REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-9033/2021-45

(P-1153/2023)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju i diplomirana pravnica TS, protiv tuženika METALMINERAL-KAMEN d.o.o., OIB: 38656219197, Svetonedeljska 16, Kerestinec, kojeg zastupa punomoćnik Boris Jukić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku METALMINERAL-KAMEN d.o.o., OIB: 38656219197, Svetonedeljska 16, Kerestinec, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 8.696,70 eura sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 4.205,08 eura od 2. prosinca 2020. do isplate.

- na iznos od 4.491,62 eura od 24. studenog 2022. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 567,00 eura po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 9. studenog 2009. u nezgodi na radu stradao osiguranik tužitelja BS, a za koju nezgodu je odgovoran tuženik kao poslodavac jer nije poštivao sve mjere zaštite na radu. Da je rješenjem tužitelja broj 806078 od 27. svibnja 2011. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad kao posljedica štetnog događaja. Da je invalidska mirovina isplaćivana osiguraniku tužitelja ukupno u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2020. u visini 31.683,18 kn, koji iznos predstavlja štetu koju trpi sukladno odredbama čl. 161. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju, slijedom čega predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti mu gore navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

1.1. U tužbi koja je predmetom postupka broj P-1153/26 tužitelj s iste osnove potražuje isplaćeni iznos mirovina za razdoblje od 1. studenog 2020. do 31. listopada 2022. u iznosu od 4.491,62 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći kako je uzrok predmetne nezgode nepažnja oštećenog stoga osporava svoju odgovornost i uzročno posljedičnu vezu. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (listovi 3-6), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 3. veljače 2010. (listovi 7-11), Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (listovi 12-16), rješenje HZMO broj 806078 (listovi 17-18 i 249-251), obračun isplaćene mirovine (list 19, 205), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (listovi 20-33, 206-220), dopis tužitelja od 11. studenog 2020. (list 34), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 972/12 od 31. srpnja 2015. (listovi 69-77), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7028/2015-2 (listovi 78-82), nalaz i mišljenje vještaka Romana Lončara (listovi 83-88), nalaz i mišljenje vještaka Željka Gavrana (listovi 89- 93) spis Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2118/13 (u priklopu), spis HZMO broj 806078 (u priklopu), dopis tužitelja od 3. studenog 2022. (list 221) te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu (listovi 270-274, 286-287, 302-303). Sud nije posebno cijenio nalaze i mišljenje vještaka Romana Lončara i Željka Gavrana s obzirom da se tužitelj protivio njihovu korištenju te je iz tih razloga i provedeno vještačenje po vještaku zaštite na radu u ovom postupku.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.696,70 eura, koji iznos predstavlja štetu koju trpi u vidu isplaćenih invalidskih mirovina svome osiguraniku za razdoblje od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2022.

6. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja BS pretrpio ozljedu na radu te da mu je zbog toga priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

6.1. U konkretnom je predmetu sporno postoji li odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine uslijed ozljede na radu odnosno postoji li doprinos osiguranika tužitelja koja bi umanjivala ili isključivala odgovornost tuženika.

7. Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama čl. 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje ZMO).

7.1. Odredbom čl. 161. ZMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Dok prema odredbi čl. 162. st. 1. i 3. ZMO Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

7.3. Prema odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, dalje ZZR) poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

7.4. Kako je općim propisima obveznog prava u čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, dalje ZOO) kao egzoneracijski razlog navedena i radnja oštećenika kojom je nastala šteta, koju vlasnik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti i navedenu odredbu prilikom ocjene odgovornosti tuženika (tako i VSRH u odluci broj rev-4460/2019-2 od 17. studenoga 2022.).

8. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, spis tužitelja broj 806078 te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu Ivici Juričkom.

8.1. Iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 3. veljače 2010. proizlazi da je očevid na mjestu ozljede obavljen dana 3. prosinca 2009. te da je ozlijeđeni radnik BS osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto radnika na stroju za rezanje kamena. Uvidom u procjenu opasnosti broj P-35-02/2009 utvrđeno je da su poslovi koje je obavljao ozlijeđeni radnik BS poslovi s posebnim uvjetima rada. Tuženik je kao poslodavac rasporedio BS na poslove s posebnim uvjetima rada, a da prethodno nije utvrdio da radnik ispunjava potrebne uvjete. Naime, radnik nije upućen na pregled ovlaštenoj ustanovi, odnosno u specijalističku ordinaciju medicine rada kako bi se utvrdila njegova zdravstvena sposobnost. Prilikom rada korišten je stroj s povećanim opasnostima, hidraulička teleskopska dizalica, koji dana 3. prosinca 2009. nije bio ispitan u skladu s propisima, već je ispitan 4. prosinca 2009. od strane ovlaštene tvrtke. Ozlijeđeni radnik koristio je zaštitnu kacigu, cipele i rukavice. Poslodavac nije prijavio ozljedu na radu u roku 48 sati od nastanka, veće je prijavljena 19. studenog 2009. od strane policije.

8.2. Iz Rješenja HZMO klasa: 141-02/11-01/OB: 03455621363, ur.broj: 341-25- 05/3-11-037498 od 27. svibnja 2011. proizlazi da je DS priznato pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 895,83 kn, kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad. Navedeno rješenje temelji se na nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka iz kojeg proizlazi da je tužiteljev osiguranik 9. studenog 2009. zadobio ozljedu lijevog stopala na poslu, kad mu je dizalica prikliještila lijevu nogu, te je u tri navrata operiran i proveo je fizikalnu terapiju, a ozljeda na radu je 100%-tni uzrok invalidnosti. Stručno povjerenstvo za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti potvrdilo je kao pravilan navedeni nalaz i mišljenje vještaka te utvrdilo da kod osiguranika OS postoji invalidnost i profesionalna nesposobnost za rad.

8.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ivice Juričkog proizlazi da su na dan nezgode radnici dobili zadatak da s vanjskog skladišta unesu kamene ploče radi daljnje obrade. BS i ĆS izuzimali su kamene ploče te ih postavili na trakastu priveznicu tereta („gurtnu“) teleskopske dizalice kojom je upravljao ŽS. Ploče su bile veličine 2,5 x 1,5 m i debljine 3 cm. Nakon što su postavili 4 ploče na kuku dizalice radnici BS i ĆS krenuli su brzinom hoda prema ulazu u pogon i pri tome su krećući se po tlu sa strane pridržavali ploče. Prilikom ulaska u halu radnici su ploče postavili tako da je ravnina ploča bila okomita na os kotača dizalice, pa je radnik ĆS pridržavao ploču sa prednje strane, te se kretao prema naprijed, a tužitelj je pridržavao ploču sa stražnje strane, tako da je udaljenost ruba ploče bila oko 1 m od konstrukcije autodizalice. Tom prilikom je lijevi kotač autodizalice zahvatio petu tužitelja te je došlo do teške ozljede, loma kostiju pete i potkoljenice tužitelja. Prilikom štetnog događaja nisu primijenjene sve mjere zaštite na radu. ŽS, koji je rukovodio predmetnom radnom operacijom, kao rukovatelj dizalicom i ovlaštenik poslodavca, nije provodio radni postupak tako da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika što je u suprotnosti sa člankom 44 Zakona o zaštiti na radu (N.N. br. 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08. i 75/09. ŽS nije udaljio teret odnosno kuku dizalice, izvlačenjem teleskopa, na udaljenost veću od 3 metra od noseće konstrukcije dizalice niti je pokrenuo dizalicu iako se BS, koji je pridržavao teret, nalazio na udaljenosti od cca 1 m od konstrukcije dizalice. Za predmetnu autodizalicu nije utvrđeno da je ista bila ispitana (prema članku 52 Zakona o zaštiti na radu) od strane ovlaštene ustanove u vrijeme štetnog događaja. Ispitivanje iste je izvršeno 26 dana nakon štetnog događaja što je vidljivo iz predočenog Zapisnika o ispitivanju.

8.4. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je imao primjedbe koje je vještak otklonio pisanim očitovanjem te usmeno na ročištu 14. svibnja 2025. te je u bitnome naveo da ako je rukovoditelj dizalicom utvrdio da se kamene ploče trebaju pridržavati prilikom transporta onda je BS trebao stajati bočno uz ploču koja se prevozila tako da ju može pridržavati, ali da je udaljen od ploče da mu u slučaju pada ne padne na nogu (toč. 3.1.3. Pravilnika o zaštiti na radu). Da nije vidljivo da je BS dobio upute na koji način treba izvršiti zadatak, a da je rukovoditelj bio ŽS koji je rukovao dizalicom i bio ovlaštenik poslodavca stoga je trebao dati upute radnicima koji su pridržavali ploče i kontrolirati pridržavaju li se uputa. Ozljeda se dogodila u proizvodnom pogonu na ulazu proizvodne hale na udaljenosti 1,5 m od ulaza unutar pogona. Hala je veličine 8 m x 35 m, a ulazna vrata veličine 3,85 x 4,30 m. Kako se ozljeda dogodila na samom ulazu nije vidljivo da bi izvlačenje teleskopa bilo nerazumno ili nemoguće očekivati. Bila bi pravilno primijenjena mjera zaštite na radu da je teleskop bio izvučen na udaljenost od 3 m te da se radnik kretao u radnom prostoru dizalice. U tom slučaju bi udaljenost između ruba ploče i kotača autodizalice bila 1,5 do 2 m i to bi bila primjerena udaljenost radnika od dizalice. Navodi da uputa da "stane sa strane dizalice" nije dovoljna da bi ista mogla spriječiti ozljeđivanje radnika BS. U uputi se trebala nalaziti približna udaljenost radnika od dizalice. ŽS je bio osposobljen za rukovoditelja dizalicom i ovlaštenik poslodavca. Isti je morao osigurati da se transport kamenih ploča odvija na siguran način. Ako udaljenost radnika BS nije bila odgovarajuća ŽS je trebao produžiti teleskop na veću udaljenost, upozoriti radnika da se udalji od ploče, ili je trebao zaustaviti dizalicu. Ozljeda radnika dogodila se na udaljenosti od 1,5 metara od ulaza unutar pogona. Ukupna dužina dizalice sa izvučenim teleskopom od 3 metra i predmetnim teretom bila bi oko 7,5 metara. Udaljenost između ploče i dizalice (ako je položaj ploče bio okomit na osovinu kotača) bila bi oko 1,75 metara. Radnik je morao leđima biti okrenut prema dizalici inače se ne bi mogao kretati i pridržavati ploče tako da je i njegova udaljenost trebala biti oko 1,5 do 1,75 metara od dizalice od čeonog dijela dizalice. Iz spisa nije vidljivo da je kretanje radnika BS bilo impulzivno. Pravilno bi bilo da je radnik pridržavao ploču na način da je stajao bočno od ploče. U spisu se ne nalazi uputa o pravilnom postupku predmetnog događaja odnosno transporta ploča. Kada bi radnik tako stajao ploču bi morao pridržavati ispred sebe i bila bi mu smanjena vidljivost. Pravila o zaštiti na radu ne definiraju toliko detaljno upute o načinu stajanja prilikom transporta predmeta ovješenog o kuku dizalice, ali bi bilo logično da stoji bočno jer bi to bio najsigurniji način jer bi radnik imao dobar pregled ispred sebe a opet bi bio udaljen za dužinu ruke od ploče. Radnika više ugrožava kretanje okomito na ploču. Ne može reći bi li bilo ograničeno manevriranje dizalicom da se produlji teleskop dizalice za 3 metra, a s obzirom na širinu sale od 8 metara, jer za to nema dovoljno podataka u spisu jer nije jasno gdje se teret trebao prebaciti a osim toga hala je dugačka 35 metara. I u slučaju da je radnik stajao bočno od ploče također bilo ispravno produljiti teleskop dizalice na 3 metra. Navodi da ne bi bilo potrebno teleskop dizalice produljiti na 3 metra da radnik BS nije pridržavao ploču jer bi u konkretnom slučaju bilo dovoljno da je drugi radnik pridržavao ploču koji se nalazi na udaljenom dijelu ploče. Navodi da je uzrok ozljeđivanja taj što radnik koji je vozio dizalicu nije zaustavio dizalicu na vrijeme. Da je teret bio udaljeniji od dizalice, onda bi radniku trebalo više vremena da dođe do nje, odnosno radnik koji je vodio dizalicu imao bi više vremena za reagirati. Radnja radnika koji zakorači ispred dizalice nije u skladu s pravilima zaštite na radu.

9. Iz provedenih dokaza proizlazi da prilikom štetnog događaja nisu primijenjene sve mjere zaštite na radu pa tako ŽS, koji je rukovodio predmetnom radnom operacijom, kao rukovatelj dizalicom i ovlaštenik poslodavca, nije provodio radni postupak tako da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika što je u suprotnosti sa člankom 44. st. 1 i 2. ZZR-a kojima je propisano da je poslodavac dužan provesti potrebne mjere za zaštitu zdravlja i sigurnost radnika, uključujući planiranje, pripremu i provedbu radnog procesa, uvažavajući najvišu moguću razinu zaštite radnika i okoliša i uključujući zaštitu od profesionalnih opasnosti, osiguravajući potrebnu zaštitu i tehnološke uvjete, a tamo gdje je potrebno, dužan je izraditi odgovarajuće upute na hrvatskom jeziku. Poslodavac treba skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani te da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje radnika. Pa je tako obveza ŽS bila da udalji teret odnosno kuku dizalice, izvlačenjem teleskopa, na udaljenost veću od 3 metra od noseće konstrukcije dizalice. Da nije trebao pokrenuo dizalicu ako se BS, koji je pridržavao teret, nalazio na udaljenosti od cca 1 m od konstrukcije dizalice. Pored navedenog, za predmetnu autodizalicu nije utvrđeno da je ista bila ispitana sukladno članku 52. ZZR-a prema kojoj je poslodavac dužan na propisani način obavljati ispitivanja strojeva i uređaja s povećanim opasnostima. Uzimajući u obzir i mišljenje vještaka da se radnik BS trebao kretati bočno od ploče, prema shvaćanju ovog suda ovakva radnja oštećenika nije od utjecaja na odgovornost tuženika kao poslodavca jer je i u tom slučaju teleskop valjalo produžiti na veću udaljenost, upozoriti radnika da se udalji od ploče odnosno da se kreće bočno uz nju, ili zaustaviti dizalicu ako ne bi radnik izvršavao navedenu uputu. Stoga ovakva radnja oštećenika nije takve naravi da ju poslodavac (rukovoditelj dizalice) nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, već upravo suprotno jer se isto moglo izbjeći na više načina kako je gore navedeno. Prema tome, radnjom oštećenika nije dokinuta uzročno posljedična veza između štetne radnje (prelazak kotača autodizalice preko noge oštećenika) i nastale štete (profesionalne nesposobnosti za rad – isplaćenih mirovina).

9.1. Na ovakav zaključak suda nije od utjecaja ni činjenica da je u prijavi ozljede na radu navedeno da je uzrok nezgode nepažnja oštećenog pokraj utvrđenja u ovom postupku koja su suprotna sa navodima u prijavi ozljede na radu, koju je potpisala ovlaštena osoba poslodavca.

10. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 15. ZZR-a, čl. 1067. ZOO-a u vezi sa čl. 161. i 162. ZMO-a tuženik odgovara za štetu koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine zbog ozljede na radu.

11. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, koja nije posebno osporena, valja reći da iz obračuna isplaćene mirovine te ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 8.696,70 eura za razdoblje od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2022. Sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana izvršene svake uplate, ali s obzirom da na iznos od 4.205,08 eura potražuje kamate od 2. prosinca 2020. te na iznos od 4.491,62 eura od 24. studenog 2022. odnosno od kasnijeg datuma tako je i dosuđeno.

12. Slijedom navedenog, sud je prihvatio zahtjev tužitelja kao osnovan pa je odlučeno kao u izreci presude.

13. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, u skladu s odredbom čl. 155. i 154. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu parničnih troškova u visini plaćenog predujma za izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu u ukupnom iznosu od 567,00 eura. Ovdje se napominje da je trošak navedenog vještačenja prema računu vještaka 567,00 eura, stoga će ostatak uplaćenog, a ne iskorištenog predujma u visini 66,37 eura biti vraćen tužitelju, Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 567,00 eura zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj

- tuženik po pun.