REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2531/19-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužiteljice LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Zvonimir Bodrožić, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnik tuženika Mislava Biočića, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi s naslova neimovinske imovinske štete iznos od 7.239,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplatu zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos naknade štete u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna za razdoblje od 03. ožujka 2018. do 05. prosinca 2019. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos naknade štete u iznosu od 5.000,00 eura/37.672,00 kuna za razdoblje od 03. ožujka 2018. do 14. rujna 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu štete u iznosu 7.760,16 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna za razdoblje od 29. travnja 2017. do 02. ožujka 2018. te za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 3.622,14 eura/27.291,00 kuna za razdoblje od 29. travnja 2017. do 20. listopada 2017. kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu 4.519,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 17. listopada 2019. podnijela tužbu u kojoj navodi da je 16. ožujka 2017. došlo do teške prometne nesreće u mjestu [adresa] između kbr. 39 i 41 [adresa]. Predmetnu prometnu nezgodu prouzrokovao je PR upravljajući motociklom marke i tipa“ KTM Duke“ reg oznaka [registarska oznaka] iz smjera Ludbrega prema Varaždinskim toplicama na način da se navedenim motociklom kretao izrazito velikom brzinom te je izgubio nadzor nad istim uslijed čega je naletio na tužiteljicu koja je prelazila kolnik iz smjera juga u smjeru sjevera. Tužiteljica se u trenutku naleta već nalazila uz sam desni (sjeverni) rub kolnika navedene ulice. Dio prometnice na kojoj je došlo do prometne nezgode je potpuno pregledan te je osiguranik tuženika mogao vidjeti tužiteljicu koja je od siline udarca odbačena nekoliko metara dalje u jarak te je zadobila teške po život opasne tjelesne ozljede te je uslijed navedenih ozljeda hospitalizirana. Uslijed štetnog događaja tužiteljica je pretrpjela neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, straha, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te naruženje s time da je tužiteljici za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Iz navedenih razloga tužiteljica traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje i to duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, tuđe pomoći i njege tijekom liječenja i naruženja. Tuženiku se obratila odštetnim zahtjevom te je u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 27.250,00 kuna dana 20.10.2017. Tvrdi da joj predmetnom isplatom nije u cijelosti nadoknađena pretrpljena šteta te predlaže da sud naloži tuženiku da joj nadoknadi neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu 50.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.04.2017. do isplate te zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos nespornog dijela štete u iznosu od 27.250,00 kuna počevši od 29.04.2017. do 20.10.2017. te naknadi parnične troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, dok osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja i visinu tužbenog zahtjeva i tvrdi da je tužiteljici isplatio iznos od 27.291,00 kuna te da će u kratkom roku izvršiti isplatu daljnjeg iznosa od 10.000,00 kuna te time u cijelosti isplatom iznosa od 37.291,00 kuna nadoknadio štetu tužiteljici zbog povrede prava osobnosti. U odnosu na traženje naknade tuđe pomoći i njege predlaže da se od Centra za socijalnu skrb zatraži podatak je li tužiteljica ostvarila pravo na doplatak za tuđu pomoć i njegu i pravo na pomoć u kući sukladno članku 80. i 81. Zakona o socijalnoj skrbi. Osporava tijek zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3.Tužiteljica je podneskom od 17.06.2020. (stranica 58-60 spisa) vezano za pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-47/2020-5 održanoj 20. ožujka 2020. navela da usklađuje tužbeni zahtjev kojim traži da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 70.000,00 kuna s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29.04.2017., pa do isplate, zatezne kamate na isplaćeni iznos od 27.250,00 kuna od 29.04.2017. do 20.10.2017. sa pripadajućim zateznim kamatama, zatezne kamate na isplaćeni iznos od 10.000,00 kuna od 29.04.2017. do 05.12.2019. sa pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troškova postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

4.Tuženik se podneskom od 21.08.2020. (stranica 155-174 spisa) usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva navodeći da je preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka.

5. Podneskom od 02.07.2021. (stranica 197-199 spisa) tužiteljica je nakon provedenog medicinskog vještačenja precizirala tužbeni zahtjev na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi iznos od 105.429,00 kuna sa naslova neimovinske i imovinske štete sa pripadajućim zateznim kamatama, zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 27.291,00 kuna od 29.04.2017. do 20.10.2017. sa pripadajućim zateznim kamatama, zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 10.000,00 kuna od 29.04.2017. do 05.12.2019. sa pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troškova postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Sud je na ročištu održanom 07.07.2021. (stranica 200 spisa) dopustio preinaku povećanjem tužbenog zahtjeva te da će se u predmetnoj pravnoj stvari raspravljati i odluka donijeti u pogledu tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 2. srpnja 2021. te je punomoćnik tuženika, obzirom je sud dopustio preinaku tužbe, istaknuo prigovor zastare na povećani dio zahtjeva te se protivi tijeku zakonskih zateznih kamata na taj dio.

7.Tužiteljica je podneskom od 03.04.2024. (stranica 284-286 spisa), nakon provođenja medicinskog vještačenja i nakon što je tuženik isplatio daljnji iznos od 5.000,00 eura dana 14.09.2023., postavila tužbeni zahtjev na način da smanjuje svoje potraživanje za uplaćeni iznos te na isti iznos potražuje zakonske zatezne kamate od podnošenja zahtjeva do isplate. Stoga tužiteljica potražuje iznos od 8.992,90 eura/67.757,00 kuna s naslova neimovinske i imovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.04.2017. do isplate, zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos nespornog dijela štete od 3.622,14 eura/27.291,00 kn od 29.04.2017. do 20.10.2017., zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos nespornog dijela štete od 1.327,23 eura/10.000,00 kn od 29.04.2017. do 05.12.2019., zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos nespornog dijela štete od 1.327,23 eura/10.000,00 kn od 29.04.2017. do 05.12.2019., zakonsku zateznu kamatu na naknadno isplaćeni iznos naknade štete u iznosu od 5.000,00 eura/37.672,00 kuna od 29.04.2017. do 14.09.2023. kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama.

8. Tuženik se na ročištu od 11.04.2024. (stranica 287 spisa) usprotivio preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare u odnosu na povišeni dio. Usprotivio se zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu u odnosu na preinačeni dio. U odnosu na smanjenje tužbenog zahtjeva naveo je da se ne protivi se smanjenju, ali potražuje trošak za povučeni dio i to za odgovor na tužbu 25 bodova, za pristup na ročište od 16.3.2020. 25 bodova, pristup na ročište od 1.6.2020. 25 bodova, pristup na ročište 7.7.2021. 25 bodova, podnesak tuženika od 21.8.2020. 25 bodova, podnesak tuženika od 30.4.2021. 25 bodova, pristup na ročište od 7.7.2021. 25 bodova, pristup na ročište od 19.5.2022. 25 bodova, pristup na ročište od 12.1.2023. 25 bodova, trošak podneska tuženika od 28.6.2023. 25 bodova te pristup na ročište 11.4.2024. 25 bodova, sve uvećano za trošak 25% PDV- a. Punomoćnik tužitelja usprotivio se zatraženom trošku tuženika, jer se ne radi o povlačenju tužbe, već o usklađenju tužbenog zahtjeva nakon uplate nespornog dijela od strane tuženika kao i istaknutom prigovoru zastare.

9. Na ročištu održanom 07.05.2025. (stranica 307 spisa) punomoćnik tužitelja naveo je da je podneskom od 3.4.2024. uredio tužbeni zahtjev te da uslijed inflatornih kretanja povisuje tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 8.992,00 EUR s naslova neimovinske i imovinske štete sa pripadajućom zateznom kamatom sada potražuje iznos od 15.000,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmjenjen. Punomoćnik tuženika usprotivi se povišenju tužbenog zahtjeva smatrajući da isto nije dopušteno a inflatorna kretanja u periodu od postavljanja zahtjeva do danas nisu takva da bi opravdala ovakvu dispoziciju tužiteljice, podredno u odnosu na povišeni dio zahtjeva tuženik stavlja prigovor zastare te se protivi i početku tijeka zateznih kamata na taj dio zahtjeva za period do njegova postavljanja.

10.Na ovaj prigovor tuženika valja reći da je tužiteljica tijekom postupka pet puta postavljala tužbeni zahtjev (u tužbi, podneskom od 17.06.2020., podneskom od 02.07.2021., podneskom od 03.04.2024. i na ročištu održanom 07.05.2025.). Tuženik je prigovorio povećanju tužbenog zahtjeva nakon podneska tužiteljice od 17.06. 2020. te je sud na ročištu održanom 07.07.2021. dopustio preinaku povećanjem tužbenog zahtjeva, nakon čega je tužiteljica podneskom od 03.04.2024. po provedenom vještačenju i daljnjoj uplati tuženika s naslova štete od 5.000,00 eura smanjila svoje potraživanje za isplaćeni iznos čemu se tuženik usprotivio i istaknuo prigovor zastare te zatražio trošak u odnosu na povučeni dio, dok je na ročištu od 07.05.2025. tužiteljica povećala tužbeni zahtjev uslijed inflatornih kretanja.

11.Dakle, tužiteljica je podnescima od 17.06.2020., 11.04.2024. i na ročištu održanom 07.05.2025. u odnosu na koje tuženik prigovara povećanju dijela zahtjeva tužbene zahtjeve mijenjala nakon donošenja pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, nakon što je tuženik tijekom postupka u dva navrata isplatio nesporni dio štete od 10.000,00 kuna te 5.000,00 eura te nakon provođenja medicinskog vještačenja pa sud smatra da se radi o situaciji iz članka 191. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) kojim je propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Dakle, radi se okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti. Stoga je sud raspravnim rješenjem od 07.07.2021. dopustio preinaku tužbe.

12.Sud je prema prijedlogu tuženika obavijestio sukladno članku 211. ZPP PR o otpočetoj parnici radi eventualnog miješanja na strani tuženika te je na upit suda na ročištu od 07.07.2021. na kojem je saslušan kao svjedok naveo da se neće miješati u parnicu.

13. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu MUP-a Policijske uprave Varaždinske, Policijske postaje Novi Marof od 16.03.3017. (stranica 4-6 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (stranica 7-20 spisa), zahtjev za naknadu štete (stranica 21 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev (stranica 22 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (stranica 69-152 spisa), Izvode iz zapisnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odluke sudova (stranica 161-174 spisa), proveo je medicinsko vještačenje po vještacima prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću i prof. dr. Lani Mužinić Marinić (stranica 175-179 spisa), izvršio uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KM-DO-26/2017, saslušao svjedoka PR (stranica 201 spisa), zamolbenim putem po Općinskom sudu u Varaždinu saslušao tužiteljicu (stranica 215-216 spisa), proveo kombinirano sudskomedicinsko prometno vještačenje po vještacima Krešimiru Someku dipl. ing. i IR u pravcu ocjene dinamike nastanka prometne nesreće, a posebno mogućnosti uočavanja tužiteljice od strane osiguranika tuženika s obzirom na konfiguraciju ceste, mogućnost uočavanja svjedoka od strane tužiteljice, preglednosti mjesta naleta, jačinu zvuka motora marke KTC Duke 200, udaljenosti prvog pješačkog prijelaza od mjesta naleta, brzinu kretanja motora te mogućnosti zadobivanja ozljede tužiteljice pri utvrđenoj dinamici nastanka prometne nesreće (stranica 227-237 spisa), saslušao vještake dr. Lanu Mužinić Marinić i dr. Božidara Šebečića (stranica 247-249 spisa), odredio očevid na licu mjesta prometne nesreće uz vještaka Krešimira Someka dipl. ing. (stranica 264-269 spisa), izvršio uvid u nalaz vještaka Krešimira Someka nakon izvršenog očevida (stranica 272-273 spisa), uvid u dostavljene podatke Hrvatskog zavoda za socijalni rad o ostvarenju prava tužiteljice na doplatak za tuđu pomoć i njegu te pravo na pomoć u kući (stranica 296 spisa) i od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje podatke je li tužiteljica koristila pravo na pomoći odnosno njegu i rehabilitaciju iz obveznog zdravstvenog osiguranja (stranica 298-300 spisa).

14.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. ZPP, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

15.Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete iz prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena tužiteljica na temelju članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. , 29/18.,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23-dalje; ZOO) u svezi članka 1100. ZOO-a (za naknadu neimovinske štete) i članka 1095. stavak 1. ZOO-a (za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu).

16. Obzirom na prigovor tuženika kojim je osporio odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka PR koji je iskazao da je upravljao motorom i kretao se iz smjera [adresa] prema Varaždinskim Toplicama. Ušao je u jednu uzbrdicu, jer se cesta konfiguracijski malo spuštala, a malo dizala, kada je došao na vrh njemu je sunce "pičilo" u glavu, primijetio je tužiteljicu koja je prelazila cestu, ali nije imao vremena skrenuti niti desno, niti lijevo, jer ju je zamijetio otprilike 5 metara ispred sebe. Ona je prelazila cestu iako na tom mjestu nema obilježenog pješačkog prijelaza. Svjedok je nadalje, naveo da se vozio po propisima i njegova brzina je iznosila 50 km/h. Na mjesto događaja došla je policija, podvrgnut je alkotestu te je utvrđeno da nije bio pod utjecajem alkohola, niti pod utjecajem droge. Na tužiteljicu je naletio lijevim dijelom volana na njezin lijevi dio tijela i od tog udarca se ona zarotirala i pala, a svjedok da je pao s motora, bio je izvan sebe, ne sjeća se što se dalje događalo i ne može iskazivati o ozljedama tužiteljice. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice na kojoj udaljenosti od mjesta naleta se zaustavio motor odgovorio je da je to moglo biti otprilike 15 m. Na pitanje s koje strane je tužiteljica prelazila cestu, da li njemu s desna na lijevo ili s lijeva na desno, odgovorio je da to ne zna jer je tužiteljicu vidio kada je došao na vrh brijega i ona je tada bila na cesti. Kada mu je predočena fotografija F1 fotoelaborata iz očevida iz kaznenog spisa i pita ga se da li ista pokazuje smjer mog kretanja svjedok je naveo da pokazuje. Na daljnji upit punomoćnika tužiteljice naveo je da dalje tvrdi da se radi o nepreglednom dijelu ceste te pojašnjava da se na fotografiji F1 koja mu je predočena vidi vrh uzbrdice o kojoj je iskazivao, ali sada kada gleda fotografije F2 i F3 više doista nije siguran da može točno pokazati mjesto naleta. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika koliko se vozio udaljen od desnog ruba kolnika svjedok je naveo da se vozio sredinom svoje prometne trake. Na tom mjestu postoji pješački prijelaz otprilike 100 m iza mjesta naleta, u nastavku niže. Na pitanje može li procijeniti kakva je bila preglednost tužiteljice prema njemu odgovorio je da ne može to procijeniti. Zvuk njegovog motora je bučan. Na pitanje da li na tom mjestu postoji prometni znak koji bi ga eventualno upozoravao na nailazak pješaka svjedok je odgovorio da ne postoji.

17. Sud je uvidom u pribavljeni spis Općinskog državnog odvjetništva utvrdio da se u spisu broj KM-DO-26/2017 nalazi rješenje od 14. rujna 2017. prema kojem nema osnove za vođenje kaznenog postupka prema PR, jer vođenje postupka prema maloljetniku ne bi bilo svrhovito.

18. U pravcu ocjene dinamike nastanka prometne nesreće, a posebno mogućnosti uočavanja tužiteljice od strane osiguranika tuženika s obzirom na konfiguraciju ceste, mogućnost uočavanja svjedoka od strane tužiteljice, preglednosti mjesta naleta, jačinu zvuka motora marke KTC Duke 200, udaljenosti prvog pješačkog prijelaza od mjesta naleta, brzinu kretanja motora te mogućnosti zadobivanja ozljede tužiteljice pri utvrđenoj dinamici nastanka prometne nesreće izveo dokaz kombiniranim sudskomedicinsko prometnim vještačenjem po vještaku Krešimiru Someku dip ing. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je brzina motocikla KTM registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je državnom cestom br. 24. kroz mjesto [adresa] u smjeru zapada upravljao PR bila oko 73 km/h neposredno prije i u trenutku kontakta sa pješakinjom LR. Kontakt lijeve bočne strane motocikla i lijeve strane tijela vozača s tužiteljicom bio je u vidu okrznuća te se mjesto kontakta nalazilo na kolniku u desnoj prometnoj traci za smjer vožnje motocikla u trenutku kontakta motocikl je bio između tužiteljice i desnog ruba kolnika prema kojem se tužiteljica prethodno kretala. Na temelju ozljeda tužiteljice i oštečenja na motociklu nije moguće utvrditi položaj tužiteljice u trenutku kontakta u odnosu na uzdužnu os motocikla i nije moguće utvrditi koji je dio motocikla i tijela vozača došao u kontakat s tijelom tužiteljice jer oštećenja na motociklu nije moguće povezati s ozlijedama tužiteljice. Vozač mtoocikla mogao je laganim i kontroliranim kočenjem izjebći kontakt da je reagirao najkasnije na 79m od mjesta kontakta te se u tom trenutku tužiteljica nalazila na kolniku u lijevoj prometnoj traci oko 2 m od lijevog ruba kolnika te na kolniku državne ceste kroz mjesto [adresa] nema označeni pješački prijelaz.

19. Iz nalaza i mišljenja dr. IR proizlazi da pregledom i tijekom liječenja tužiteljice utvrđene su ozljede i postavljene dijagnoze ozljeda više organa i organskih sustava, prijelom vanjskog bočnog zida koštanog sustava desne očne šupljine, prijelom luka desne jagodične kosti s pomakom ulomaka, prijelom svih stijenka desne gornjočeljusne šupljine s nalazom krvi u istoj, krvarenje ispod mekih moždanih ovojnica obostrano čeono-sljepoočno-tjemeno, prijelom desne sljepoočne kosti u području mastoida, višeiverni prijelom desne ključne kosti, natučenje desne dojke, zrak u potkožju prsnog koša, višeiverni prijelom 1. – 3., te 6. i 8. lijevog rebra, višeiverni prijelom 1. – 10. desnog rebra, nalaz zraka i tekućine u oba prsišta, natučenje desnog pluća, prijelom koštanog izbočenja na vanjskoj bočnoj strani desne nadlaktične kosti, rana razderotina desne šake,prijelom 5. kosti doručja desne šake, rana razderotina kože obje potkoljenice. Sve utvrđene ozljede tužiteljice objektivno su medicinski utvrđene i opisane. Tragovi krvi tužiteljice na kolniku označavaju mjesto na kojemu se tužiteljica nakon ozljeđivanja neko vrijeme zadržala i krvarila. Iz toga proizlazi kako je tužiteljica pala na kolnik, a mjesto naleta se nalazilo nešto bliže PTM od navedenoga traga. Budući da se na motociklu, prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka, ne razabiru oštećenja nastala od kontakta sa tijelom tužiteljice, o naletnom položaju i primarnom kontaktu tužiteljice sa motociklom/svjedokom se, sa sudskomedicinskog stajališta, ne može sa sigurnošću zaključivati. Rane obje potkoljenice tužiteljice, za koje iz medicinske dokumentacije ne proizlazi točna lokalizacija, viđaju se u pravilu prigodom naleta motocikla na tijelo pješaka kao tzv. primarne ozljede, odnosno nastale u prvom kontaktu s vozilom. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi kako se radilo o bočnom okrznuću. Navedeni minimalni kontakt (okrznuće) ne mora dovesti do nastanka ozljeda na tijelu tužiteljice, no nije moguće isključiti da je doveo do nastanka ozljeda potkoljenica tužiteljice. Nakon navedenog kontakta došlo je do destabilizacije i rotacije tijela tužiteljice, te njezinog posljedičnog pada pri kojemu je, s obzirom na dob i spol, mogla zadobiti sve ostale utvrđene ozljede. Ovako opsežne ozljede se ne viđaju kod tzv. jednostavnog pada (bez djelovanja izvanjske sile, pri posrtanju i pokliznuću) već kod osoba koje su dobile određeni impuls sudarne sile, a što može biti, među ostalim, pri okrznuću motocikla. S obzirom da se radilo o bočnom okrznuću, nije moguće temeljem ozljeda tužiteljice zaključivati o naletnoj brzini. Isto tako, nije moguće, temeljem ozljeda tužiteljice, sa sudskomedicinskog stajališta zaključivati o načinu kretanja tužiteljice prije štetnog događaja, odnosno na koji način je tužiteljica došla u naletni položaj. Zaključno, proizlazi da sve utvrđene ozljede tužiteljice stoje u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

20. Obzirom na to da je vještak Krešimir Somek dipl ing. u nalazu i mišljenju naveo da se preglednost i mogućnost uočavanja može pouzdano utvrditi očevidom obzirom na prijevoj tuženik je predložio da se odredi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka iz razloga jer je navedena okolnost bitna radi utvrđivanja mogućnosti izbjegavanja naleta na tužiteljicu i eventualnog doprinosa tužiteljice.

21.Na očevidu od 12.01.2023. održanom na licu mjesta prometne nezgode (stranica 267 spisa) utvrđeno je da je sud došao na lice mjesta te prema skici policije utvrdio točno mjesto naleta na tužiteljicu, smjer kretanja osiguranika tuženika te smjer prelaska tužiteljice preko kolnika. Vještak Krešimir Somek je u dopuni nalaza i mišljenja od 17.01.2023. (stranica 272-273 spisa) naveo da je osiguranik tuženika PR koji je brzinom oko 73 km/h upravljao motociklom KTM registracije [registarska oznaka] desnom prometnom trakom državne ceste D 24 kroz mjesto Tuheovec u smjeru Varaždinskih toplica mogao uočiti tužiteljicu na udaljenosti od najmanje 110 m koja se u tom trenutku kada je prelazila preko kolnika državne ceste s lijeva na desno u odnosu na smjer vožnje motocikla nalazila na kolniku u lijevoj prometnoj traci za smjer motocikla udaljena oko 0,85 m od središnje crte. U slučaju da je vozač odlučio lagano usporavati u trenutku kada je mogao uočiti tužiteljice, zaustaviti i motocikl na 30 m od tužiteljice.

22. Sud je rješenjem od 24.01.2023. dostavio strankama nalaz i mišljenje vještaka na očitovanje te je podneskom od 28.06.2023. tuženik naveo da priznaje odgovornost svog osiguranika u nastanku štetnog događaja.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Krešimira Someka dipl.ing. i dr. med. IR i dopunu nalaza i mišljenja vještaka Krešimira Someka dipl.ing. po provedenom očevidu jer je sačinjen stručno u skladu s pravilima znanosti i struke u smislu odredbe čl. 260. ZPP.

24. Dakle, u daljnjem tijeku postupka nije sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja obzirom na to da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je osiguranik tuženika upravljajući motociklom brzinom od oko 73km/h desnom prometnom trakom državne ceste D24 kroz mjesto [adresa] u smjeru Varaždinskih toplica mogao uočiti tužiteljicu na udaljenosti od najmanje 110 m2 jer se tužiteljica u tom trenutku koja je prelazila preko kolnika državne ceste s lijeva na desno u odnosu na smjer vožnje motocikla nalazila na kolniku u lijevoj prometnoj traci za smjer motocikla udaljena oko 0,85 m od središnje crte te u slučaju da je vozač odlučio lagano usporavati u trenutku kada je mogao uočiti tužiteljicu zaustavio bi motocikl na 30 m2 od tužiteljice, dok je tuženik podneskom nakon provedenog kombiniranog sudsko medicinsko prometno vještačenja podneskom od 28.06.2023. (stranica 280 spisa) priznao odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj.

25. Također nije sporno da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 27.291,00 kn dana 20.10.2017., iznos od 10.000,00 kuna dana 05.12.2019. te iznos od 5.000,00 eura/37.672,00 kuna dana 14.09.2023. te tuženik tvrdi da je time u cijelosti tužiteljici nadoknadio štetu.

26. Stoga je sporna visina štete i tijek zakonskih zateznih kamata, obzirom na prigovore tuženika.

27. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, specijalisti kirurgu i prof. dr. Lani Mužinić Marinić, koji su u nalazu i mišljenju (stranica 175-179 spisa) naveli da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila višestruke tjelesne ozlijede i to višestruke prijelome kostiju glave- prijelom vanjskog (lateralnog) zida orbite desnog oka, prijelom luka jagodične kosti s desne strane, višeiverni prijelom sinusa gornje čeljusti na desnoj strani glave uz nakupljanje krvi u sinusu, prijelom mastoidnog nastavka desne sljepoočne kosti, ozljedu mozga s krvarenjem ispod paučinaste moždane ovojnice, prijelome 1-10 rebra na desnoj strani prsnog koša i 6-8 rebra na lijevoj strani prsnog koša, natučenje desnog pluća, nakupljanje slobodnog zraka u oba prsišta, nakupljanje zraka u potkožnom masnom tkivu prsnog koša, prijelom vanjskog epikondila desne nadlaktice u laktu, prijelom pete metakarpalne kosti desne šake uz pomak ulomaka i razderotnu ranu desne potkoljenice. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja kao posljedica višestrukih prijeloma kostiju glave s krvarenjem ispod paučinaste moždane ovojnice tužiteljica ima jake vrtoglavice i glavobolje zbog čega se otežano kreće te traje posljedice iznose 20%. Trajne posljedice serijskih prijeloma rebara obostrano uz natučenje desnog pluća i pojavu slobodnog zraka u oba prsišta te u potkožnom masnom tkivu iznose 10%. Kao posljedica višeivernog prijeloma pete metakarpalne kosti kod tužiteljice je zaostao deformitet metakarpalne kosti, kronični bolovi na mjestu prijeloma i smanjena gruba mišićna snaga desne šake u manjem stupnju. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 5%. Posljedično štetnom događaju došlo je do razvoja reakcije na stres i poremećaja prilagodbe, a navedene psihičke smetnje i dalje su prisutne u vidu trajnih psihičkih posljedica što dovodi do smanjenja životnih aktivnosti od 5%. Ukupno umanjenje životnih aktivnosti iznosi 30% zbog čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Sadašnje smanjenje životne aktivnosti tužiteljice puno je veće, a posljedica je visoke životne dobi tužiteljice. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, u srednjem intenzitetu 20 dana i u manjem intenzitetu 4 mjeseca kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica nije trpjela primarni strah jer je izgubila svijest te je bila amnestična za događaj, sekundarni strah (zabrinutost za ishod liječenja) bio je jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg 14 dana i slabijeg 3 mjeseca. Nepravilan ožiljak na prednjoj strani lijeve potkoljenice duljine 10 cm, širine do 1 cm, dijelom uvučen, nešto svjetliji od okolne kože predstavlja naruženje manjeg stupnja. Usporeni hod tužiteljice uz korištenje hodalice predstavlja naruženje koje je dijelom posljedica zadobivenih ozljeda, a dijelom visoke životne dobi tužiteljice. Ukupno naruženje kao posljedica ozljeda iz predmetnog štetnog događaja je srednjeg stupnja. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna u opsegu 8 sati dnevno od otpusta iz Novog Marofa, 29.05.2017. do ponovnog prijema u Novi Marof 19.06.2017. nakon otpusta iz specijalne bolnice Novi Marof 04.08.2017. tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu 6 sati dnevno 2 mjeseca, u opsegu 4 sata dnevno 5 mjeseci za pomoć kod održavanja kod osobne higijene kod kretanja za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane. Liječenje tužiteljice je završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom neurokirurga 02.03.2018.

28.Tuženik je prigovorio nalazu vještaka podneskom od 30.04.2021. (stranica 188 spisa) u dijelu koji se odnosi na smanjenje životnih aktivnosti kao previsoko utvrđenoj kao i u dijelu ocjene smanjenja životnih aktivnosti po psihijatru.

29.Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještaka sud je na ročištu održanom 19.05.2022. (stranica 247 spisa) saslušao vještaka dr. Lanu Mužinić Marinić koja je vezano za prigovor tuženika u odnosu na smanjenje životne aktivnosti tužiteljice navela da je kod iste nakon akutne reakcije na stres zaostao kronificirani poremećaj prilagodbe što se bez obzira na jedan psihijatrijski nalaz u sudskom spisu utvrdilo pregledom ispitanice gdje se vidi da ranije nije bila psihijatrijski liječena, da zna imati strah, ružne snove, žalosna je, smeta joj da više nije samostalna zbog čega zna plakati. Navela je smetnje funkcioniranja i smetnje što više nije u mogućnosti obavljati funkcije kao ranije. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika zbog čega se tužiteljica ne liječi, vještakinja je navela da ne zna osim što je tužiteljica navela da sva ta raspoloženja i strahove drži u sebi. Na pitanje bi li te smetnje izostajale da se tužiteljica liječila, vještakinja je navela da se to ne može znati sa sigurnošću jer liječenje nije provedeno. S jedne strane nije upućivana od liječnika opće medicine, a s druge strane sama ispitanica očito nije sklona psihijatrijskom liječenju već se to sve skupa, kako navodi drži u sebi. Vještakinja je nadalje navela da je riječ o blažim psihičkim smetnjama koje nisu nužno biti pod psihijatrijskoj skrbi, a opet smanjuju kvalitetu života te je zaključeno da dovode do smanjenja životne aktivnosti, kako je navedeno u nalazu, te su one utvrđene pregledom i odgovaraju trajnim psihičkim smetnjama, znači nisu privremene. Nije nužno da bi tužiteljici propisala terapiju, ali vjeruje da bi joj razgovor sa psihologom ili psihijatrom pomogao u saslušavanju njezinih tegoba. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice vještakinja je navela da se prilikom prethodnih odgovora vodilo računa da je tužiteljica 1935. godište i da su te tegobe kronične, dok je na upit punomoćnika tuženika navela da je na uvid imala zdravstveni karton tužiteljice od 1978. -2020. Nadalje, saslušan je vještak dr. Božidar Šebečić koji je naveo da tuženik u svom podnesku prigovara ocjeni umanjenja životne aktivnosti zbog prijeloma desne šake i ozljeda glave. Kod prigovora na ocjenu umanjenja životne aktivnosti zbog prijeloma 5. metakarpalne kosti desne šake vještak je naveo da je u Orijentacijskim medicinskim tablicama Hrvatskog liječničkog zbora za nepravilno zarašten prijelom 5. metakarpalne kosti predviđeno umanjenje životne aktivnosti 3%, te su navedene medicinske tablice samo orijentacijske kao što stoji u nalazu tablica. Tuženik da je predvidio da zbog prijeloma nje zaostao samo deformitet kosti zbog nepravilnog zaraštenog prijeloma, već su i zaostali bolovi na mjestu prijeloma kod većeg opterećenja šake, a gruba mišićna snaga desne šake je umanjena u manjem stupnju. Stoga navedena ocjena ne iznosi 3 nego 5%. Tuženik nadalje prigovara ocjeni umanjenja životne aktivnosti zbog ozlijede glave i navodi da je za prijelom lubanje i operirirano krvarenje predviđeno umanjenje za 5-10%, a za lake kognitivne smetnje 5%. Vještak je naveo da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila izrazito teške ozlijede glave i mozga i to prijelome zida orbite desnog oka, prijelom luka jagodične kosti s desne strane, višeiverni prijelom sinusa gornje čeljusti uz nakupljanje krvi u sinusu i prijelom mastoidnog nastavka desne sljepoočne kosti. Kod tužiteljice je također došlo do krvarenja istopaučinaste moždane ovojnice na glavi obostrano. Kao posljedica navedenih ozljeda kod tužiteljice nije došlo do kognitivnih tegoba već se oštećena funkcija mozga, a koja se očituje vrtoglavicama, glavoboljama, smetnjama ravnoteže i hodanja. U orijentacijskim medicinski tablicama za navedene tegobe je predviđeno umanjenje životne aktivnosti od 35%, a vještak je naveo da je zbog dobi tužiteljice navedenu ocjenu umanjio na 20%, a kod toga su uzeti u obzir i višestruki prijelomi kostiju glave. Tuženik prigovara i ocijeni pretrpljenih fizičkih bolova. Fizički bolovi spadaju u subjektivnu kategoriju i nije ih moguće sa sigurnošću izmjeriti. Pri ocjeni fizičkih bolova uzeta je u obzir težina zadobivenih tjelesnih ozljeda, odnosno pored višestrukih prijeloma glave tužiteljica je zadobila i serijske frakture rebara obostrano. Prijelomi rebara su izrazito bolni i traju dulje vrijeme. Pri ocijeni je uzeta u obzir i medicinska dokumentacija o duljini liječenja, te se navodi nalaz psihijatra od 05.01.2018., 9. mj. od predmetnog štetnog događaja gdje se navodi da ju često boli glava, a isto tako u nalazu neurokirurga od 02.03.2018. se navodi da ima glavobolje, stoga je vještak u cijelosti ostao kod navedene ocjene, trajanja fizičkih bolova u ukupno trajanju nešto manje od 5. mj. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice vještak je naveo da tužiteljica prigovara objedinjavanju ukupnog smanjenja životnih aktivnosti i smatra da je isto nerealno. Kod objedinjavanja ukupnog umanjenja životnih aktivnosti nikada se ne primjenjuje jednostavno matematičko zbrajanje. najveća trajan posljedica se uzima 1/1, sljedeća 1/3 il ¾, sljedeća i sve ostale ¼, ako se primjeni navedena formula ukupno umanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice bi bilo manje od 30%. Na pitanje je li amputacija dojke vezana uz natučenje desne dojke iz predmetnog štetnog događaja, vještak je naveo da ne postoji direktna uzročno posljedična veza između natučenja dojke i odstranjenja iste jer u medicinskoj dokumentaciji nakon ozljeđivanja ne navode se promjene na dojci koje bi zahtijevale amputaciju. Amputacija je vjerojatno učinjena zbog pojave tumora u dojci, te amputirana dojka nema veze s predmetnim štetnim događajem. Vještak je ostao kod svoje ocjene umanjenja životnih aktivnosti od 30% kod tužiteljice.

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a. Također vještaci su saslušani na ročištu te su jasno odgovorili na prigovore tuženika vezano za smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice s psihijatrijske strane vezano za stres i kronificirani poremećaj prilagodbe te vezano za ocjenu smanjenja životnih aktivnosti u odnosu na prijelom desne šake i ozljede glave i fizičkih boli, a imajući na umu da je njihova ocjena dana obzirom na posljedice štetnog događaja, temelji se na medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu tužiteljice, a tuženik više nije imao prigovara na nalaz vještaka.

31.Iz iskaza tužiteljice saslušane zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Varaždinu proizlazi da je do prometne nesreće 16.03.2017. došlo u poslije podnevnim satima u neposrednoj blizini njezine kuće. Te zgode prešla je preko kolnika te se nastavila kretati po bankini uz rub kolnika. Uopće nije čula motoristu koji se kretao iza nje u istom smjeru te koji ju je udari, oborio na tlo te je nakon toga motor pao po njoj. U događaju je zadobila mnogobrojne ozljede, te je bila sva crna, slomljena su joj rebra, prsna kost odnosno kost u predjelu prsa, zadobila je ozljedu lijeve noge, prijelome zubi, koje je tek dala izraditi, a najteže od svega je bio udarac u dojku. uslijed kojeg udarca se razvio hematom koji je s vremenom prešao u zloćudnu tvorevinu zbog koje je morala odstraniti dojku. Kao posljedica tih ozljeda zaostala joj je stalna upala u ustima, zbog koje ne može normalno jesti, a ne može ni samostalno hodati. Dakle može se reći da je nakon tog događaja nepokretna osoba, kojoj je potrebna 24-satna njega i pomoć druge osobe. Zbog posljedica ozljeda 7. mjeseci je provela na bolničkom liječenju i to najprije u općoj bolnici Varaždin, a zatim u bolnici u Novom Marofu. Potom je jedno kraće vrijeme bila na kućnoj njezi, da bi već skoro 2 god. bila smještena u domu za starije i nemoćne osobe Ljuba Voda u Ljubešćici. Tužiteljica je navela da je zadobila ukupno 6 ili 7 prijeloma. Imala teške tjelesne ozljede od glave do pete, krvarila, te posljedice svega to osjeća i dan danas. Također su joj zaostala naruženja i to na lijevoj nozi, ožiljak u predjelu prednje strane potkoljenice, nepravilnog oblika, odnosno oblika slova L, dimenzija otprilike dužine 10 cm, širine oko 1 cm, svjetlije boje u odnosu na okolnu kožu. Također oko ožiljka uočavaju se udubljenja različita od boje kože. Istaknula je da ne može niti normalno sjediti, odnosno sjedi u polu ležećem položaju, a u nesreći je zadobila i ozljedu pluća, zbog čega joj je bilo teško disati duže vremena, odnosno još i sada je kada duže govori. Na pitanje svog punomoćnika tužiteljica je navela da je predmetna prometna nesreća u znatnoj mjeri utjecala na kvalitetu njezina života, odnosno nakon iste ne može gotovo ništa, ne može samostalno funkcionirati što je prije nesreće mogla. Dapače tada je mogla obavljati kućanske poslove, kuhati pa čak i raditi u vrtu, dok nakon nesreće ništa od toga ne može, te je skoro u cijelosti ovisna o pomoći drugih osoba. Također za vrijeme kada je nakon nesreće boravila na kućnoj njezi, a što je bilo nekoliko mjeseci, o njoj su brinuli sin i snaha, a pomoć joj je bila potrebna praktički u vezi svega, jer je bila nepokretna, u pelenama i ništa sama nije mogla, osim uzeti hranu koju joj je netko pripremio. U vezi naruženja navela je da ju smeta i pogađa to što je nepokretna te se i sada nalazi u invalidskim kolicima, a što se tiče ožiljka na nozi navela je da ju stalno boli i podsjeća ju da ga ima, te je uočljiv kada ne nosi dugu odjeću.

32. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv jer je u skladu s provedenim dokazima i dokumentacijom u spisu te je tužiteljica iskazivala okolnosno opisujući samu prometnu nezgode i posljedice koje trpi uslijed iste.

33.Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO-a. Također je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, a čime joj je nastala imovinska šteta u smislu članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

34.Slijedom navedenoga, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a pri čemu je sud prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%.

35.Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica nije pretrpjela primarni strah jer je u trenutku nastanka štetnog događaja izgubila svijesti, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 14 dana i manjeg intenziteta u trajanju 3 mjeseca zbog čega joj prema ocjeni ovog suda pripada novčana naknada u iznosu od 2.300,00 eura. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 20 dana i bolove manjeg intenziteta kumulativno 4 mjeseca zbog čega joj prema ocjeni ovog suda pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.100,00 eura. Zbog zadobivenih ozljeda smanjena joj je životna aktivnost u ukupnom omjeru od 30% zbog čega trpi duševne boli te joj prema ocjeni ovog suda pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6.600,00 eura, dok je naruženje kod tužiteljice je srednjeg stupnja te je i prema navodima tužiteljice vidljivo samo kada ne nosi dugu odjeću dakle, uočljivo je trećima samo ponekad zbog čega sud ocjenjuje da tužiteljici pripada naknada u iznosu od 2.200,00 eura.

36.Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu 8 sati dnevno od otpusta iz Novog Marofa, 29.05.2017. do ponovnog prijema u Novi Marof 19.06.2017. nakon otpusta iz specijalne bolnice Novi Marof 04.08.2017. tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu 6 sati dnevno 2 mjeseca, u opsegu 4 sata dnevno 5 mjeseci za pomoć kod održavanja kod osobne higijene kod kretanja za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane. Liječenje tužiteljice je završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom neurokirurga 02.03.2018. To znači da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 21 dan po 8 sati dnevno (168), zatim 60 dana po 6 sati (360) dnevno te 150 dana po 4 sata (600) dnevno odnosno ukupno 1.128,00 sati. Tužiteljica je u iskazu navela da su joj pomoći pružali sin i snaha, a što tuženik nije osporio.

37.Sud je po prijedlogu tuženika zatražio od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje podatke je li tužiteljica koristila pravo na pomoć, odnosno njegu i rehabilitaciju iz obveznog zdravstvenog osiguranja te je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje prema dopisu od 28.06.2024 (stranica 298 spisa) obavijestio sud da je tužiteljica koristila fizikalnu terapiju u kući koja joj je odobrena od strane liječničkog povjerenstva dana 29.05.2017. i to 15 puta u razdoblju od 13.04.2017. do 29.05.2017., dok je uvidom u podatke Hrvatskog zavoda za socijalni rad (stranica 296 spisa) u odnosu na to je li tužiteljica zatražila i ostvarila pravo na doplatak za tuđu pomoć i njegu te pravo na pomoć u kući utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od 09.12.2020. do 31.01.2024. bila korisnica osobne invalidnine u iznosu od 232,26 eura mjesečno te da je ostvarila naknadu u ukupnom iznosu od 8.291,04 eura u razdoblju od 09.12.2020. do 31.01.2024., da je od 01.01.2024. korisnica u sustavu u sustavu socijalne skrbi Hrvatskog zavoda za socijalni rad te je ostvarila pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 480,00 eura mjesečno te je za razdoblje od 01.01.2024. do 29.02.2024. ostvarila ukupno 727,74 eura.

38.Ovaj sud ocjenjuje da se primanja na osnovi osobne invalidnine koje tužiteljica ostvaruje na osnovi odredbi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/13, 152/14, 99/15,52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20, 138/20, 18/22) i to članka 54. kojim je propisano da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice i inkluzivni dodatak koji se ostvaruje kroz Zakon o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“ broj 156/2023) prema kojem je inkluzivni dodatak novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugim te se isti ne smatra prihodom u smislu zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, ne mogu smatrati primanjima koja bi trebalo uzimati u obzir prilikom odmjeravanja naknade štete s naslova tuđe pomoći i njege.

39.Iz navedenih odredbi proizlazi da se pravo na osobnu invalidninu ostvaruje kroz sustav socijalne skrbi koja je čl. 3. Zakona o socijalnoj skrbi definirana organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

40. Imajući to u vidu, da se pomoć pruža određenim kategorijama građana Republike Hrvatske kao pomoć i odgovor društva kao izraz solidarnosti prema osobama koje se nalaze u nepovoljnim osobnom ili obiteljskim prilikama nepravilno je i suprotno svrsi Zakona o socijalnoj skrbi kojim su ta prava uređena umanjivati pravo na naknadu štete i po osnovi i po visini zbog ostvarivanja prava na ove prihode.

41. Upravo suprotno, kako to slijedi uz čl. 54. st. 2. i čl. 57. st. 2. ova prava mogu se ograničiti ovlašteniku prava iz socijalne skrbi ako takva prava ostvaruje po nekoj drugoj osnovi, pa tako i iz prava na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti ili prava na naknadu za tuđu pomoć i njegu. nominalnom iznosu ostvarenih primanja po osnovi socijalne skrbi od ostvarenih vidova štete, niti se činjenica ostvarivanja prihoda iz socijalne skrbi trebaju cijeniti prilikom utvrđivanja visine štete zbog povrede prava osobnosti ili prava na naknadu za tuđu pomoć i njegu.

42. Stoga, oštećenom se ne mogu u parnici radi naknade štete umanjivati njegova prava po toj osnovi zbog ostvarenih prava koja mu pripadaju po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi slijedom čega ne dolazi niti do bilo kakvog uračunavanja i odbijanja u nominalnom iznosu ostvarenih primanja po osnovi socijalne skrbi od ostvarenih vidova štete, niti se činjenica ostvarivanja prihoda iz socijalne skrbi trebaju cijeniti prilikom utvrđivanja visine štete zbog povrede prava osobnosti ili tuđe pomoći i njege (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-745/2022 od 9.11.2022.)

43. Uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima živi tužiteljica za jedan sat tuđe pomoć i njege u iznosu 2,65 eura po satu, a primjenjujući članak 223. i 223.a ZPP-a, sud je na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosudio iznos od 2.989,20 eura.

44.Slijedom navedenog, određena je pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 14.200,00 eura i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.989,20 eura, odnosno ukupno 17.189,20 eura. Ovaj iznos umanjen je za isplaćenih 9.949,36 eura (iznosa od 27.291,00 kn dana 20.10.2017., iznosa od 10.000,00 kuna dana 05.12.2019. te iznosa od 5.000,00 eura/37.672,00 kuna dana 14.09.2023.) što među strankama nije sporno pa je tužiteljici dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu 7.239,84 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za iznos od 7.760,16 eura odbijen.

45. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja ističe se da je tužiteljica tijekom postupka više puta preinačavala zahtjev što uslijed promjene Orijentacijskih kriterija, uslijed provedenog medicinskog vještačenja te uslijed činjenice da je tuženik tijekom postupka izvršio isplatu dijela štete. Stoga u takvoj situaciji prema ocjeni ovog suda, tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva, jer je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka zbog čega se ne može reći da je u konkretnom slučaju riječ o drugom obliku štete te se presuda donosi u odnosu na stanje na dan zaključenja rasprave, a zastara je prekinuta podnošenjem tužbe. Stoga sud prigovor tuženika o zastari tužiteljičinog potraživanja nalazi neosnovanim. Posljedično tome, a u odnosu na istaknuti prigovor tijeku zateznih kamata na taj povećani dio, ističe se da tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka kamata u odnosu na početno postavljeni zahtjev, jer je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka zbog čega se ne može reći da je u konkretnom slučaju riječ o drugom obliku štete, pa se istaknuti prigovor tijeku zateznih kamata sve na povećani dio zahtjeva, u konkretnom slučaju ukazuje neosnovanim (tako u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-231/2004 od 10. ožujka 2004., Županijskog suda u Splitu Gž-2439/2016 od 8. lipnja 2017., Županijskog suda u Varaždinu Gž-669/2009. od 15. lipnja 2009

46. U pogledu tijeka zateznih kamata važno utvrditi kada je tuženik došao u zakašnjenje s ispunjenim svojih obveza isplate pravične novčane naknade, a sve sukladno članku 29 stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

47.Prema stavu suda da bi kamate počele teći šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, odnosno kada se zdravstveno stanje stabiliziralo i kada je postalo definitivno, dakle kada uz adekvatne mjere liječenja nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja.

48. Prema mišljenju vještaka u ovom slučaju liječenje tužiteljice je završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 02.03.2018., pregledom neurokirurga, odnosno nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, a prije podnošenja tužbe (17.10.2019). Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci br. Rev-3258/2015 od 12. rujna 2018. zauzeo pravno shvaćanje da pravična novčana naknada neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga i da zatezna kamata počinje na neimovinsku štetu teći prvog sljedećeg dana nakon završetka liječenja.

49.Kako je liječenje tužiteljice završeno 02.03.2018., to znači da je tog dana dospjela cjelokupna neimovinska šteta, jer su tada bili poznati svi elementi štete, njezin opseg i osoba odgovorna za naknadu iste. Stoga zatezna kamata na neimovinsku štetu počinje teći od 03.03.2018. kao prvog sljedećeg dana nakon završetka liječenja. Obzirom na to da tuženik prilikom isplate štete tijekom postupka u isplatama nije naznačio na što se odnosi isplaćeni iznosi odnosno na koji vid neimovinske i imovinske štete, to je sud zatezne kamate na imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege sudio kao i u odnosu na imovinsku štetu od 03.03.2018. Visina stope zakonskih zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

50.U odnosu na prigovor tijeku zateznih kamata u odnosu na isplaćene iznose naknade štete valja reći da obveza pravične novčane naknade, prema čl. 1103. ZOO, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno 02.03.2018. (što među strankama nije ni sporno), treba smatrati da je predmetna neimovinska šteta tužiteljici nastala upravo završetkom liječenja, a kako je navedeni trenutak raniji u odnosu na datum podnošenja tužbe (17.10.2019.), to prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, a u vezi sa odredbom čl. 29. st. 1. ZOO, zatezne kamate teku od tog dana. Stoga je tužiteljici valjalo dosuditi zatezne kamate na isplaćene iznose naknade štete i to na iznos od 1.327,23 eura od 03.03.2018. do 05.12.2019. te na iznos od 5.000,00 eura od 03.03.2018. do 14.09.2023., dok je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na isplaćene iznose naknade štete odnosno na iznos od 3.622,14 eura/27.291,00 kuna od 29.04.2017. do 20.10.2017. u cijelosti jer je tužiteljici nastala šteta završetkom liječenja i to 02.03.2018. te na iznos od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna razdoblje od 29.04.2017. do 02.03.2018. te na iznos od 5.000,00 eura/37.672,00 kn za razdoblje od 29.04.2017. do 02.03.2018. Iz navedenih razloga odlučeno je kao pod točkom II, III i V izreke presude.

51. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Uspjeh tužiteljice iznosi 100% u odnosu na osnovu i 48,26 % u odnosu na visinu odnosno njezin uspjeh u sporu iznosi 74,13% (100+48,26=148,26:2=74,13%). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 25,87% (100%- 74,13% uspjeha tužiteljice) što znači da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u parnici i od njezinog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužiteljici odmjerava naknada troškova u omjeru od 48,26% (74,13% uspjeha tužiteljice umanjeno za 25,87% uspjeha tuženika).

52.Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) i to

-za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32-250 bodova),

-sastav tužbe (Tbr. 7/1-250 bodova),

-sastav podneska od 09.12.2019. (Tbr. 8/1-250 bodova),

-zastupanja na ročištu 01.06.2020. (Tbr. 9/1-250 bodova),

-sastav podneska 17.06.2020. (Tbr. 8/1-250 bodova),

-sastav podneska od 03.08.2020. (Tbr. 8/3-50 bodova),

-sastav podneska od 02.07.2021. (Tbr. 8/1-250 bodova),

-zastupanja na ročištu 07.07.2021. (Tbr. 9/1-250 bodova),

-zastupanja na ročištu od 30.09.2021. (Tbr. 9/1- 250 bodova),

-sastav podneska od 09.05.2022. (Tbr. 8/1-250 bodova),

-zastupanja na ročištu od 19.05.2022. (Tbr. 9/1-250 bodova),

-zastupana na očevidu od 12.01.2023. (Tbr. 9/7 u vezi s Tbr. 39 - 300 bodova),

-sastav podneska od 03.04.2023. (Tbr. 8/1-250 bodova),

-zastupanja na ročištu od 11.04.2023. (Tbr. 9/2-100 bodova),

-zastupanja na ročištu (Tbr. 9/1 250 bodova), odnosno ukupno 3.450,00 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura odnosno ukupno 6.900,00 eura uz pdv od 25% od 1.725,00 eura odnosno 8.625,00 eura. (Tbr. 52/3 Tarife je propisano da kad sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Od 25. studenoga 2023. na snazi je vrijednost boda od 2,00 eura).

53.Također joj je priznat trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 112,81 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu 112,81 eura, tj. ukupno 8.850,62 eura. Ovaj iznos umanjen je za 48,26 % uspjeha u sporu, pa je tužiteljici priznat trošak u iznosu 4.271,30 eura.

54.Trošak prometnog vještačenja u iznosu 199,08 eura i trošak predujma za izlazak suda u iznosu od 49,48 eura priznat je u cijelosti, jer je bio potreban bez obzira na uspjeh u sporu. Stoga je tužiteljici ukupno dosuđen trošak u iznosu 4.519,86 eura.

55.Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

56.Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Stoga sud nije priznao kao opravdane troškove sastava podneska tužiteljice od 21.10.2019. (dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe) i sastava podneska tužiteljice od 13.07.2021. (dostavlja dokaz o uplati predujma) jer sud raspolaže evidencijom uplata, dok spisu ne prileži podnesak od 13.09.2021. Napominje se da sud nije punomoćniku tužiteljice priznao trošak izbivanja iz ureda za zamolbeno saslušanje tužiteljice pri Općinskom sudu u Varaždinu za trošak izbivanja iz ureda 4 sata u iznosu od 400,00 eura jer nisu dostavljeni dokazi u smislu Tbr. 49. OT-a u odnosu na visinu troškova, kao ni trošak pristupa punomoćnika na ročištu za objavu presude na kojem se objavljuje presuda. Konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e- Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP-a smatraju opravdanim parničnim troškovima.

57.Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o plaćanju pristojbe za presudu

2. Tuženiku po punomoćniku