1

Poslovni broj: 13 Gž Ob-323/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 13 Gž Ob-323/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. G. iz V.1, s boravištem na adresi D. V., OIB: …, zastupane po punomoćnici J. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., H. i V. j.t.d., V.2, protiv tuženika D. G. iz V.1, OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u K., uz sudjelovanje maloljetnog M. G. iz V.1, OIB: …, zastupanog po posebnom skrbniku P. V., dipl. iur., zaposleniku Centra za posebno skrbništvo, Z., radi odlučivanja o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P Ob-83/2021-40 od 13. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

             

              I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj P Ob-83/2021-40 od 13. travnja 2023.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odlučeno je da će roditeljsku skrb nad maloljetnim M. G., rođenim … u K. izvršavati tužiteljica i tuženik zajednički i sporazumno, dok je pod točkom II. izreke odlučeno da će zajedničko dijete stranaka, maloljetni M. G., stanovati sa majkom R. G. na adresi njezinog prebivališta, odnosno boravišta, u D. V. Pod točkom III. izreke određeno je da se osobni odnosi maloljetnog M. G. s ocem D. G. ostvaruju u kućanstvu oca u V.1, svaki drugi vikend i to od petka od 17,00 sati do nedjelje do 17,00 sati, tijekom ljetnih praznika dva tjedna u srpnju i dva tjedna u kolovozu, tijekom zimskih praznika tjedan dana neprekidno te svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan na način da će otac dijete preuzimati u kućanstvu majke, dok će majka dolaziti po dijete u kućanstvo oca, svaki roditelj o svom trošku. Nadalje, pod točkom IV. izreke određeno je da u vrijeme kada dijete boravi u kućanstvu majke, otac će ostvarivati osobne odnose s djetetom sredstvima elektroničke komunikacije, svakodnevno, u trajanju od pola sata. dok je točkom V. određeno da informacije u svezi maloljetnog M. G. roditelji će razmjenjivati usmeno, telefonski i SMS porukama, porukama preko društvenih mreža te na drugi prikladan način. Pod točkom VI. izreke je određeno da je tužen dužan doprinositi na ime uzdržavanja zajedničkog maloljetnog djeteta M. G., mjesečno novčani iznos od 189,23 €[1]/1.425,80 kn počevši od pravomoćnosti presude pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama koje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je pod točkom VII. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 550,79 € / 4.149,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2023. do isplate.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 - dalje: ObZ), iako sadržajno i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži donošenje odluke da će maloljetno dijete stanovati sa tužiteljicom, donošenje odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi kao i odluka o održavanju osobnih odnosa te uzdržavanje.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik.

 

6. Isto tako, ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Također, u odnosu na žalbene navode da je sud donio odluku s kim će stanovati mldb. M., ne navodeći imena svjedoka niti mišljenja na temelju čega temelji takvu odluku, valja reći da je prvostupanjski sud jasno i decidirano naveo da je odluku o stanovanju djeteta donio na temelju nalaza i mišljenja zavoda, Područni ured Đ. od 17. lipnja 2022., a nalaz i mišljenje zavoda, Područni ured Đ., među ostalim su sastavili V. O. i N. K. koje su saslušane u svojstvu svjedoka, koje su u svojim iskazima ostale kod onih ocjena koje su dale u pisanom nalazu i mišljenju, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

 

8. Dakle, kako tuženik u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori koji se sadržajno odnose na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

9. Sud prvog stupnja je tako utvrdio:

- da je tužiteljica s tuženikom 21. svibnja 2016. sklopila brak u V.1, koja činjenica je upisana u maticu vjenčanih kod Matičnog ureda V.1, pod brojem: 2 za 2016. te je u braku rođeno jedno zajedničko dijete, maloljetni M. G., rođen … dok je faktična bračna zajednica između stranaka prestala krajem mjeseca prosinca 2019., a brak formalno razveden točkom I. izreke presude Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, poslovni broj P Ob-69/2020-28 od 13. travnja 2021.;

- da je prvostupanjski sud po službenoj dužnosti odlučio da tužiteljica i tuženik zajednički i sporazumno ostvaruju roditeljsku skrb jer su se stranke sporazumjele da roditeljsku skrb ostvaruju zajednički i sporazumno, a tijekom postupka nisu utvrđene okolnosti koje bi ukazivale na drugačiju odluku suda u pogledu roditeljske skrbi nad zajedničkim maloljetnim djetetom stranaka;

- da maloljetno zajedničko dijete stranaka, M. G., nije tijekom postupka izrazio svoje mišljenje o pitanju s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem, jer M., premda je u sedmoj godini života još uvijek ne govori;

- da iz sadržaja nalaza i mišljenja zavoda, Područni ured Đ. od 17. lipnja 2022., proizlazi da su R. i D. G. u konfliktnom partnerskom odnosu te oboje prolaze kroz dugotrajniji proces prilagodbe na situaciju. Zatim, proizlazi da su oba roditelja vrlo kritični spram roditeljskih vještina i postupaka onog drugog ukazujući neprestano na nedostatke drugog roditelja, umjesto da svoju pažnju usmjere na promjenu vlastitih postupaka i ponašanja. Isto tako, proizlazi da je tijekom postupka došlo do pomaka u suradnji roditelja kada je roditeljima ukazano na potrebu poduzimanja konkretnih radnji u vidu kontaktiranja ustanova i stručnjaka važnih za djetetov govorno - jezični i psihosocijalni razvoj. Upute i smjernice voditeljica mjere roditelji su usvajali sukladno svojim primarnim kapacitetima i sposobnostima. Očev je angažman oko uključivanja djeteta u tretmane važne za njegov razvoj jednako kao i majčin vidljiviji tek nakon pristupanja sudskim ročištima na kojima su potaknuti na međusobnu suradnju, dogovore i zajedničku brigu o razvoju djeteta. Otac je dijete uključivao u tretman logopeda u N. P. od 26. travnja 2022. dok je majka dječaka uključila u tretman rane razvojne podrške u P. s. kamo je dijete odvezla prvi put 13. svibnja 2022. Time je svaki od roditelja na sebe preuzeo onaj dio skrbi o zdravlju i razvoju djeteta koji je u mogućnosti većinski obavljati s obzirom na trenutnu situaciju.

- da iz sadržaja i mišljenja zavoda, Područni ured Đ. od 17. lipnja 2022. proizlazi u pogledu brige o svakodnevnim potrebama djeteta iz sveukupnih podataka da je otac učinio određene propuste u smislu da je nedostatno brinuo o higijeni djeteta, intenzivno od siječnja do travnja ove godine, a izostala je i suradnja s vrtićem te uključivanje djeteta u tretmane logopeda i rane razvojne podrške, slijedom čega, a uzimajući u obzir dobrobit djeteta, slijedom čega zavod, Područni ured Đ. predlaže donošenje odluke o tome da maloljetni M. G. stanuje s majkom;

- da iz sadržaja podneska dječjeg vrtića "Z." V.1 od 3. veljače 2023. proizlazi da i nadalje postoji veliki problem što kod maloljetnog M. G. nisu zadovoljeni osnovni higijenski uvjeti jer dječak u vrtić dokazi u odjeći neugodnog intenzivnog mirisa, a isto tako je vidljivo da po tijelu ima prljavštine ruku, nogu, lica, nakupine prljavštine u ušima i pod noktima, a konstantno ga smetaju crvenilo i iritacija kože u području prepona, a u vrtiću pretpostavljaju da je to od nošenja pelena, što pak svi odrasli negiraju. Zatim, proizlazi da neugodan miris koji brzo zavlada prostorom u kojem dječak boravi utječe, nažalost, i na to da ga izbjegavaju djeca u skupini te je još dodatno otežana njegova prilagodba na novu skupinu i prijatelje. Također, proizlazi da u zimskom periodu za vrijeme boravka na otvorenom dječak nema adekvatnu zimsku odjeću (kapa, šal, rukavice) iako se od oca i bake traži da dijete dovode primjereno obučeno, a zbog svojeg higijenskog i zdravstvenog stanja dječak često pobolijeva zbog čega u zadnje vrijeme često izostaje iz vrtića. Isto tako, u ovoj pedagoškoj godini dječak u različitim periodima pobolijeva 12 puta od čega otac donosi samo 2 liječničke i 10 roditeljskih ispričnica pa se zaključuje da djetetu nije osigurana adekvatna liječnička skrb jer se dječak u vrtić konstantno vrača neizliječen;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je radila u trgovini gdje ostvaruje plaću od 4.500,00 kn, da drugih prihoda nema, te da nema u vlasništvu nikakvih pokretnina većih vrijednosti kao ni nekretnina, a stanuje u obiteljskoj kući sa svojim roditeljima i bakom, te dvojicom braće. Isto tako, proizlazi da ima mjesečne izdatke oko 2.000,00 kn te da se isti odnose na troška hrane, odjeće, obuće, a što se tiče izdataka za mlljt. M., osim osobnih potreba djeteta za hranom, odjećom i obućom isti ima i izdatke s osnove tretmana kod logopeda s time da svaki tretman iznosi 200,00 kn, te putni trošak odlaska logopedu dok iz dopunskog iskaza od 5. travnja 2022. proizlazi da ostvaruje pravo na porodiljnu naknadu u iznosu od 4.000,00 kn te je zasnovala novu obitelj i ima drugo dijete;

- da iz iskaza tuženika proizlazi da ostvaruje plaću u iznosu od 4.000,00 kn te da je vlasnik automobila i kuće, a što se tiče obveza otplaćuje kredit u mjesečnom iznosu od 700,00 kn koji je dužan otplaćivati još nekih 8 godina dok što se tiče njegovih izdataka na troška hrane, odjeće i obuće, režija isti  iznose oko 1.500,00 kn mjesečno. Zatim, proizlazi da u odnosu na izdatke za mlljt. M., a koji se odnose na njegove svakodnevne potrebe, te troškove odlaska djeteta na ranije spomenute tretmane, isti navodi da iznose oko 2.000,00 kn te od prestanka bračne zajednice maloljetno dijete stanuje s njim.

 

10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da nijedan od roditelja prije pogoršanja obiteljskih odnosa nije na adekvatan način provodio vrijeme s djetetom i nije na adekvatan način ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu te je sud odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosnima djeteta s roditeljem utemeljio na pribavljenom nalazu i mišljenju zavoda, Područni ured u Đ., a koji je mišljenja da maloljetni M. G. treba stanovati s majkom. Naime, kod oca djeteta uočeni su određeni propusti u smislu da se otac nedostatno brinuo o higijeni djeteta, o čemu svjedoči i sadržaj dopisa dječjeg vrtića "Z." V.1 od 3. veljače 2023., što dodatno otežava djetetovu prilagodbu na novu skupinu i prijatelje u dječjem vrtiću, slijedom čega prvostupanjski sud utvrđuje da je u najboljem interesu djeteta da stanuje s majkom, jer je majka, više od oca, pokazala samostalnost i inicijativu u odnosu na ostvarivanje osnovnih potreba djeteta, a ponajprije zdravlja djeteta, o čemu su u iskazima svjedočile voditeljice mjera V. O., M. Č. i K. G.. Isto tako, prvostupanjski sud je posebno cijenio veću spremnost majke na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem, jer na temelju činjenica utvrđenih tijekom postupka, otac je u određenim vremenskim razdobljima pokazivao manju spremnost na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s majkom, koji su odnosi u određenim razdobljima izostajali uz nejasna očeva obrazloženja, slijedom čega ocjenjuje da je u najboljem interesu i u skladu s dobrobiti maloljetnog M. G. da stanuje s majkom te je odlučeno kao u točki II. izreke pobijane presude. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je u interesu zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka da održava osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje na način kako je to navedeno u točki III izreke presude, pri čemu je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje zavoda, Područni ured Đ. te je odlučio kao pod  točkama III, IV i V izreke pobijane presude.

 

11. Nadalje, u pogledu uzdržavanja, cijeneći izjavu tuženika o visini primanja i troškovima koje ima, kao i visinu doprinosa za uzdržavanja koju plaća od lipnja 2020. pa nadalje, te uzimajući u obzir Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za razdoblje koje je predmet spora, a pri tome uzimajući u obzir prihode stranaka i njihov životni standard, te potrebe maloljetne djece, sud smatra da je tuženik u mogućnosti doprinositi novčanim iznosom od €/1.425,80 kuna mjesečno za uzdržavanje M. G., pri tome uzimajući u obzir tuženikove prihode i njegov životni standard jer tuženik nema zakonskih obveza uzdržavanja drugih osoba, a pri čemu sud ocjenjuje da je takav iznos potreban imajući u vidu zdravstveno stanje maloljetnog M. G. te takav tuženikov doprinos za uzdržavanje M. G. u iznosu od 189,23 €/1.425,80 kn neće ugroziti tuženikovu potrebu za uzdržavanje samoga sebe.

 

12. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

 

13. U odnosu na ostvarivanje roditeljske skrbi, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica i tuženik zajednički i sporazumno ostvaruju roditeljsku skrb jer su se stranke sporazumjele da roditeljsku skrb ostvaruju zajednički i sporazumno, a tijekom postupka nisu utvrđene okolnosti koje bi ukazivale na drugačiju odluku suda u pogledu roditeljske skrbi nad zajedničkim maloljetnim djetetom stranaka s time da i iz nalaza i mišljenja Centra za socijalnu skrb, Đ. od 17. lipnja 2022 proizlazi da predlažu da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb sukladno odredbi čl. 104. ObZ.

 

14. Nadalje, tuženik osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja iznoseći vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda smatrajući da je sud trebao odrediti da bi bilo prikladnije da mlt. M. stanuje s njim citirajući fragmentarno nalaz i mišljenje Centra iz čega bi proizlazilo da je tužiteljica  upitnih roditeljskih kompetencija. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda. Naime, nakon što je mlt. M. nakon razvoda braka ostao stanovati s ocem, ponovo su sagledane obiteljske prilike te provedene mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu za razdoblje od svibnja 2021. do veljače 2022., nakon čega je Centar za socijalnu skrb, Đ. izradio mišljenje  od 17. lipnja 2022. Iz navedenog mišljenja proizlazi da je otac u pogledu brige o svakodnevnim potrebama djeteta učinio određene propuste u smislu da je nedostatno brinuo o higijeni djeteta, intenzivno od siječnja do travnja 2022., a izostala je i suradnja s vrtićem te uključivanje djeteta u tretmane logopeda i rane razvojne podrške, slijedom čega je prijedlog Centra da mldb. M. stanuje s majkom na njenoj adresi prebivališta odnosno boravišta.

 

15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odlučio da mlt. M. G. stanuje s majkom jer je utvrđeno i nalaza Centra da je na strani majke očit pomak u kvaliteti skrbi o djetetu, posebno u smislu poduzimanja konkretnih koraka u pogledu zaštite i unapređenja zdravlja (briga za redovitu medikaciju, logopedski tretmani i sl.), a njene aktualne obiteljske okolnosti su stabilne i sadašnji partner je motiviran za angažman u skrbi i odgoju mldb. M. što je bitni preduvjet za adekvatnu roditeljsku skrb te s M. izgrađuje emocionalni odnos roditelj - dijete i nastoji adekvatno reagirati na njegove razvojne potrebe, slijedom čega psiholog zaključuje da su roditeljske kompetencije majke dostatne za adekvatno zbrinjavanje i odgoj djeteta. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, te činjenicu da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je otac učinio određene propuste u smislu da je nedostatno brinuo o higijeni djeteta, intenzivno od siječnja do travnja 2022., a izostala je i suradnja s vrtićem te uključivanje djeteta u tretmane logopeda i rane razvojne podrške i ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno odlučio da mlt. M. stanuje s majkom, imajući u vidu dobrobit mlt. M. G..

 

16. U odnosu na daljnje žalbene navode da poseban skrbnik djeteta nije došao nikad na raspravu niti se uvjerio u stambene prilike roditelja, niti razgovarao s roditeljima predstavnicima dječjeg vrtića, te da nitko nije zastupao dijete, valja reći da su neosnovani. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je dijete bilo zastupano po posebnom skrbniku iz Centra za posebno skrbništvo koji je uredno primao pozive za zakazana ročišta te svu dokumentaciju, dok su relevantne okolnosti za utvrđivanje najboljeg interesa mldb. djeteta utvrđene po Mišljenju stručnog tima Centra za socijalnu skrb, Đ. od 17. lipnja 2022., a iz navedenog je vidljivo da su podaci za izradu mišljenja prikupljeni na temelju obavljenih razgovora s roditeljima, psihologijskom testiranju svakog od roditelja, izvršenom terenskom očevidu, mjesečnim izvješćima voditeljica mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu koja je određena roditeljima te uvidom u drugu postojeću i opsežnu dokumentaciju kojom raspolaže Centar. Osim toga, iz sadržaja podneska dječjeg vrtića "Z." V.1 od 3. veljače 2023. proizlazi da i nadalje postoji veliki problem što kod maloljetnog M. G. nisu zadovoljeni osnovni higijenski uvjeti jer dječak u vrtić dokazi u odjeći neugodnog intenzivnog mirisa, a isto tako je vidljivo da po tijelu ima prljavštine ruku, nogu, lica, nakupine prljavštine u ušima i pod noktima, a konstantno ga smetaju crvenilo i iritacija kože u području prepona, a u vrtiću pretpostavljaju da je to od nošenja pelena, što pak svi odrasli negiraju. Zatim, proizlazi da neugodan miris koji brzo zavlada prostorom u kojem dječak boravi utječe, nažalost, i na to da ga izbjegavaju djeca u skupini te je još dodatno otežana njegova prilagodba na novu skupinu i prijatelje. Također, proizlazi da u zimskom periodu za vrijeme boravka na otvorenom dječak nema adekvatnu zimsku odjeću (kapa, šal, rukavice) iako se od oca i bake traži da dijete dovode primjereno obučeno, a zbog svojeg higijenskog i zdravstvenog stanja dječak često pobolijeva zbog čega u zadnje vrijeme često izostaje iz vrtića.

 

17. Nadalje, tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja jer da je tužiteljica promijenila prebivalište te da se trebalo od nadležnog Centra za socijalni rad I. zatražiti mišljenje u pogledu roditeljske podobnosti majke. Međutim, činjenica da je mišljenje o podobnosti majke donio Centar za socijalnu skrb Đ. gdje mldb. M. stanuje s ocem, nije od utjecaja, pogotovo što je Centar za socijalnu skrb Đ. donio mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, te je u tom sklopu procjenjivana i tužiteljica koju se posjećivalo u njezinoj obiteljskoj kući i sl., a isto tako nisu osnovani ni žalbeni navodi da se oduzimanje djeteta ocu može iščitati kao diskriminacija po spolu.

 

18. U odnosu na odluku o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetnog djeteta sa ocem, navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan i u skladu sa postojećom dokumentacijom i mišljenjem Centra za socijalnu skrb Đ. od 17. lipnja 2022. pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, čija pravilnost i zakonitost niti žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

 

19. Nadalje, sud prvog stupnja je u odnosu na odluku o uzdržavanju mlt. M., ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

20. Naime, tuženik kao roditelj s kojim dijete ne stanuje obveznik je uzdržavanja, a prema odredbi čl. 288. ObZ, tuženik kao roditelj dužan je uzdržavati svoje maloljetno djecu te stoga ima obvezu uzdržavanja.

 

21. Tuženik žalbenim navodima neosnovano osporava visinu dosuđenog iznosa uzdržavanja navodeći da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev za dosuđeni iznos uzdržavanja jer da je traženo 132,72 €/1.000,00 kn, a dosuđeno je 189,23 € /1.425,80 kn, te da sud nije utvrdio materijalne potrebe djeteta niti ukupne imovinske prilike roditelja, te je odluku donio sukladno minimalnom novčanom iznosu za dijete od 7-12 godina dok mldb. M. je dijete 6 godina starosti.

 

22. Najprije valja reći da je sukladno odredbi čl. 426. st. 1. ObZ propisano da u postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, slijedom čega prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP kada je tužiteljici dosudio preko iznosa od 132,72 €/1.000,00 kn za uzdržavanje maloljetnog djeteta.

 

23. Stoga je sud pravilno pozivajući se na odredbu 314. ObZ, te Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" br. 37/22), utvrdio da je ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetnog M. 189,23 € /1.425,80 kn mjesečno, pri tome imajući u vidu da maloljetni M. ima zdravstvenih problema zbog kojih je nužno posjećivati logopeda. Navedeni iznos predstavlja zakonski minimum za dijete starosti od 7 do 12 godina, pri čemu činjenica da je maloljetni M. rođen … te mu u trenutku donošenja presude  nedostaju 2 mjeseca od 7 godina, nije od utjecaja na dosuđenu visinu potrebnog uzdržavanja. Naime, pri donošenju odluke o uzdržavanju te utvrđujući ukupne potrebe maloljetnog djeteta, sud prvog stupnja je iz iskaza tužiteljice utvrdio da maloljetni M. osim osobnih potreba djeteta za hranom, odjećom i obućom isti ima i izdatke s osnove tretmana kod logopeda s time da svaki tretman iznosi 200,00 kn, te putni trošak odlaska logopedu, dok je iz iskaza tuženika utvrdio materijalne mogućnosti tuženika da ostvaruje plaću u iznosu od 4.000,00 kn te da je vlasnik automobila i kuće, a što se tiče obveza otplaćuje kredit u mjesečnom iznosu od 700,00 kn koji je dužan otplaćivati još nekih 8 godina dok što se tiče njegovih izdataka na troška hrane, odjeće i obuće, režija isti  iznose oko 1.500,00 kn mjesečno pri čemu je i sam tuženik u svom iskazu naveo da je za maloljetnog M. potrebno mjesečno izdvojiti 2.000,00 kn na ime uzdržavanja te je toliko potraživao od majke.

 

24. Slijedom navedenog, u odnosu na određenu visinu uzdržavanja ovaj sud smatra da, imajući u vidu prihode i imovinsko stanje tuženika, nije bilo osnove da se obveza plaćanja uzdržavanja odredi u nižem iznosu od dosuđenog. Nisu stoga osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dosuđenog iznosa uzdržavanja, a dosuđeni iznos je u skladu i s preporukom Centra za socijalnu skrb Đ. od 17. lipnja 2022.

 

25. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je dakle, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 288. u svezi s čl. 311. i čl. 313. ObZ kada je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio.

 

26. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 346. ObZ, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

 

27. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).

 

 

U Zagrebu 29. kolovoza 2023.

 

                   Predsjednica vijeća:

         Jasenka Grgić, v.r.