REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-7571/2021-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja CC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa odvjetnik Mate Knezović iz Zagreba protiv tuženika OC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa OD Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Mate Knezovića i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Nikole Logarušića, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 13. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ugovor o darovanju od dana 06. listopada 2009. godine, ovjeren kod javnog bilježnika mr.sc. Jadranka Knego-Rogina iz Zagreba, Argetinska 4, posl.br. OV- 15983/09, sklopljen između tužitelja CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ništetan te da ne proizvodi nikakve daljnje učinke.

Utvrđuje se da je tužitelj CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], opisan kao stan br. 44 na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om,

hodnika i balkona u ukupnoj površini od 54,95 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis vlasništva tužitelja.

Nalaže se tuženiku SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi parnični trošak tužitelju CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a sve sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima."

II Tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.875,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 6. listopada 2009. godine sklopila ugovor o darovanju nekretnine ovjeren po javnom bilježniku Jadranki Knego-Rogina iz Zagreba posl broj OV-15983/09 od 06.10.2009. upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: stan), temeljem kojeg ugovora se tuženik uknjižio kao vlasnik predmetnog stana. Ističe kako je ona majka tuženika, te ukazuje da darovanje tuženiku ne predstavlja njezinu volju, odnosno da je ugovor o darovanju sklopljen pod prisilom. Također se napominje da i nakon što je ugovor sklopljen, dogovor tužitelja i tuženika bio da tužiteljica ima pravo korištenja i uporabe stana, a što joj je naknadno onemogućeno. Naime, tuženik je bio u braku s TC i zajedno imaju dvoje maloljetne djece. Prije sklapanja ugovora o darovanju TC, supruga tuženika i sam tuženik su u više navrata prisiljavali i ucjenjivali majku tuženika ovdje tužiteljicu na sklapanje ugovora, između ostalog navodeći da nemaju gdje živjeti, da im mora darovati taj stan jer će napustiti svoje dvoje maloljetne djece i sl. Prilikom sklapanja ugovora TC izjavila je da će djecu baciti s 4. kata ako im ne daruje stan, da će ih ozlijediti i ostale zastrašujuće prijetnje za tužiteljicu jer se ponajprije radilo o unucima tužiteljice. Tuženik je time, zajedno sa svojom suprugom nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod tužiteljice za sigurnost, život i zdravlje unučadi, slijedom čega je tužiteljica sklopila predmetni ugovor samo kako bi umirila tuženika i njegovu suprugu kako ne bi naudili djeci ili sebi obzirom su oboje liječeni u psihijatrijskim ustanovama. Prilikom sklapanja ugovora upotrijebljena je i sila na način da tužiteljica više nije imala izbora nego sklopiti ugovor i darovati stan. Tuženik i njegova supruga TC ovisnici su o drogi koji su se i upoznali u bolnici prilikom liječenja od ovisnosti, a liječeni su u više navrata tijekom 1999. i 2001. godine. Tuženik je čak tijekom premještaja iz jedne ustanove u drugu pobjegao i liječenje nije okončao, stoga mu je nužno potrebno i danas, a ukazuje se da tuženik konzumira razne tablete u nedostatku opijata, te je sklon i pretjeranoj konzumaciji alkohola. Stoga je tuženik kroz dugo vremensko razdoblje radio razne probleme tužiteljici, dok sve nije završilo i nužnim liječenjem od ovisnosti. Tužiteljica napominje da je naknadno pokušala u nekoliko navrata riješiti ovu situaciju dogovornim putem te se obratila tuženiku s prijedlogom da se ugovor raskine te da tuženik vrati stan tužiteljici, no isti nije voljan vratiti stan, iako je svjestan pod kakvim okolnostima ga je stekao. Sklapanje ugovora je iznuđeno dugotrajnom ucjenom, konstantnim pritiskom te tihim zlostavljanjima u emotivnom, moralnom i financijskom pogledu sve dok tuženik nije uspio u svojoj namjeri. Također, tuženiku je poznato da je tužiteljica sada u mirovini i da su joj financijske prilike znatno otežane, slijedom čega se ista našla u vrlo teškoj situaciji. Tužiteljica smatra da iz svega navedenog jasno proizlazi da predmetni ugovor o darovanju ima mane volje jer tužiteljica nije htjela njegovo sklapanje, nego je na isto bila prisiljena te su time ispunjene pretpostavke iz čl. 279. Zakona o obveznim odnosima za utvrđenje ništetnosti ugovora. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da tužiteljica svoje navode ne potvrđuje nikakvim materijalnim dokazima, a k tome neopravdano i apsolutno neutemeljeno proziva tuženika i njegovu bivšu suprugu TC, iznoseći neistine a ono što je jedino nesporno je da su stranke ovog postupka sklopile predmetni Ugovor. Ostali navodi tužiteljice nisu istina, već predstavljaju puko iznošenje laži i u osnovi predstavljaju kazneno djelo klevete, tuženik poziva tužiteljicu da priloži materijalne dokaze kojima će potvrditi sve navedeno. Protivno navodima tužiteljice, tuženik ističe kako je prije sklapanja ugovora, i u vrijeme sklapanja ugovora te u proteklih 11 godina bio u iznimno dobrim odnosima sa svojom majkom (do unazad godine i šest mjeseci). Navodi kako tužiteljica nije u nezavidnoj situaciji te da ima dovoljno financijskih sredstava jer ima tri mirovine i to: hrvatsku, bosansku i njemačku koje su zajedno 1.350,00 eura. Tuženik ne pristaje na sporazumni raskid Ugovora o darovanju jer je predmetnu nekretninu stekao kao obdarenik te ne postoji opravdani razlog za raskid predmetnog ugovora, odnosno za njegov opoziv. Predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da mu naknadi trošak parničnog postupka.

3.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u potvrdu MUP od 30.7.2021. (list 5), izvadak iz zemljišne knjige (list 6), ugovor o darovanju (list 8-9), punomoć (list 26), ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 27-28), fotografije (list 30-42), prijedlog za sporazumni raskid ugovora o darovanju (list 45), potvrdu (list 63), sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka: ŠC, ČC i MC dok je odbio prijedlog za saslušanjem svjedoka KC jer je ista izvijestila sud da zbog zdravstvenih razloga nije u mogućnosti putovati.

5. Među strankama u sporu nije sporno da su tužiteljica kao darovatelj i tuženik kao obdarenik dana 6. listopada 2009. godine sklopili ugovor o darovanju nekretnine ovjeren po javnom bilježniku Jadranki Knego-Rogina iz Zagreba posl broj OV- 15983/09 od 06.10.2009. upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: stan), temeljem kojeg ugovora se tuženik uknjižio kao vlasnik predmetnog stana.

6. Među strankama u sporu je sporno da li je ugovor zaključen na način da su na strani tužiteljice postojale mane volje, odnosno da li su ispunjene pretpostavke ua ztvrđenje njegove ništetnosti iz čl. 279. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 -).

7. Analizirajući sadržaje iskaza tužiteljice i tuženika, kao i saslušanih svjedoka sud to ne može zaključiti.

8. Naime, tužiteljica je iskazivala da je ugovor o darovanju zaključila 2009. sa sinom pod pritiskom jer ga se bojala, a taj strah nije prestajao, time da je uvijek bio agresivan. Još od doba adolescencije vrijeđao ju je i psovao i otvarao automatski nož na nju govoreći: "Da će joj proparati trbuh" a ona bi mu odgovorila: "Da u tom slučaju zna što će se dogoditi jer je policija blizu i to policijska stanica", a to je sve bilo u Njemačkoj u Munchenu gdje je radila kao medicinska sestra u bolnici. On je već tada počeo s drogom i s lošim društvom se družiti, imao je s njima problema, tučnjave i slično. Pronašla je preko katoličkog koncila ustanovu koja se zove: "Cenacollo" kraj Vrbovca gdje su bili izliječeni momci koji su se brinuli za druge da im pomognu da sami izađu iz droge kao anđeli čuvari. Tu je bila nadležna sestra C iz [adresa]. U Cenacollu je tuženik bio 8 mjeseci i 13 dana i trebao je biti premješten za Varaždin ali je onda pobjegao. Otac ga je tada skrivao 2 godine i plaćao mu stan, mimo pravila zajednice, a nije joj to rekao. Za cijelo to vrijeme 6 mjeseci su joj nepoznate osobe prijetile i nazivale ju telefonski u stan govoreći: "Droga", promijenjenim glasom te je ona u strahu izlazila iz stana na posao i vodeći dijete u školu kroz garažu, a telefonski broj je promijenila. Sin je bio dvije godine u Zagrebu ali su i tu bili problemi s tučnjavom, a u jednom trenutku joj je došao i rekao da će se oženiti jer je njegova djevojka u drugom stanju, te mu se rodio sin o kojem se ona brinula dok dijete nije navršilo 18 godina, iako sam mu odmah rekla da napravi test očinstva jer dijete ne sliči na njega, a niti na bilo koga iz naše obitelji, što se kasnije i potvrdilo da dijete nije njegovo, a on je i sam djetetu na 18 rođendan rekao: " ŠC ti znaš da ja nisam tvoj otac". ŠC joj je tada pisao i pisma i rekao da bi htio s njom biti jer je ona njegova baka, odnosno tako ju je zvao, jer ga je vodila učiti svirati klavir i flautu i svugdje i trošila na njih sve što je imala, a niti njezin sin, niti njegova supruga nisu radili. ŠC joj je rekao da on i O nisu sinovi tuženika, ali da S i T jesu, a to se i vidi i ne može se sakriti. Ona je financirala njihov cvjećarski obrt na Kvatriću i kupila prostor od 4 m2, i sve je ona financirala i nabavku materijala i ostalo što su preprodavali, pri čemu joj je uvijek govorio da će joj novac koji mu je davala vratiti ali to nikad nije učinio. Pri tome su se drogirali i on i njegova bivša žena. I njegova supruga joj je govorila i prijetila: "Da ako im ne dam novac će se ona baciti kroz prozor, i da će baciti i djecu ako im ne prepišem stan." To su bile velike ucjene i ona je to pokušavala smirivati ali nije uspjela. Puno puta je odlazila u Njemačku raditi plačući i bez ijednog eura, te molila vozača da ju preveze, a da ću mu onda platiti kad dođe u Munchen. Ugovora o darovanju je zaključila pod prisilom jer joj je sin zajedno sa svojom suprugom govorio da on ima djecu i da je on patrona familije i da ih mora uzdržavati, a to je bio izgovor jer se nastavljao drogirati, što je radio krišom, ali ona je to primijetila, i bila je bespomoćna. Njezin suuprug je za vrijeme rata bio u Hrvatskoj, ali je nakon toga došao u Njemačku i ona mu je dala sigurno tijekom vremena 50.000,00 maraka za njegov urarski obrt koji je kratko trajao, a novaca više nije bilo, te joj je znao često govoriti: "Da sam ja kriva za cijelu situaciju" i "Da ja nisam jedina ucviljena žena nego da ima još ucviljenih žena" što bi proizlazilo da se više njih mora pomoći mojim novcem. Ona nije angažirala niti jednog odvjetnika, nego je Ugovor vidjela prvi puta kod javnog bilježnika kada ga je potpisala i on je ovjeren. Bila je emocionalno vezana i za svoju djecu i za svoju unučad, pa je dignula kredit od 30.000,00 eura sinu za kupnju zemlje u Ježdovcu, a misli da je ta zemlja vrijedila samo 10.000,00 eura, i misli da je ostali dio novca otišao na provode.Dugo je predmetni kredit otplaćivala. Čak i prije par godina podignula je kredit na 15.000,00 eura za njegovu tvrtku za higijenske proizvode, a tom prilikom je 3.000,00 eura platila osiguranje da ukoliko se njoj nešto dogodi njena djeca ne moraju vraćati taj kredit. Tuženik nije vratio niti jedan cent. Ona i sada radi iako ima 72 godine jer je u Njemačkoj podstanar, a od njene mirovine ostane samo 70,00 eura za život s kojim iznosom se ne može preživjeti. Čak su ju zvali iz Njemačke socijalne službe i pitali su me kako to da joj ostaje tako mali iznos pa im je pokazala i iznos kredita i koliko plaća stan i koliko plaćam režije i koliko trošim za hranu i da joj nakon svega ostane 70,00 eura pa su rekli da s tim iznosom ne može preživjeti. Kod potpisa Ugovora o darovanju kod javnog bilježnika, bili su prisutni samo ona i tuženik. Ne sjeća se da li su je javni bilježnik upozorio na posljedice sklapanja takvog Ugovora o darovanju i njezina prava i obveze, jer je to bilo 2009. Prilikom sklapanja ugovora kod javnog bilježnik anije taj čas bilo prisile, a poslije su počeli prigovori da ona ne valja i da se mora psihijatrijski liječiti. Nakon sklapanja Ugovora o darovanju, ona je otišla za Njemačku raditi i nije bila s njima, ali ih je i dalje nastavila financijski pomagati, čak je i platila i vozački ispit, plaćala izlete, more i nabavljala aute. ŠC i O su dolazili k njoj u Njemačku i bili po mjesec, dva i ona se o njima brinula, te je ona sve financirala, a i kada su druga djeca dolazila. Kupovala je hranu, odjeću, obuću i sve što je bilo potrebno za jednu obitelj.Nije sačuvala račune, ali da je sačuvala da bi to bio veliki štos računa jer je tuženik radio samo 9 godina, a ima sada 44 godine. Na pitanje tuženika da li je točno da su sve rođendane, krstitke, pričesti, nove godine provodili zajedno, odgovara da nije točno, jer je ona slala poklone djeci s obzirom da nije mogla dobiti dopust jer je radila. Tuženik ju je vodio na pojedina hodočašća, ali je ona sve financirala. Odlazio je u Petrinju posjećivati njezinu pok. majku i bolesnu sestru, ali to nije bila njegova obveza. Na pitanje pun. tuženika da li ona prisilu shvatila njegovom izjavom da je njegova djevojka trudna, odgovara da je, jer ukoliko je djevojka trudna onda se on o njoj mora brinuti i zaposliti se i naći stan. Ona tada nije imala drugog izbora nego im prepustiti da budu u tom stanu.Na pitanje da li se nekome obratila da je supruga tuženika prijetila da će nešto učiniti djeci odgovorila je da je to čula njezina sestra KC i to više puta, jer ju je ona više puta nazivala telefonom i dolazila kod njih. Na pitanje da li ima kakvih materijalnih dokaza, odgovara da nema jer se samo brinula da podigne obitelj. Na pitanje tuženika zašto nije prijavila organima vlasti ili Centru za socijalnu skrb tuženika i njegovu bivšu suprugu ako se toliko brinula o djeci i da im se nešto može dogoditi, odgovorila je da to nije mogla jer nije bila ovdje i jer je radila u Njemačkoj. Na pitanje pun. tuženika kako je onda znala što se događa, odgovara da je znala jer ju je sestra o svemu obavještavala. Na pitanje pun. tuženika da li je ikad ikome prijavila prijetnje od strane sina, odgovara da nije nikada nikome jer ju je bilo sramota, bojala se i stidjela se toga. Naime bilo ju je sram da se on tako ponaša prema roditelju.Zašto je tek nakon 11 godina podignula ovu tužbu na poništenje Ugovora, odgovara da je to zato što su pritisci bili sve veći i teži. Na pitanje da li je radi pritiska sklopila Ugovor, odgovorila je da je. Radilo se o psihičkim, moralnim i verbalnim pritiscima.

9. U svojem iskazu tuženik je rekao da je predmetni Ugovor o darovanju sklopljen 2009., te o istome nije prethodila nikakva prisila, a niti ima bilo kakve prisile danas. njegov brat i on su djeca svojih roditelja i razlika između njih je 6 godina, te je u trenutku zaključenja ugovora već bio u braku, imao dvoje djece i nije bio stambeno zbrinut, a živio je u tom stanu već 6 godina, od siječnja 2003. godine fiksno. Stan je bio isključivo vlasništvo, a nekako u to vrijeme je došlo do razvoda braka između njegovih roditelja, pa misli da je stan bio zajednička bračna stečevina jer su roditelji bili u braku kad se stan stjecao. Njegov otac nije imao ništa protiv toga da on stekne ovaj stan jer je on već u Pazinu imao drugi stan, koji želi prepisati njegovom bratu. On sam nije uopće s majkom kontaktirao nakon provale u stan koji je utvrdio njegov sin ŠC prije tri godine kad se vraćao s mora i utvrđeno je da je netko promijenio bravu na stanu o čemu je on odmah obavijestio Policiju i sačinjen je zapisnik i podnesena je kaznena prijava protiv tužiteljice, koja je u tom predmetu tužena. Stan je bio devastiran, sve je bilo porazbacano i spremljeno u kutije za izbacivanje van, a dio stvari je već bio u garaži koju on ima u najmu, a ključeve od garaže je imala majka, a također je imala i ključeve od stana dok nije par mjeseci prije tog događaja mu uputila pismo u kojem je prijetila da neka joj vrati njezinu imovinu odnosno njezin stan. Došlo je do narušenja odnosa s majkom kada su mu djeca koja su bila u Zagrebu s njom, nakon što se rastao od svoje bivše supruge, misli prije otprilike 7 godina, govorila da ih njegova majka prisiljava da kleče pred televizorom i kipovima i da moraju ići na mise Bratstva Pije X-čiji je ona član bila i u Njemačkoj i danas. Član te iste zajednice je i gospođa JC koja je također živjela u [adresa], a sada je u mirovini u Dugom Selu. Dakle, u svakoj točki opovrgava da bi predmetni stan stekao pod bilo kakvom prisilom prema majci ili bilo kome drugome. Dakle, iznimno je zahvalan majci na svemu što je učinila za njega i njegovu obitelj. Dakle, ako bi se ona i htjela vratiti u Hrvatsku u taj stan se uvijek može vratiti i biti tamo, ali ne na način da vrši diktaturu nad djecom i upravlja s time što će njegova djeca raditi. Najstariji sin će navršiti 21 godinu u lipnju, drugi sin će 16 godina napuniti 20.07., treći sin S će napuniti 14 godina u rujnu, T puni 30.10. 13 godina, a najmlađi sin Š iz drugog braka ima 6 godina. Najmlađi sin živi pola vremena s njim, a pola vremena s mamom, a troje djece osim najstarijeg žive cijelo vrijeme kod njega u Njemačkoj, jer je nakon potresa bio u strahu da se zgrada ne sruši. On sam je u Njemačkoj tada radio kao upravitelj zgrade i imao mali dvosobni stan pa ih je doveo k sebi. Sada je promijenio posao i ima veći četverosobni stan tako da djeca mogu imati svako svoju sobu, svi su na redovnom školovanju, a najstariji sin je završio četverogodišnju školu za web dizajnera i sada radi. Drugi sin će po završetku sada redovnog školovanja u Njemačkoj se vratiti u Zagreb kako bi upisao školu za fizioterapeuta i živio s najstarijim bratom. Njegovi odnosi su s prvom suprugom i dalje dobri, a ona živi isto u Munchenu, a također s njom imaju dobre odnose i djeca koji su za vrijeme ferija nekoliko dana bili kod nje. Ne sjeća se da bi mu se majka obratila s prijedlogom za dobrovoljnim raskidom Ugovora, nego ima samo o pismu koje je bilo mjesecima prije nego što je promijenio bravu nakon što je ona ušla bespravno u stan. Naime tužiteljica cijelo vrijeme živi s njegovim bratom koji je još uvijek na školovanju, a navršit će 38 godina, te cijelo vrijeme ga financira počev od rođenja, a sam tuženik joj je osigurao da ima u vlasništvu građevinsko zemljište u Šibeniku u Tarićima, površine 2800 m2, što joj je on pomogao kupiti na način da mu je ista dala 12.000,00 eura, pa joj je on pronašao to zemljište koje sada sigurno vrijedi oko 100.000,00 eura i taj Ugovor je priložen uz odgovor na tužbu. Dakle, nisu uopće bili u lošim odnosima, nego upravo u dobrim. Da su bili u lošim odnosima i da je on novac trošio na drogu iz kojeg razloga bi mu davala taj novac da joj kupi nekretninu? To nije bilo stambeno zbrinjavanje nego je radio po njezinom nalogu da kupi zemljište, jer je isticala da želi imati nešto svoje u Hrvatskoj. Naime, majka je uvijek isticala kako nema želju vratiti se u Hrvatsku. Stan je legitimno stekao Darovnim ugovorom i s obzirom da nije sam i da ima i djecu i odgovornost prema njima. Svjestan je koliko godina ima njegova majka, jer je rođena **.**.1952. Na nastavno pitanje da li je svjestan financijske situacije svoje majke, odgovorio je da već godinama nije u kontaktu sa svojom majkom, te nema uvida u njezinu financijsku situaciju. Još 2017. godine otišao je u Njemačku, a njegova majka nikada nije živjela u tom stanu. Podrazumijevalo se da će majka dolaziti kao gost. Nakon zaključenja Ugovora o darovanju majka je imala ključ od stana jer su bili u vrhunskim odnosima. Nakon što su se mijenjala vrata Na način da se ugrade protuprovalna vrata bila je nova brava i od tih vrata je tužiteljica imala ključ. Narušeni odnosi između njega i njegove majke, su počeli otprilike godinu dana prije njegovog podnošenja prijave za uznemiravanje, a kada su ga djeca obavijestila što se dešava kad njega nema, odnosno majka ih je tukla, ako se nisu s njom htjeli moliti Č više sati i to klečeći na koljenima, MC je kažnjavala ako bi bio neposlušan da mora klečati na drobljenom kukuruzu, imao je u više navrata ogrebotine u predjelu vrata i prsa kada bi ga zgrabila za majicu, a o tome su se on i njegova najmlađa kćer požalili njegovoj tadašnjoj partnerici RC. On ju je tada s time konfrontirao, a ona mu je odgovorila: "Da što ja sebi umišljam, jer ne poštuju molitvu". O tome može posvjedočiti svih četvero djece i RC, a on se nikada nije našao u takvoj situaciji jer su bila povjerena majci s obzirom da je njegova prva supruga otišla raditi u Njemačku, te nije tada mogla financirati djecu, te je i sam i danas samohrani roditelj i dobiva naknadu od države u ime njihove majke. Njegova majka je uvijek bila prijavljena u Njemačkoj, a kad je on otišao raditi u Njemačku, ona je došla privremeno brinuti o djeci u [adresa] i tu je bila isto prijavljena. Dakle njegova majka nikad nije bila ovdje duže od godinu dana, a bila je prijavljena ovdje kao i njegov brat na adresi u [adresa].

10. Iz iskaza svjedoka ŠC, unuka tužiteljice i sina tuženika, razvidno je da zna da se radi o sporu između bake i oca vezano uz darovnicu koja je zaključena kad je imao samo 6 godina, a vezano za stan u [adresa] u [adresa] u kojem on stanuje. Kako je bio mali nema pravih saznanja o navedenom pravnom poslu. Njegova baka je dolazila skoro svake godine u predmetni stan i to za vrijeme božićnih i uskrsnih blagdana, a nekad bi bila nekoliko dana, a nekad bi bila samo u prolazu. Odnosi s bakom su bili u redu. Njegov otac je također živio u predmetnom stanu negdje otprilike do 2012. godine, kad je počeo raditi u Njemačkoj, a tada bi preko tjedna bio u Njemačkoj a preko vikenda bi dolazio u Zagreb. U stanu su osim njega živjela njegova dva brata, sestra i njegova majka prije nego što su se roditelji rastali, misli da je to bilo 2013. godine. Nakon toga jedino njegova majka više nije živjela s njima. Ne sjeća se kakvi su bili odnosi između bake i majke, a 2012. godine su baka i otac bili u dobrim odnosima, pa sve negdje do otprilike 2020. godine, a nije siguran zašto je došlo do poremećaja u njihovim odnosima. Zna da su se nekad znali posvađati ali ne zna točno oko čega. Baka je živjela s njima od 2013/2014 godinu sve do 2021. godine. Imali su obiteljsku nekretninu u Ježdovcu, a radilo se o maloj kućici sa zemljištem od 15 kvadrata više kao šupa, bez ikakve infrastrukture. Baka je financirala kupnju te nekretnine, ali ne zna u kojem iznosu. Više ju nemaju u vlasništvu, ali ne zna od kada i nije siguran tko je bio vlasnik. Tada je on sam bio u pubertetu i bio je tinejđer, pa se bunio protiv svih koji su mu bili nadređeni dok je kod tužiteljice vrijedio princip: "red, rad i disciplina", pa ako tako nije bilo, onda bi odnosi među njima bili nestabilni. Dakle, jedan dan bi bilo sve u redu, a drugi dan ne. Tako na primjer bi baka znala "pucati po šavovima", odnosno derati se i prijetiti i uništavati privatno vlasništvo. Tako na primjer je u dječjoj sobi bio kompjutor i njegov brat je znao sjediti za kompjutorom a ona je jednom prilikom došla i tražila da se makne od kompjutora, što je brat odbio a on inače ima disleksiju i ADHD, pa je ona jednostavno počupala i uništila tipkovnicu, dakle mjera nije bila adekvatna prema njegovom bratu.Tužiteljica nije prema njemu bila fizički agresivna, ali je znala njegovu sestru čupati za kosu, i to ukoliko se ne bi ponašala ženstveno, odnosno ukoliko bi se glasno smijala, podrigivala ili ne bi bila počešljana. Tada je njegova sestra bila jako mala, nije još niti išla u školu, nego je to bio period kad je završavala vrtić i bila u prvom razredu osnovne škole. Jednom prilikom 2019. godine on sam je imao svađu sa svojim ocem i nakon toga manični napad i rekao " da će se ubiti" na što je baka rekla da "neka odem i ubijem se". Baka ga je prisiljavala da se po nekoliko sati mole.

11. Iz iskaza svjedoka ČC, brata tužiteljice i ujaka tuženika razvidno je da zna zašto je dobio poziv za ročište jer je prethodno ovom postupku tuženik tužio tužiteljicu i njega da su provalili u stan u [adresa], i promijenili bravu, a to je bio stan u vlasništvu tužiteljice koji je ona kupila, a onda je pod nekim čudnim okolnostima potpisala ugovor o darovanju i darovala stan tuženiku. Zna da je tužiteljica potpisala ugovor o darovanju negdje 2009. na 2010. godinu. Tužiteljica je naime prijavljena na adresi predmetnog stana od kad je stan kupila pa sve do danas, a 2021. godine nakon operacije očiju kad je došla, nije mogla ući u stan jer je njezin sin promijenio brave i osigurao stan i upisao se kao vlasnik. Ona ga je tada nazvala i on je došao i pozvali su policiju, a ona je onda otišla s njima na četvrti kat, jer je njemu policija rekla da se makne i da ne bude u blizini. Njegova sestra je nakon toga otišla u Petrinju kod majke i tamo je prespavala. Do zaključenja predmetnog ugovora o darovanju je došlo na način da je tužiteljica bila ucijenjena od strane tuženika i to jer je tuženikom dominirala njegova bivša supruga, koja nije poštovala niti nju kao njegovu majku, te je 2016. godine njegova bivša supruga napustila i njega i njegovu maloljetnu djecu i to jer je na stanu bilo založno pravo pa se nije moglo upisati vlasništvo stana tuženika a to nije bilo u skladu s projekcijama njegove bivše supruge, koja je očito očekivala da nekako ostvari neku dobit na tom stanu a to nije bilo moguće sve do 2020/2021 godine zbog založnog prava na tom stanu. Ona naime, nije htjela da svekrva dolazi, koja je često dolazila, a ona je sama htjela imati ključ od tog stana, a bili su nezaposleni i tuženik i njegova žena dok je sve financirala zapravo tužiteljica. Tužiteljica je naime slijepo vjerovala da će se situacija promijeniti i da će se ljudi popraviti i početi raditi te je cijelo vrijeme pomagala i financirala, te je nevjerojatno kako veliki iznos novca je uložila u sinovljevu obitelj.

12.Tužiteljica je naime otišla 1991 godine u Njemačku s dvoje mdlb. djece i to tuženikom i njegovim bratom i sama se za njih brinula radeći kao medicinska sestra, i prekovremeno radeći, dok joj suprug nije ništa pomagao, nego je došao Njemačku u nekoliko navrata i tada od nje uzeo nekoliko 10-taka tisuća maraka. Vješto se skrivalo da su tuženik i njegova supruga koristili drogu, ali su jako puno pušili i pili, a druga sestra mu je znala pričati da ju je tuženikova supruga zvala da pričuva djecu da ide na Kaptol u crkvu, a istovremeno je bila u kafićima s nekim drugim muškarcima. Tužiteljica je uvijek prema djeci i sinovima bila blaga, ali mu je kasnije znala spomenuti da je tuženik čak jednom na nju krenuo s nožem. Tužiteljica je uvijek željela da o njezinoj obitelji misle svi sve najbolje pa je puno toga prešućivala čak i svojoj braći, da bi na kraju kad je voda došla do grla ipak neke stvari rekla.

13. Iz iskaza svjedoka MC razvidno je da je iskazao da ne zna zašto je dobio ovaj poziv, niti o čemu se u konkretnom slučaju radi, a već je u jednom predmetu na ovom sudu davao svoj iskaz. Ne zna da je njegova teta gđa. CC zaključila bilo kakav ugovor o darovanju nekretnine, to nije vidio i zna samo iz priča u obitelji kada bi se znali naći o tome. Misli da se o tome pričalo unatrag 15-tak godina, a misli da je ugovor zaključila sa sinom OC. Misli da je bila riječ o darivanju i prepisivanju stana na OC od strane majke CC, a što se poslije desilo on to ne zna. Ne zna tko mu je o tome pričao, s OC se znao vidjeti za blagdane i to za Božić i Uskrs, i možda koji put u kvartu, ali nisu imali takav odnos da bi se viđali jednom tjedno. Zna da se OC brinuo za djecu ali ne zna da li je bilo nekakvih sukoba između tužiteljice i tuženika. Također ne zna da li je bilo kakvih ucjena odnosno odgovara da koliko on zna da nije. Da li je nakon toga kad je sklopljen ugovor netko govorio o tome, odgovorio je da nije a ne zna i misli da su tužiteljica i tuženik bili u dobrim odnosima, ako su pričali o tome da će zaključiti takav ugovor.

14. Sud nalazi da je u ovom predmetu mjerodavno pravo članak 279. i članak 335. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 26/21, dalje u tekstu: ZOO).

Prema odredbi članka 279. ZOO-a:

(1) Ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi.

(2) Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe. (3) Ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan je...”.

Prema odredbi članka 335. ZOO-a:

(1) Pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile.

(2) To pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora...”

15. Iz citiranih članaka ZOO-a razvidno proizlazi da je tužiteljici protekao rok za poništavanje ugovora o darovanju zbog prijetnje jer je ugovor sklopljen 2009. godine a tužba je podnesena 24. rujna 2021. godine, dok silu, koja bi eventualno uzrokovala ništetnost ugovora, ni na koji način tužiteljica niti ne dokazuje. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

16. Kako je tuženika zastupao odvjetnik, a tužiteljica nije uspjela s postavljenim tužbenim zahtjevom, to tuženiku pripada pravo na trošak parničnog postupka po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i to za: sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) i to u visini od 250 bodova, potom trošak sastava podnesaka od 10.10.2022., i 24.10.2022. svaki po 250 bodova po Tbr. 8.1. OT kao i trošak zastupanja na ročištima: 12.10.2022., 24.5.2023., 8.3.2024., 29.3.2024., 4.7.2024., 24.1.2025., 27.2.2025. i 13.5.2025. g. svaki po 250 bodova po Tbr. 9.1. OT-a. Ukupno je tuženiku priznato 2750 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura, to mu pripada 5.500,00 eura i trošak PDV-a od 25% osnovano 1.375,00 eura, odnosno sveukupni iznos od 6.875,00 eura. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 13. lipnja 2025. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU.

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za tužbu i presudu

2. Pun. tuženika