Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Povrv-117/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužitelja Gradska toplana d.o.o., [adresa], OIB: 84300617934, zastupanog po Mati Burazinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, Karlovac, protiv tuženika ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-682/2023 od 29. ožujka 2023. u dijelu u kojem je tuženiku ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju Gradska toplana d.o.o., [adresa], OIB: 84300617934, isplati iznos od 364,37 EUR/2.745,35 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku: • na iznos od 63,94 EUR / 481,76 HRK od 25.02.2022.,

• na iznos od 49,27 EUR / 371,22 HRK od 25.03.2022.,

• na iznos od 43,31 EUR / 326,32 HRK od 23.04.2022.,

• na iznos od 30,91 EUR / 232,89 HRK od 28.05.2022.,

• na iznos od 13,59 EUR / 102,39 HRK od 25.06.2022.,

• na iznos od 13,59 EUR / 102,39 HRK od 22.07.2022.,

• na iznos od 13,60 EUR / 102,47 HRK od 24.08.2022.,

• na iznos od 13,59 EUR / 102,39 HRK od 28.09.2022.,

• na iznos od 13,59 EUR / 102,39 HRK od 22.10.2022.,

• na iznos od 18,00 EUR / 135,62 HRK od 01.12.2022.,

• na iznos od 42,15 EUR / 317,58 HRK od 28.12.2022.,

• na iznos od 48,83 EUR / 367,91 HRK od 31.01.2023.

po stopi koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-682/2023 od 29. ožujka 2023. u dijelu u kojem je tuženiku ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju Gradska toplana d.o.o., [adresa], OIB: 84300617934, isplati iznos od 53,96 EUR /406,56 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2022. do isplate, i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Gradska toplana d.o.o., [adresa], OIB: 84300617934, naknadi troškove postupka u iznosu od 489,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa, kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos troška postupka od 25,00 EUR/188,36 kn za period od 29. ožujka 2023. do 13. lipnja 2025. tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Općinskom sudu u Karlovcu dana 15. veljače 2023. podnio ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 418,33 EUR/3.151,91 HRK sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i nastalih troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te predvidivih troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, u iznosima pobliže naznačenim u toč. I. izreke presude.

2. Javni bilježnik Snježana Plavetić Zrnić sa sjedištem u [adresa] je dana 29. ožujka 2023. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-682/2023, protiv kojeg je tuženik podnio pravovremeni prigovor u kojem je rješenje o ovrsi osporio u cijelosti.

3. Povodom navedenog prigovora Općinski sud u Karlovcu je rješenjem poslovni broj Povrv-117/2023-2 od 04. svibnja 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 19, 40 spisa), rekapitulacija po toplinskim stanicama, zgradama, kupcu (list 63 do 64 spisa), podatke o plaćanju (list 65 do 68 spisa), presudu (list 69 do 82 spisa), zahtjev i uvjete isporuke toplinske energije (list 83 spisa), presudu Općinskog suda u Karlovcu posl.br. Povrv-285/2019 od 23. lipnja 2020. (list 84 do 87 spisa), preslike računa (list 88 do 100 spisa), fotografiju poštanskog sandučića (list 101 do 102 spisa), presudu Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž-654/2019-2 od 11. prosinca 2020. (list 108 do 113 spisa), direktivu europskog parlamenta i vijeća (list 114 do 115 spisa), tijekom postupka saslušan je svjedok VU.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka donesena je presuda u kao u izreci.

6. Obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o sporu male vrijednosti.

7. Tužitelju u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, navodi da ima dospjelo potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 418,33 EUR/3.151,91 kn, a koje potraživanje se odnosi na račune izdane po tužitelju za 12/2021, 01/2022, 02/2022, 03/2022, 04/2022, 05/2022, 06/2022, 07/2022, 08/2022, 09/2022, 10/2022, 11/2022 i 12/2022 u odnosu na stan koji se nalazi u [adresa] u zgradi na adresi [adresa]. Ističe da iako ne postoji ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika, odnosno predstavnika suvlasnika zagrade u kojoj se nalazi stan u odnosu na koji tužitelj potražuje plaćanje troškova u ovom postupku, smatra da je tuženik utužene račune dužan platiti iz razloga što je tužitelj tuženiku uredno pružao uslugu grijanja i ispostavljao račune na koje tuženik nije imao prigovora.

8. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, te tijekom postupka tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženik ističe da s tužiteljem nema sklopljen ugovor o isporuci toplinske energije, a isto tako predstavnik suvlasnika na adresi tuženika ([adresa]) nije u ime suvlasnika s tužiteljem sklopio takav ugovor. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što nije vlasnik stana u odnosu na koji je izdano rješenje o ovrsi. Prigovara visini utužene tražbine te ističe prigovor zastare.

9. Među strankama nije sporno da između tužitelja i tuženika, odnosno predstavnika stanara zgrade u kojoj se nalazi stan za koji tužitelj tvrdi da je u izvanknjižnom vlasništvu tuženika nije zaključen ugovor o isporuci toplinske energije.

10. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, kao i je li tuženik dužan platiti utuženo potraživanje tužitelja bez obzira što između stranaka nije potpisan formalni ugovor o isporuci toplinske energije. Sporna je i osnova i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, kao i je li u odnosu na utuženo potraživanje nastupila zastara.

11. Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga na dan 01. kolovoza 2023. (list 19 spisa) te presliku računa (list 88 – 100 spisa) sud je utvrdio da tužitelj u evidencijama korisnika svojih usluga kao jednog od korisnika i to pod šifrom: 13606 vodi upravo tuženika ĐU i to na adresi [adresa], dakle upravo na adresi gdje se nalazi stan u odnosu na koji su izdani utuženi računi. Nadalje i tuženik u svim podnescima dostavljenim sudu kao svoju adresu naznačuje [adresa]. Zaključno iz presuda dostavljenih na spis predmeta i to presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-285/2019 od 23. lipnja 2020. (list 84 – 87 spisa) proizlazi da je već raspravljeno pitanje pasivne legitimacije tuženika kao obveznika plaćanja usluga tužitelja te je utvrđeno da je tuženik predmetni stan naslijedio od svoje tetke AU, ali ga zbog vlastitih propusta ili interesa nije upisao na svoje ime u zemljišne knjige. Dakle, tuženik je izvanknjižni vlasnik predmetnog stana i kao takav dužan plaćati usluge tužitelja dok ne dokaže da bi korisnik stana bila neka treća osoba i da je o tome uredno obavijestio tužitelja kako bi tužitelj u svojim evidencijama mogao promijeniti naznaku obveznika plaćanja.

12. U odnosu na prigovor tuženika da nije zaključen ugovor o isporuci toplinske energije između tužitelja i tuženika, odnosno predstavnika stanara zgrade u kojoj se nalazi stan za koji tužitelj tvrdi da je u izvanknjižnom vlasništvu tuženika pa da samo zbog te činjenice on ne bi bio obvezan platiti utužene račune sud je utvrdio sljedeće.

13. Tijekom postupka tuženik nije isticao da tužitelj ne isporučuje toplinsku energiju do toplinskih uređaja u zagradi u kojoj se nalazi stan u odnosu na koji su ispostavljeni utuženi računi, odnosno da bi ta usluga bila manjkava ili neodgovarajuća. Također tuženik nije iznosio niti dokazivao da bi na bilo koji način osporavao račune koje mu tužitelj svakog mjeseca izdaje za usluge opskrbe toplinskom energijom, odnosno da bi se izdvojio iz sustava grijanja tužitelja niti to proizlazi iz stanja spisa.

14. Iz iskaza predstavnika stanara zgrade u [adresa], VU danog na ročištu održanom dana 16. travnja 2025. (list 118) sud je utvrdio da je točan navod tuženika da svjedok kao predstavnik stanara nikada nije s tužiteljem sklopio ugovor o opskrbi toplinskom energijom stanova koji se nalaze u zgradi s tužiteljem i to iz razloga što nije skupljen dovoljan broj potpisa za sklapanje ugovora. Međutim, tužitelj cijelo vrijeme uredno opskrbljuje predmetnu zgradu toplinskom energijom bez obzira što zgrada nema sklopljen ugovor s tužiteljem. Tužitelj toplinskom energijom opskrbljuje sve stanove pa tako i stan tuženika. U zgradu nisu ugrađeni niti razdjelnici niti kalorimetri te se potrošnja toplinske energije po stanu obračunava razmjerno kvadraturi stana. Što se tiče stana tuženika svjedok nije nikada bio u njemu, ali je bio u stanu Đ i ZU, a koji stan se nalazi na 9. katu ispod stana tuženika i nije primijetio da cijevi iz stana ZU ne bi vodile u stan tuženika, dakle, prema njegovom saznanju stan tuženika ima instalacije za grijanje i prima toplinsku energiju od strane tužitelja te on kao predstavnik stanara nikada nije dobio podatak da bi tuženik uklonio elemente za grijanje iz svog stana odnosno radijatore. Što se tiče kvalitete grijanja u cijeloj zgradi ona je cijelo vrijeme odlična i nikada mu se nitko nije žalio na grijanje, a od kada je provedena rekonstrukcija toplinskog sustava od strane tužitelja grijanje je još i bolje. Prema podacima svjedoka 99% stanara zgrade uredno plaća grijanje pri čemu napominje da je kao svjedok na sud pozvan samo u predmetima protiv tuženika ĐU i već je bio na nekoliko ročišta. Zaključno može reći da tuženik sigurno živi u stanu koji je predmet ovog postupka jer ga tamo redovito viđa i tuženik troši i struju i vodu u predmetnom stanu, time da struju redovito plaća jer bi ga inače pretpostavlja isključili, a vodu ne plaća jer ga se tu ne može isključiti. Tuženik ne plaća niti pričuvu i u vezi toga se također vodi sudski spor.

15. Točne su tvrdnje tuženika da je odredbom čl. 39. Općih uvjeta za opskrbnu toplinskom energijom (Narodne novine broj 129/06; dalje Opći uvjeti) propisano da vlasnici posebnih dijelova nekretnine koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu na zajedničkom mjerilu toplinske energije u stambenim i/ili poslovnim zgradama zaključuju ugovor o opskrbi i korištenju distribucijske mreže putem predstavnika suvlasnika. Takav ugovor obavezno sadrži i odredbe o pristupnom ugovoru za pojedine suvlasnike nekretnine, te popis suvlasnika te nekretnine s dokazom o vlasništvu posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu te veličinom suvlasničkih dijelova, isti obvezuje sve kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a primjenjuje se i na svakog novog kupca prema općim pravilima o pristupanju ugovoru u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik.

16. Međutim, prilikom ocjene jesu li stranke bile u ugovornom odnosu valja imati u vidu i odredbu čl. 294. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO) kojom je propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

17. Tuženik tijekom postupka nije osporavao da je zgrada u kojoj se nalazi stan u njegovom izvanknjižnom vlasništvu koji je predmet ovog postupka, spojena na sustav opskrbe toplinskog energijom tužitelja, odnosno da tužitelj istu zgradu ne opskrbljuje toplinskom energijom, već samo da on osobno odnosno predstavnik suvlasnika nije s tužiteljem potpisao bilo kakav ugovor. Također nije isticao niti dokazivao da suvlasnici predmetne zgrade ne plaćaju uredno toplinsku energiju koju im isporučuje tužitelj pri čemu se navodi da iz iskaza predstavnika stanara VU te rekapitulacije tužitelja (list 63 – 68 spisa) jasno proizlazi da većina suvlasnika u zgradi plaća grijanje i prema iskazu predstavnika stanara kvaliteta usluge koju im pruža tužitelj je odgovarajuća.

18. Također iz zahtjeva i uvjeta isporuke toplinske energije u ogrijevanoj sezoni 2017/2018 (list 83 spisa) proizlazi da je ovlašteni predstavnik stanara zgrade na adresi [adresa], zahtijevao od tužitelja da započne s isporukom toplinske energije za toplinsku stanicu koja se nalazi u predmetnoj zgradi za razdoblje koje je prethodilo utuženom razdoblju, dakle tužitelj nije samoinicijativnu počeo s grijanjem zgrade u kojoj se nalazi stan tuženika, već upravo na zahtjev ovlaštenog predstavnika stanara te zgrade.

19. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je u utuženom periodu postojao valjani ugovor između tužitelja i suvlasnika stambene zgrade u kojoj se nalazi i stan tuženika slijedom čega je tuženik dužan platiti uslugu grijanja koju mu je tužitelj pružio.

20. Suprotno tumačenje navedene odredbe, dovelo bi do situacije u kojoj tužitelj koji je uredno pružao uslugu opskrbe toplinskom energijom zgrade u kojoj se nalazi i stan tuženika, a suvlasnici zgrade tako isporučenu toplinsku energiju uredno primaju preko svoji trošila i koriste, ne bi bio u mogućnosti tu uslugu i naplatiti samo iz razloga što ne postoji pisani ugovor između tužitelja kao pružatelja usluga i suvlasnika kao korisnika usluga, odnosno uslugu tužitelja suvlasnici bi koristili besplatno i posljedično bili u povoljnijem položaju od korisnika koji imaju sklopljen ugovor s tužitelju i istu uslugu moraju tužitelju i platiti. Zaključno se navodi je prema ocjeni ovog suda činjenica da između tužitelja i suvlasnika pojedine zgrade ne postoje sklopljen pisani ugovor očiti propust obje strane i koji ne može biti na teret odnosno korist samo jednoj od stranaka obveznopravnog odnosa.

21. Tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtjeva.

22. Obzirom da visina potraživanja tužitelja jasno proizlazi iz Izvatka iz poslovnih knjiga na dan 14. veljače 2023. (list 19, 40 spisa) i preslike računa (list 88 – 100 spisa), a tuženik nije isticao ni dokazivao da bi osporio predmetne račune, sud je utvrdio da je potraživanje tužitelja s osnove glavnice u ukupnom iznosu od 418,33 EUR/3.15191 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućom od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate u cijelosti osnovano.

23. Međutim, tuženik je u ovom postupku istaknuo i prigovor zastare, koji je djelomično osnovan.

24. Odredbom članka 232. stavkom 1. točkom 1. ZOO propisano je da tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, zastarijeva za jednu godinu.

25. Odredbom članka 215. stavkom 1. ZOO-a propisano je kako zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je člankom 241. istog zakona određeno kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

26. Kako je prijedlog za ovrhu, sada tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. veljače 2023., a nepodmireni računi dospijevaju 25. siječnja 2022., 24. veljače 2022., 24. ožujka 2022., 22. travnja 2022., 27. svibnja 2022., 24. lipnja 2022., 21. srpnja 2022., 23. kolovoza 2022., 27. rujna 2022., 21. listopada 2022., 30. studenog 2022., 27. prosinca 2022. te 30. siječnja 2023., to je nastupila zastara u odnosu na račun za prosinac 2021. u iznosu od 53,96 EUR koji dospijeva 25. siječnja 2022., dok u odnosu na ostale utužene račune zastara nije nastupila.

27. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u odnosu na račune za 01/2022, 02/2022, 03/2022, 04/2022, 05/2022, 06/2022, 07/2022, 08/2022, 09/2022, 10/2022, 11/2022 i 12/2022, u ukupnom iznosu od 364,37 EUR, dok je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u odnosu na račun za 12/2021 u iznosu od 53,96 EUR.

28. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na iznos glavnice temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a stopa zateznih kamata propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a pri čemu se navodi da je početak tijeka zakonske zatezne kamate određen od datuma kako je to tražio tužitelj, a ne od dana dospijeća svakog pojedinog računa.

29. Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/1, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP) valjalo je odlučiti kao u toč. I. i toč. II. izreke.

30. Kada se radi o troškovima postupka, obzirom je u povodu prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, rješenjem ovoga suda, stavljeno van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je prema stajalištu ovoga suda postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga pa se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom.

31. Kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka u skladu sa odredbom iz čl. 164. st.4. ZPP sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupka pred sudom, to prema stajalištu ovoga suda niti zatezna kamata ne može početi teći na troškove ovršnog postupka prije donošenja odluke o tim troškovima u parničnom postupku, pa dakle i na troškove u svezi izdavanja rješenje o ovrsi kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude.

32. Također se upućuje na Zaključak 3. (Postupak u sporu koji se vodi nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz čl. 58. st.2. Ovršnog zakona NN 112/12, 25/13, 93/14) sa sastanka VSRH od 2. lipnja 2017. prema kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje prosudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP – a, a trošak zastupanja po punomoćniku odmjeren je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje – Tarifa).

34. Tužitelj je u ovom sporu nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva i to samo zbog istaknutog prigovora zastre, a kako zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi tužitelju pripadaju troškovi kako slijedi.

35. Tužitelju s osnove troškova ovršnog postupka pripada trošak javnobilježničke nagrade sa PDV – om u iznosu od 25,00 EU/188,36 kn.

36. Trošak tužitelja s osnove radnji poduzetih po njegovom punomoćniku u parničnom postupku sastoji se od: troška sastava podneska od 11. svibnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, troška zastupanja na ročištima održanim dana 20. ožujka 2025. 16. travnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR za svako sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te troška pristupa na ročište radi objave presude u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tb. 9. toč. 3. Tarife. Tužitelju temeljem Tbr. 46. Tarife pripada i PDV na naprijed odmjeren trošak zastupana po punomoćniku u ukupnom iznosu od 87,50 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR.

37. Dakle, ukupni trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 489,04 EUR slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. i toč. IV. izreke.

U Karlovcu, 13. lipnja 2025.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. t. l., 2. 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Mate Burazin, odvjetnik u Karlovcu

2. Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu