Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27

Split

Poslovni broj: P Ob-229/2022-45

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Maji Karaman Grbavac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) mal. AĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 2) UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po majci i zakonskoj zastupnici OĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a ona po punomoćniku Darku Medaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika CĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Zvjezdana Barić, odvjetnica u Splitu, radi povišenja iznosa uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave, uz isključenje javnosti, zaključene 5. svibnja 2025., u nazočnosti majke i zakonske zastupnice mal. tužitelja osobno i uz punomoćnika, te punomoćnika tuženika, a objavljene dana 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Mijenja se iznos doprinosa za uzdržavanje mal. tužitelja pod 1) AĆ i mal. tužiteljice pod 2) UĆ određen točkom II. 7. izreke pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja R1 Ob- 835/202-6 od 25. ožujka 2021., a mijenja se na način da se:

1. Nalaže tuženiku CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje tužitelja pod 1) mal. AĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], za razdoblje počev od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. iznos od 450,00 eura mjesečno, za razdoblje počev od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. iznos od 400,00 eura mjesečno, za razdoblje počev od 1. siječnja 2025. do 28. veljače 2025. iznos od 400,00 eura mjesečno, a od 1. svibnja 2025. pa ubuduće iznos od 400,00 eura mjesečno, do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, dok za to budu postojali zakonski razlozi i mal. AĆ bude stanovao sa majkom OĆ, s tim da mu se na ime razlike doprinosa za uzdržavanje za razdoblje:

- od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. nalaže isplatiti iznos od 1.960,98 eura uvećano za pripadajuće zakonske kamate koje na navedeni iznos teku od 31. prosinca 2023. do isplate;

- od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. nalaže isplatiti iznos od 900,00 eura uvećano za pripadajuće zakonske kamate koje na navedeni iznos teku od 31. prosinca 2024. do isplate;

- od 1. siječnja 2025. do 28. veljače 2025. nalaže isplatiti iznos od 150,00 eura uvećano za pripadajuće zakonske kamate koje na navedeni iznos teku od 28. veljače 2025. do isplate,

po stopi koja se od 1. siječnja 2023. god. do 30. prosinca 2023. god. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a buduće kako budu dospijevali, na račun majke mal. tužitelja OĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d., broj računa IBAN: [broj bankovnog računa], dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Nalaže tuženiku CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje tužiteljice pod 2) mal. UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], za razdoblje počev od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. iznos od 400,00 eura mjesečno, za razdoblje počev od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. iznos od 350,00 eura mjesečno, a od 1. siječnja 2025. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski razlozi, iznos od 350,00 eura mjesečno, do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, s tim da mu se na ime razlike doprinosa za uzdržavanje za razdoblje:

- od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. nalaže isplatiti iznos od 1.360,98 eura uvećano za pripadajuće zakonske kamate koje na navedeni iznos teku od 31. prosinca 2023. do isplate;

- od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. nalaže isplatiti iznos od 300,00 eura uvećano za pripadajuće zakonske kamate koje na navedeni iznos teku od 31. prosinca 2024. do isplate;

- od 1. siječnja 2025. do 30. travnja 2025. nalaže isplatiti iznos od 100,00 eura uvećano za pripadajuće zakonske kamate koje na navedeni iznos teku od 30. travnja 2025. do isplate,

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužbom podnesenoj ovom sudu 2. svibnja 2022., mal. tužitelji AĆ i UĆ po majci OĆ traže povećanje iznosa uzdržavanja za od njihova oca CĆ, ovdje tuženika, a u odnosu na visinu uzdržavanja kojeg je tuženik obvezan doprinositi prema točki II. toč. 7. rješenja ovog suda poslovni broj R1 Ob-835/202-6 od 25. ožujka 2021. kojim je razveden brak između majke mal. tužitelja i tuženika i odobren njihov Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu zajedničku mal. djecu. Traži naime da sud utvrdi prihode oca, ovdje tuženika i sukladno tome odredi visinu uzdržavanja prema važećim tablicama. Navodi da mal. djeca stanuju s njom u stanu u vlasništvu njene majke, dok otac ima boravište u [adresa] i djecu posjećuje svaka tri mjeseca u trajanju od sedam do četrnaest dana.

2. Tužbeni zahtjev uređen je konačno podneskom od 19. veljače 2025. , uz dopunu na ročištu od 7. ožujka 2025., kojim mal. tužitelji zastupani po majci i zakonskoj zastupnici OĆ traže od suda da obveže tuženika da za uzdržavanje mal. tužitelja doprinosi prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta i to za 2022. godinu u visini od 583,98 eura na ime uzdržavanja mal. AĆ, odnosno 530,89 eura na ime uzdržavanja mal. UĆ, za 2023. godinu u visini od 876,00 eura za siječanj i veljaču a za ostale mjesece 2023. iznos od 730,00 eura na ime uzdržavanja mal. AĆ, te iznos od 796,00 eura za siječanj i veljaču a za ostale mjesece 2023. iznos od 664,00 eura na ime uzdržavanja mal. UĆ, za 2024. godinu iznos od 429,00 eura na ime uzdržavanja za mal. AĆ, odnosno 390,00 eura na ime uzdržavanja za mal. UĆ. S obzirom da je tuženik u razdoblju od dana podnošenja tužbenog zahtjeva do travnja 2023. plaćao iznos od 300,00 eura na ime uzdržavanja oba tužitelja, a od travnja 2023. pa nadalje plaćao iznos od 650,00 eura na ime uzdržavanja oba tužitelja, predlaže da sud obveže tuženika da na ime razlike doprinosa za uzdržavanje mal. AĆ i mal. UĆ za 2022. godinu plati iznos od 6.518,98 eura, za 2023. godinu da uplati iznos od 10.534,00 eura, za 2024. godinu iznos od 2.028,00 eura, sve u roku od 15 dana zajedno za pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja za tražbinu iz 2022. godine teče od 31. prosinca 2022., za tražbinu iz 2023. godine teče od 31. prosinca 2023., a za tražbinu iz 2024. godine teče od 31. prosinca 2024. do isplate, a da za 2025. plaća uzdržavanje za mal. AĆ u visini od 429,00 eura pa nadalje za razdoblje u kojem mal. AĆ boravi kod majke, a za mal. UĆ u visini od 390,00 eura pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s dospijećem svakog mjesečnog obroka najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve navedeno uplatom na račun majke mal. tužitelja OĆ.

3. Majka mal. tužitelja tužbu obrazlaže promjenom okolnosti koje su nastale nakon što je rješenjem ovog suda R1 Ob-835/202-6 od 25. ožujka 2021. razveden brak između nje i tuženika, te odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, kojim je, među ostalim određeno da će mal. tužitelji stanovati s majkom, a da će tuženik doprinositi za uzdržavanje zajedničke maloljetne djece iznosom od 1.291,00 kn mjesečno po djetetu. Kao promijenjene okolnosti majka mal. tužitelja u bitnom navodi povećanje troškova života mal. tužitelja zbog njihove veće životne dobi i dodatnih izvanškolskih aktivnosti u koje su mal. tužitelji uključeni. Ističe da tuženik ima boravište u [adresa], gdje je zaposlen u tvrtki Starkon Industrial Services i gdje ostvaruje mjesečni iznos neto plaće u visini od 3.000,00 eura, da mu je ukupni dohodak za 2022. godinu iznosio 46.517,00 eura, odnosno 3.876,42 eura mjesečno. Navodi i da misli da poslodavac tuženiku u Nizozemskoj plaća stan i tri dnevna obroka. Navodi da je tuženik u dogovoru s njom od travnja 2023. povećao mjesečni iznos uzdržavanja mal. tužitelja na iznos od 325,00 eura po djetetu. Prije navedenog povećanja da je tuženik osim plaćanja uzdržavanja ujedno sudjelovao i u polovini drugih troškova mal. tužitelja (troškova odjeće, ekskurzija, higijene, mobitel i sl.), no da je nakon povećanja iznosa uzdržavanja na iznos od ukupno 650,00 eura prestao plaćati takve dodatne troškove djece, pa da je tako morala sama djeci kupiti školske knjige za mal. AĆ na početku školske godine 2024/2025. Dodaje i da se ona razbolila, da joj je dijagnosticiran karcinom dojke koji je metastazirao i na druge organe zbog čega je podvrgnuta liječenju i trenutno se nalazi na bolovanju. Prije dijagnoze da je podigla kredit kako bi djeci mogla priuštiti osnovne životne troškove, uredila dječje sobe u stanu, kupila udžbenike za školu, kao i svu potrebnu opremu, a u kojim troškovima tuženik nije sudjelovao. Također, da je tuženik za vrijeme trajanja ovog postupka kupio kuću u [adresa], stan u [adresa] i osobni automobil marke BMW koji je kasnije zamijenio automobilom marke Mitsubishi iz čega je vidljivo da su njegova primanja izdašna, pa predlaže uzdržavanje odrediti prema životnom standardu tuženika.

4. U odgovoru na tužbu od 3. listopada 2024. i nastavnim podnescima tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu smatrajući da je isti previsoko postavljen. Navodi da je od početka 2023. u dogovoru sa majkom djece visinu uzdržavanja koja je određena rješenjem od 25. ožujka 2021. u visini od 1.291,00 kn mjesečno po djetetu, početkom 2023. godine povisio na iznos od 325,00 eura mjesečno po djetetu, te da je prije i nakon tog povećanja nastavio plaćati i dodatne troškove mal. djece poput ekskurzija, repeticija i sl. Nadalje, da u Nizozemskoj nema stalno zaposlenje i da njegova plaća varira ovisno o broju odrađenih sati. U Nizozemskoj da plaća najam stana i ostale životne troškove, a kada dolazi u Hrvatsku kako bi bio s djecom da mora plaćati put i smještaj. Da se namjerava vratiti i zaposliti u Republici Hrvatskoj. Smatra da su iznosi koje do sada uplaćuje i koje je sporazumno s majkom djece dogovorio primjereni mogućnostima oca i potrebama mal. djece te je predlagao sudu da odredi uzdržavanje u iznosu koji tuženik sada plaća.

5. U nastavnim podnescima od 28. veljače 2025. i 24. travnja 2025. tuženik dalje ističe da je od 1. travnja 2021. za uzdržavanje djece redovito doprinosio iznosom od 346,00 eura, a ne 300,00 eura kako navode tužitelji, kao i da je plaćao sve dodatne troškove u mjeri u kojoj je majka tužitelja za njih podnijela račune. Nadalje navodi da od bruto iznos inozemnog dohotka od 350.482,34 kn, odnosno 46.517,00 eura prema Potvrdi Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za 2022. godinu treba oduzeti 12.917,00 eura poreza te 3.901 eura premija za socijalna osiguranja, što iznosi 30.598,00 eura neto godišnjeg prihoda, a da mu je godišnji trošak stanovanja u [adresa] iznosio 3.900,00 eura. Također da je 2022. 700,00 eura utrošio na kupnju dodatne tehničke opreme za djecu (laptop i dr), 1.370,00 eura je platio najam apartmana u kojem je boravio dok je bio s djecom u Hrvatskoj dok je 1.962,00 eura utrošio za povratne avionske karte, 2.500 eura na ime troškova putovanja mal. djece u Nizozemsku. Kada se zbroje propisani iznosi za uzdržavanje djece koje je redovito plaćao u iznosu od 346,00 eura, 1.107,00 eura dodatnih uplata majci mal. djece, 700,00 eura za dodatnu tehničku opremu (laptop i dr.), 1.370,00 eura za najam apartmana u svrhu viđanja djece, 1.962,00 eura za avionske karte u svrhu viđanja djece, te 2.500,00 eura potrošenih na putovanje djece u Nizozemsku, da je vidljivo da je za dječje troškove pored uplata uplaćenih direktno majci mal. djece izdavao još prosječno 636,00 eura mjesečno, što sve zajedno iznosi 1.074,00 eura utrošenih na dječje troškove i troškove direktno vezane za djecu na mjesečnoj razini tijekom 2022., odnosno 8.592,00 eura ukupno od razdoblja podnošenja tužbe do kraja 2022. Dalje navodi da se u listopadu 2024. vratio u Hrvatsku kako bi bio bliže djeci, a da je do povratka u Hrvatsku plaćao trošak smještaja i puta kada bi dolazio u Hrvatsku kako bi boravio s djecom, a da je financirao u cijelosti i posjetu djece u Nizozemskoj. Smatra i da zz tužitelja za izračun potraživanja ne koristi realne potrebe i troškove djece već njegov životni standard, no da pritom zanemaruje da je u Nizozemskoj imao trošak stanovanja od 3.900,00 eura godišnje. Također, da je nakon travnja 2023. počeo plaćati doprinos za uzdržavanje u iznosu od 650,00 eura za dvoje djece i nastavio plaćati dodatne troškove mal. djece (troškove ekskurzija za djecu i direktna nabavka pojedinih većih stavki poput kompjutera i druge tehničke opreme), te da je tako izravno na račun majke tužitelja u 2023. godini izvršio dodatne uplate u ukupnom iznosu od 820,00 eura. Njegova primanja za 2023. godinu da su također prikazana kao bruto prihod od kojeg valja oduzeti poreze i doprinose u godišnjem iznosu od 3.485 eura i trošak stanovanja u [adresa] od 3900 eura godišnje, što daje mjesečni prihod od 2.384 eura mjesečno. Tijekom 2023. da je izravno na račun majke tužitelja uplatio ukupnu svotu od 6.888,00 za redovni doprinos za uzdržavanje i izvršio dodatne uplate od 820,00 eura, te da je imao trošak ekskurzije od 410,00 eura, 900,00 eura za dodatnu tehničku opremu, 1.306,00 eura troška najma apartmana u Hrvatskoj radi viđanja djece i 1.635,00 eura povratnih avionskih karata. Dakle, da je tako 2023. godine na dječje troškove i troškove vezano za djecu na mjesečnoj razini utrošio 996,00 eura, odnosno 11.959,00 eura na godišnjoj razini. Navodi da je neistina da je odbio platiti polovinu troškova za školske knjige za mal. AĆ jer račun za knjige od majke tužitelja nije ni dobio. Primanja za 2024. da su također prikazana u bruto iznosu od kojeg valja oduzeti poreze i doprinose u ukupnom iznosu od 4.134,00 eura godišnje, trošak stanovanja u [adresa] od 1.300,00 eura za period siječanj-travanj 2024., najam radnog prostora u Hrvatskoj od 1.600,00 eura za period kolovoz- prosinac 2024. Navedeno da daje mjesečni prihod od 1.760,00 eura. Da je tijekom 2024. izravno na račun majke tužitelja uplatio ukupnu svotu od 7.800,00 eura za redovni doprinos za uzdržavanje, a da je imao i dodatne troškove vezano za djecu i to ekskurzije od 350,00 eura, 120,00 eura troškova školskih instrukcija, te 1.300,00 eura troškova najma apartmana u svrhu viđanja djece te 300,00 eura troškova avionskih karata radi dolaska u Hrvatsku kako bi vidio djecu tijekom prvog dijela godine prije nego se vratio u Hrvatsku. Sve zajedno da iznosi 822,00 eura utrošenih na dječje troškove i troškove direktno vezane uz djecu na mjesečnoj razini odnosno 9.870,00 eura ukupno tijekom 2024. Dodaje da tijekom 2025. očekuje manje prihode u odnosu na 2024. budući da je poslovanje u cijelosti prebacio na hrvatske uvjete. Također, da je od siječnja ove godine opterećen otplatom kredita za stan u iznosu od 590,00 eura mjesečno koji otplaćuje samostalno kako proizlazi iz Sporazuma od 25. studenog 2024., a koji stan je kupio i u kojem živi od listopada 2024. nakon povratka u Hrvatsku, na koji korak se odlučio kako bi bio bliže djeci i mogao obavljati očinsku dužnost u cjelini. Prigovara i načinu obračuna tražbine majke tužitelja za 2022. godinu obzirom na platni razred prema dobi mal. tužitelja, jer da većinu godine, do studenog 2022. oba tužitelja spadaju u isti dobni razred (7-12 godina), a tek u studenom 2022. mal. AĆ ulazi u viši dobni razred.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev mal. tužitelja je djelomično osnovan.

8. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

9. Odredbom čl. 310. ObZ-a 288. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje mal. dijete, radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja djeteta.

10. Odredbom čl. 314. st. 4. ObZ-a propisano je da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi jednom godišnje odlukom odrediti tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj, kojima su određeni normativni okviri odnosno smjernice kod određivanja visine uzdržavanja za djecu. Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike donio je tako Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za 2022. ("Narodne novine" broj 37/2022, dalje Odluka/2022) koja je stupila na snagu 1. travnja 2022., Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za 2023. ("Narodne novine" broj 48/2023, dalje Odluka/2023) koja je stupila na snagu 5. svibnja 2023., Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za 2024. ("Narodne novine" broj 49/2024, dalje Odluka/2024) koja je stupila na snagu 26. travnja 2024. i Odluku o tablici o prosječnim potrebama mal. djeteta za 2025. "Narodne novine" broj 75/25, dalje Odluka/2025) koja je stupila na snagu 28. svibnja 2025.

11. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su mal. tužitelji AĆ, rođen **.**.2009. i UĆ, rođena **.**.2012., zajednička djeca majke OĆ i oca, ovdje tuženika CĆ, čiji brak je razveden rješenjem ovog suda R1 Ob-835/202-6 od 25. ožujka 2021. i temeljem kojeg je tuženik bio u obvezi mjesečno doprinositi za uzdržavanje maloljetnih tužitelja iznos od 1.291,00 kn/171,35 eura mjesečno po djetetu, odnosno ukupno 2.582,00kn/342,70 eura za oba djeteta, počevši od 1. travnja 2021. pa ubuduće najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sve to na račun majke i zakonske zastupnice mal. tužitelja (čl. II. toč. 6. izreke predmetnog rješenja od 25. ožujka 2021). Također, nesporno je da je tuženik u dogovoru sa majkom mal. tužitelja od dana podnošenja tužbenog zahtjeva do travnja 2023. doprinosio za uzdržavanje mal. djece, pri čemu majka navodi da se radilo o iznosu od ukupno 300,00 eura mjesečno za oba djeteta, dok tuženik ističe da je doprinosio iznosom od 346,00 eura mjesečno za oba djeteta kako mu je određeno ranijom ovršnom ispravom. Nesporno je da je od travnja 2023. naovamo tuženik u dogovoru sa majkom mal. djece doprinosio za uzdržavanje iznosom od 325,00 eura mjesečno po djetetu, odnosno ukupno 650,00 eura za oba djeteta, te da je predmetne iznose uzdržavanja redovito uplaćivao na račun majke mal. tužitelja. Nije sporno ni da tuženik nema drugih obveza uzdržavanja osim prema mal. tužiteljima, kao i da je u trenutku podnošenja tužbe živio i radio u Nizozemskoj do listopada 2024. kada je doselio natrag u Republiku Hrvatsku. Nesporno je i da mal. tužitelji nemaju zdravstvenih ili razvojnih teškoća iz kojih bi proizlazila potreba za njihovim povećanim uzdržavanjem. Nesporno je i među strankama da je tuženik do travnja 2023. plaćao i dodatne troškove mal. djece prema obračunima koje mu je dostavljala majka mal. tužitelja. Među strankama je također nesporno da je mal. AĆ od 28. veljače 2025. do 3. svibnja 2025. stanovao s ocem u [adresa], a da je takav dogovor među strankama postignut među roditeljima zbog potrebe osiguranja dodatne pomoći i podrške pri učenju mal. AĆ od strane oca.

12. Također, iz očitovanja tuženika danih tijekom postupka razvidno je da isti ne spori pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, već isključivo njegovu visinu i to u dijelu koji prelazi iznos od 325,00 eura po djetetu mjesečno, a koji iznos je tuženik od travnja 2023. redovito plaćao majci mal. tužitelja.

13. U dokazne svrhe sud je pregledao rodne listove za mal. tužitelje, rješenje Općinskog suda u Splitu od 25. ožujka 2021., R1 Ob-835/2020, privremeno porezno rješenje za tuženika za 2022. godinu u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 55- 60), potvrde Raiffeisen banke o uplatama tuženika na ime uzdržavanja za period 9. rujna 2024. do 6. svibnja 2023. (list 84-105), Ugovor o nenamjenskom kreditu ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika u Splitu Ante Zlokića 22. siječnja 2024., Ov- 374/2024 (list 109-113) i otplatni plan za predmetni kredit (list 114-115), račun za knjige E-kupi od 3. rujna 2024. (list 116), račun IKEA od 15. listopada 2023., 16. veljače 2024., 2. srpnja 2024., 29. kolovoza 2024., 18. rujna 2024. (list 118-127), Ugovor o kupoprodaji nekretnine ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika Mile Fajdića u Gospiću 17. lipnja 2022., OV-3197/2022 (list 133-136), preslik knjižice vozila (list 137-138), Potvrdu Porezne uprave, Ispostava Kaštela i Ispostava Solin o visini dohotka i primitak za tuženika za 2021., 2022., i 2023. (list 148-150 i 232-235), Izvješće o paušalnom dohotku od samostalnih djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak za obrt tuženika „ [obrt]“ za period 1. siječnja do 31. prosinca 2023. i period 1. siječanj do 31. prosinac 2024. (list 152- 153), Potvrde Reiffeisen banke o uplatama tuženika OĆ (list 154-161), Ugovor o stambenom potrošačkom kreditu tuženika od 20. studenog 2024. solemniziran od strane javnog bilježnika u Zadru, Silvane Grdović, OV-14761/24 (list 163-182), izračuni troškova i računi prema kojima je tuženik vršio dodatne uplate (list 188-205), Suglasnost AĆC od 1. prosinca 2024. (list 207), Sporazum od otplati i korištenju nekretnine od 25. studenog 2024. (list 208-211). Sud je ujedno izveo dokaz saslušanjem majke mal. tužitelja i tuženika.

14. Kako tuženik nije osporavao osnovu tužbenog zahtjeva već njegovu visinu, valjalo je ocijeniti da li je predloženo povećanje doprinosa za uzdržavanje mal. tužitelja kako to predlaže njihova majka, a koji prelazi iznos od 325,00 eura mjesečno po djetetu, opravdan odnosno odgovara li potrebama mal. djece i materijalnim mogućnostima tuženika.

15. U odnosu na sporno pitanje među strankama da li je tuženik na ime doprinosa za uzdržavanje u periodu od podnošenja tužbe pa do travnja 2023. redovno plaćao majci iznos od 300,00 eura mjesečno (kako tvrdi majka mal. tužitelja) ili iznos od 346,00 eura mjesečno za oba djeteta, odnosno iznos od 171,34 eura po djetetu kako mu je određeno ranijom ovršnom ispravom, (kako tvrdi tuženik), a kako nijedna od strana nije odgovarajućim potvrdama o uplati dokazala koji je iznos plaćan, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključio da je tuženik za uzdržavanje mal. djece u spomenutom periodu redovno doprinosio iznosom od 171,34 eura po djetetu. U suprotnom, majka je imala mogućnost razliku do punog iznosa potraživati u ovršnom postupku, a što prema stanju spisa nije učinila, već je štoviše sa tuženikom dogovorila od travnja 2023. povećani iznos doprinosa za uzdržavanje, pa je sud na koncu poklonio vjeru tuženiku da je doista plaćao puni iznos ranije dosuđenog uzdržavanja.

16. Nadalje, odredbom čl. 307. st. 3. ObZ-a, sud je kod donošenja odluke o uzdržavanju dužan voditi računa i o mogućnostima osobe koja je dužna uzdržavati, uzimajući pritom u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Dodatno je za roditelje obveznike uzdržavanja propisano čl. 313. ObZ-a da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku, odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (st. 1), dok je st. 5. istog članka propisano da se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.

17. U svrhu utvrđivanja ukupnih materijalnih mogućnosti tuženika, sud je na ročištu održanom 26. studenog 2024. istog saslušao. U stranačkom iskazu navodi da je od podnošenja tužbe bio zaposlen u tvrtki Starkom Industrial Services u Nizozemskoj gdje je i živio do listopada 2024. godine. U to vrijeme ostvarivao je primanja od oko 46.000 eura godišnje, odnosno oko 35.000 eura umanjeno za zdravstveno osiguranje, a što da je sve vidljivo iz potvrde porezne uprave koja prileži spisu. Napominje da je za Starkon Industrial Services radio za satnicu, i to od 15 eura neto pa u tom periodu nije bio ni kreditno sposoban, a radio je i često i vikendima sve kako bi mogao ostvarit što veća primanja i pomoći za uzdržavanje. U trećem mjesecu 2023.g. otvorio je obrt u RH koji surađuje sa tvrtkom Starkon ali je i dalje nastavio živjeti u [adresa] dok je u Hrvatsku dolazio redovito svaka 2-3 mjeseca. U 2023.g. obrt je ostvario prihod od oko 40.000 eura što valja umanjiti za nekih od 4.000-5.000 eura troškova. Nakon što se u listopadu 2024.g. vratio u Hrvatsku za stalno, a kako bi mogao biti što bliže djeci i pomoći zbog zdravstvene situacije njihove majke, nastavio je poslovati putem spomenutog obrta koji se zove [obrt]. Drugih primanja da nema, osim što prima naknadu za tjelesno oštećenje od HZMO u iznosu od 30,00 eura mjesečno, od pokretnina ima u vlasništvu osobno vozilo marke Mitsubishi 2006. godište, a od nekretnina vlasnik je zemljišta i ruševne kuće u [adresa] koju je 2022. kupio za 15.000 eura. Ujedno je zajedno sa sadašnjom partnericom kupio stan u [adresa], a kupoprodajni ugovor je potpisan 25. studenog 2024. za cijenu od 180.000 eura za što su partnerica i on uzeli kredit kod banke od 100.000 eura, a razliku do kupoprodajne cijene doplatili su svaki po 40.000 eura. Mjesečna rata kredita na period od 20 godina da iznosi 600 eura i da ga plaća on sam u cijelosti. Obzirom da je obrtnik za 2024. očekuje godišnji prihod oko 25.000 do 26.000 eura, odnosno oko 21.500 eura neto, pa misli da mu isplata kredita utječe na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. I njegova partnerica radi, ali oni da ne žive zajedno. Dodao je da je prije povećanja visine uzdržavanja u travnju ili svibnju 2023.g. tijekom 2022.g. majci malodobnih tužitelja uplatio i iznos od ukupno 10.000 kn u dva ili tri navrata, ali se nije mogao sjetiti u koju svrhu, no da će priložiti dokaz o uplati navedenog iznosa. Također, kad bi dolazio u Hrvatsku, a u periodu dok je još živo u [adresa] iznajmljivao bi stan, odnosno apartman, a dolazio bi svaka 2 mjeseca ili 3 mjeseca po 2 tjedna.

18. Pregledom Potvrde Porezne uprave, Ispostava Kaštela i Ispostava Solin o visini dohotka i primitaka za tuženika za 2021. i 2022. utvrđeno je da je tuženik u 2021. ostvario inozemni dohodak od 363.539,63 kn (48.250,00 eura), odnosno u prosjeku o mjesečno 30.294,97 kn (4.020,83 eura), dok je u 2022. tuženik ostvario inozemni dohodak od 350.482,34 kn (46.517,00 eura), odnosno mjesečno 29.206,83 kn (3.876,41 eura). Pregledom predmetnih potvrda razvidno je da predmetni dohodak nije oporezivan u Republici Hrvatskoj.

19. Pregledom privremenog poreznog rješenja za tuženika za 2022. godinu kojeg je izdala Nizozemska porezna uprava utvrđeno je da visina ukupnog dohotka tuženika za 2022. godinu iznosi 46.517,00 eura (što odgovara visini neoporezovanog dohotka tuženika prema podatku Porezne uprave, Ispostava Kaštela ). Nadalje, pregledom istog privremenog poreznog rješenja Nizozemske porezne uprave utvrđeno je da je dohodak tuženika nakon umanjenja za različita davanja utvrđen u visini od 36.865,00 eura (bruto dohodak od 46.517,00 eura – ukupna davanja nakon umanjenja od 9.652,00 eura), što u prosjeku iznosi neto 3.072,08 eura mjesečno. Privremeno porezno rješenje nizozemske porezne uprave je u prijevodu na hrvatski jezik dostavljen samo za 2022. godinu, ali ne i za 2021. godinu.

20. Radi utvrđivanja neto inozemnog dohotka tuženika ostvarenog u 2021. godini, sud je usporedio bruto inozemni dohodak ostvaren u 2021. i 2022. sa privremenim poreznim rješenjem nizozemske porezne uprave za 2022. Kako prema podacima hrvatske Porezne uprave za 2022. i privremenog poreznog rješenja koji je izdala nizozemska Porezna uprava za 2022., godišnji bruto inozemni dohodak tuženika za tu godinu iznosi 46.517,00 eura, te mu je na taj bruto iznos utvrđen neto inozemni dohodak od 36.865,00 eura, analognim izračunom sud je zaključio da je inozemni neto dohodak tuženika za 2021. (u kojoj je prema podacima hrvatske porezne uprave u brutu iznosio od 363.539,63 kn tj. 48.250,00 eura), svakako bio manji od 36.865,00 eura na godišnjoj razini, odnosno 3.072,08 u prosjeku mjesečno, jer je na manji godišnji bruto inozemni dohodak u 2021. morao biti razrezan i manji porez. Sud je stoga uz primjenu ovog analognog izračuna uzeo kao istinit navod tuženika da mu je mjesečni neto dohodak u 2021. iznosio 2.983,80 eura (obračun na listu 225).

21. Pregledom izvatka iz obrtnog registra za obrt [obrt], vl. CĆ, MBO [matični broj osiguranika] utvrđeno je da je isti osnovan 24. veljače 2023., a započeo sa obavljanjem djelatnosti 3. ožujka 2023., a što odgovara i podatku iz iskaza tuženika da je u ožujku 2023. otvorio u Republici Hrvatskoj obrt [obrt] posredstvom kojeg je poslovao sa tvrtkom Starkom iz Nizozemske.

22. Pregledom Potvrde Porezne uprave, Ispostava Kaštela od 3. veljače 2025. utvrđeno je da tijekom 2023. tuženik nije ostvario inozemni dohodak, već samo dohodak od samostalne djelatnosti i to u iznosu od 4.479,40 eura. Pregledom Izvješća o paušalnom dohotku od samostalnih djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak za period siječanj-prosinac 2023. za obrt [obrt] utvrđeno je da je u 2023. godini za 10 mjeseci obavljanja djelatnosti obrt ukupno naplatio bruto primitaka u visini od 35.993,08 eura. Iz predmetnog Izvješća nije vidljiv trošak obrta niti konačni izračun poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa je sud poklonio vjeru tuženiku da je trošak obrta na ime poreza i doprinosa za tu godinu iznosio od 3.485,00 eura (list 213). Ovo dodatno i stoga što je tuženik samoinicijativno dostavio sudu na uvid predmetno Izvješće o paušalnom dohotku koji je u pogledu ukupno ostvarenog primitka bitno veći od onog u Potvrdi porezne uprave od 3. veljače 2025. prema kojoj je za cijelu 2023. ostvario samo 4.479,40 eura dohotka. Sukladno navedenom, proizlazi da je dohodak tuženika za 10 mjeseci poslovanja obrta [obrt] u 2023. godinu iznosio 32.508,08 eura, što je prosječno 3.250,80 eura mjesečno za spomenutih 10 mjeseci. Na Potvrdi porezne uprave za tuženika za 2023. nije evidentiran inozemni dohodak tuženika, već sva njegova primanja u toj godini proizlaze iz poslovanja obrta [obrt]. Kada se dohodak tuženika koje je ostvario od poslovanja obrta [obrt] kroz 10 mjeseci raspodjele na 12 mjeseci u godini, proizlazi da je njegov prosječni mjesečni dohodak iznosio 2.959,00 eura mjesečno.

23. Pregledom Izvješća o paušalnom dohotku od samostalnih djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak za period siječanj-prosinac 2024., tijekom 12-mjesečnog poslovanja obrt [obrt] je ostvario 28.156,00 eura naplaćenih primitaka, za što je, prema navodima tuženika koje je sud također iz istih gore navedenih razloga prihvatio kao istinit, platio poreza i prireza u visini od 4.134,00 eura pa je neto prihod za cijelu 2024. godinu iznosio 24.022,00 eura, odnosno 2.001,83 eura u prosjeku mjesečno. Sud nije prihvatio navode tuženika da mu je trošak najma radnog prostora za poslovanje obrta [obrt] u [adresa] iznosio 1.600,00 eura za period kolovoz-prosinac, a budući da sudu nije dostavio dokaz o postojanju takvih troškova.

24. Tužbeni zahtjev je postavljen prema Odlukama o tablicama o prosječnim potrebama mal. djeteta. Prema primanjima tuženika ostvarenim u predmetnim razdobljima.

25. Naime, prema Odluci/2022 obveznik uzdržavanja koji je tijekom 2022. ostvarivao primanja od 3.072,08 eura mjesečno bio bi dužan doprinositi za uzdržavanje iznosom od 4.000,00 kn odnosno 530,89 eura mjesečno po djetetu u dobi od 7-12 godina, dok bi za dijete koje je u dobnoj kategoriji 13-18 godina bio dužan doprinositi iznosom od 4.400,00 kn mjesečno, odnosno 583,98 eura.

26. Majka i zz tužitelja je za cijelu 2022. godinu tražila doprinos za uzdržavanje mal. Marina u visini od od 583,98 eura mjesečno, a za mal. UĆ 530,89 eura mjesečno. Kako je mal. AĆ **.**.2022. navršio 13 godina, to je u svakom slučaju u pravu tuženik kada se protivi da za mal. AĆ za period siječanj – listopad 2022. doprinosi mjesečno iznosom od 583,98 eura, jer je u tom razdoblju mal. AĆ bio u dobnoj skupini 7-12 godina, pa bi zz tužitelja mogla za mal. AĆ tražiti doprinos za uzdržavanje u istom iznosu kao i za mal. UĆ, odnosno 530,89 eura mjesečno.

27. Prema Odluci/2023 obveznik uzdržavanja koji je tijekom 2023. godine ostvarivao mjesečna primanja u visini od 2.959,00 eura mjesečno, bio bi dužan doprinositi za dijete u dobi od 7-12 godine mjesečno 385,00 eura, a za dijete u dobi 13-18 godina 423,00 eura mjesečno, dok je zz tužitelja za mal. AĆ zatražila 876,00 eura za siječanj i veljaču 2023., a za ostale mjesece 730,00 eura mjesečno; dok je za mal. UĆ za siječanj i veljaču 2023. zatražila 796,00 eura mjesečno, a za ostale mjesece 664,00 eura mjesečno.

28. Prema Odluci/2024 obveznik uzdržavanja koji je tijekom 2024. godine ostvarivao mjesečna primanja u visini od 2.001,83 eura bio bi dužan za dijete u dobi od 7-12 godina doprinositi iznosom od 420,00 eura mjesečno, a za dijete u dobi od 13-18 godina iznos od 462,00 eura mjesečno, dok je zz tužitelja zatražila 390,00 eura mjesečno za mal. UĆ a 429,00 eura za mal. Marina. Isti iznos zz tužitelja tražila je i od 1. siječnja 2025. pa ubuduće.

29. Za naglasiti je da u konkretnom slučaju nije odlučno samo koliko je otac mjesečno ostvarivao radom u Nizozemskoj budući da se Odluke o tablicama o prosječnim potrebama mal. djeteta donose računajući prosječne troškove života u Republici Hrvatskoj, a otac je sve do listopada 2024. živio u [adresa] u kojoj su prema javno dostupnim podacima troškovi života u periodu 2022., 2023. i dio 2024. bili i 2-3 puta viši nego u Republici Hrvatskoj. Naime, prema javno dostupnim podacima indeks troškova života u 2022. u Nizozemskoj iznosio je 75,7 a u Hrvatskoj 48,9, iz čega proizlazi i da su troškovi života u Nizozemskoj te godine bili približno 55% viši nego u Hrvatskoj. Tijekom 2023. indeks troškova života u Nizozemskoj je iznosio 68,6 a u Hrvatskoj 48,9, slijedom čega su troškovi života u Nizozemskoj bili oko 40% viši nego u Hrvatskoj istom razdoblju. Također, Odluke o tablicama o prosječnim potrebama mal. djeteta koriste se kao orijentir, a sud je kod raspodjele tereta uzdržavanja dužan težiti pravednoj raspodjeli, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike.

30. Osim podatka da su troškovi života i rada u Nizozemskoj bili bitno veći nego u Republici Hrvatskoj u istom razdoblju, sud je cijenio i da je tuženik doprinosio za uzdržavanje mal. djece u većem iznosu nego li mu je to određeno ranijom ovršnom odlukom. I to do travnja 2023. uplatom dodatnih troškova mal. djece prema obračunima koje mu je dostavljala majka mal. tužitelja, a od travnja 2023. povišenjem doprinosa za uzdržavanjem na iznos od 350,00 eura mjesečno po djetetu i snošenjem dodatnih troškova mal. djece.

31. Naime, pregledom potvrda o izvršenim uplatama Raiffeisen banke d.d. (list 154-161) utvrđeno je da je tuženik majci mal. djece uplatio iznos od 1.400,00 kn (185,81 euro) dana 1. prosinca 2022.; 150,00 kn (19,90 eura) dana 19. srpnja 2022.; 2.235,00 kn (296,63 eura) dana 2. listopada 2022.; 900,00 kn (119,45 eura) dana 13. lipnja 2022.; 600,00 kn (79,63 eura) dana 22. lipnja 2022.; 1.030,00 kn (136,70 eura) dana 12. siječnja 2022.; 1.042,00 kn (138,30 eura) dana 25. ožujka 2022. i 950,00 kn (126,08 eura) 29. travnja 2022. Dakle, ukupno je tijekom 2022. godine majci dodatno uplatio 1.102,5 od čega u periodu od podnošenja tužbe (2. svibnja 2022.) pa do kraja 2022. iznos od 701,42 eura.

32. Ujedno, majka je i zz mal. tužitelja je dostavila u spis vlastoručno pisane obračune (list 194, 201, 203, 204) iz kojih su razvidni mjesečni troškovi mal. djece za travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2022. i to na ime kupnje odjeće, obuće, školskih potrepština, članarina za treninge mal. djece, lijekova, mobitela, rođendana i sl. Majka je tvrdila da je tuženik plaćao polovinu troškova za mal. djecu prema obračunima koje mu je dostavljala majka.

33. Usporedbom primjerice potvrde o uplati tuženika na iznos od 2.235,00 kn od 2. listopada 2022. (list 156) sa obračunom troškova za mal. djecu koji je sačinila majka za lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2022. - list 204 (pri čemu je obzirom na datum plaćanja i identičan iznos za zaključiti da se uplata tuženika odnosila na plaćanje upravo tih troškova), proizlazi da je tuženik platio cjelokupni dodatni trošak mal. djece koji su nastali u tim mjesecima prema obračunu majke, a ne samo polovinu istih. Naime, majka je obračun u polovini dijela priložila samo za travanj 2022., a što datira prije podnošenja tužbe, dok je za ove druge navedene mjesece razvidno i prema specificiranim iznosima logično za zaključiti da se obračun odnosi na puni trošak mal. djece. Također, u tom periodu tuženik je osim navedene, izvršio još i dvije dodatne uplate u lipnju 2022. u ukupnom iznosu od 199,08 eura (13. i 22. lipnja), te u prosincu u iznosu od 185,81 euro (1. prosinca 2022.).

34. Iz navedenog sud zaključuje da je tuženik, osim što je redovno doprinosio za uzdržavanje mal. djece iznosom od 171,34 eura po djetetu mjesečno kako mu je određeno ranijom sudskom odlukom, ujedno za lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2022. godine platio i sve dodatne troškove mal. djece prema obračunima majke, dok je prema uplati od 1. prosinca 2022. u iznosu od 185,81 euro (1.400,00 kn) za zaključiti da je dodatne troškove za mal. djecu platio i za studeni 2022., a utvrđeno je da je uz navedeno tuženik u lipnju i srpnju 2022. uplatio još ukupno 218,98 eura (uplate od 19. srpnja, te 13. i 22. lipnja 2022.).

35. Pregledom potvrda o izvršenim uplatama (list 84-105) Raiffeisen banke d.d. utvrđeno je da je tuženik majci mal. djece, osim što je od travnja 2023. pa nadalje počeo uplaćivati doprinos za oba mal tužitelja u visini od 650,00 eura (što je nesporno među strankama), ujedno je majci mal. tužitelja još dodatno uplatio iznos od po 35,00 eura i to 21. i 22. rujna 2023. (list 103 i 104). Uplatio je ujedno na račun primatelja Destinations F-Tours d.o.o. iznos od 410,00 eura dana 8. prosinca 2023. i 50,00 eura dana 24. svibnja 2024. (stvarni dužnik naznačena UĆ), a dana 27. veljače 2024. istom primatelju uplatio je 300,00 eura (stvarni dužnik naznačen AĆ), iz čega proizlazi da su istiniti navodi tuženika da je mal. djeci u cijelosti platio ekskurziju (mal. UĆ od ukupno 460,00 eura, a mal. AĆ u ukupnom iznosu od 300,00 eura), dok nije sporno da je majka djeci dala za džeparac kada su išli na ekskurziju. Dodatno je uplatio majci mal. tužitelja još i iznos od 70,00 eura, a u svibnju je izvršena i uplata od 750,00 eura, dakle 100,00 eura više od dogovorenog doprinosa za uzdržavanje za dvoje djece.

36. Kako tuženik nije dokumentirao tvrdnje o plaćanju drugih dodatnih troškova za mal. djecu za primjerice laptop i dr., sud iste nije mogao uzet u obračun, kao ni navode tuženika o visini troškova putovanja i smještaja u Republici Hrvatskoj radi ostvarivanja susreta i viđanja sa mal. djecom. Tako majka i sama navodi već u tužbi da je tuženik svako 2-3 mjeseca po 7-14 dana boravio u [adresa] radi viđanja djece, a što se redovno događalo sve do njegova preseljenja u Republiku Hrvatsku u listopadu 2024., kao i da su djeca bila u posjeti kod oca u Nizozemskoj, slijedom čega nije sporno da su takvi troškovi nastali. Pritom, naglašava se da se spomenuti putni troškovi i troškovi smještaja tuženika u Republici Hrvatskoj ne mogu smatrati doprinosom za uzdržavanje mal. djece, ali realno predstavljaju rashode koje je tuženik imao u vezi djece i koji su utjecali na njegovu mogućnost plaćanja povećanog doprinosa za uzdržavanje. Sud poklanja vjeru tuženiku i da je u svibnju 2024. proveo mjesec dana u Splitu kako bi pomogao mal. AĆ pri učenju i ostvarivanja pozitivne ocjene na kraju osmog razreda, a što je podrazumijevalo određene troškove budući da tuženik u tom trenutku nije imao u vlasništvu nekretninu na području Splita odnosno [adresa]. Općenito je dojam suda da je tuženik pokazao brigu i trud oko skrbi za djecu neovisno o ranijoj udaljenosti od mal. djece, a na koncu se i doselio natrag na područje [adresa] ([adresa]) kako bi bio bliže djeci i pomogao oko skrbi za djecu, među ostalim i zbog zdravstvene situacije majke.

37. Nadalje, utvrđeno je i da je tuženik u lipnju 2022. godine (prije primitka tužbe) postao vlasnik za cijelo nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Gospiću, ZK odjel Otočac, k. o. [katastarska općina] i to kuće s okućnicom veličine 1.830,11 m2 i oranica ukupne površine 8.268,51 m2, za iznos kupoprodajne cijene od 15.000,00 eura, a što je utvrđeno pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. lipnja 2022. zaključenog između VĆ kao prodavatelja i CĆ kao kupca.

38. Tuženik je također postao suvlasnik stana u [adresa] površine 66,20 m2 i pripadajuće drvarnice veličine 2,20 m2 kojeg je kupio sa partnericom AĆC za iznos od 175.000,00 eura. Kupoprodajnu cijenu do visine od 75.000,00 eura, kao i porez na promet nekretnina tuženik i UĆC su isplatili u jednakim dijelovima, dok će ostatak kupoprodajne cijene u visini od 100,000,00 eura isplatiti realizacijom stambenog kredita kod Privredne banke Zagreb d.d. zajednički, u jednakim dijelovima. Rok otplate kredita je 240,00 mjeseci, a mjesečni anuitet iznosi ukupno 589,25 eura, koje suvlasnici plaćaju u jednakim dijelovima. Sud je navedeno utvrdio pregledom Ugovora o stambenom potrošačkom kreditu zaključenog između Privredne banke Zagreb d.d. kao banke s jedne strane i AĆC kao korisnika kredita, CĆ kao solidarnog dužnika i ŠĆ kao založnog dužnika i Sporazuma o otplati i korištenju nekretnine zaključenog između CĆ i AĆC **.**.2024.

39. Tuženik je pozivom na Sporazum o otplati i korištenju nekretnine zaključenog između CĆ i AĆC **.**.2024. isticao da od 1. siječnja 2025. u kojem mjesecu dospijeva prvi anuitet spomenutog stambenog kredita, samostalno isplaćuje rate kredita od 589,25 eura mjesečno jer da njegova partnerica i suvlasnica predmetnog stana AĆC ne stanuju zajedno, da mu je imenovana Suglasnošću od 1. prosinca 2024. prepustila da u istom stanuje, slijedom čega da je on sukladno Sporazumu o otplati i korištenju nekretnine 25. studenog 2024. dužan otplaćivati ratu kredita u punom iznosu.

40. Sud je poklonio vjeru tuženiku da samostalno otplaćuje cijelu ratu kredita za predmetni stan a budući da navedeno proizlazi iz Suglasnosti od 1. prosinca 2024. kojom je OĆC tuženiku prepustila predmetni stan za stanovanje, dok je odredbom čl. 7. Sporazuma od 25. studenog 2024. predviđeno da ukoliko jedan od suvlasnika, uz suglasnost drugog suvlasnika, koristi nekretninu za stanovanje, dužan je otplaćivati ratu kredita u onoj visini kolika bi bila realna prosječna tržišna cijena mjesečnog najma nekretnine, a u trenutku potpisivanja Sporazuma stranke istog su procijenile realnu prosječnu vrijednost cijene najma na 600,00 eura (rata kredita iznosi 589,25 eura). Sud je i dodatno pretragom podataka iz JRO MUP-a za tuženika i imenovanu EĆ utvrdio da je tuženik 24. ožujka 2025. prijavio prebivalište na adresi [adresa], dok EĆ na navedenoj adresi nema prijavljeno ni prebivalište ni boravište, pa je u dostatnoj mjeri učinjeno vjerojatnim da ista tamo ne stanuje kako i tvrdi tuženik, odnosno da tuženik u cijelosti plaća kreditnu obvezu u visini od 589,25 eura mjesečno.

41. Odredbom čl. 313. st. 5. ObZ-a propisano je da se pri ocjeni ukupnih mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja njegove novčane obveze uzimaju u obzir samo ukoliko traju dulje vrijeme ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

42. Kako je predmetna dugoročna kreditna obveza tuženika nastala radi rješavanja njegovog stambenog pitanja u Republici Hrvatskoj u kojoj je doselio u listopadu 2024., a u kojoj nekretnini je s njim od ožujka do svibnja 2025. stanovao i mal. tužitelj, to je sud pri određivanju visine doprinosa za uzdržavanje postojanje predmetne obveze istu uzeo u obzir pri određivanju ukupnih mogućnosti tuženika da doprinosi za uzdržavanje mal. djece, a u smislu odredbe čl. 313. st.5. ObZ-a.

43. Za utvrđivanje ukupnih materijalnih potreba mal. tužitelja relevantne su odredbe čl. 311. st. 1. i 2. ObZ-a kojima je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, te da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

44. Iz iskaza majke OĆ na ročištu od 26. studenog 2024. proizlazi da mal. AĆ sada pohađa 1. razred srednje škole, da je od podnošenja tužbe pa do unatrag nekoliko mjeseci trenirao plivanje za što je majka plaćala članarinu u visini od 35,00 eura mjesečno (nekad i manje kad su oba djeteta trenirala u istom klubu), da majka AĆ daje dnevno džeparac od 3,00 eura za užinu a vikendom još po 5,00 ili 10,00 eura za izlazak, što na mjesečnoj razini za džeparac izađe oko 80,00 eura. Za kupnju udžbenika za 1. razred srednje škole majka je utrošila 150,00 eura te još dodatnih 50,00 eura za dodatne školske potrepštine (kalkulator, bilježnice i sl.). AĆ mjesečno izdvoji za frizera oko 10,00 eura, 8,00 eura za pokaznu autobusnu kartu. Mal. UĆ pohađa šesti razred osnovne škole, da je ranije trenirala plivanje, pa odbojku za što je majka mjesečno izdvajala oko 35,00 eur (a nekad i manje). Majka UĆ ne daje dnevni džeparac jer ima užinu u školi, a nije bilo potrebe ni za kupnjom školskih udžbenika budući da su za osnovnoškolce udžbenici besplatni, no za školske potrepštine na početku školske godine izdvojila je oko 50,00 eura. Za oba djeteta majka još da izdvaja za kupnju odjeće, obuće, higijenskih potrepština, prehranu, režije, poklone za rođendane na koje odlaze, trošak telefona za oba djeteta mjesečno u visini od 40,00 eura, te sveukupno procjenjuje mjesečne troškove mal.djece na oko 880,00 eura. Također da je preuredila stan kako bi svako dijete moglo imati svoju sobu, a u koju svrhu je podigla kredit kod banke u visini od 25.000,00 eura. Kako su radovi u svrhu preuređenja obavljeni „na crno“ ne može dokazati visinu troškova računima za obavljene radove. Iskazuje da mal. tužitelji nemaju zdravstvenih ili razvojnih teškoća iz kojih bi proizlazi potreba za povećanim uzdržavanjem.

45. Navodi majke donekle su potkrijepljeni računom za kupnju na e-Kupi od 3. rujna 2024. na iznos od 64,52 eura za kupnju školskih radnih bilježnica, zbirke zadataka, jednog udžbenika i školskog pribora platila i računom Ikea od 15. listopada 2023., 16. veljače 2024., 2. srpnja 2024., 29. kolovoza 2024. i 18. rujna 2024., pregledom kojih je utvrđeno je da je majka mal. tužitelja platila iznos od ukupno 5.994,65 eura na ime kupnje različitih predmeta za domaćinstvo, ali ne isključivo stvari koje bi predstavljale izravne troškove stanovanja mal. djece. Utvrđeno je ujedno postojanje kreditne obveze majke zbog uzimanja nenamjenskog kredita u iznosu od 25.00,00 eura, sa mjesečnom ratom kredita od 283,74 eura na 120 mjeseci (10 godina). Sud je prihvatio kao istinite njene navode da je kreditnim sredstvima preuredila stan kako bi mal. djeca mogla imati svaki svoju sobu.

46. Sud nije posebno razmatrao podatke o visini primanja majke i zz tužitelja budući da je među strankama nesporno da su mal. djeca od perioda utuženja naovamo stanovala sa majkom (izuzev u periodu od 28. veljače 2025. do 3. svibnja 2025. kada je mal. AĆ stanovao s ocem), pa stoga svoj doprinos u obvezi uzdržavanja djece ispunjava svakodnevnom skrbi o djeci sukladno odredbi čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a, pa nije bilo potrebe posebno utvrđivati njeno materijalno stanje. Ipak, sud je prihvatio kao istinite navode majke o njenom zdravstvenom stanju (što nije osporavao ni tuženik) i činjenici da u posljednje vrijeme prima naknadu za bolovanje u visini od oko 600,00 eura, iako visinu naknade plaće nije potkrijepila odgovarajućom dokumentacijom.

47. Po ocjeni i analizi izvedenih dokaza na način kako propisuje čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), te u nastojanju da pravedno raspodjeli tereta uzdržavanja mal. tužitelja u smislu svakodnevne skrbi o djeci koju obavlja majka i financijske obveze plaćanja doprinosa za uzdržavanje od strane oca, sud je imajući u vidu gore citirane odredbe ObZ-a, kao i razloge koji su prethodno izneseni, odlučio kako slijedi.

48. Sud je pri donošenju odluke vodio računa i o činjenici da se okolnosti na strani tuženika u smislu povećanja zarade nisu promijenile u periodu od donošenja ranije sudske odluke do podnošenja tužbe. Naime, tuženik je u vrijeme zaključenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren rješenjem ovog suda R1 Ob-835/202-6 od 25. ožujka 2021., a onda i u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, već živio i radio u Nizozemskoj i ostvarivao primanja koja se nisu bitno mijenjala u periodu od donošenja predmetnog rješenja od 25. ožujka 2021. do podnošenja tužbe (2. svibnja 2022.) i s kojim primanjima je majka mal. tužitelja bila okvirno upoznata a kako je sama izjavila na ročištu od 5. svibnja 2025. Usporedbom prosječnih mjesečnih primanja tuženika u 2021., 2022. i 2023. godini, utvrđeno je da su primanja tuženika u odnosu na vrijeme zaključenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u 2021. godini, povećala za 88,48 eura u 2022. godini, odnosno za 266,20 eura u 2023. godini, a da su u 2024. godini za 982,00 eura manja nego li su bila u 2021. godini.

49. S druge strane, na strani tužitelja mal. AĆ i mal. UĆ nesporno su se s protekom vremena i samom činjenicom odrastanja postupno povećavale njihove materijalne potrebe za uzdržavanjem u vidu potrebe za stanovanjem, prehranom, odijevanjem, školskim potrepštinama i izvanškolskim aktivnostima, džeparcem i sl., a što je sud također cijenio pri donošenju odluke. Općepoznata je činjenica i da su troškovi života u Hrvatskoj od podnošenja tužbe do danas bitno porasli.

50. Kada se razmotre dodatni mjesečni troškovi mal. djece koji uključuju troškove mobilnih telefona, kupnje odjeće, obuće, lijekova, pokazne karte, poklona za rođendane, treninga i sl. kako ih je majka obračunavala u periodu od travnja do rujna 2022. (listovi 202-205) proizlazi da nisu prelazili iznos od 70,00 eura mjesečno po djetetu. Kada se tome pridodaju osnovni životni troškovi stanovanja i prehrane, proizlazi da na mjesečnoj razini materijalne potrebe mal. djece u 2022. godine nisu okvirno prelazile iznos od 270,00 eura po djetetu.

51. U odnosu na traženje mal. tužitelja za povećanje doprinosa za uzdržavanje za period od podnošenja tužbe 2. svibnja 2022. pa do zaključno prosinca 2022. ( do kada je bio nesporno zaposlen u tvrtki Starkom) sud je isti odbio. Naime, kako je utvrđeno i detaljno izneseno u točkama 31.-34. obrazloženja, tuženik je osim plaćanja redovnog doprinosa za uzdržavanje mal. tužitelja kako mu je naloženo ranijom ovršnom ispravom, u tom periodu ujedno i plaćao dodatne troškove mal. djece prema obračunima koje mu je dostavljala majka i zz mal. tužitelja i u kojima su specificirane upravo njihove mjesečne materijalne potrebe (neovisno o troškovima stanovanja i prehrane koje je tuženik podmirivao plaćanjem redovnog doprinosa za uzdržavanje). Uzevši u obzir navedeno, kao i činjenicu da se tuženiku od dana zaključenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren rješenjem suda od 25. ožujka 2021. pa do konca prosinca 2022. u bitnom nisu povećala primanja, odnosno da su ostala ista gotovo kao u vrijeme donošenja ranije ovršne isprave, a što je majci mal. tužitelja i bilo poznato, nije u tom periodu došlo do promjene okolnosti na strani tuženika, a niti bitne promjene na strani mal. tužitelja koje bi opravdale usvajanje tužbenog zahtjeva u tom dijelu u smislu odredbe čl. 285. ObZ-a. Na odluku ne utječe ni činjenica da je tuženik u lipnju 2022. kupio kuću u [adresa] za 15.000,00 eura, a budući da navedena kupnja kuće nije utjecala na zadovoljavanje materijalnih potreba mal. tužitelja kako je to od njega tražila majka i zz tužitelja i kako je gore obrazloženo.

52. Dovodeći u izgled obračune dodatnih troškova mal. djece kako ih je obračunavala majka tijekom 2022., kao i stranački iskaz majke prema kojem mal. djeca nisu tijekom 2023. pohađala neke dodatne aktivnosti u koje nisu već bili uključeni tijekom 2022. godine (osim troška ekskurzije A koju je platio tuženik u cijelosti), ali uzimajući u obzir i opće povećanje troškova života u Republici Hrvatskoj te godine, sud smatra da su se materijalne potrebe mal. djece te godine, kada su većim dijelom 2023. godine bili u istoj dobnoj skupini (7-12) godina, mogle zadovoljiti iznosom od 325,00 eura po djetetu, a koliko je tuženik od travnja 2023. i plaćao za uzdržavanje mal. djece.

53. Međutim, čl. 311. st. 2. ObZ-a propisano da se materijalne potrebe djeteta kada sud odlučuje o uzdržavanju odmjeravaju prema životnom standardu roditelja obveznika uzdržavanja.

54. Tuženik je tijekom cijele 2023. godine i dalje stanovao u [adresa], s tim da je krajem veljače 2023. u Republici Hrvatskoj otvorio i obrt [obrt] putem kojeg je poslovao sa tvrtkom Starkom, ranijim poslodavcem, te je tijekom te godine u prosjeku ostvarivao primanja od oko 3.000,00 eura mjesečno.

55. Stoga, uzevši u obzir navedena primanja tuženika ali i nezaobilaznu činjenicu da se životni standard tuženika koji je tada živio u [adresa] ne može izjednačavati sa životnim standardom koji bi isti imao u Republici Hrvatskoj s istim primanjima, troškove koje je tuženik imao radi dolazaka u Republiku Hrvatsku radi viđanja djece, ali istovremeno i porast životnih troškova u Republici Hrvatskoj, da je mal. AĆ imao navršenih 13 godina i ostale okolnosti koje su prethodno iznesene, sud smatra primjerenim povećati doprinos za uzdržavanje na iznos od 400,00 eura mjesečno za mal. A i na iznos od 450,00 eura mjesečno za mal. Marina tijekom 2023.

56. Kako je sud utvrdio da je tuženik u siječnju, veljači i ožujku 2023. na ime doprinosa za uzdržavanje mal. djece majci plaćao iznos od 171,34 eura, odnosno 1.291,00 kn mjesečno po djetetu koliko je određeno ranijom ovršnom ispravom, te da nisu evidentirane i dodatne uplate tuženika na ime doprinosa za njihovo uzdržavanje, valjalo ga je obvezati da na ime razlike za period siječanj-ožujak 2023. za uzdržavanje mal. A plati iznos od 685,98 eura (400,00 eura - 171,34 eura x 3 mjeseca), a za mal. AĆ za isti period na ime razlike iznos od 835,98 eura (450,00 eura-171,34 eura x 3 mjeseca). U periodu od travnja do prosinca 2023. (9 mjeseci) tuženik za uzdržavanje doprinosio iznosom od 325,00 eura mjesečno po djetetu, pa ga je na ime razlike doprinosa za uzdržavanje valjalo obvezati da za mal. A plati iznos od 675,00 eura (400,00 eura-325,00 eura, tj. 75,00 eura x 9 mjeseci), a za mal. AĆ razliku od 1.125,00 eura (450,00 eura-325,00 eura, tj.125,00 eura x 9 mjeseci). Dakle, ukupna razlika povećanog doprinosa za uzdržavanje u 2023. i iznosa koje je tuženik plaćao za mal. A iznosi 1.360,98 eura, a za mal. Marina 1.960,98 eura.

57. Nadalje, tuženik je do listopada 2024. također stanovao u [adresa], a primanja su mu iznosila prosječno 2.000,00 eura. Odmjeravajući visinu povećanog doprinosa za uzdržavanje mal. tužitelja sud je uzeo u obzir troškove života tuženika u Nizozemskoj za 10 mjeseci te godine, smanjenje njegovih primanja na iznos od prosječno 2.000,00 eura mjesečno, kao činjenicu da je tuženik u suvlasništvu sa partnericom AĆC **.**.2024. kupio stan u [adresa] a radi zadovoljenja osnovne životne potrebe - osiguranja stambenog prostora za život. Sud je navedenu novčanu obvezu tuženika cijenio sukladno odredbi čl. 313. st. 5. ObZ-a. Sud je također uzeo u obzir i činjenicu da je majka i zz tužitelja preuredila stan kako bi svako dijete imalo svoju sobu, i u koju svrhu je podigla nenamjenski kredit, a što sud cijeni kao oblik materijalne potrebe mal. djece za stanovanjem.

58. Slijedom navedenog, zbog promijenjenih okolnosti na strani mal. tužitelja kao i tuženika, valjalo je prema ocjeni suda povećati doprinos za uzdržavanje mal. AĆ u 2024. godini na iznos od 400,00 eura mjesečno, a za mal. A na iznos od 350,00 eura mjesečno. Kako je tuženik za njihovo uzdržavanje tijekom iste godine doprinosio iznosom od 325,00 eura mjesečno po djetetu, to ga je valjalo obvezati da na ime razlike povećanog doprinosa za uzdržavanje i plaćanog iznosa uzdržavanja u 2024., za mal. AĆ plati iznos od 900,00 eura (75,00 eura x 12 mjeseci), a za mal. A iznos od 300,00 eura (25,00 eura x 12 mjeseci).

59. Sud nadalje smatra primjerenim od 1. siječnja 2025. tuženika obvezati na plaćanje istog povećanog doprinosa za uzdržavanje u visini od 350,00 eura mjesečno za mal. A i iznosa od 400,00 eura mjesečno za mal. AĆ, uzimajući pritom i očevu kreditnu obvezu u visini od 589,25 eura mjesečno, ali i majčinu naknadu plaće. Pritom, do zaključenja glavne rasprave 5. svibnja 2025. dospjeli su mjesečni obroci uzdržavanja za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2025. Također, utvrđeno je suglasnošću stranaka da je mal. AĆ u ožujku i travnju 2025. stanovao s ocem, te da su stranke postigle dogovor da u periodu kada mal. AĆ stanuje s ocem za njega neće plaćati uzdržavanje. Stoga je na ime razlike povećanog doprinosa za uzdržavanje za siječanj i veljaču 2025. i plaćenih doprinosa u iznosu od 325,00 eura za mal. AĆ, tuženika valjalo obvezati da majci plati razliku u visini od 150,00 eura (400,00 eura-325,00 eura, tj. 75,00 eura x 2 mjeseca), a za mal. Sunčicu u iznosu od 100,00 eura (350,00 eura-325,00 eura, tj. 25,00 eura x 4 mjeseca).

60. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbi čl. 285, čl. 288., čl. 306., čl. 309., čl. 310., čl. 311., čl. 313., čl. 314 i čl. 317. ObZ-a, odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je za više traženo tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

61. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 156/22, 155/23 dalje ZOO).

62. Sud je odlučio da svaka strana snosi svoj trošak postupka i to primjenom odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a), uz vrednovanje svih okolnosti iz čl. 366. ObZ-a budući da je tužbeni zahtjev ocijenjen kao djelomično osnovan, da je tuženik od travnja 2023. samoinicijativno povećao uzdržavanje na iznos od 325,00 eura po djetetu, čime je i priznao tužbeni zahtjev u tom dijelu, te uzimajući u obzir da su obje stranke bile zastupane po punomoćnicima odvjetnicima, kao i ishod postupka, to je primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a valjalo odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 13. lipnja 2025.

S U D A C:

Maja Karaman Grbavac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- majci i zz mal. tužitelja po pun.

- tuženiku po pun.

- Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Split - po pravomoćnosti

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte