Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4359/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Aniti Ćavar, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja FŽ, državljanina Ruske Federacije, rođenog **.**.2002. u mjestu Malgabek, država Ruska Federacija, smještenog u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 41, zastupanog po opunomoćenici, pružateljici besplatne pravne pomoći, Martini Grgec, odvjetnici u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon objave presude, 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/22-06/8325, URBROJ: 511-01-212-24-23 od 17. rujna 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II Nalaže se tuženiku da riješi o zahtjevu tužitelja u roku od 60 dana od dana dostave ove presude.

III Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

IV Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/22- 06/8325, URBROJ: 511-01-212-24-23 od 17. rujna 2024.ponovno je nakon ovosudne presude broj Us I-1621/2024 od 11.srpnja 2024. odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te mu je naloženo da u roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja napusti Europski gospodarski prostor (EGP).

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe da je tuženik pogrešno zaključio da ne postoje uvjeti za azil iz čl. 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

2.1. Dalje se pozvao na obrazloženje presude ovog suda od 11.srpnja 2024.kojom je poništeno rješenje tuženika i predmet vraćen na ponovni postupak.

Istaknuo je kako tuženik u ponovljenom postupku i osporavanom rješenju u cijelosti ignorira pravna shvaćanja i primjedbe suda, te ponovno provodi opsežno višesatno saslušanje tužitelja na iste okolnosti na koje je prethodno već dva puta saslušan, a vezano za poziv za vojsku i izdavanje putovnice, te strahu od nasilja u Ukrajini. Tuženik je ponovno ocjenjivao dokaze koji su već ocjenjivani, te ponovno tražio dostavu već ranije dostavljenih dokaza

2.2. Tužitelj je naveo kako tuženik osporavano rješenje ponovno suprotno shvaćanju suda temelji na navodnim nevjerodostojnim izjavama tužitelja o izdavanju putovnice i vojnog poziva, te navodnom nepostojanju vjerojatnosti za slanje u rat u Ukrajinu i navodno sigurnom povratku u zemlju podrijetla.

Sve prigovore istaknute protiv ranije poništenog rješenja tuženika donesenog u ovom predmetu, tužitelj ističe kao sastavni dio i ove tužbe, kao prigovore protiv ovog rješenja, obzirom je ono u bitnom i u većem dijelu doslovno isto kao i poništeno rješenje.

2.3. Preispitujući zahtjev tužitelja u smislu čl.21 ZMPZ u pogledu postojanja uvjeta za odobrenje supsidijarne zaštite tuženik je u obrazloženju pobijanog rješenja pogrešno zaključio da tužitelj ne ispunjava uvjete iz čl.21. ZMPZ-a.

2.4. Tužitelj je ostao kod svih navoda iz ranijeg postupka, te posebno ukazao kako tuženik neosnovano i neutemeljeno nije prihvatio kao vjerodostojne njegove ranije izjave da mu prijeti mobilizacija u vojsku za rat u Ukrajini unatoč tome što je tužitelj priložio izvornik poziva u rusku vojsku i vojnu knjižicu prema kojoj je obveznik vojne službe u Rusiji. Navedene isprave su vjerodostojne i javne isprave jer su izdane od strane nadležnih tijela u okviru njihove nadležnosti. Vjerodostojnost i istinitost navedenih poziva tuženik nije niči osporio, osim paušalno da vjeruje u način dostave tog poziva. Dodao je kao bilo kakve okolnosti vezane uz eventualne nepravilnosti u dostavi tog poziva ne čine nevaljanim sam taj poziv.

2.5. Tužitelj ustraje kako njegov slučaj treba sagledati u kontekstu svih okolnosti, što nije učinjeno. Objektivnu okolnost straha trebalo je procjenjivati i u skladu sa čl.24. ZMPZ (načelo „sur place“). Izostalo je bilo kakvo obrazloženje zašto tuženik osporenim rješenjem odstupa od svoje (i sudske) dosadašnje prakse u uvjetima postajanja identičnih razloga za priznanje azila, a u osporenom rješenju izvori o stanju u zemlji podrijetla citiraju se površno i djelomično. Nije uzeo u obzir aktualne činjenice o zemlji podrijetla i cjelokupni kontekst.

2.6. Predlaže sudu da ponovno poništi osporavano rješenje i tužitelju prizna azil u RH.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva pri čemu je ostao kod argumentacije iznesene u osporavanom rješenju. Dalje je dodao kako je novo rješenje donio temeljem dodatnog saslušanja , te se uvidom u dokazne materijale utvrdilo da se ne radi o pozivu za služenje vojnog roka već pozivu na medicinske preglede u svrhu služenja vojnog roka, a utvrđena je i nevjerodostojnost samog poziva na liječnički pregled. Tuženik smatra kako je tužiteljev strah subjektivne naravi obzirom je zemlju napustio legalnim putem.

3.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je održao usmenu raspravu čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj36/2024, dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj: 70/15, 127/17, dalje ZMPZ) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

8. Odredbom članka 22. točkom 4. ZMPZ-a propisano je da političko mišljenje, kao razlog proganjanja, posebno uključuje mišljenje, stajalište ili uvjerenje o stvarima povezanim s mogućim progoniteljima iz članka 25. ovoga Zakona te njihove politike ili metode, bez obzira na to da li je tražitelj postupao po tom mišljenju, stajalištu ili uvjerenju.

9. Odredbom članka 23. stavka 2. točke 5. ZMPZ-a propisano je da djela proganjanja mogu biti i sudski progon ili kažnjavanje radi odbijanja obavljanja vojne službe prilikom sukoba, kada bi obavljanje vojne službe uključivalo kaznena djela ili radnje koje potpadaju pod razloge isključenja navedene u člancima 30. i 31. ovoga Zakona.

10. Odredba stavka 3. istog članka propisuje da između razloga i djela proganjanja i/ili nepostojanja zaštite protiv tih djela mora postojati povezanost.

11. Odredbom članka 24. stavka 1. točke 1. ZMPZ-a propisano je da se osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može temeljiti i na događajima koji su se dogodili i nakon što je tražitelj napustio zemlju podrijetla.

12. Odredbom članka 25. ZMPZ-a propisano je da proganjanje mogu provoditi državna tijela.

13. Odredbom članka 29. ZMPZ-a propisano je da će se iskaz tražitelja smatrati vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako: 1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja, 2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev, 3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata, 4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i 5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.

14. Iz osporavanog rješenja u bitnom proizlazi da je zahtjev tužitelja za odobravanje azila odbijen, jer tužitelju obzirom na nepostojanje vojnog iskustva, izdavanje putne isprave i napuštanje zemlje ne prijeti opasnost od mobilizacije. Tužiteljev iskaz u suprotnosti je sa zakonima i propisima Ruske Federacije, te kao mobilizirana osoba tužitelj nije mogao dobiti novu putnu ispravu niti je mogao legalno napustiti zemlju. Kako se pozivi za vojsku uručuju osobno to ne mogu biti uručeni drugoj osobi (ocu) dovodi se u pitanje i vjerodostojnost navedenog poziva na kojem tužitelj temelji svoj zahtjev za međunarodnu zaštitu, a čemu u prilog ide i nedosljednost u iskazu te tužiteljeva nepreciznost i neupućenost oko uručenja njegovog poziva te nevjerodostojnost cjelokupnog iskaza oko izdavanja putovnice. Nadalje, 28. listopada 2022. (na dan kad je tužitelj zaprimio poziv) proglašen je službeno kraj mobilizacije u Rusiji. Na temelju navedenog utvrđeno je da tužitelj kao osoba koja ne podliježe vojnoj službi ima pravo napuštanja Ruske Federacije, a samim time i povratak u zemlju podrijetla ne bi trebao imati zakonskih posljedica, nije vojni obveznik. Dokument „poziv u rusku (čečensku vojsku)" ocijenjen je nevjerodostojnim, jer ne vjeruju načinu dostave poziva. Obrazloženo je da je tužitelj Rusku Federaciju (dalje Rusiju) napustio prije slobodno te da mu ne prijeti mobilizacija. Dakle, utvrđeno je da su navodi tužitelja nevjerodostojni, da ne postoji realna opasnost da bi tužitelj po povratku u Rusku Federaciju bio izložen mobilizaciji u ruske vojne postrojbe radi sudjelovanja u ratu u Ukrajini te da na njegovoj strani ne postoji temelj za osnovano strahovanje da bi zbog svojih političkih mišljenja (aktivnog izražavanja protivljenja vojnoj agresiji) mogao biti izložen institucionalnom progonu.

15. Sud iznesen stav tuženika ne može prihvatiti kao osnovan i pravilan te činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

16. Prvotno se ističe da spisu tuženika ne prileži dopis SOA-e iz kojeg bi proizlazilo da u odnosu na tužitelja ne postoje zapreke za pozitivno rješavanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

17. Nadalje, iz zahtjeva tužitelja za međunarodnu zaštitu od 10. siječnja 2023. (zapisnik), službene bilješke od 28.12.2022. o izraženoj namjeri za podnošenje međunarodne zaštite, zapisnika o saslušanju od 19. srpnja 2023. u bitnom proizlazi da je tužitelj napustio Rusiju u listopadu 2022. i da se u istu od tada nikada nije vratio, da je legalno sa sestrama u prosincu 2022. napustio Kazahstan u koji je prvotno otišao. Tužitelj posjeduje putovnicu, Rusiju je napustio bez problema. U zemlji podrijetla mu živi otac, o njemu su se raspitivali dok je bio u Kazahstanu. Pojasnio je način na koji mu je izdana putovnica u Moskvi i naveo osobe koje su mu pomogle oko izdavanja. Nije služio vojnu obvezu i nema vojnu knjižicu.

18. Tužitelj je u svim svojim iskazima jasno naveo da je napustio zemlju iz straha od mobilizacije, a nije želio sudjelovati u ratu protiv Ukrajine, a poziv za vojsku koji je preuzeo njegov otac predstavljao je opasnost. Smatra da bi, ako se vrati u Rusiju, mogao ili biti zatvoren, mučen i ubijen ili da će biti poslan na ratište u ratu s Ukrajinom, u kojem ne želi sudjelovati (ne želi sudjelovati u tom ratu, niti u bilo kakvom ubijanju ljudi). Tužitelj želi ostati živjeti i raditi u RH.

19. Sud je na ročištu u prethodnom postupku saslušao tužitelja uz nazočnost sudskog tumača za ruski jezik te je tužitelj u svom iskazu u bitnom naveo da su njegovi razlozi za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u RH politički razlozi, odnosno političko neslaganje s režimom Rusije te njegov opravdani strah da će ga se poslati na ratište u Ukrajinu u kojem ne želi sudjelovati. Sud nije smatrao potrebnim provoditi ponovno saslušanje tužitelja budući ga je na iste okolnosti i dostavljene dokaze detaljno ispitao.

20. Pojasnio je i vrlo detaljno opisao svoj odlazak iz Čečenije, način dostave poziva za vojsku, te postupak u kojem mu je izdana putovnica.

21. Sud pponovno utvrđuje da su iskazi tužitelja dani pred upravnim tijelima na zapisnik kao i iskaz pred ovim Sudom istovjetni u svim bitnim činjenicama te sud njegove iskaze u upravnom postupku, kao i iskaz dan na ročištu održanom pred ovim sudom, ocjenjuje vjerodostojnim.

22. Dakle, sud utvrđuje da tužitelj traži azil, jer osnovano strahuje od mobilizacije i nasilnog upućivanja u rat. Ističe da ne želi sudjelovati u tom ratu, a da bi zasigurno bio mobiliziran, te smatra da bi ga se progonilo ili kažnjavalo radi odbijanja obavljanja vojne službe prilikom tog rata.

23. Vezano za osnovanost navoda tužitelja o opravdanom strahu da bi mogao biti mobiliziran u slučaju povratka u Rusiju, tužitelj je sudu dostavio dokaze, prepisku i komunikaciju članova obitelji, koja dokumentacija je dana strankama na uvid, te je izvršen prijevod na zapisnik po ovlaštenom sudskom tumaču za ruski jezik.

24. Sud je u ovom sporu ponovno utvrdio da postoji opća vjerodostojnost iskaza tražitelja, da je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev, da su svi relevantni elementi koji su tužitelju na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata, da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i da je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio. Ističe se kako predmetni poziv nije jedino što je sud ocjenjivao u donošenju presude koja je donesena temeljem cjelokupnog postupka u kojem je i tuženik iznosio prigovore.

24.1 Posebno se napominje kako je netočno da je tužiteljev poziv trebao biti vidljiv u Gosuslugi jer je tužiteljev poziv izdan u 10.mj.2022, a zakon koji uopće spominje pozive vidljive u Gosuslugi donesen je 6 mjeseci kasnije, tek u travnju 2023.

Nejasno je od kakvog su značaja za tužiteljevo priznanje azila kontradiktornosti u izjavama članova njegove obitelji koje su dane izvan njegova predmeta.

24.2 Sud naglašava i kako je postupak izdavanja putovnice i činjenice vezane za njezino izdavanje tužitelj detaljno obrazložio i njegov iskaz ocijenjen je vjerodostojnim. Ovaj sud ocjenjuje kako pozivanje tuženika na izjave predsjednika F nema značaj niti pravno uporište za donošenje odluke u ovom upravnom sporu.

24.3 Sud naglašava kako je i okolnost mogućnosti legalnog izlaska iz zemlje već raspravljena u ranijem upravnom sporu.

25. Imajući na umu navedeno sud je osporeno rješenje ocijenio nezakonitim iz kojeg razloga je temeljem članka 117. stavka 1. ZUS-a u izreci presude poništio osporeno rješenje.

26. Stoga će u postupku nakon ove presude nadležno tijelo ishoditi mišljenje SOA- e o tome postoje li zapreke za pozitivno rješavanje zahtjeva te potom donijeti novo rješenje o zahtjevu tužitelja, sukladno citiranim propisima uvažavajući pri tome iznesena pravna shvaćanja i primjedbe suda.

27. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).

28. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.), sastav obrazloženog podneska u iznosu od 1.000,00 EUR-a i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a.

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvj. Martina Grgec, [adresa] Zagreb, Bukovačka cesta 51

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis