHA JE DOVRŠENA.
2. Protiv ovoga rješenja žalbu je uložio založni vjerovnik Republika Hrvatska za Ministarstvo financija, predlažući prvenstveno da prvostupanjski sud donese dopunsko rješenje kojim će se jasno i precizno naložiti Financijskoj agenciji, koja je provela elektroničku javnu dražbu predmetne nekretnine, da u određenom paricijskom roku namiri predmetne vjerovnike iz točke I. rješenja od 22. travnja 2025. isplatom iznosa namirenja na transakcijske račune kako su to vjerovnici naveli u tijeku postupka.
2.1. Podredno, ukoliko se ne bi donijelo dopunsko rješenje založni vjerovnik Republika Hrvatska za Ministarstvo financija, ulaže žalbu zbog bitne povrede postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da izreka rješenja proturječi razlozima rješenje, jer rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama te jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima rješenja navodi i sadržaja koji se nalazi u spisu, pa predlaže pobijano rješenje ukine i preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.2. U sadržaju žalbe žalitelj ističe da pobijano rješenje ne sadrži nalog tko je dužan izvršiti isplatu odnosno namirenje iz iznosa kupovnine i u kojem roku te na koje transakcijske račune vjerovnika, pa ovrha nije dovršena samim donošenjem pobijanog rješenja, već će biti dovršena tek namirenjem vjerovnika.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13; 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), u svezi sa člankom 21. st.1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 144/2022. i 6/2024. dalje u tekstu: OZ), ovaj drugostupanjski sud smatra da nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali materijalno stanje nije pravilno nije u cijelosti pravilno primijenjeno.
6. Glede točki I. i II. izreke, koje se odnose na namirenje založnih vjerovnika i dijela nenamirenog potraživanja založnog vjerovnika Republike Hrvatske za Ministarstvo financija, pobija se samo dio odluke koja po mišljenju žalitelja ne sadrži nalog tko je dužan izvršiti isplatu odnosno namirenje iz iznosa kupovnine i u kojem roku, te na koje transakcijske račune vjerovnika. Međutim, kako po mišljenju drugostupanjskog suda u spisu postoji dostatna dokumentacija temeljem koje se može izvršiti isplata, nije osnovan žalbeni razlog da se ukinu točke I. i II. izreke.
7. Vezano uz dio rješenja kojim je odlučeno da je ovrha dovršena, (točka III. izreke), odredbom članka 73. st.1. Ovršnog zakona propisano je da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud utvrditi rješenjem.
7.1. Odredbom članka 80. Ovršnog zakona propisano je da se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom.
8. Prvostupanjski sud u razlozima rješenja nije se pozvao na relevantne odredbe Ovršnog zakona, ali je očito mislio da se sukladno odredbama članka 73. st.1. i članka 80. Ovršnog zakona, donošenjem rješenja o namirenju smatra da je poduzeta ovršna radnja kojom se ovrha dovršava.
8.1. Međutim, u pravu je žalitelj kada u žalbi navodi da je u konkretnom slučaju provedba posljednje ovršne radnje kojom se ovrha završava namirenje ovrhovoditelja (založnih vjerovnika) iz iznosa dobivenoga prodajom, a ta radnja u vrijeme donošenja dijela rješenja još nije bila ni pravomoćna ni dovršena, pa je drugostupanjski sud ukinuo točku II. izreke i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud provjeriti će da li je provedena ovršna radnja namirenja ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom, nakon čega će donijeti novu odluku.
10. Zbog iznesenog drugostupanjski sud temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, riješio je kao u izreci ovoga rješenja.
U Požegi 16. lipnja 2025.
Sudac
Branimir Miljević
