REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-426/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Leo Buljat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buljat & partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženice ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Denis Kobaić, odvjetnik u Opatiji, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-401/2022-23., od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja JŠ kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-401/2022-23., od 28. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: P-401/2022- 23., od 28. ožujka 2024., presuđeno je:
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
“I. Utvrđuje se da je JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] suvlasnik nekretnine u 1/4 dijela, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 182 m2, kuća, [adresa] površine 73 m2, zgrada površine 30 m2, ukupno površine 285 m2, a sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Sesvete, Općinskog suda u Sesvetama.
II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Sesvete izvršiti brisanje prava vlasništva od 1/4 dijela ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i upis prava istoga u korist JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nekretnine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 182 m2, kuća, [adresa] površine 73 m2, zgrada površine 30 m2, ukupno površine 285 m2, a sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Sesvete, Općinskog suda u Sesvetama.
III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.”
II. Nalaže se tužitelju JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženici ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura u roku od 15 dana.
1.1. Rješenjem sadržanim u presudi riješeno je:
Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelj svojim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je on suvlasnik u 3/4 dijela nekretnine koju čini k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 182 m2, kuća, [adresa] površine 73 m2, zgrada površine 30 m2, ukupno površine 285 m2, a sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Protiv presude žalbu je uložio tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
2.1. Da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st.2. t.11. Zakona o parničnom postupku tužitelj vidi u tome što presuda proturječi sama sebi jer je obrazloženje presude izraženo pod točkom 15. u suprotnosti sa sadržajem zapisnika od 12. travnja 2023., odnosno iskazom tužitelja na koji se sud poziva u obrazloženju presude.
2.2. U sadržaju žalbe tužitelj smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je izvršavao samostalan posjed predmetne nekretnine, odnosno, da njegov posjed ne zadovoljava kriterije za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Pri tome se poziva na sadržaj svog iskaza i iskaza svjedoka. U dodatnoj argumentaciji tužitelj navodi da dokaz da predmetnu nekretninu posjeduje kao njezin vlasnik, proizlazi i iz činjenice da je ishodio povrat sporne nekretnine u svoje vlasništvo odnosno vlasništvo više suvlasnika, da je plaćao sve režijske troškove sporne nekretnine, da je snosio troškove poreza radi prijenosa vlasništva nekretnine na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen s prednicom tuženika CŠ, da je izvršio potpunu i kompletnu građevinsku obnovu nekretnine i da je od 1991. samostalni posjednik ste.
2.3. Posebno dodaje da je potpuno pogrešan zaključak suda o navodnoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja temeljem uvida u rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: O-350/96 od 12. listopada 2009., iza pokojne CŠ, jer je tužitelj s prednicom tuženice i tada jedinim vlasnikom nekretnine za cijelo, CŠ, **.**.1994. sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju na temelju kojeg je tužitelj nakon smrti CŠ od iste stekao pravo vlasništva cjelokupne nekretnine sukladno članku 579. Zakon o obveznim odnosima.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između navoda u presudi i sadržaja dokumenata i iskaza svjedoka.
7. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja JŠ da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu od ¼ dijela tuženice ČŠ na nekretnini izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 182 m2, kuća, [adresa] površine 73 m2, zgrada površine 30 m2, ukupno površine 285 m2, a sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Sesvete, Općinskog suda u Sesvetama.
8. U postupku među strankama nije sporno:
- da tuženica ne stanuje i da ne koristi nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je tužitelj u posjedu,
- da su stranke u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine, i to tužitelj u 3/4 dijela, a tuženica u 1/4 dijela.
9. Iz utvrđenog činjeničnog stanja temeljem dokumentacije u spisu proizlazi:
- da iz uvida u povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – prije BZP proizlazi da su kao suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisani tužitelj u 3/4 dijela i tuženica u 1/4 dijela.
– da je tužitelj jedan suvlasnički dio od 1/4 dijela stekao na temelju ugovora o darovanju od 21. prosinca 2020. od VŠ, drugi suvlasnički dio od 1/4 dijela stekao je nasljeđivanjem od ŠŠ na temelju rješenja o nasljeđivanju od 2. travnja 2019., a preostali suvlasnički dio od 1/4 dijela tužitelj JŠ stekao je od AŠ na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 21. listopada 2009.
- da je uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju broj O-350/96 od 12. listopada 2009. i rješenje Z-5203/09 od 27. listopada 2009. utvrđeno da su ŠŠ, ČŠ, IŠ i AŠ upisani kao suvlasnici nekretnine koju čini k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u 1/4 dijela na temelju tog rješenja o nasljeđivanju iza pokojne CŠ.
10. U ovom drugostupanjskom postupku sporno je da li je tužitelj ispunio uvjete za priznanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini.
11. Pravni okvir spora odnosi se na primjenu odredbe članka 388 st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 i 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14; dalje: ZV), kojom je propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
11.1. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud smatra da se primjenjuje odredba članka 159. st. 3. ZV-a, kojom je propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. No, pri tome treba prije svega imati u vidu i odredbu stavka 1. istog članka po kojoj se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, sa naglaskom da se mora raditi o samostalnom posjedu.
11.2. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću bitno je napomenuti da učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno stanje, a neposredni posjednik (dosjedatelj) stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik.
11.3. Za redovnu dosjelost ( 10 godina) traži se tzv. kvalificirani posjed, a to je takav posjed koji je zakonit, pošten i istinit, a za izvanrednu dosjelost (20 godina), traži se da je posjed pošten.
- Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed).
- Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno, ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja (vi, clam, praecario).
- Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
12. U analizi provedenih dokaza treba napomenuti da činjenica da tuženica ne stanuje i da ne koristi nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je tužitelj u posjedu cijele nekretnine,nije sporna u postupku. To u ostalom potvrđuju i svi saslušani svjedoci, s tim što je svjedok UŠ sin tuženice iskazao da njegova majka nije tužitelju obećala da će mu prepustiti svoj dio nekretnine, te da je čuo telefonski razgovor kojeg je tužitelj prije tri godine vodio s njegovom majkom u kojem ju je pokušao nagovoriti da mu prepusti svoj dio, a ona je tražila da joj isplati njen dio.
13. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je u kuću na adresi [adresa] u [adresa] došao 1991. kad je CŠ, polusestra njegove majke i tuženice, imala zdravstvene probleme i tražila je da je netko othrani, a on se od tada za nju brinuo i sahranio ju je. Pri tome je istakao kako se sa svim ostalim suvlasnicima, nasljednicima CŠ dogovorio da će on steći vlasništvo cijele nekretnine što su svi osim tuženice ČŠ i realizirali.
14. Analizom cjelokupnog dokaznog postupka drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji bez obzira što je godinama koristio predmetnu nekretninu, nije imao samostalni posjed i na suvlasničkom dijelu tuženice.
14.1. Da se nije radilo o samostalnom posjedu tužitelja nego o radilo o prekariju (uživanju stvari do opoziva), što znači da posjed nema potrebnu kvalitetu da bi bio osnov za stjecanje prava vlasništva, govore konkretne činjenice potkrijepljene dokumentacijom, a prije svega jasno izraženom voljom stranaka u ostavinskom postupku.
14.2. Naime neosnovano tužitelj smatra da je pravni osnov njegovog posjeda cijele nekretnine Ugovor o doživotnom uzdržavanju na temelju kojeg je tužitelj nakon smrti CŠ od iste stekao pravo vlasništva cjelokupne nekretnine sukladno članku 579. Zakon o obveznim odnosima, jer je pravomoćnom presudom u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: P-202/1997. od 19. siječnja 2006., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-3682/2006., od 23. siječnja 2007., utvrđeno da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništav.
15. Tužitelj je mogao uz dogovor svih suvlasnika, kako je to prvostupanjski sud pravilno zaključio, sukladno odredbi članka 38 st. 1 ZV-a mogao izvršavati sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti tuženice kao druge suvlasnice, ako time ne vrijeđa njena prava kao suvlasnika, ali isto tako tuženici kao suvlasnici sukladno odredbi članka 42 st. 1 ZV-a pripada pravo na suposjed stvari, kao i pravo podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.
15. Prema tome kako u konkretnom slučaju drugostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao da je u nesmetanom, samostalnom poštenom posjedu predmetne nekretnine više od 20 godina, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa je njegova žalba odbijena kao neosnovana.
16. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima parničnog postupka, koju je prvostupanjski sud donio primjenom članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a.
16.1. Prvostupanjski sud pravilno je prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka, uzeo u obzir opravdane troškove tuženice koji se sastoji se od troškova zastupanja u postupku po punomoćniku, a određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 – dalje OT).
16.2. Troškovi zastupanja odnose se na trošak za zastupanje na četiri ročišta 18. siječnja 2023., 12. travnja 2023., 29. studenog 2023. i 21. veljače 2024. po 500,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 Tarife što ukupno iznosi 2.000,00 eura.
17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. st. 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika, a prvostupanjska presuda potvrđena je u cijelosti.
U Požegi 16. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Branka Ribičić