Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Posl. broj: P Ob-100/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Jasmini Drageljević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Šuper, sa sjedištem u [adresa], protiv I.tuženika RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], sada u Austriji, [adresa], zastupan po punomoćnici Mateja Radočaj, odvjetnici u [adresa] i II. tuženika MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkom društvu Porobija & Špoljarić d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi bračne stečevine, isplate i ništetnosti, 13. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su tužiteljica ZF iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] i tuženik RF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao bračnu stečevinu stekli svaki u ½ dijela nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k o. Pobijenik, kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 52, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, izrađeno zemljište i dvorište u selu 805m2, kuća kč. br. [katastarska čestica] u selu 31m2, gospodarska zgrada u selu 14m2, gospodarska zgrada u selu 7m2, gospodarska zgrada u selu 9m2, izgrađeno zemljište u selu 7m2, dvorište u selu 737m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica Mekota, površine 1321m2, kč. br. [katastarska čestica], oranica Grušnica površine 440m2, ukupno 2566m2.
II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o prodaji nekretnine sklopljen dana 28.12.2016.g., između I./ tuženika RF, [adresa], kao prodavatelja i II./ tuženika O, [adresa], kao kupca, u ½ prodanog suvlasničkog dijela prodane nekretnine kojim je II./ tuženik stekao ½ dijela suvlasničke zajednice na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k o. Pobijenik, kč. br [katastarska čestica] u naravi kuća br. 52, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, izrađeno zemljište i dvorište u selu 805m2, kuća kč. br. [katastarska čestica] u selu 31m2, gospodarska zgrada u selu 14m2, gospodarska zgrada u selu 7m2, gospodarska zgrada u selu 9m2, izgrađeno zemljište u selu 7m2, dvorište u selu 737m2, kč. br [katastarska čestica] oranica Mekota, površine 1321m2, kč. br. [katastarska čestica], oranica Grušnica površine 440m2, ukupno 2566m2, te je II./ tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava suvlasništva u 1/2 dijela nekretnine koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br [katastarska čestica] u naravi kuća br. 52, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, izrađeno zemljište i dvorište u selu 805m2, kuća kč. br. [katastarska čestica] u selu 31m2, gospodarska zgrada u selu 14m2, gospodarska zgrada u selu 7m2, gospodarska zgrada u selu 9m2, izgrađeno zemljište u selu 7m2, dvorište u selu 737m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica Mekota, površine 1321m2, kč. br. [katastarska čestica], oranica Grušnica površine 440m2, ukupno 2566m2.
III. Tuženici se mogu osloboditi obveze iz toč II./ petita tužbe ukoliko isplate tužiteljici ½ vrijednosti procijenjene vrijednosti ( tužiteljica će nakon provedenog građevinskog vještačenja specificirati svoj obvezno pravni zahtjev ) nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br [katastarska čestica] u naravi kuća br. 52, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, izrađeno zemljište i dvorište u selu 805m2, kuća kč. br. [katastarska čestica] u selu 31m2, gospodarska zgrada u selu 14m2, gospodarska zgrada u selu 7m2, gospodarska zgrada u selu 9m2, izgrađeno zemljište u selu 7m2, dvorište u selu 737m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica Mekota, površine 1321m2, kč. br. [katastarska čestica], oranica Grušnica površine 440m2, ukupno 2566m, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude,
IV. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice ZF iz [adresa],
OIB- [osobni identifikacijski broj] i tuženika RF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] čine pokretne stvari i oprema ( koji podatak će tužiteljica specificirati nakon pribave podataka) i to u jednakim dijelovima svatko u ½ dijela, te se nalaže I./ tuženiku isplatiti tužiteljici ½ procijenjene vrijednosti pokretni stvari i opreme ( tužiteljica će nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja specificirati svoj obvezno pravni zahtjev )
V. Nalaže tuženicima isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude."
II. Nalaže se tužiteljici OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da I. tuženiku RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], R, [adresa], sada u Austriji, [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.600,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na taj iznos od donošenja presude, tj. od 13. lipnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužiteljici OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da II. tuženiku MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], R, [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na taj iznos od donošenja presude, tj. od 13. lipnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je naslovnom sudu dana 22. ožujka 2024. podnijela naslovnom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišnu knjigu, ništetnosti ugovora o darovanju u kojoj ističe da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 02. rujna 1995.g., a razveli brak Presudom Općinskog suda u Zadru br. R1 Ob-24/2018 od 06.03.2018. godine, s time da je I. tuženik već tijekom 2016.g. odselio stoga je do faktičnog prestanka bračne zajednice zapravo došlo tijekom 2016.g. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke su stekle nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br [katastarska čestica] u naravi kuća br. 52, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, izrađeno zemljište i dvorište u selu 805m2, kuća kč. br. [katastarska čestica] u selu 31m2, gospodarska zgrada u selu 14m2, gospodarska zgrada u selu 7m2, gospodarska zgrada u selu 9m2, izgrađeno zemljište u selu 7m2, dvorište u selu 737m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica Mekota, površine 1321m2, kč. br. [katastarska čestica], oranica Grušnica površine 440m2, ukupno 2566m2. Predmetna nekretnina je kupljena od kreditnih sredstava a korisnik formalno navedenog kredita je bio I. tuženik. Na predmetnoj nekretnini za vrijeme trajanja bračne zajednice je I. tuženik bio upisan kao samovlasnik iste, te je znao da je predmetna nekretnina bračna stečevina kupljena od zajedničkih sredstava stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice, a unatoč tome istu je prodao odnosno na ovaj način je I. tuženik raspolagao sa više prava nego mu pripadaju. Tuženik je sklopio Ugovor o prodaji nekretnine dana 28. prosinca 2016.g. i navedenu nekretninu prodao MF koji je ujedno i srodnik I. tuženiku po pobočnoj liniji. Prema saznanjima tužiteljice II. tuženik je isplatio kupoprodajnu cijenu na tekući račun I. tuženika, međutim tužiteljici je nepoznato po kojoj kupoprodajnoj cijeni. Prema navodima tužiteljice II. tuženik je isplatio kupoprodajnu cijenu na dva obroka koliko je tužiteljici poznato. I. tuženik je za vrijeme trajanja bračne zajednice kupio pokretne stvari odnosno opremu za mehaničarsku radionicu koje djelatnosti su bile upisane u sudski registar _Petrošić j.d.o.o. koja je bila na adresi; KF, [adresa], a I. tuženik je s radom u mehaničarskoj radionici započeo tijekom 2013.g. i obavljao posao automehaničara do 2016.g. odnosno 2017.g. je I. tuženik prestao s radom u automehaničarskoj radionici. Tijekom 2016.g. je I. tuženik odselio iz kućanstva i privremeno živio kod ČF i EF na adresi [adresa]. Prema navodima tužiteljice I. tuženik je prodao sve pokretne stvari i opremu nakon zatvaranja trgovačkog društva, a tužiteljici je nepoznato po kojoj cijeni je pokretnu imovinu I. tuženik prodao odnosno ostaje nepoznato po kojoj osnovi je ista prešla u posjed i vlasništvo IF. Naime, odredbom čl. 36. Obiteljskog zakona određeno je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli rodom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Nakon razvoda braka parnične stranke nisu riješile pitanje bračne stečevine, odnosno I. tuženik nije tužiteljici priznao pravo suvlasništva u 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini niti je izdao tužiteljici ispravu temeljem koje bi se ista mogla uknjižiti kao suvlasnik u 1/2 dijela. I. tuženik je protivno zakonskim odredbama iz čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prenijela na II. tuženika ½ dijela suvlasništva predmetne nekretnine kojim suvlasničkim dijelom ne može raspolagati. Činjenica da tužiteljica nije bila upisana u zemljišne knjige kao suvlasnica ne utječe na činjenicu da je temeljem Obiteljskog zakona isti suvlasnik u ½ dijela nekretnine. I. tuženik je u obvezi prema tužiteljici isplatiti kupoprodajnu cijenu u ½ dijela. Budući je I. tuženik od ranije kazneno osuđivana osoba, a protiv kojeg je i sada u tijeku kazneni postupak, a kaka je isti realizirao kredite za vrijeme trajanja bračne zajednice koje je utrošio za sebe isključivo, na svaki pokušaj uređenja imovinsko pravnih odnosa nakon prestanka bračne zajednice tužitelj je uvijek svaki prijedlog odbio a uz to je naveo kako će ,,zagorčati život" tužiteljici zbog svojij obveza prema trećima, pa stranke nisu mirnim putem uredile imovinsko pravne odnose za vrijeme ili nakon prestanka bračne zajednice.
2. II. tuženik je u odgovoru na tužbu naveo II. tuženiku je dostavljena tužba tužitelja kojom tužitelj, a u odnosu na II. tuženika, zahtijeva slijedeće: - da se utvrdi ništetnim ugovor o prodaji nekretnine sklopljen 28.12.2016. godine kojeg su stranke tuženici i kojim je II. tuženik stekao ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] Pobijenik, te da je II. tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava suvlasništva u ½ dijela nekretnine koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] Pobijenik, time da tužitelj ističe procesnu facultas alternativa: - da tuženici isplate tužiteljici ½ procijenjene vrijednosti nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] Pobijenik. II. tuženik tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, ali prije svega ističe procesne nedostatke vezane uz zastupanje, kao i sadržaj same tužbe. Tužitelj je tužbu podnio kao fizička osoba zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda odvjetnika Darko Šuper, Ivana Kovačev-Radić, Ivana Jukić, Dino Vukušić i Ena Šuper, no isti na podnošenje tužbe takvog sadržaja nisu ovlašteni punomoći koja je izdana njima u Osijeku dana 22.03.2024. godine. Naime, na punomoći je otisnut pečat Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Petrošić Anamarije iz [adresa] što znači da je punomoć izdana za zastupanje u građanskim, parničnim, izvanparničnim, zemljišnoknjižnim i kaznenim postupcima, u postupku pred trgovačkim sudom i postupku pred tijelima državne uprave, a u vezi pravnih stvari koje se tiču obavljanja djelatnosti Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, odnosno isto nema nikakve veze s pravnom stvarju utvrđivanja prava vlasništva i upisa u zemljišnu knjigu i isplate, a koji zahtjevi proizlaze iz postojanja bračne stečevine. Štoviše, niti se u punomoći ne navodi glede koje nekretnine se zahtijeva utvrđenje bračne stečevine. Dakle, tužbu su podnijeli punomoćnici koji na podnošenje iste nisu ovlašteni te se predlaže bez odgađanja tužbu odbaciti. Tužitelj u tužbi naznačuje vrijednost predmeta spora u visini od 15.000,00 eur dok trošak sastava tužbe navodi kao određen prema Tbr. 7. (ne navodi se koji propis sadrži Tbr.7) u visini od 500 b odnosno „700,00 euro“ .
II. tuženik tako specificirani zahtjev za naknadom troška smatra nepotpunim i netočnim. Naime, u Tbr. 7. točka 1. (Tbr. 7. sadrži 10 točaka) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar.nov. 138/2023) koje je stupila na snagu 25.11.2023. godine navodi se da odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje tužbe, a ako je vrijednost predmeta spora od 13.272,01 eur do 33.181,00 eur, u visini od 250 bodova, dok je odredbom Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisano da vrijednost boda iznosi 2,00 eur što znači da se može zatražiti nagrada u vrijednosti od 500,00 eur odnosno ako se zatražila nagrada u vrijednosti 500 bodova, tada to iznosi 1.000,00 eur. Nedopuštena je stipulacija tužitelja procesne facultas alternative prema kojoj će se vrijednost procijenjene vrijednosti nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] specificirati nakon provedenog građevinskog vještačenja, budući da je u pravnoj teoriji i sudskoj praksi zauzeto pravno shvaćanje da o alternativnom ovlaštenju sud ne može ni raspravljati ni meritorno odlučivati, pa stoga ni ulaziti u ocjenu adekvatnosti visine iznosa koju tužitelj traži umjesto dužne činidbe (vidjeti §90/7 Procesna fakultas alternativa u JF i BF: Građansko parnično procesno pravo, VII. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, studeni 2004. i u VF: Zakon o parničnom postupku, V. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Organizator, Zagreb, 2010, str,341.). Slijedom toga, budući da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (arg. ex članak 2. stavak 2. Zakona o parničnom postupku) odnosno da ne eat judex ultra et extra petita partium,, isto znači da dokazni prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja ne služi utvrđenju odlučnih činjenica odnosno da je isti potrebno odbiti. Što se tiče samog merituma spora tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnim ugovora o prodaji nekretnine 28.12.2016. godine, a koji ugovor je sklopljen između tuženika. Tužitelj ne navodi razloge odnosno činjenice koje su relevantne za utvrđenje ništetnim tog ugovora o kupoprodaji odnosno ne navodi razloge i pravnu osnovu ništetnosti tog ugovora. Tužitelj u tužbi iscrpno navodi da mu nije poznata kupoprodajna cijena, ali zna da ju u dva obroka plaćena na tekući račun I. tuženika te u tom dijelu zahtijeva da se naloži tuženicima dostaviti podatak o poslovnoj banci i pribava od poslovne banke podataka o kupoprodajnoj cijeni. II. tuženik se protivi takvom dokaznom prijedlogu jer tužbeni zahtjev nije uopće vezan uz navedene činjenice odnosno utvrđenje tih činjenica i dostava podataka nije relevantna za predmet ovog parničnog postupka, nego isključivo služi zadovoljenju radoznalosti tužiteljice. No, isto tako II. tuženik smatra potrebnim istaknuti da ne postoji dokaz nalaganjem protivnoj stranci da dostavi neki podatak obzirom da su vrste dokaza svjedoci, vještaci, isprave, uviđaj i saslušanje stranaka u svrhu dokazivanja pa se priopćavanje podatka ne može smatrati dokazom nego bi se eventualno moglo raditi o stupnjevitoj tužbi iz članka 186.b Zakona o parničnom postupku, a koja tužba nije podnesena u ovome parničnome predmetu. Što se tiče prijedloga tužitelja za provođenjem vještačenja po vještaku građevinske struke, II. tuženik ističe da se istome protivi, no ako sud odluči da isto provodi, predlaže se prije provođenja vještačenja saslušati svjedoke, i to: UF, [adresa], DF, [adresa], ĆF, [adresa], ŠF, [adresa], PF, [adresa], HF, [adresa], NF, [adresa], a na okolnost zbiljskog (stvarnog) stanja nekretnine u trenutku kada je II. tuženik kupio istu. Naime, nekretnina je bila u zapuštenom stanju, te je bilo potrebno izvršiti brojne radove. Od radova je vršeno uklanjanje šute i kamenih blokova stare kuće koja je već ranije srušena, dok je gospodarska zgrada bila u derutnom stanju te je ista obnovljena kako bi se mogla upotrebljavati. Naravno, time su utrošena (ne)mala novčana sredstva II. tuženika. Također je i na nekretnini u sezoni 2014./2015. godine zasađen nasad ljeske. Stoga se na okolnost izvedenih radova predlaže se izvesti slijedeće dokaze: saslušati svjedoke: UF, [adresa], DF, [adresa], ĆF, [adresa], ŠF, [adresa], PF, [adresa], HF, [adresa], saslušati parnične stranke u svrhu dokazivanja, izvršiti uvid u fotografije stanja nekretnine koje su učinjene 23.01.2017. godine, dok se na okolnost starosti nasada predlaže izvesti dokaz: očevid uz sudjelovanje vještaka agronomske i šumarske struke, pri čemu se predlaže vještaku koristiti podatke iz ARKOD-a o evidenciji poljoprivrednih aktivnosti (broj ARKOD parcele 1690959). I naposljetku iako nije u tužbi naveden razlog ništetnosti ugovora o prodaji nekretnine od 28.12.2016. godine II. tuženik smatra da se isto temelji na odredbi članka 37. Obiteljskog zakona (Nar .nov. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), te odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 114/2022, 156/2022). No, u vezi s istim II. tuženik smatra potrebnim istaknuti da je odredbom članka 37. stavak 3. Obiteljskog zakona propisano da nepostojanje suglasnosti za poslove redovite i izvanredne uprave koje se poduzimaju glede bračne stečevine niti ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe te da bračni drug u tom slučaju ima pravo na naknadu štete koja mu je od strane drugog bračnog druga prouzročena. Obzirom da se poštenje treće osobe predmnijeva što znači da se predmnijeva i poštenje II. tuženika to je tužitelj u obvezi dokazati nepoštenje II. tuženika. No, u tom dijelu tužitelj u tužbi ništa ne navodi odnosno navodi nejasan navod da je II. tuženik srodnik I. tuženiku po pobočnoj liniji što znači da ne postoje dokazi u prilog utvrđenja nepoštenja II. tuženika. No, uz navedeno pod točkom VII/ II. tuženik ističe da je nekretnina koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] Pobijenik kupljena uz pristanak i suglasnost tužitelja. Naime, u vrijeme kada je još postojala životna i bračna zajednica tužitelja i I. tuženika, i to početkom 2014. godine, pregovarale su parnične stranke da II. tuženik kupi istu, te je već tada sklopljen usmeni ugovor o kupnji, i temeljem istog u cijelosti je isplaćena kupoprodajna cijena, kao što je i tužitelj stupio u neposredni i samostalni posjed nekretnine. Tužitelj je bio suglasan s prodajom, odobrio je istu prilikom sklapanja usmene prodaje, a naknadno je u nazočnosti brojnih svjedoka i izražavao zadovoljstvo ostvarenom prodajom i činjenicom da nekretnina „…ostaje u obitlelji…“. A tek je naknadno i sklopljen ugovor o prodaji u pismenoj formi, i to kako bi se u korist II. tuženika mogao izvršiti upis uknjižbe stjecanja prava vlasništva nekretnine koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] Pobijenik. Na navedene okolnosti se predlaže izvesti slijedeće dokaze: saslušati svjedoke: o UF, [adresa], DF, [adresa], ĆF, [adresa], ŠF, [adresa], PF, [adresa], HF, [adresa], NF [adresa], saslušati parnične stranke u svrhu dokazivanja, te izvršiti uvid u dokumentaciju – ispis prometa po računu II. tuženika.
3. I. tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti. Predlaže se da sud odbaci, podredno odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te obveže tužiteljicu na nadoknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja na iznos parničnog troška teče počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana. Opreza radi I. tuženik ističe prigovor zastare, prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovara postavljenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 15.000,00 EUR. U odnosu na točku I tužbe nejasno je zašto je punomoć izdana od strane tužiteljice kao vlasnice OPG-a, obzirom da iz historijata tužbe nigdje ne proizlazi da bi tužiteljica postavila tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva kao vlasnica OPG-a. U odnosu na točku II. tužbe ističe se da nije sporno da su stranke sklopile brak 2. rujna 1995. i da je brak razveden, međutim nije razveden presudom, već rješenjem Općinskog suda u Zadru broj R1Ob- 24/2018-2 od 6. ožujka 2018. koje je postalo pravomoćno 18. lipnja 2018., a ovršno 3. srpnja 2018.godine. Međutim, osporava se da bi bračna zajednica stranaka prestala tijekom 2016. godine. Tužiteljica čak ne precizira o kojem dobu godine bi se radilo, već paušalno navodi da se radi o 2016. godini. Naime, bračna zajednica tužiteljice i I. tuženika je prestala u rujnu 2017. godine. Da je tome tako razvidno je iz datuma kada je sklopljen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a koji je sastavni dio rješenja Općinskog suda u Zadru broj R1Ob-24/2018-2 od 6. ožujka 2018. iz kojeg proizlazi da je plan sklopljen 18. rujna 2017. U odnosu na točku III tužbe ističe se da je točno da su stranke u braku kupile predmetnu nekretninu i to kreditom banke, koji kredit je otplaćivao i otplatio I. tuženik. Tužiteljica navodi da je I. tuženik prodao predmetnu nekretninu II. tuženiku temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. prosinca 2016. pri tome navodeći da se radi o srodniku po pobočnoj liniji, ali ne navodi da je II. tuženik osobno poznat i tužiteljici. Ujedno navodi da joj nije poznata kupoprodajna cijena za koju je I. tuženik predmetnu nekretninu prodao, ali zna da bi se radilo o isplati u obrocima i to na tekući račun I. tuženika. I. tuženik posebno ističe da je tužiteljica bila upoznata sa namjerom prodaje predmetne nekretnine, te je ista, štoviše i sama sudjelovala u pregovorima sa kupcem, ovdje II. tuženikom, oko cijene i to na način da je inzistirala da se predmetna nekretnina proda upravo II tuženiku i to povoljnije od cijene koju su tužiteljica i I. tuženik početno tražili, pa da “sve ostane u obitelji”. Dakle, tužiteljica je zajedno sa I tuženikom sudjelovala u cjelokupnom procesu prodaje predmetne nekretnine. Međutim, od značaja je činjenica je predmetna nekretnina prodana, tj. kupljena početkom 2014. godine, kada je kupac, odnosno II. tuženik isplatio cijenu u cijelosti te ušao u posjed te nekretnine, odnosno kada su se stranke, uključujući i tužiteljicu, suglasile o svim bitnim sastojcima ugovora. Cijena koja je isplaćena na tekući račun I. tuženika potrošena je tijekom trajanja braka i bračne zajednice i to za potrebe te iste zajednice, obzirom da tužiteljica i I tuženik imaju troje zajedničke djece te je taj novac potrošen za tekuće troškove kućanstva u to vrijeme. Tuženici su tek naknadno sklopili pisani ugovor o kupoprodaji nekretnine, koncem 2016. jer je tada I tuženik rijetko dolazio u [adresa], te je dogovor bio da će se ugovor sklopiti naknadno kada će za to biti vremena. Naime, da su navodi I. tuženika osnovani može se zaključiti iz same činjenice što tužiteljica tek sada, nakon proteka više od šest godina od razvoda braka podnosi ovu tužbu i to tek nakon što je tužiteljicu I. tuženik tužio radi isplate, na ime otplate polovice rate kredita koje I tuženik otplaćuje, a koji krediti su potrošeni za potrebe bračne zajednice. Dakle, ostaje nejasno kao to da sve ove godine, a ponajviše neposredno nakon predmetne kupoprodaje, za koju je tužiteljica neupitno znala, nije odmah podnijela tužbu ukoliko je smatrala da je I. tuženik raspolagao sa više prava no što mu pripada, kako to ista u tužbi navodi. U odnosu na točku IV tužbe ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare. Naime, navodno potraživanje tužiteljice je očito upereno prema pravnoj osobi Petrošić j.d.o.o., koja je prestala postojati, a ne I. tuženiku kao fizičkoj osobi, stoga je tužbeni zahtjev u tom pogledu u potpunosti promašen, dok je obveznopravni zahtjev u zastari. Navedena pravna osoba se bavila, između ostalog popravcima vozila, no neosnovani su navodi da bi I. tuženik iz vlastitih sredstava kupovao opremu za potrebe rada pravne osobe i kasnije ih prodavao. Ujedno nije jasno na koji način bi vještak knjigovodstvene struke mogao vještačiti vrijednost pokretnina, obzirom da isti nije kvalificiran za provođenje takve vrste vještačenja, te se u tom pogledu I. tuženik protivi takvom dokaznom prijedlogu. Protivi se i dokaznom prijedlogu za saslušanje svjedoka GF i ŽF jer nije jasno na koje okolnosti je predloženo njihovo saslušanje. I. tuženik osporava da bi tijekom 2016. odselio iz zajedničkog kućanstva jer je bračna zajednica stranaka trajala do rujna 2017. Nadalje, u historijatu tužbe tužiteljica navodi da je I. tuženik u obvezi isplatiti polovicu kupoprodajne cijene dok je tužbeni zahtjev uperen na nešto sasvim drugo. Očito je tužba neuredna te I. tuženik ne razumije tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi tužiteljice da je I. tuženik od ranije kazneno osuđivan i da se protiv istoga vodi kazneni postupak nisu u nikakvoj relevantnoj vezi sa ovim postupkom, stoga je razvidno da su ovakvi navodi upereni isključivo radi želje da tužiteljica ocrni I. tuženika pred ovim sudom. Isto tako, navodi da je ista pokušala mirnim putem riješiti imovinskopravne odnose su promašeni jer se ista nikada nije obratila I. tuženiku sa tom svrhom. U pogledu točke II. zahtjeva, koji predstavlja tzv. faculats alternativa, ističe se da je isti u potpunosti promašen. Naime, navedeno ne predstavlja tužbeni zahtjev, već građanskopravnu ponudu o kojoj sud ne raspravlja, odnosno tijekom postupka ne utvrđuje ili ocjenjuje primjerenost njene visine. Dakle, navedena ponuda mora biti određena, što u ovom slučaju nije, stoga se I. tuženik protivi dokaznom prijedlogu za provođenje građevinskog vještačenja radi specificiranja obveznopravnog zahtjeva, obzirom da isti ne predstavlja zahtjev već ponudu. Zaključno, I. tuženik ne razumije zašto je kao vrijednost predmeta spora postavljen iznos od 15.000,00 EUR, a na ime troška sastava tužbe tužiteljica potražuje iznos od 700,00 EUR pozivajući se na Tbr. 7. Odvjetničke tarife. I. tuženik osporava visinu iznosa zatraženog troška, obzirom da je nagrada za sastav tužbe, na ovako navedenu vrijednost predmeta spora, određena u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova x 2,00 EUR= 500,00 EUR), a nikako 700,00 EUR. Međutim, I. tuženik prigovara ovako postavljenoj vrijednosti predmeta spora jer je ista određena previsoko, radi čega bi ista mogla utjecati na naknadu troškova postupka, stoga se predlaže da sud odredi rješenjem vrijednost predmeta spora. Naime, obzirom da je tužbeni zahtjev uperen na utvrđenje trebalo bi odrediti VPS u iznosu od 1.327,22 EUR.
4. Tijekom postupka izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6-8 spisa), potvrdu o uplati od 26. lipnja 2024. (list 27 i 28 spisa ), fotografije nekretnine (list 30 i 31 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Tt-17/1800-1 od 30. listopada 2017. (list 38 i 39 spisa), rješenje Općinskog suda u Zadru broj R1 Ob- 24/2018-2 od 6. ožujka 2018. uz Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 18. rujna 2017. (list 40-48 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Petrošić j. d. o. o. (list 62-66 spisa), izvadak iz obrtnog registra od 21. veljače 2025. (list 67 spisa), Ugovor o kreditu broj 181231018439 od 31. prosinca 2018. (list 68-71 spisa), Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 186195 od 11. lipnja 2013. (list 72-75 spisa), zapisnik s rasprave održane 4. travnja 2024. pred Općinskim sudom u Zadru u predmetu P Ob- 238/2023 (list 76-79 spisa).
Izvršen je uvid u spise Općinskog suda u Zadru broj R1 Ob-24/2018 i P Ob-238/2023.
Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 102-104 spisa), I. tuženika (list 104-106 spisa), te II. tuženika (list 106-108 spisa), svjedoka AF (list 121 spisa), ŽF (list 121 spisa), ĐF (list 121 i 122 spisa), EF (list 122 spisa), ŠF (list 122 i 123 spisa), HF (list 123 spisa), NF (list 124 spisa), UF (list 124 spisa), OFŽ (list 124 i 125 spisa).
5. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku.
6. Među strankama je sporno da li su osnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice iz tužbe obzirom da je II. tuženik istaknuo prigovore koji su usmjereni na činjenicu da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupljena uz pristanak i suglasnost tužiteljice i to još za trajanja životne i bračne zajednice tužiteljice i I. tuženika, dok je I. tuženik istaknuo prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije.
7.Naslovni sud je na raspravi održanoj 10. prosinca 2024. rješenjem utvrdio da je vrijednost predmeta spora u iznosu od 15.000,00 Eur.
8. Iz zemljišno knjižnog izvatka za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je trenutno u istom upisana čkbr. [katastarska čestica] kuća kućni broj 52, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada izgrađeno zemljište i dvorište u selu sa 805 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica Mekota sa 1321 čhv, te čkbr. [katastarska čestica] oranica Grušnica sa 440 čhv te je vidljivo da je 5. siječnja 2017. kao vlasnik navedenih nekretnina upisan MF, a sve temeljem ugovora o prodaji nekretnine od 28. prosinca 2016. godine, te je vidljivo da je prijenos na MF obavljen sa prijašnjeg vlasnika RF.
9.Iz potvrda o uplati koje je uz odgovor na tužbu dostavio II. tuženik proizlazi da je II. tuženik I. tuženiku dana 15. siječnja 2014. uplatio 5.000,00 kn sa svrhom uplate sredstava za kupoprodaju zemljišta, zatim 20. siječnja 2014. je II. tuženiku I. tuženiku uplatio iznos od 5.000,00 kn sa naznakom uplata sredstava za kupovinu zemljišta, a 23. siječnja 2014. iznos od 10.000,00 kn sa naznakom uplata za kupovinu zemljišta.
10. Iz rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Tt-17/1800-1 od 30. listopada 2017. proizlazi da je u sudski registar toga suda upisano brisanje subjekta upisa Petrošić j. d. o. o. za ugostiteljstvo i djelatnost turističke agencije u stečaju sa sjedištem u [adresa], a sve iz razloga što je stečajni sudac dostavio sudskom registru pravomoćno rješenje broj St-401/2017-6 od 10. listopada 2017. o otvaranju i istovremenom zaključenju stečajnog postupka nad subjektom upisa Petrošić j. d. o. o.
11.Iz rješenja Općinskog suda u Zadru broj R1 Ob-24/2018-2 od 6. ožujka 2018. proizlazi da je istim razveden brak sklopljen 2. rujna 1995. u [adresa] između RF i RFŽ upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za 1995. godinu pod rednim brojem 00020 te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi RFŽ i RF u odnosu na mlljt. djecu SF, CF i TF.
12.Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Petrošić j. d. o. o. proizlazi da je RF bio osoba ovlaštena za zastupanje i osnivač društva, da je društvo osnovano osnivačkim aktom – izjavom o osnivanju j. d. o. o. od 19. travnja 2013. te da je Trgovački sud u Bjelovaru rješenjem broj St-401/2017 od 10. listopada 2017. otvorio i istovremeno zaključio stečajni postupak nad dužnikom Petrošić j. d. o. o.
13.Iz zapisnika sa rasprave održane 4. travnja 2024. pred Općinskim sudom u Zadru u predmetu broj P Ob-238/2023 proizlazi da je na navedenom ročištu izveden dokaz saslušanjem stranaka u tom postupku koji se vodi radi utvrđenja bračne stečevine tužitelja RF i tužene RFŽ te je u svom iskazu tužitelj RF izjavio da je bračna zajednica njega i tužene prestala negdje krajem 2017. kada je on odselio u [adresa], a tužena nastavila živjeti u [adresa] te da su od tada odvojeni kako u emotivnom, tako i u financijskom smislu. Na poseban upit pun. tužene tužitelj je odgovorio da za zatvaranje ova dva kredita nije koristio iznos od prodaje strojeva, odnosno opreme svoje vulkanizerske radnje. Nadalje, tužena MFŽ u svom iskazu na navedenoj raspravi navela je da ona i tužitelj od kraja 2016. više ne žive zajedno kao bračni supružnici te smatra da je od tada prestala njihova bračna zajednica te da mislim da je vulkanizerska radnja tužitelja otvorena negdje 2013., a zatvorena negdje 2017. te da su određeni strojevi prodavani 2016. odnosno da je prodavano kada je i zatvoreno, a na poseban upis svog punomoćnika tužena je odgovorila kako je kuća u [adresa] prodana prije 2017. i da ne zna da li je dio od prodaje utrošen na zatvaranje kredita.
14.Uvidom u cjelokupni spis predmeta Općinskog suda u Zadru broj R1 Ob-24/2018 utvrđeno je da je isti pokrenut 29. siječnja 2018. po predlagateljima MFŽ LF i RF i to radi sporazumnog razvoda braka sa malodobnom djecom, te je u istom predmetu doneseno rješenje R1 Ob-24/2018-2 od 6. ožujka 2018. kojim rješenjem je razveden brak između RFŽ i RF te odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 18. rujna 2017. u odnosu na maloljetnu djecu SF, CF i TF.
15.Uvidom u cjelokupni spis predmeta Općinskog suda u Zadru broj P Ob-238/2023 proizlazi da je navedeni postupak pokrenut radi utvrđenja bračne stečevine i isplate od strane tužitelja RF protiv tužene RFŽ, u kojem je predmetu izveden dokaz saslušanjem stranaka na raspravi održanoj 4. travnja 2024., a zatim i 18. travnja 2024. su saslušani svjedoci FF iz čijeg iskaza proizlazi da su tužitelj i tužena živjeli u kući u [adresa] koju su prodali tužiteljevoj rodbini i da je to bilo za vrijeme trajanja njihova braka te da ne zna tko je dobio novce od prodaje, da su u to vrijeme RF i LF bili u braku, a zatim je kao svjedok saslušan MF koji je naveo da je od RF kupio imanje u [adresa] negdje 2016., da su u to vrijeme RF i LF već preselili u [adresa] pa da nisu bili u nekom redovitom kontaktu, kad bi se RF vratio odnosno dolazio u [adresa], bio bi u kontaktu sa njim, njemu je isplatio i novac od prodaje prethodno spomenutog imanja, a u to vrijeme koliko on zna su on i LF bili u braku te da mu se čini da je imanje kupio za nekih 20.000,00 kn, da to tada nije bila kuća već zapuštena kuća koju je srušio te da je prije kupnje nekretnine provjerio njeno zk stanje i da nije bila opterećena nikakvom hipotekom.
16.Iz iskaza tužiteljice OF proizlazi da je bračna zajednica sa I. tuženikom trajala 1995. formalno do razvoda 2018., ali je faktično zajednica prestala već 2016. kada je I. tuženik odselio, ne zna točno u kojem mjesecu ali je bila gotova sezona, iza 9 mjeseca, ali može reći da je prije tog odlaska bio malo u [adresa] malo na [adresa], da su predmetnu nekretninu navedenu u tužbi kupili tijekom bračne zajednice, ali su je kupili preko kredita, nositelj tog kredita je bio I. tuženi, te da su u toj nekretnina jedno vrijeme živjeli, kuća je bila stara, nešto su je i renovirali, a 2006. godine ona je otišla na [adresa]. Ta nekretnina je prodana, a ona je dobila rješenje o prijenosu nekretnine oko Božića 2016., te da su oni pričali o prodaji te kuće II. tuženiku, te da ona poznaje II. tuženika i njegovu majku. Nadalje, navodi da su to oni pričali povremeno s obzirom da je ona od 2006. na [adresa] i nije dolazila u [adresa]. Njezina komunikacija sa I. tuženikom bila je na dane odgovore što te to briga, a ona je znala da II. tuženik treba kupiti tu nekretninu da je on tamo posadio i lješnjake. Kada je dobila ovo rješenje I. tuženik i ona nisu više bili u komunikaciji, pa ga više nije mogla pitati o tome, te da se njoj čini da je I. tuženik bio upisan kao vlasnik nekretnine prije nego se upisao II. tuženik. Vezano uz TG Petrošić j.d.o.o. osnovao ga je I. tuženik, čini joj se da je to bilo 2013., sjedište tog društva je bilo u [adresa]. Radiona je radila i ona je bila prijavljena u društvo Petrošić j.d.o.o., te baš nije sudjelovala u stvarima vezanima za kupnju pokretnih stvari za radionu, da je u radioni bila dizalica, a druge stvari ne može nabrojati jer ne zna navesti njihova imena od alata. Kao vlasnik ovog društva Petrošić j.d.o.o. upisan je I. tuženik, te zna da je radiona radila do 2016., nakon čega je I. tuženik otišao i ona je poslije čula da je radiona prodana, a ona ne zna što se dogodilo sa društvom Petrošić j.d.o.o. U jednom razgovoru sa gospođom IF koju je upoznala radeći u [adresa] u Sirani d.o.o. došle su do saznanja da ona poznaje njenog supruga i da je on izjavio da mora prodati radionu jer je ona na psihijatriji, da radi probleme, a rekla joj je da je njezin suprug kupovao stvari za radionu jer taj čovjek ima radionu i vučnu službu, te nije čula kome je I. tuženik njezin suprug prodao radionu. Nadalje, navodi da su strojevi i radiona vjerojatno kupljeni od kredita za koji i nju I. tuženi tuži, a i ona je imala kredit u Erste banci, te da kako oni nisu nakon kraja braka razgovarali o imovini ona je otplaćivala taj kredit, te da po tome nije ništa potraživala jer nije htjela ići u rasprave sa I. tuženikom. Odluka o tome da se kupi predmetna nekretnina je bila kao prvo zajednička odluka jer su bili podstanari, dakle svrha te nekretnine bilo je stambeno pitanje nje i I. tuženika, a II. tuženik je znao da je ta nekretnina kupljenja za vrijeme trajanja braka. Ne može se izjasniti u kojem vremenskom periodu je II. tuženik na predmetnoj nekretnini sadio lješnjake, ali je ona na google mapi to gledala i vidjela da je to lijepo uređeno. Nadalje, navodi kako misli da su oni sklopili plan nad zajedničkom djecom prvi puta 2016., čak su bili na razgovoru u Zadru na centru, a drugi puta možda par mjeseci nakon toga, te da je ona taj Plan prvo slala poštom i čini joj se da je nešto propustila dostaviti pa je morala ponovno. Navodi da je njoj I. tuženik kada su razgovarali o tužbi rekao da je kupoprodajna cijena za nekretninu isplaćena na račun, da su to razgovarali o tužbi, koju imaju u Zadru, te da ona nije htjela I. tuženika u to niti uvlačiti, te da ona nije znala za isplatu kupoprodajne cijene prije ovog telefonskog razgovora sa I. tuženikom, a da se s njim nije čula dalje po tom pitanju nakon što je primila rješenje iz 2016. o kojem je govorila u iskazu. Nadalje navodi da nema saznanja da bi društvo Petrošić j.d.o.o. uzimao u zakup neku opremu, te da ne zna da li je opremu za radionu kupovao fizička osoba ili društvo Petrošić j.d.o.o. te da ona ni ne zna u kojem se vremenskom periodu pregovaralo o nekretnini u [adresa], nikada oni nisu sjeli zajedno, a i ona je od 2006. godine otišla, bila je trudna sa kćerkom TF, nekretnina je već bila derutna, a oni su se tada već preselili u kuću od Ivicinog ujaka i njegove mame, te da su samo do 2006. živjeli u [adresa], a onda su otišli na [adresa], te koliko ona zna nije se oglašavala prodaja te kuće na bilo koji način nakon što su oni otišli na [adresa], a da ovo što je pričala vezano za gledanje kuće na google maps je gledala unazad 2, 3 godine, te je vidjela drveće na google maps, a i njezina kćerka GF je jedno vrijeme živjela tamo pa ju je pitala o tim stvarima. Nadalje, navodi da oni nikada nisu za vrijeme trajanja braka zajednički donosili financijske odluke, da ona nije bila toliko ovisna o I. tuženiku, imala je svoj poslovni prostor, pa može reći da su uvijek stajali financijski li-la, te da nije u 2014. primijetila da bi bio neki izvanredni priliv sredstava ili da bi joj I. tuženik rekao da je bila kupoprodajna cijena, te joj nije poznato da bi u siječnju 2014. bilo plaćeno 5.000,00 kn, a par dana nakon toga 10.000,00 kn, a da nije poduzimala pravne radnje da zaštiti svoj suvlasnički dio, zato da se ne mora sa I. tuženikom raspravljati, I. tuženik nije plaćao niti alimentaciju, tako da nije ništa pokretala, jer bi to samo išlo dalje i trajalo, a sa I. tuženikom se ne može dogovoriti, a za vrijeme trajanja braka, nije jer da je proračunata, a nije možda bi to tome i razmišljala, možda je ona kao žena mislila da treba biti obaviještena i da ima pravo potpisa, te da nakon što je pročitala rješenje o uknjižbi nije kontaktirala II. tuženika, a to nije učinila jer MF poznaje, pričalo se to i ranije da bi to kupio MF, a ona nije ništa posebno to komentirala, nije rekla da se slaže niti da se ne slaže, te da je 2006. na toj kući postojao samo podrum, ne sjeća se tko je to do kraja srušio, te da oni nakon 2006. nisu ništa popravljali na toj kući. Kada joj se prikazuju fotografije koje su priložene uz odgovor na tužbu (list 30-31 spisa) ističe vezano za fotografiju 3 da je to tako bilo, čini joj se da je još bila neka šupa, dakle navodi da ovakvo stanje kakvo je na fotografijama nije bilo kada je ona 2006. otišla, tu je bila ruševna kuća, i nije bilo ove ograde sa betonskim stupićima kako sada izgleda na listu 30. Nadalje je navela da ona ni u jednom trenutku nije rekla da ne zna da je to kupio upravo II. tuženik, već da ona ne zna ništa o nikakvim transakcijama. Nadalje, navodi da je već tada 2015. i u tom događaju o kojem sada II. tuženik govori znala da je on to kupio, da nije ništa ni potraživala od II. tuženika, već je tako trebalo biti, ali da ona nije nikada vidjela papir kojim bi MF kupio predmetnu nekretninu samo može reći da je uvijek bilo govora o tome da će MF kupiti predmetnu nekretninu, te da ona nije mogla reći svojoj baki jer nije voljela govoriti o tim stvarima, te da stvarno ne zna kako je ona to pretpostavljala, a možda joj je rekao i sam I. tuženik, a nije nazvala II. tuženika kada je došlo rješenje, upravo baš zato što je riječ o 2. tuženiku kojeg poznaje, te je navela da se ne protivi što je II. tuženik kupio nekretninu već tome što nije tražen njezin potpis jer je ta nekretnina stečena u braku.
17.Iz iskaza I. tuženika RF proizlazi da je njegov brak sa tužiteljicom trajao od 1995. do 2017. faktično kada je otišao iz [adresa], a formalno 2018. rješenjem suda, te da je on sa [adresa] otišao na ljeto 2017. 2001. oni su kupili predmetnu nekretninu tužiteljica i on, 2000. bili su podstanari u [adresa], te im se ukazala prilika 2001., on diže kredit i kupuju nekretninu, a s obzirom da je on bio nositelj kredita sklapa se ugovor i predugovor, te je on bio upisan kao vlasnik nekretnine, i oni su odmah 2001. uselili u nekretninu. 2005. su se iz te kuće iselili iz razloga jer su se dogovorili da će srušiti tu i izgraditi novu kuću. Nakon toga su jedno kraće vrijeme živjeli kod njegovih roditelja, a onda su se uselili u kuću majke II. tuženika i tamo su živjeli sve do odlaska na [adresa]. Par mjeseci prije njega je otišla tužiteljica na [adresa], oni su se bavili poljoprivredom te kad je pobrao grah te godine onda je otišao i on, te da u ono doba kada su se odlučili srušiti tu kuću 2005. početkom 2006. OČ im je radila projekt, te da je on još jedno godinu dana nakon što su otišli na [adresa] ostavio adresu u [adresa], te da su nekretninu srušili do podruma, oni su radili na [adresa], on je povremeno dolazio u [adresa], imao tu kulture koje je obrađivao i brao, te navodi da je kuća u [adresa] srušena do podruma stajala do 2014. kada je II. tuženik kupio tu kuću. U ovom periodu u kojem je dolazio obrađivati kulture još nisu razmišljali o prodaji jer su razmišljali da bi tu sagradili neku vikendicu. Od 2011. su na [adresa] radili različite poslove. S obzirom na taj rad on nije išao u [adresa] tu nekretninu su kosili i održavali njegovi roditelji, te su onda tužiteljica i on pričali da bi tu nekretninu mogli prodati. U periodu od 2013. oni su sa II. tuženikom razgovarali o kupoprodaji, on je zvao svoje baku i djeda, a to su zajednički baka i djed njega i II. tuženika, te se dogovorili oko kupoprodaje misli krajem 2013., te napominje da je on čak dobio i od poljoprivrednog inspektora opomenu zbog ne košnje trave na toj nekretnini, a njegov otac to više nije mogao, te da misli da su načelno dogovorili cijenu oko 20.000,00 kn i da ako ne bude II. tuženik mogao cijenu isplati odjednom da će isplatiti u dvije, tri rate, te da u tom periodu su to bili počeci II. tuženika sa njegovom firmom, i da je II. tuženik jako brz isplatio kupoprodajnu cijenu, isplatio je kupoprodaju cijenu u ratama, ti novci sjeli su na njegov račun. Nadalje, navodi da je on u mirovini, vojnoj, na račun na koji prima tu mirovinu su sjele i rate kupoprodaje, a ovo mu je čudno što tužiteljica navodi da nije znala jer je kartica od njegovog računa bila kod tužiteljice sve dok on nije otišao iz njihovog zajedničkog domaćinstva. Napominje da je u tom periodu radio na građevini, tužiteljica je bila na porodiljnom poslije je radila na sezoni, pošto su funkcionirali kao obitelj tužiteljica je imala njegovu karticu. On i II. tuženik su uvijek bili u kontaktu, čuli su se, te navodi da su on i II. tuženik ugovor potpisali 2016., a da ugovor nisu potpisali ranije jer je on imao firmu Petrošić radio je i u građevini i nije dolazio u Pobjenik, te ne zna da li je on konkretno rekao tužiteljici da je on 2016. potpisao taj ugovor. Par dana prije blagdana on je bio sa djecom u [adresa], tužiteljica nije bila sa njima, te da ovaj iznos koji je isplatio II. tuženik su trošili na njihov svakodnevni život, te da je cjelokupno sa obitelji sa njegovim bivšim tastom i punicom, bakom tužiteljice pričao o tome da je II. tuženik kupio od njih predmetnu nekretninu. 2013. on osniva društvo Petrošić j.d.o.o. to društvo je imalo sjedište u [adresa]. Polje djelatnosti je bilo prodaja dijelova i auto servis. Ovo društvo kada je osnovano nije bilo autoservis prvo je bilo prodaja auto dijelova češke firme i bavilo se preprodajom dijelova, a on u jednom periodu sa distributerom Intercars je dogovorio da će on samo uzimati od njih dijelove, a to društvo će njemu opremiti radionu, a dakle Intercars je opremio radionu dizalicama, kompresorima, pištoljem za pjeskarenje o tome svemu postoje i ugovori sklopljeni između Petrošić j.o.o. i Intercars. Ovo društvo Petrošić j.o.o. prestalo je sa radom 2017. Početkom 2017. se našao u jednom restoranu sa predstavnicima Intercarsa i tamo dogovorio s obzirom na ugovor koji je sa njima dogovorio, međutim došlo je do toga da je kolega koji se bavio servisom guma on preuzeo investicijski ugovor od njega i nastavio suradnju sa Intercarsom. Nadalje I. tuženik je naveo kako se bavio ugostiteljstvom nešto sitno negdje je to bilo 2011. 2012. a to se bavio u [adresa], a tada je već njegova supruga tužiteljica bila na [adresa], te da je ona sudjelovala u pregovorima o kupoprodaji kuće na način da su oni o tome pričali, te da su se sredstva sa njegovog tekućeg računa se koristila za život, te da se tome da se kuća proda II. tuženiku nitko nije protivio jer su oni u tom periodu bili svjesni da je ta kuća bila njima samo opterećenje, te da je nakon što su uplaćene kupovnine 2014. predmetnu nekretninu održavao II. tuženik, a on je održavao od tada zato što je njih isplatio i smatrali su da je on vlasnik. Kada su predočene fotografije sa lista 30 i 31 spisa naveo je da s tih fotografija ne proizlazi stanje kada su je oni prodavali, da je između drveta i bandere koje su vidljive bila stara ruševna kuća, te da nije bilo ograde sa betonskim stupićima, a fotografija sa lista 31 je svinjac koji je postojao i prije.
18.Iz iskaza II. tuženika MF,proizlazi da su I. tuženik bliski rođaci, zna da su tužiteljica i I. tuženik bili u braku od 1995. i živjeli su blizu njega, a on sa svojim roditeljima na kućnom broj 52, te da su bili bliski i družili se, te da je on bio mali kada su se oni ženili, imao je 11 godina, ne sjeća se kada su otišli iz [adresa]. Do trenutka njihova odlaska bili su bliski, a nakon odlaska više i ne, a on je 2006. krenuo u karijeru u jednoj firmi i po cijele dane je bio u toj firmi. U tom periodu su se slabo čuli on je bio fokusiran na karijeru, kada je riješio svoje stambeno pitanje krenuo je proširivati svoj posao na sasvim neke druge grane pa je tako počeo kupovati zemlju, te da je netko u tom periodud došao gledati tu nekretninu, no onda mu je djed rekao da RFŽ i RF valjda prodaju tu nekretninu, pa ju je on našao na internetu. Nadalje navodi kako je negdje 2013. godinu dana prije nego što je on isplatio tu cijenu ta nekretnina bila na prodaji, da se prvo prodavala za 75.000,00 kn, a onda za 60.000,00 kmn, da on njih tada nije kontaktirao jer je to bilo sve srušeno i zarašteno no i smatrao je da to više ne vrijedi, a onda je njemu njegov susjed ŠF rekao da mu je I. tuženik rekao da bi čak išla po cijeni od 40.000,00 kn to je bilo negdje sredinom 2013., pa je kontaktirao I. tuženika kolovoz ili ruja jer mu je bio plan da ja to kupi i u proljeće 2014. posadim lješnjake. Nadalje navodi da je prvotno obišao nekretninu i snimio stanje jer je vidio da tu prvo treba doći bager, jer je to bilo urušeno, te s obzirom na troškove koje bi imao za raščišćavanje te nekretnine je izračunao koliku će cijenu ponuditi njima i nazvao 1. tuženika i pitao ga da li je istina da se to prodaje za 40.000,00 kn na što je on odgovorio potvrdno i upitao da li je on zainteresiran ili netko drugi, a on mu je odgovorio da je on zainteresiran i objasnio situaciju, objasnio mu da tu ima puno ulaganja i da mu on može ponuditi nekih 20.000,00 kn, on je na to rekao da je to premalo. Nadalje navodi da ga je onda nazvao u siječnju 2014. i rekao mu da mu može ponuditi tih 20.000,00 kn, on je njemu rekao ovim riječima : ''Vidjet ću sa RFŽ, javim ti za par dana''. Za par dana ga je nazvao i rekao da je ona rekla kad je to ŠF neka tako bude, odnosno pristala je na dogovor. Nadalje navodi daga je pitao kada može doći da riješe ugovor, on je rekao da ne može doći, da će to riješiti kada on dođe prvom prilikom, te navodi da je on u nekom periodu do veljače uplatio na račun koji mu je poslao I. tuženik internet bankarstvom o tome je dostavio u spis i priloge potvrde o isplati. Dogovor je bio takav da kad on isplati kupoprodaju cijenu da uđe u posjed jer je on imao tu neku situaciju, a da je on sredinom veljače bio u posjedu, već 2014. je stavio ogradu da si zatvori nekretninu. Treći ili četvrti mjesec 2014. miče ruševinu kuće, kupi najlon i plastike sa nekretnine, krči okolo kanale, u petom mjesecu na toj nekretnini sadi grah jer u jesen 2014. planira saditi lješnjake. Nadalje navodi kako je u tom periodu zvao I. tuženika kada će doći u [adresa] da prepišu nekretninu to mu je bilo važno i zbog poticaja, a on ne dolazi. U jesen 2014. nije dobio rasadni materijal već u veljače 2015. sadi, a u tom nekom periodu dok je radio na imanju dolazi njihova kćer dolazi i priča sa njime, pitala ga je i za psa kojeg je on dobio takoreći sa nekretninom, pa je ona otišla na [adresa], pa da on nekako ne vjeruje da ona to nije rekla tužiteljici, te da I. tuženik nije doslovno došao riješiti stvar sa nekretninom nego je on čuo da je u [adresa] pa ga je on lovio i tražio da to riješie, jer vjerojatno to ne bi do dan danas riješili, te da su oni sklopili ugovor krajem 2015. početkom 2016. i tada su nastale fotografije i one se nalaze u Poreznoj i vidi se ograda i sve što je on napravio. Nadalje navodi kako je on komunicirao sa tužiteljicom o ovome jer mu je početkom 2016. umro djed a on je u šestom mjesecu imao svatove, a na njegovu svadbu su bili pozvani I. tuženik i tužiteljica, te da su njega tužiteljica i I. tuženik zamolili da dovezem njihovu baku na [adresa] kako bi ona vidjela gdje oni žive, prije toga su bili u njihovoj suvenirnici, tamo su sjedili i pili kavu, prije fešte o kojoj je govorio, tada su komunicirali i razgovarali, a tužiteljica ga je mogla pitati sve što je htjela, te da je njemu ostalo upečatljivo da je njezina baka njemu rekla da je njoj baš drago što je on to kupio, a ne netko drugi da to ostaje u familiji, a Anin otac se isto onuda provezao, ali ne može se sjetiti ali misli da je on i sa RFŽ o tome razgovarao, te da tužiteljica nije bila prisutna prilikom sklapanja ugovora, te da mu nije bilo poznato da je I. tuženik iselio iz kućanstva, te da se on osobno uvrijedio što mu nisu došli u svatove. Nadalje navodi da formalno ugovor još nije bio sklopljen kada je bilo ovo druženje na [adresa],a da su mu tamo tužiteljica i I. tuženik djelovali kao muž i žena, te da njega tužiteljica nije kontaktirala nakon što je formalno izvršen ugovor i uknjižba, da je njega prvi puta tužiteljica po pitanju kupoprodaje odnosno ugovora putem mobilnog telefona kontaktirala negdje u drugom mjesecu prošle godine prije nekakvog suda u Zadru, zato što je ona njega zapravo pitala podatak radi ovog slučaja nije se mogla sjetiti kada se sve to dešavalo oko ugovora i pitala ga da li bi on mogao biti svjedok na nekakvom sudu u Zadru na što je on odgovorio negativno.
19.Iz iskaza svjedoka AF u bitnome proizlazi da je sa OF i RF bio u prijateljskim odnosima sve dok se oni nisu rastali kada su se njihovin putevi razišli, misli da je to bilo prije nekih 9 godina, te mu je poznato da je tuženik otvarao mehaničarsku radionicu 2015. godine, otvorio je firmu, a on je imao vulkanizerski servis, a on mehaničarski, te da su bili susjedi i prijatelji, ali im poslovi nisu bili toliko direktno vezani, te da mu se čini da opremanje mehaničarskih radionica ide od strane nekih dobavljača, sklapa se ugovor, njemu je poznato da je I. tuženik svoju firmu mehaničarske radionice opremao putem dobavljača, te da se sjeća da se 2017. zatvorila firma i da su rješavali stvari oko toga, te da ne može točno reći da li je to bilo 2016. ili 2017. godine, da je njegova firma tada preuzela potraživanja i otplatila opremu Sinišine firme Intercarsu u cijelosti, misli da je bilo riječi o cca 40.000,00 kn.
20.Iz iskaza svjedoka ŽF proizlazi da su mu poznati tužiteljica i I. tuženik u ovom postupku, da je on radio u firmi Petrošić, ne zna u čijem je vlasništvu, RF je bio sa njime i misli da je tamo radio 2018. ili 2019. godine, te da je u firmi bilo dosta alata, i i da je možda tamo radio nekih 2 godine, te ne zna što se na kraju s tom firmom dogodilo.
21.Iz iskaza svjedoka ĐF proizlazi da su tužiteljica i I. tuženik živjeli u [adresa] u kući sve dok nisu nastali problemi, čini mu se da je njihova bračna zajednica prestala krajem 2016., točnije njega je krajem jedanaestog mjeseca te godine pitao RF da li može živjeti kod njega, te da mu se čini da je I. tuženik imao mehaničarsku radionicu negdje 2014. ili 2015. godine jer je on isto kod njega odvezao automobil par puta, nije mu poznato da li je I. tuženik imao obrt ili firmu, jer nisu nikada o tome razgovarali, te da ne zna od kada do kada su tužiteljica i I. tuženik bili u braku, niti na koji način i koju opremu je I. tuženik kupio za svoju automehaničarsku radionicu ni vrijednost te opreme, niti kome je on prodao radionicu, opremu, što se tiče te firme on više ne zna.
22.Iz iskaza svjedoka EF proizlazi da je u nekom razdoblju od 2014. do 2017.
I. tuženik imao otvorenu mehaničarsku radionicu, firmu Petrošić j.d.o.o., čak je i on neko vrijeme bio zaposlen u njoj, nije mu poznato na koji način je opremio Siniša radionicu, jer je radionica bila opremljena prije njegova dolaska na rad, može reći da je on sa RF sporazumno dogovorio prestanak radnog odnosa 2016., zašto je on kasnije zatvorio firmu, ne zna, možda poslovanje nije bilo dobro. Navodi da u vrijeme kada je tuženik odlučio otići ili u [adresa] ili u [adresa] su oni i razgovarali o tome da njemu I. tuženik proda opremu i radionicu i tada je on rekao da bi to bio neki iznos od 35.000,00 kn, međutim on to nije imao, niti je imao zaposlenika, pa do dogovora nije došlo, nije mu poznato da li je I. tuženik sam kupovao opremu za radionicu, u vrijeme kad je on radio kupio bi se još koji potreban alat, ali nije znao odakle su dolazili novci za to, te da ne zna točno kome je on prodao opremu iz radionice jer su oni ušli tada u neke ružnije razgovore vezano za neke njihove financije pa o ovome ne zna, te da nisu puno pričali o otkupu opreme jer kad je spomenuta ta cifra od 35.000,00 kn on je odustao.
23.Iz iskaza svjedoka ŠF proizlazi da su njemu poznate stranke ovog postupka, svi su iz istog sela, tužiteljica i I. tuženik su bivši supružnici, a II. tuženik je rođak I. tuženika i poznato mu je da je on II. tuženik kupio od njih nekretninu, negdje 2013. ili 2014. godine, kad se kupovala nekretnina tužiteljica i I. tuženik su još bili u braku, ne može se sjetiti točno tko je njemu pričao o ovome, možda ŠF, poznato mu je gdje se nalazi nekretnina koju je kupio II. tuženik, te da kada ju je II. tuženik kupio je nekretnina bila zapuštena, bilo je zarašteno, kuća je bila srušena, on mu je osobno pomogao u čišćenju te nekretnine, čini mu se da je II. tuženik prvu godinu sadio grah i iza toga je posadio lijeske i to su trajni nasadi danas, te mu se čini da je II. tuženik kupio tu nekretninu za nekih 30.000,00 do 40.000,00 kn. Nadalje navodi kako je kuća srušena na toj nekretnini par godina prije kupnje, negdje 2011. ili 2012., a to sve zna iz razloga što su sudjelovali u rušenju te kuće, te da misli da je II. tuženik na toj nekretnini posadio lješnjake 2015. godine, te da mu je poznato da je II. tuženik ušao 2014. u posjed te nekretnine.
24.Iz iskaza svjedoka HF proizlazi da je njemu poznato da su tužiteljica i I. tuženik bili u braku, ne može reći od kada do kada, međutim zna i to da je II. tuženik kupio od njih dok su još bili u braku nekretninu, ta se nekretnina nalazi u [adresa] i tu su živjeli OF i RF, sjeća se da je 2014. godine na toj nekretnini II. tuženik posadio grah i on je njemu i pomagao taj grah i brati, a valjda je nekretninu kupio neku godinu ranije, on je njemu samo rekao da je to kupio, nisu razgovarali o tome za koliko je on tu nekretninu kupio, te misli da je te 2014. godine već II. tuženik bio u posjedu te nekretnine, i o toj nekretnini i kupnji i prodaji nije pričao sa tužiteljicom i I. tuženikom. Nadalje naveo je kako je stanje nekretnine prije 2014. godine kada se sadio grah bilo takvo da je zemlja bila malo zapuštena tada i da je to tada bila oranica, te da su lješnjaci sađeni 2015. godine, dakle on je 2014. godine pomagao to i čistiti, poslije je sađen grah, a poslije je pređeno na lješnjake, i u tome je on sudjelovao, te da je II. tuženik uložio novac i uredio nekretninu, na toj nekretnini je bio neki vid dvorišne šupe, a to je sve II. tuženik uređivao.
25.Iz iskaza svjedoka NF proizlazi da je njemu poznato da su tužiteljica i I. tuženik bili bračni drugovi, ne zna do kada je trajala njihova bračna zajednica i poznato mu je da je II. tuženik od njih kupio nekretninu, nekretnina je bila dvije kuće dalje od njih, to je valjda bilo Sinišino negdje 2014. ili 2015., on je tada bio još na fakultetu i bratova firma ovdje II. tuženika je njega stipendirala pa je on pomagao u košnji te nekretnine koju je on kupio, to sve misli da je bilo 2014. ili 2015. godine kad je on kosio, zna da je ŠF tamo imao lješnjake i grah, nekad je sudjelovao u radovima na toj nekretnini, ali ne baš previše, te on o toj kupnji sa OF i RF nije razgovarao. Nadalje navodi da je on 2015., kosio oko tih lješnjaka, nekad je tamo prije bila kuća ali misli da u to vrijeme kad je on kosio je kuća već bila srušena, poznato mu je da je tamo bio neki svinjac, zna da je to preuređeno, ali ne zna kada je to točno bilo, i ne zna po kojoj cijeni je II. tuženik kupio tu nekretninu.
26.Iz iskaza svjedoka UF proizlazi da ona poznaje I. i II. tuženika, tužiteljicu ne poznaje, da ona radi u firmi II. tuženika, a I. tuženika je vidjela kao susjeda tamo, gospodin ŠF živi u Pobjeniku, te joj je poznato da je neku zemlju ŠF kupio u Pobjeniku, ona je 2014. godine njemu pomagala kad se sadio grah, on ju je angažirao za to, te joj gospodin ŠF nije pričao za tu nekretninu ona je samo došla odraditi posao, brala je grah, nije znala njihove odnose tada, oni su bili na tom zemljištu, a iduće godine su tamo radili kad su zasađeni lješnjaci, te da 2014. kada je došla raditi tamo pamti nekretninu samo kao oranicu.
27.Iz iskaza svjedoka OFŽ proizlazi da su joj poznati tužiteljica i I. tuženik, I. tuženik je bratić njenog supruga i zna da su tužiteljica i I. tuženik bili bračni drugovi, ne može točno reći kada je njihova bračna zajednica prestala, zna da su dugo godina živjeli na [adresa], da su u nekom trenutku počeli problemi, ali da se oni nisu odmah formalno razveli, već su živjeli odvojeno, da je ona sa II. tuženikom u braku od 6. 6. 2015. godine, te joj je poznato da je 2014. godine II. tuženik kupio od I. tuženika nekretninu u [adresa], da su oni to kupili na način da je kupoprodaja bila isplaćena u nekoliko rata, u posjed su ušli po uplati prve rate i može reći da je ta nekretnina u stvari bila zemljište što nam je bilo bitno i pored toga su bili neki svinjci, od naprijed šuta, oni su se bavili poljoprivredom i već te 2014. zasadili grah, te da su te godine 2014. ušli u posjed te nekretnine, da je ona sa suprugom oko kupnje te nekretnine razgovarala, ali je on konkretno vodio sve pregovore sa gospodinom RF, da ona nije o tome razgovarala sa tužiteljicom, te da se te 2014. kad su oni tu nekretninu kupili morala raščistiti ta šuta i srušiti ti objekti, te da je prilikom razgovora sa suprugom oko kupoprodaje predmetne nekretnine znala da i tužiteljica ima saznanja o tome, da je rečeno da se svi sa time slažu da će ŠF i RF sklopiti ugovor, da se OF slaže sa cijenom i da sve ostane u obitelji, da ona zna ono što je njoj tuženik prepričao, a to je da je sve u redu, i da sve ostaje u obitelji, a onda se ona nadovezala pošto je nju svega strah, što će reći porezna s obzirom da je mala kupovnina a oni su onda razrezali porez po nekim svojim pravilima po ugovoru i po onom što su još smatrali da je još potrebno, te da ona nije stekla dojam iz razgovora sa II. tuženikom da bi postojao neki problem sa Anamarijine i Sinišine strane, ono što je ona naknadno saznala 2015. prilikom jedne posjete na [adresa], zna da je bila krizma ili pričest jedne od njihovih kćeri, tamo je bila prisutna njena pok. baka i cijela njena obitelj, i zna da je baka njena rekla da joj je drago što smo su oni kupili tu nekretninu, da su svi bili u razgovoru za stolom i tada je čula da je ona to rekla, u periodu nakon što su se I. i II. tuženik dogovorili oko kupoprodaje nije se nitko od njih javljao da bi postojao neki problem, te da je tužiteljica taj razgovor na [adresa] mogla načuti jer su bili svi za stolom, te da tužiteljica nije ništa reagirala na taj razgovor odnosno nije joj bilo ništa nepoznato, te da njih tužiteljica nikada nije u narednim godinama nakon tog događaja na [adresa] tužiteljica kontaktirala da bi se bunila i slično vezano za tu nekretninu niti je bilo ikakvih problema, te može reći da se i ona iznenadila kada je vidjela da ona tuži vezano za tu nekretninu.
28.Sve izvedene dokaze sud je cijenio u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku.
29.Odredbom čl. 221. a Zakona o parničnom postupku propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će se pravilom o teretu dokazivanja.
30.Iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka nije nedvojbeno utvrđeno da li je faktična bračna zajednica između tužiteljice i I. tuženika prestala krajem 2016. ili tijekom 2017. jer su o tome iskazi stranaka suprotni, ali formalno je njihova bračna zajednica prestala razvodom braka rješenjem Općinskog suda u Zadru broj: R1 Ob-24/2018 od 06.03.2018. Sama tužiteljica već u tužbi navodi kako je do faktičnog prestanka bračne zajednice nje i I. tuženika došlo tijekom 2016., dok je u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru tužiteljica u svom iskazu navela kako ona i ovdje I. tuženik ne žive zajedno od kraja 2016, te svjedok ĐF u svom iskazu navodi kako mu se čini da je njihova bračna zajednica prestala krajem 2016. Nadalje tijekom postupka je utvrđeno da je II. tuženik u posjedu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 2014., godine, što proizlazi iz iskaza I. i II. tuženika, te svjedoka ŠF, RČ, MČ, UF te OFŽ, jer je utvrđeno tijekom postupka i kako je II. tuženik 2014. godine u siječnju u tri navrata isplatio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu. S obzirom na protek vremena nije životno niti logično da tužiteljica u periodu od 2014. do kraja 2016. ili u 2017. nije znala da bi se nekretnina prodala II. tuženiku, a prodana je za vrijeme trajanja braka tužiteljice i I. tuženika (obzirom da je faktična bračna zajednica između tužiteljice i I. tuženika najranije prestala krajem 2016.godine, a II. tuženik je isplatio kupoprodajnu cijenu u siječnju 2014. i te je godine on i stupio u posjed predmetne nekretnine), te isto ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, obzirom da i sama tužiteljica iskazuje kako je znala da II. tuženik treba kupiti tu nekretninu, te kako je i sama dobila rješenje o uknjižbi, ali o tome nije pitala I. tuženika. Za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice vezanom za utvrđenje bračne stečevine da su tužiteljica i I. tuženik stekli svaki u ½ dijela nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k o. [adresa], te utvrđenja ništetnim Ugovora o prodaji nekretnine sklopljenog dana 28.12.2016.g., između I./ tuženika RF i II./ tuženika O odlučna je činjenica da je predmetna nekretnina kupljena od strane II. tuženika u siječnju 2014. kada je on isplatio kupoprodajnu cijenu na račun I. tuženika, te ušao u posjed te nekretnine, a kako su tada tužiteljica i I. tuženik bili u braku, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da predmetnu nekretninu nisu zajednički prodali za trajanja braka. Nadalje čl. 322. Zakona o obveznim odnosima propisano je da Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Sud tijekom postupka nije utvrdio da bi Ugovor o prodaji nekretnine od 28.12.2016. sklopljen između
I. i II. tuženika bio ništetan.
31.Vezano za tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i I. tuženika čine pokretne stvari i oprema za navesti je da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je I. tuženik ikada bio vlasnik stvari i opreme za mehaničarsku radionicu obzirom da je tijekom postupka jedino utvrđeno da je I. tuženik bio osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva Petrošić j.d.o.o., koje društvo je brisano iz sudskog registra 30.10.2017. obzirom da je nad istim otvoren i zaključen stečajni postupak, sve kako proizlazi iz Izvatka iz sudskog registra za društvo Petrošić j.d.o.o., te rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru broj: Tt-17/1800-1 od 30.10.2017. Ukoliko je i postojala oprema mehaničarske radionice I. tuženika, ista je bila vlasništvo trgovačkog društva Petrošić j.d.o.o., a ne I. tuženika, te je stoga prigovor pasivne legitimacije I. tuženika osnovan. Nadalje, navedeno proizlazi i iz iskaza I. tuženika koji je naveo kako je 2013. godine osnovao trgovačko društvo Petrošić j.d.o.o. s djelatnošću prodaje autodijelova i autoservisom te da je trgovačko društvo Intercars opremilo radionu potrebnom opremom, te svjedoka ZČ koji je naveo u svom iskazu da mu je poznato da je tuženik otvarao mehaničarsku radionicu, odnosno da je otvorio firmu, te da mu je poznato da je I. tuženik svoju firmu mehaničarske radionice opremao putem dobavljača, dok je svjedok KČ naveo kako je on bio zaposlen u firmi Petrošić, a svjedok EF je naveo kako je u nekom razdoblju od 2014-2017. I. tuženik imao otvorenu mehaničarsku radionicu firmu Petrošić j.d.o.o.
32.Prijedlog tužiteljice vezan za IV. postavljeni tužbeni zahtjev bio je neodređen i nejasan, te je sud na ročištu održanom 10. prosinca 2024. naložio rješenjem tužiteljici da u roku od 8 dana u skladu s odredbom čl. 232. Zakona o parničnom postupku jasno naznači podatak o poslovnoj banci odnosno dostavi u spis podatke koji se odnose na ugovor o kupoprodaji i isplatu kupoprodajne cijene te s tim u vezi podatke o imovini automehaničarske radionice i radionice knjigovodstvenog servisa PLUS za razdoblje kako je naznačeno u tužbi od 2013. -2016., te je tužiteljica po punomoćniku tek podneskom od 22.01.2025. nejasno naznačila kako moli sud službeno zatražiti ili knjigovodstveni vještak za potrebe vještačenja popis dugotrajne imovine kako bi se mogla utvrditi oprema koja je kupljena i prodana, dakle ista nije postupila po rješenju suda, te su takvi dokazni prijedlozi ostali nejasni i neodređeni, te zbog ekonomičnosti postupka i same činjenice da je dotada izvedenim dokazima činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno sud dokaze predloženim vještačenjima nije izvodio.
33.Iz svega navedenog za zaključiti je da eventualna oprema radionice nije bila vlasništvo I. tuženika, te da tužiteljica ničime nije dokazala da bi I. tuženik bio pasivno legitimiran odnosno da bi eventualna oprema predstavljala njihovu bračnu stečevinu, a teret dokazivanja je bio na tužiteljici.
34.Slijedom navedenog odlučeno je kako je to navedeno u točki I. izreke presude.
35.O troškovima postupka Sud je odlučio temeljem odredbe čl. 366. Obiteljskog zakona u svezi s odredbom članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23 u tekstu: Tarifa).
Obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, tužiteljica je dužna I. i II. tuženicima naknaditi troškove parničnog postupka koji su im u smislu odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku bili potrebni i opravdani, a Sud je kao potrebne i opravdane troškove I. tuženika dosudio trošak sastava odgovora na tužbu od 22.07.2024. u iznosu od 500,00 EUR, sukladno Tbr. 7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, i 138/23 dalje:Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 10.12.2024. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 23.01.2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 10.04.2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 21.05.2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč. 1. Tarife, te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 13. lipnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, odnosno u sveukupnom iznosu od 2.600,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja presude – tj. od 13. lipnja 2025. sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, dok je Sud je kao potrebne i opravdane troškove II. tuženika dosudio trošak sastava odgovora na tužbu od 05.07.2024. u iznosu od 500,00 EUR, sukladno Tbr. 7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, i 138/23 dalje:Tarifa), trošak zastupanja na ročištu održanom 10.12.2024. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 23.01.2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 10.04.2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 21.05.2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9.toč. 1. Tarife, odnosno u sveukupnom iznosu od 2.500,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV na navedene iznose u iznosu od 625,00 sukladno Tbr. 46.Tarife, odnosno u svekupnom iznosu od 3.125,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja presude – tj. od 13. lipnja 2025. sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima sve kako je odlučeno u toč. II. i toč. III. izreke ove presude.
U Bjelovaru, 13. lipnja 2025. godine.
Sudac:
Jasmina Drageljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave iste presude, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.
