REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6306/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja NS, odvjetničke vježbenice u Zagrebu i punomoćnice tuženika Lorene Bakić, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su ništetne te da ne proizvode nikakav pravni učinak odredbe čl. 2. stavka 1. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i čl. 4. stavka 1. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u eurima Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3211033098, Kreditna partija: 7103868485 od 02. listopada 2007. sklopljenog između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 i tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da isplati tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 865,27 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i to:

-na iznos od 4,19 EUR od 15.05.2008. do isplate

-na iznos od 4,18 EUR od 12.06.2008. do isplate

-na iznos od 4,18 EUR od 12.07.2008. do isplate

-na iznos od 4,16 EUR od 14.08.2008. do isplate

-na iznos od 4,11 EUR od 13.09.2008. do isplate

-na iznos od 4,11 EUR od 11.10.2008. do isplate

-na iznos od 4,12 EUR od 12.11.2008. do isplate

-na iznos od 4,15 EUR od 11.12.2008. do isplate

-na iznos od 4,22 EUR od 13.01.2009. do isplate

-na iznos od 4,30 EUR od 12.02.2009. do isplate

-na iznos od 4,29 EUR od 12.03.2009. do isplate

-na iznos od 4,29 EUR od 10.04.2009. do isplate

-na iznos od 4,25 EUR od 13.05.2009. do isplate

-na iznos od 4,25 EUR od 10.06.2009. do isplate

-na iznos od 4,24 EUR od 11.07.2009. do isplate

-na iznos od 12,40 EUR od 12.08.2009. do isplate

-na iznos od 12,33 EUR od 24.09.2009. do isplate

-na iznos od 12,28 EUR od 14.10.2009. do isplate

-na iznos od 12,33 EUR od 14.11.2009. do isplate

-na iznos od 12,34 EUR od 29.12.2009. do isplate

-na iznos od 12,33 EUR od 14.01.2010. do isplate

-na iznos od 12,39 EUR od 13.02.2010. do isplate

-na iznos od 12,29 EUR od 13.03.2010. do isplate

-na iznos od 12,28 EUR od 14.04.2010. do isplate

-na iznos od 12,29 EUR od 12.05.2010. do isplate

-na iznos od 12,25 EUR od 12.06.2010. do isplate

-na iznos od 12,17 EUR od 14.07.2010. do isplate

-na iznos od 12,21 EUR od 12.08.2010. do isplate

-na iznos od 12,32 EUR od 11.09.2010. do isplate

-na iznos od 12,35 EUR od 08.10.2010. do isplate

-na iznos od 12,43 EUR od 10.11.2010. do isplate

-na iznos od 12,49 EUR od 10.12.2010. do isplate

-na iznos od 12,52 EUR od 12.01.2011. do isplate

-na iznos od 12,54 EUR od 09.02.2011. do isplate

-na iznos od 12,53 EUR od 09.03.2011. do isplate

-na iznos od 12,47 EUR od 09.04.2011. do isplate

-na iznos od 12,48 EUR od 07.05.2011. do isplate

-na iznos od 12,60 EUR od 08.06.2011. do isplate

-na iznos od 12,50 EUR od 07.07.2011. do isplate

-na iznos od 12,60 EUR od 09.08.2011. do isplate

-na iznos od 12,32 EUR od 07.09.2011. do isplate

-na iznos od 12,69 EUR od 07.10.2011. do isplate

-na iznos od 12,67 EUR od 13.11.2011. do isplate

-na iznos od 12,69 EUR od 13.12.2011. do isplate

-na iznos od 12,76 EUR od 15.01.2012. do isplate

-na iznos od 12,83 EUR od 14.02.2012. do isplate

-na iznos od 12,75 EUR od 16.03.2012. do isplate

-na iznos od 12,69 EUR od 15.05.2012. do isplate

-na iznos od 12,78 EUR od 16.06.2012. do isplate

-na iznos od 12,67 EUR od 15.07.2012. do isplate

-na iznos od 12,67 EUR od 15.08.2012. do isplate

-na iznos od 12,53 EUR od 16.09.2012. do isplate

-na iznos od 12,69 EUR od 16.10.2012. do isplate

-na iznos od 12,75 EUR od 20.11.2012. do isplate

-na iznos od 12,72 EUR od 08.12.2012. do isplate

-na iznos od 12,81 EUR od 16.01.2013. do isplate

-na iznos od 12,83 EUR od 16.02.2013. do isplate

-na iznos od 12,83 EUR od 16.03.2013. do isplate

-na iznos od 12,88 EUR od 16.04.2013. do isplate

-na iznos od 12,79 EUR od 16.05.2013. do isplate

-na iznos od 12,64 EUR od 16.06.2013. do isplate

-na iznos od 12,76 EUR od 16.07.2013. do isplate

-na iznos od 12,51 EUR od 14.08.2013. do isplate

-na iznos od 12,63 EUR od 11.09.2013. do isplate

-na iznos od 12,68 EUR od 13.10.2013. do isplate

-na iznos od 12,70 EUR od 15.11.2013. do isplate

-na iznos od 12,72 EUR od 06.12.2013. do isplate

-na iznos od 12,71 EUR od 16.01.2014. do isplate

-na iznos od 12,45 EUR od 08.02.2014. do isplate

-na iznos od 12,45 EUR od 06.03.2014. do isplate

-na iznos od 12,43 EUR od 10.04.2014. do isplate

-na iznos od 12,35 EUR od 17.05.2014. do isplate

-na iznos od 12,34 EUR od 14.06.2014. do isplate

-na iznos od 12,34 EUR od 10.07.2014. do isplate

-na iznos od 12,27 EUR od 15.08.2014. do isplate

-na iznos od 12,24 EUR od 13.09.2014. do isplate

-na iznos od 12,29 EUR od 16.10.2014. do isplate

-na iznos od 13,00 EUR od 15.11.2014. do isplate i to do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III.Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj u preostalom dijelu traži utvrđenje ništetnosti odredbi članka 2. i odredbe članka 4. te u cijelosti odredbi članka 11., 13. i 14. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3211033098, Kreditna partija: 7103868485 od 02. listopada 2007. sklopljenom između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 i tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao neosnovan.

r i j e š i o j e :

I. Dopušta se preinaka tužbe koju je tužitelj učinio podneskom od 07.03.2025.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.088,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 11. lipnja 2019. podnio tužbu protiv Zagrebačke banke d.d. radi utvrđenja i isplate navodeći da je sa tuženikom zaključio Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3211033098 dana 2. listopada 2007. Temeljem Ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa sukladno odlukama tuženika te je ugovarana i valutna klauzula koje odredbe predmetnih ugovora da su ništetne. Tužitelj nadalje navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. 06. 2014. u dijelu vezanom uz ugovaranje kamatnih stopa gdje je pod točkom 4. izreke te presude utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim drugim internim aktima, a prije sklapanja ugovora i prilikom sklapanja ugovora tužitelj kao korisnik kredita nije s tuženikom pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa. Povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14 od 09.04.2015. reviziju odbio kao neosnovanu. Tužitelj je nadalje naveo da u trenutku sastava tužbe ne raspolaže svim potrebnim parametrima za izračun visine preplaćenog iznosa kredita jer nikada nije od tuženika zaprimio jednostrano donesene odluke tuženika o promjeni visine kamatne stope o kojoj je ovisio porast rate kredita koji je istovremeno bio uvjetovan promjenom tečaja, pa kako se radi o ispravama koje se nalaze kod druge strane, tuženika, u smislu odredbe čl. 233. st.1. ZPP-a, predlaže sudu da do dostave tih isprava koje je tuženik dužan podnijeti postupa kao po stupnjevitoj tužbi u smislu odredbe čl. 186b ZPP-a, jer tužitelj ne raspolaže nikakvim podacima temeljem kojih bi mogao jasno i određeno naznačiti svoj tužbeni zahtjev. Isto tako, tužitelj ne raspolaže niti otplatnim planovima po predmetnom kreditu koji su odlučni za izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, koje tužitelj nije bio u mogućnosti provesti prije pokretanja ovoga postupka bez uvida u naprijed spomenute isprave kojima ne raspolaže. Stoga tužitelj nije u mogućnosti određeno postaviti svoj tužbeni zahtjev, a razlog podnošenja stupnjevite tužbe je ujedno i činjenica da tužitelj nije u mogućnosti, nakon zaključenja prethodnog postupka, povisivati svoj tužbeni zahtjev sukladno važećoj noveli ZPP-a. U prilog navedenom tužitelj ukazuje na Izvod iz zapisnika sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. br. Su IV-148/18, koji obvezuje u primjeni i sud. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati neutvrđeni iznos novca na ime preplaćenih obveze temeljem kredita za razdoblje od listopada 2007. pa nadalje koje iznose će tužitelj odrediti nakon što tuženik sudu dostavi potrebne podatke i/ili nakon što sud izvede dokaz financijskim vještačenjem uz naknadu troškova postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu, pojedinačno određenu buduću visinu te ističe prigovor zatare. Tužitelj prije svega ističe da potraživanje tužitelja nije postavljeno sukladno čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku te predlaže da sud zahtjev odbije jer tužitelj nije naveo i dokazao da tuženik tužitelju odbija dati isprave na koje se u svom manifestacijskom zahtjevu poziva. Tuženik ističe i prigovor aktivne legitimacije od strane tužitelja jer se neke od uplata ne mogu povezati sa tužiteljem. Navodi da je u ovom sporu riječ o kreditu uz EUR valutnu klauzulu te da je u revizijskoj odluci u kolektivnom sporu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revt-249/14-2 istaknuo kako izreka pobijane presude čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista bavi isključivo pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu. Ukazuje da ne postoji kolektivna tužba koja je prekinula zastaru za tužiteljev zahtjev koji proizlazi iz ugovora o kreditu uz EUR valutnu klauzulu. Što se tiče ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim propisima. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, dok je podneskom od 11.05.2020. tuženik prigovorio vrijednosti predmeta spora te tužitelju osporava svojstvo potrošača.

3.Rješenjem ovog suda poslovni broj P-6306/201-10 od 8.12.2022. (stranica 77 spisa) pod točkom I. izreke naloženo je tužitelju da u roku 8 dana obrazloži razloge i dostavi dokaze zbog kojih podnosi stupnjevitu tužbu, odnosno da dokaže da mu tuženica prije podnošenja tužbe nije željela dati podatke i isprave potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Točkom II. izreke određeno je da ako tužitelj ne raspolaže dokazima da je prije podnošenja tužbe tražio od tuženice dostavu potrebnih isprava i da mu je tuženica iste odbila dati, tada se nalaže tužitelju da u roku 8 dana ispravi tužbu na način da postavi određeni tužbeni zahtjev. Točkom III. izreke određeno je da ako tužba bude ispravljena u određenom roku smatrat će se da je podnesena sudu onog dana kada je prvi puta podnesena, dok je točkom IV. određeno da ako tužitelj ne ispravi tužbu u određenom roku i u skladu s dobivenom uputom, tužba će biti odbačena (članak 109. stavak 4. Zakona o parničnom postupku).

4. Tužitelj je podneskom od 09.02.2023. (stranica 81-103 spisa) naveo da dostavlja ispravljenu tužbu i predlaže da sud donese presudu kojom je tuženik ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 dužan tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti neutvrđen iznos novca na ime preplaćenih obveza temeljem kredita navedenih u historijatu tužbe za razdoblje počev od listopada 2007. pa nadalje, koje iznose će tužitelj odrediti tek nakon što tuženik dostavi sudu potrebne podatke i/ili nakon što sud izvede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe te kojim je ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, dužna tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Ukoliko sud istaknuti tužbeni zahtjev ne usvoji kao osnovan, tužitelj sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a, ističe tužbeni zahtjev i predlaže sudu da donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetan i da nije nastao te da ne proizvodi nikakav pravni učinak Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3211033098, Kreditna partija: 7103868485 od 02. listopada 2007. između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 i tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos 875,39 Eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, i to na iznos promjenjive kamatne stope, u visini stope pobliže navedenoj u podnesku kao i da naknadi troškove postupka.

5.Tuženik se podneskom od 06.03.2023. (stranica 104-114 spisa) usprotivio preinaci, navodeći da se kolektivne presude u slučaju Franak ne primjenjuju na valute različite od CHF te je u ovom slučaju (EUR kredit) nužno utvrditi da li promjena kamatne stope kako je mijenjana u konkretnom ugovoru suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravnima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe prigovor zastare preinaci u pogledu pretplate u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu kao i prigovor tijeku zateznih kamata, dok podneskom od 26.10.2023. (stranica 118-24 spisa) tuženik ističe da tužitelj nije dokazao svoje svojstvo potrošača.

6. Tužitelj se podneskom od 19.12.2023. (stranica 131-145 spisa) očitovao na podnesak tuženika od 26.10.2023. osporavajući navode u cijelosti, navodeći da je tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o kreditu kao potrošač, a kredit je koristio u privatne svrhe. Pri sklapanju predmetnog ugovora tužitelj je isti potpisao u svojstvu potrošača, a o predmetnom Ugovoru se nije pojedinačno pregovaralo te je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje da su ništetne i da ne proizvode nikakav pravni učinak odredbe čl. 1., 2., i čl. 4., Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3211033098, Kreditna partija: 7103868485 od 02. listopada 2007. između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 i tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i nalaže tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da isplati tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos 875,39 Eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog iznosa, i to na iznos promjenjive kamatne stope (pobliže navedeno u podnesku) uz naknadu troškova postupka.

7. Tuženik se podneskom od 01.02.2024. (stranica 146-153 spisa) očitovao na podnesak tužitelja navodeći da je tužbu trebalo odbaciti jer je podnio tužbu s neodređenim tužbenim zahtjevom, usprotivio se preinaci i istaknuo prigovor zastare i prigovor tijeku zateznih kamata.

8. Tužitelj je nakon provođenja financijskog vještačenja podneskom od 17.09.2024. (stranica 192-212 spisa) naveo da obrazlaže svoj tužbeni zahtjev te istim potražuje razliku u iznosima koje je platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 9,00%, te stoga s naslova razlike anuiteta promjenom kamata potražuje iznos od 865,27 EUR i predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetan i da nije nastao te da ne proizvodi nikakav pravni učinak Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3211033098, Kreditna partija: 7103868485 od 02. listopada 2007. između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 i tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te kojim se nalaže tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da isplati tužitelju GS iz [adresa] Vergotini 6, OIB [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 865,27 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana uplate svakog pojedinog iznosa (pobliže navedeno u podnesku) kao i naknadi troškove postupka.

9.Tuženik je podneskom od 26.02.2025. (stranica 219-228 spisa) prigovorio, nakon provedenog vještačenja, da je tužitelj po treći put preinačio tužbu i postavio zahtjev za ništetnost cijelog ugovora o kreditu, dok tužitelj ranijim podneskom od 19.12.2023. nije tražio ništetnost cijelog ugovora o kreditu.

10. Podneskom od 07.03.2025. (stranica 243-304 spisa) tužitelj je naveo u odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbenog zahtjeva, kako isti nije preinačio tužbeni zahtjev, već je isti uskladio sa sačinjenim nalazom i mišljenjem vještaka od 28. kolovoza 2024. Tužitelj je u ovom predmetu podnio tzv. stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b ZPP-a te se stoga postavljanje tužbenog zahtjeva kojim se određuje visina tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja ne može smatrati preinakom tužbe niti povlačenjem tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju se ne radi o preinaci tužbe, već o stupnjevitoj tužbi, te je u tijeku postupka tužitelj jasno i nedvosmisleno isticao kako zadržava pravo konačno specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijskog vještačenja u ovom postupku, sve sukladno odredbama 186.b ZPP-a. Istaknuo je kako je tužitelj imao pravni interes za podnošenje stupnjevite tužbe, obzirom da u trenutku sastava naprijed navedene tužbe, nije raspolagao podacima temeljem kojih bi mogao jasno i određeno naznačiti svoj tužbeni zahtjev. Radi utvrđenja navedenog tužitelj je predložio provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja, koje je sud i proveo. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje se da nije nastao te da ne proizvodi nikakav pravni učinak Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3211033098, Kreditna partija: 7103868485 od 02. listopada 2007. između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 i tužitelja GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] te kojom se nalaže tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da isplati tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 865,27 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana uplate svakog pojedinog iznosa (po dospijeću pobliže navedenom u podnesku), Ukoliko sud istaknuti tužbeni zahtjev ne usvoji kao osnovan, tužitelj sukladno odredbi čl.188.st. 2. ZPP-a, ističe sljedeći tužbeni zahtjev te predlaže sudu da donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetan te da ne proizvodi nikakav pravni učinak Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3211033098, Kreditna partija: 7103868485 od 02. listopada 2007. između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 i tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te kojom se nalaže tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da isplati tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 865,27 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana uplate svakog pojedinog iznosa. Ukoliko sud istaknuti tužbeni zahtjev ne usvoji kao osnovan, tužitelj sukladno odredbi čl.188. st. 2. ZPP-a, ističe sljedeći tužbeni zahtjev te predlaže sudu da donese sljedeću utvrđuje se da su ništetne te da ne proizvode nikakav pravni učinak odredbe čl. 2., 4., 11. 13. i 15. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3211033098, Kreditna partija: 7103868485 od 02. listopada 2007. između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 i tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te kojim se nalaže tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da isplati tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 865,27 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana uplate svakog pojedinog iznosa.

11. Podneskom od 17.04.2025. (stranica 324-327 spisa) tuženik je naveo da se tužitelj neosnovano pozivao na odredbu čl. 186b ZPP jer da nisu bile ispunjene pretpostavke za stupnjevitu tužbu jer nije dokazao da je zatražio dokumentaciju, a da je tuženik takvu dokumentaciju odbio predati, da je tužitelj više puta izvršio preinaku, a da je tužbeni zahtjev i dalje nerazumljv te da je postavio glavni tužbeni zahtjev i dva eventualna zahtjeva pri čemu tužitelj potražuje da se utvrdi da ne proizvode učinak odredbe čl. 2., 4., 11., 13. i 15. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu. Navedene odredbe sadrže početnu kamatnu stopu, iznos kredita, obvezu vraćanja kredita, iznos anuiteta, otplatu kredita anuitetnom otplatom, odredbe o dospijeću anuiteta, odredbe o osiguranju, odredbe o otplati kredita i sl. Zbog čega bi navedene odredbe u cijelosti bile ništetne tužitelj ne daje apsolutno niti jedan navod, a sud je vezan upravno činjeničnim supstratom.

12. U odnosu na prigovor preinake tužbe valja reći da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u tužbi primjenom čl. 186b. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) kojim je propisano da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati (postavlja se jedan zahtjev). Stoga je tužitelj pozvan dostaviti dokaze zbog kojih podnosi stupnjevitu tužbu, a ako takvih dokaza nema da uredi tužbu na način da postavi određeni tužbeni zahtjev te je tužitelj podneskom od 09.02. 2023. postavio određeni tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP isticanjem više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi tražeći isplatu neutvrđenog iznosa na ime preplaćenih obveza prema ugovoru o kreditu te podredni zahtjev radi utvrđenja ništetnim i da nije nastao ugovor o kreditu te kojim se nalaže tuženiku da tužitelju s naslova promjenjive kamatne stope isplati iznos od 875,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Kako je tužitelj više puta preinačavao tužbu sud je, unatoč protivljenju tuženika u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP, dopustio preinaku tužbe jer smatra da je to svrsihodno za končano rješenje odnosa među strankama u smislu odredbe 190. st. 3. ZPP i to učinjenu podneskom od 07.03.2025. prema kojoj je tužitelj postavio glavni tužbeni zahtjev i dva eventualno kumulirana zahtjeva.

13. U odnosu na prigovor tuženika vrijednosti predmeta spora da je vrijednost predmeta spora prenisko određena te prigovor tužitelja da s tuženik već upustio u raspravljanje u odgovoru na tužbu, a nije prije isticao taj prigovor nego tek u podnesku od 11.05.2020. te na ročištu održanom 10.03.2025., valja navesti da ovaj sud smatra obzirom na to da se u ovom postupku izvode dokaze kako u pogledu deklaratornog dijela zahtjeva tako i u pogledu kondemnatornog dijela zahtjeva da vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 20.000,00 kuna, koliko je tužitelj i naznačio u tužbi odnosno prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, 2.654,45 eura.

14. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o nenamjenskom gotovinskom kreditu (stranica 5-8 spisa), Obavijest o promjeni kamatne stope (stranica 22 spisa), promet po kreditu (stranica 23-29 spisa), Opće uvjete poslovanja tuženika (stranica 30-34 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju sa domaćim i stranim fizičkim osobama (stranica 35-42 spisa), apartman Stancija Vergotini Booking. com (stranica 47-52 spisa), odluke sudova (stranica 56-68 spisa), Izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 30.01.2020. (stranica 69 spisa), uvid u neotpravljenu odluku VSRH broj Rev- 677/2021 (stranica 76 spisa), uvid u dostavljenu dokumentaciju tuženika na zahtjev punomoćnice tužitelja (stranica 159-173 spisa), proveo je financijsko vještačenje po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (stranica 181-187 spisa), uvid u odluku suda (stranica 305-317 spisa), saslušao je svjedoke RS GS i ŠS i tužitelja kao stranku (stranica 320-322 spisa) te uvid u odluku suda (stranica 330-334 spisa).

15. Odredbom čl. 188. st. 1. ZPP propisano je da u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kada su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega nije osnovan (čl. 188. st. 2. ZPP). Tužitelj je podneskom od 07.03.2025. (stranica 243-304 spisa) postavio glavni tužbeni zahtjev i dva eventualno kumulirana zahtjeva.

16. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da nije nastao i ne proizvodi nikakav pravni učinak Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 02.10.2007. sklopljen između tužitelja tuženika te kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 865,27 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, prvi eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja da je ništetan i ne proizvodi nikakav pravni učinak Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 02.10.2007. sklopljen između tužitelja tuženika te kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 865,27 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te drugi eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja da su ništetne i ne proizvode nikakav pravni učinak odredbe čl. 2., 4., 11., 13. i 15. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između tuženika i tužitelja od 02.10.2007. te kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 865,27 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu troškova postupka.

17. Sud ocjenjuje da, iako tužitelj u tužbi tvrdi da su ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, da se kondemnatorni dio zahtjeva odnosi na isplatu novčanog iznosa s naslova promjenjive kamatne stope jer je u tom pravcu i provedeno financijsko vještačenje odnosno vještak je izradio nalaz i mišljenje u pravcu izračuna preplaćenog i manje plaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope.

18.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev djelomično osnovan na način naveden u izreci presude.

19. Nije sporno da su tužitelj (kao korisnik kredita) i tuženik (kao kreditor), sklopili 02.10.2007. Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu kojim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 18.000,00 EUR.

20. Člankom 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 18.000,00 eura i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ugovora iznosi 9,00% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stope redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Redovna kamata obračunava se od dana stavljanja kredita u otplatu. Kredit se stavlja u otplatu prvog dana u narednom mjesecu po iskorištenju kredita. Interkalarna kamata obračunava se na neiskorišteni iznos kredita od dana isplate do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 dana od dana do kojeg je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate kreditor će pisanim putem obavijestiti korisnika kredita. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate, te će kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primjenjuje se redovna kamatna stopa. Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora.

20.1. Člankom 4. Ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima, u iznosu kunske protuvrijednosti od 289,61 eura obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni duga i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu, a počev od dana dospijeća prvog anuiteta. Prvi anuitet otplate kredita dospijeva na naplatu prvog dana u narednom mjesecu od onog mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu.

20.2. Člankom 11. Ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita, sudužnik i jamac obvezuju se radi dospjele tražbine po ovom ugovoru (glavnica, kamate, naknade i drugi troškovi) kreditoru dostave suglasnost o zapljeni svojih plaća, mirovina ili drugih stalnih ili povremenih novčanih primanja u obliku koji odredi kreditor. Osobe iz prethodnog stavka pristaju da ta suglasnost u obliku javnobilježnički ovjerene isprave ima pravni učinak rješenja o ovrsi (članak 178. st. 1. Ovršnog zakona) i obvezuje sve pravne i fizičke osobe kod kojih ostvaruju novčana primanja.

20.3. Člankom 13. Ugovora o kreditu ugovoreno je kreditor ima pravo otkazati krediti ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog ugovora. Kreditor i korisnik kredita suglasni su da cjelokupna tražbina kreditora po ovom ugovoru dospijeva u slučaju otkaza kredita danom kada javni bilježnik, po nalogu kreditora pošalje otkaz kredita, na adresu iz zaglavlja ovog ugovora ili adresu o kojoj je korisnik kredita obavijestio kreditora sukladno čl. 14. ovog ugovora. Korisnik kredita suglasan je da tako učinjen otkaz kredita proizvodi pravne učinke od dana predaje preporučene pošiljke na pošti, bez obzira da li je dostava uspjela ili ne. Otkaz korisniku kredita čini dospjelom cjelokupnu tražbinu kreditora i prema sudužniku, zalogodavcu i jamcu.

20.4. Člankom 15. Ugovora o kreditu ugovoreno je korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.

21.U odnosu na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu tužitelj u tužbi i tijekom postupka ne navodi razloge ništetnosti osim što ukazuje na presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-71239/13 od 13.04.2014. koje se na ovaj pravni odnos ne mogu primijeniti obzirom na to da su se presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača bavile pitanjem kredita čija je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka (CHF), a u ovom predmetu je glavnica kredita vezana uz EUR.

22.Pojam ugovora o kreditu definiran je člankom 1065. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) na način da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Iz citirane odredbe proizlazi da su bitni sastojci ugovora o kreditu davanje određenog novčanog iznosa (obveza banke) i vraćanje novčanog iznosa uz plaćanje kamate (obveza korisnika kredita). U konkretnom slučaju obje stranke ispunile su svoje obveze – banka je isplatila iznos kredita, a tužitelj je vratio isplaćeni iznos uvećan za kamate. Dakle, Ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen i kredit je plaćen.

23.Člankom 105. stavak 1. ZOO-a propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

24.Člankom 105. stavak 2. ZOO-a propisano je da će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

25.Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra da nije osnovan zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništavosti cijelog Ugovora o kreditu, pa je takav (glavni) zahtjev u cijelosti odbijen.

26.Kao sporno valjalo je utvrditi, obzirom na činjenične navode tužbe, jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR, u predmetnom Ugovoru o kreditu bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno jesu li nepoštene (imajući u vidu da se u ovom postupku ne primjenjuju utvrđenja iz presuda vezanih za kolektivne interese potrošača čija je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka (CHF), obzirom na to da je u ovom predmetu glavnica kredita vezana uz EUR), a posljedica nepoštenosti odredaba je njihova ništetnost te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bio plaća da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 9%, a koji iznos konačno postavljenim zahtjevom potražuje u ovom postupku. Nadalje, kao sporno valjalo je utvrditi status tužitelja kao potrošača, obzirom na prigovor tuženika da tužitelj nema status potrošača, tijek zateznih kamata, osnovanost i visinu zahtjeva.

27.Radi utvrđenja navedenih okolnosti sud je saslušao svjedoke i to suprugu tužitelja RS koja je iskazala da je prema Ugovoru koji je predmet spora u postupku bila jamac kredita kojeg je sklopio njezin suprug, školovali su djecu te su imali novčanih problema i dugova pa su iz tog razloga uzeli kredit da bi otplatili dugove. Ugovor je došla potpisati kod javnog bilježnika. Navela je na pitanje suda je li bila u banci i jesu li joj objašnjene odredbe Ugovora, da koliko se sjeća, nije ni bila u banci, već je Ugovor potpisala kod javnog bilježnika. Na pitanje suda je li pročitala Ugovor, navela je da je koliko se sjeća, ali nije sigurna je li razumjela sve odredbe Ugovora. Na pitanje suda je li pitala za bilo kakvo pojašnjenje Ugovora, navela je da nije jer je Ugovor prvi put vidjela kod javnog bilježnika kad ga je potpisivala.

28.Sud je kao svjedoka saslušao ŠS koji je naveo da je sa tužiteljem radio u INI u Šubićevoj ulici te mu je poznato da je tužitelj imao financijske poteškoće, te jer radi navedenog pozajmljivao novac od prijatelja i kolega. Tražio je na sve načine izlaz iz te situacije, jednoga dana da mu je rekao da mu je odobren kredit u Zagrebačkoj banci i pitao ga da li bi mu mogao biti svjedok, odnosno ovjeritelj kredita. Sud je uvidom u Ugovor o kreditu utvrdio da je svjedok ŠS tužitelju bio jamac prema Ugovoru o kreditu. Svjedok je naveo da je jednoga dana kada su sazreli uvjeti za to otišli i ovjerili potpise i to tužitelj, njegova supruga i on kao i da on nije znao ništa o Ugovoru kao i o njegovim uvjetima te da su potpis ovjerili kod javnog bilježnika preko puta Zagrebačke banke u Jurišićevoj ulici.

29. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je išao u banku interesirati se o podizanju kredita jer je 6 godina bio bez posla i imao je financijske poteškoće, školovao je djecu, jedno u inozemstvu, a drugo u Zagrebu. U banci su mu rekli da može dobiti 18.000,00 EUR najviše, imao je jako puno dugova i to je bio maksimalni iznos koji sam je mogao ostvariti po Ugovoru o kreditu. Novce je posuđivao uglavnom od kolega iz firme, odnosno ljudi koji su ga poznavali i mogli su mu pomoći, jer su znali u kakvoj je situaciji. Ugovor je pročitao, ali nije razumio pojedine odredbe, međutim bio je u tako teškoj financijskoj situaciji, te nije puno razmišljao o tome. Na pitanje suda je li tražio pojašnjenje pojedinih odredbi Ugovora, naveo je da nije, ali da je bio u takvoj teškoj financijskoj situaciji da je prihvatio bilo što. Nije mu bilo bitno što piše u Ugovoru jer mu je bilo važno da dobije novac, a moguće je da je i pitao za pojašnjenje pojedinih odredbi Ugovora, ali mu nije odgovoreno jer je to sve bilo uzmi ili ostavi. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je dobio kakve obavijesti o promjeni kamatne stope, naveo je da nikad nije zaprimio obavijesti, jer om to ne bi potpisao. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li mogao pregovarati oko sadržaja i uvjeta, kakva će biti kamatna stopa, jamstva, kolika će biti rata kredita, naveo je da nije. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je bio u mogućnosti ranije otplatiti kredit, naveo je da je išao u banku svaki mjesec, nekoliko mjeseci prije isteka Ugovora o kreditu otišao je u banku pitati može li otplatiti kredit u cijelosti prije isteka vremena na što mu je odgovoreno da treba platiti naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita, te je odustao od toga i nastavio otplaćivati kredit. Tužitelj je nadalje naveo da ne zna što znače riječi promjenjiva kamatna stopa jer nije financijski pismen. Na poseban upit punomoćnika tuženika koliko su rasli anuiteti, naveo je da se ne sjeća, ali da su anuiteti stalno rasli. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li za vrijeme sklapanja Ugovora i za vrijeme otplate kredita imao kakav obrt, trgovačko društvo, naveo je da nije već je bio zaposlen u firmi. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li sredstva kredita trošio za kuću na adresi [adresa], naveo je da nije, već je to kuća njegove punice, a on tamo živi.

30. Na temelju iskaza tužitelja i svjedoka RS, a koje sud u cijelosti prihvaća, jer su međusobno suglasni, proizlazi da tužitelju nisu bili predočeni parametri na temelju kojih će banka mijenjati kamatnu stopu, niti je tužitelj uopće mogao pregovarati o odredbama kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, već je tužitelju na potpis dan ugovor s unaprijed određenim i tipskim ugovornim odredbama.

31.U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača, jer da to svojstvo nije dokazao odnosno nije dokazao da je sredstva kredita koristio u potrošačke, a ne poduzetničke svrhe obzirom na to da se na adresi tužitelja obavlja poduzetnička djelatnost iznajmljivanja apartmana valja navesti da je sud iz iskaza tužitelja i svjedoka RS utvrdio da je tužitelj uzeo kredit kod tuženika radi rješavanja novčanih problema vezanih uz školovanje djece, a što je potvrdio i svjedok ŠS. Stoga sud zaključuje da tužitelj nije koristio sredstva kredita u poduzetničke svrhe neovisno o tome što se na adresi tužitelja iznajmljuju apartmani već je sredstva nenamjenskog kredita koristio u potrošačke svrhe te time dokazao svojstvo potrošača. Osim toga, na tuženiku, kao kreditoru, je teret dokaza činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima, a sud smatra da takve posebne okolnosti tuženik nije, niti naveo, niti dokazao.

32. U pravu je tuženik kada tvrdi da na ovaj pravni odnos nema direktnog učinka presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača jer se ta presuda bavila pitanjem kredita čija je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka (CHF).

33. Međutim, vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama bitno je istaknuti da je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (Zagrebačka banka d.d. kao 1-tuženik) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

34. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

35. Ovaj postupak značajan je iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa naveo kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva.

36. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.". Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako, temeljem čega te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati niti je tužitelj na to mogao imati bilo kakav utjecaj.

37.Stoga je tužitelju prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope i valutne klauzule, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju, kao klijentu-potrošaču, da pristane na takve odredbe. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (ovdje tužitelja) na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužitelj) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer o istoj nije pojedinačno pregovarao (kako je ranije obrazloženo), a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne.

38.Slijedom svega navedenog, kako sama promjena kamatne stope i valutne klauzule nije bila zakonom zabranjena, ali način na koji je to napravljeno predmetnim Ugovorom o kreditu nije bilo u skladu sa zakonom, to je ovaj sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu kojim zahtijeva utvrditi ništavim dio odredbe vezane uz valutu CHF, čl. 2. stavku 1. i čl. 4. stavku 1. te je stoga odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

39.Prigovori koje tuženik iznosi tijekom postupka nisu doveli u sumnju ranije utvrđenje suda. Naime, čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; dalje: ZZP-a 03) određuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca koji je predan tužitelju samo na potpis. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Slijedom navedenog, a kako se radi o unaprijed formuliranom ugovoru, odnosno tipskom ugovoru, teret dokaza pada na tuženika, a koji, po mišljenju suda, nije dokazao suprotno, odnosno da bi se o pojedinoj ugovornoj odredbu, koje odredbe tužitelj traži utvrditi ništetnim, pojedinačno pregovaralo te da je tužitelj imao utjecaj na sadržaj tih odredbi.

40.Nadalje, čl. 87. ZZP-a određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava, dok je sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

41. Dakle, slijedom navedene odredbe, sud smatra da postoji djelomična ništavost dijela odredbi čl. 2. stavka 1. koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i čl. 4. stavka 1. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je plaćanje anuiteta vezano uz euro, dok u preostalom dijelu odredbe čl. 2. Ugovora koji se odnosi na interkalarnu kamatu, obračun interkalarne kamate, redovnu kamatu, u preostalom dijelu odredbe čl. 4. koji se odnosi na izmjenu anuiteta, dospijeće anuiteta, odredbe čl. 11. koja se odnosi na dostavu suglasnosti korisnika kredita, sudužnika i jamca o zapljeni plaće, mirovine ili drugih stalnih ili povremenih novčanih davanja, članka 13. koja se odnosi na otkaz ugovora o kreditu te članka 15. koja se odnosi na prijevremenu otplatu kredita sud smatra da predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu ništetne niti je tužitelj u činjeničnim navodima tužbe naveo razloge zbog kojih bi predmetne odredbe bile ništetne zbog čega je sud odbio zahtjev tužitelja u tom dijelu i odlučio kao pod točkom III. izreke.

42. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula kojim je iznos anuiteta vezan uz glavnicu u eurima, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih i manje plaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope.

43 . Neosnovan je prigovor zastare, jer se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavak 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništavosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, to zastarni rok propisan člankom 225. ZOO-a od pet godina nije protekao (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20).

44. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da visina potraživanja koja proizlazi iz promjene kamatne stope odnosno da razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 9%, iznosi 865,27 eura.

45. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok se tuženik nije ni očitovao.

46. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.

47. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope sukladno nalazu i mišljenju vještaka u iznosu od 865,27 eura.

48. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos koji je utvrđen vještačenjem tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a dan uplate je utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO.

49. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 5. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1 - 100 bodova), sastav podneska od 12.05.2020. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 18.05.2020. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 09.02.2023. (Tbr. 8/1-100 bodova), pristup ročištu od 06.11.2023. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 19.12.2023. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu od 12.02.2024. (Tbr. 9-1 OT-a 100 bodova), sastav podneska od 17.09.2024. (Tbr. 8/1-100 bodova), sastav podneska od 07.03.2025. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 10.03.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova) i zastupanja na ročištu 30.04.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova), ukupno je tužitelju priznato 1.100,00 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 2.200,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 550,00 eura, odnosno sveukupno 2.750,00 eura. Također mu je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eura i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 eura, tako da ukupno dosuđen trošak iznosi 3.088,45 eura.

50. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) tekuće od presuđenja do isplate.

51. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 17.06.2019. kojim tužitelj dostavlja dokaz o uplati pristojbe na tužbu jer sud uplatu vidi preko e komunikacije i sastava podneska od 12.03.2014. kojim tužitelj dostavlja dokaz o uplati predujma jer sud uplatu vidi preko e-komunikacije. Nadalje, tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu jer je tužitelj oslobođen kao potrošač plaćanja navedenih pristojbi sukladno čl. 11. točki 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23) te nije priznat trošak naknade za pristup ročištu na kojem se objavljuje presuda. Konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP-a smatraju opravdanim parničnim troškovima.

52. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen je primjenom članka 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.