Poslovni broj: P-5207/2018-43

(Ovr-2360/2023)

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice – predlagateljice osiguranja UJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zlatko Tomažić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika – I. protivnika osiguranja Omega d.o.o. (OIB: 05110784066), Breznički Hum, Breznica 3 A, kojega zastupa punomoćnik Borislav Planinc, odvjetnik u Varaždinskim Toplicama i II. tuženika – II. protivnika osiguranja ZJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Saša Brođanac, odvjetnica u Sesvetama, radi utvrđenja bračne stečevine i upisa u zemljišne knjige te proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno izdavanja privremene mjere, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 29. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice – predlagateljice osiguranja i njezinog punomoćnika, punomoćnika I. tuženika – I. protivnika osiguranja i II. tuženika – II. protivnika osiguranja, 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel Zagreb, označene kao z.k. tijelo II, izgrađene na z. kč. br. [katastarska čestica], dvorište u Zagrebu, što u naravi predstavlja stambeni objekt i garaže u [adresa], površine 224 čhv, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje su sada upisane kao vlasništvo 2. tuženika ZJ u 72/144 idealnog suvlasničkog dijela, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice UJ i tuženika ZJ tako da su isti suvlasnici predmetne nekretnine svaki u 1/4 idealnog suvlasničkog dijela, odnosno, svaki u 36/144 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine.

2. Tužiteljica UJ ovlašćuje se u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel Zagreb, temeljem pravomoćne presude ovog suda uknjižiti kao suvlasnik na 1/4 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine, odnosno, kao suvlasnik u 36/144 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel Zagreb, označene kao z.k. tijelo II, izgrađene na z. kč. br. [katastarska čestica], dvorište u Zagrebu, što u naravi predstavlja stambeni objekt i garaže u [adresa], površine 224 čhv, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dok je tuženik ZJ to dužan trpjeti.

3. Proglašava se da je ovrha na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel Zagreb, označene kao z.k. tijelo II, izgrađene na z. kč. br. [katastarska čestica], dvorište u Zagrebu, što u naravi predstavlja stambeni objekt i garaže u [adresa], površine 224 čhv, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se vodila pred Općinskim Građanskim sudom u Zagrebu pod posl.br. Ovr-3532/10, zatim pod posl.br. Ovr- 1554/2019, a koji ovršni postupak na nekretninama se sada pred istim sudom vodi pod posl.br. Ovr-3927/2018 između tuženika OMEGA d.o.o., Breznica 3 A, 42 225 Breznički Hum, kao ovrhovoditelja i tuženika ZJ, iz [adresa]., kao ovršenika nedopuštena u ¼ suvlasničkog dijela, odnosno, proglašava se da je ovrha nedopuštena u 36/144 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine.

Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade prouzročene parnične troškove, sa zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos troškova, od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku i obračunavaju se po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II Nalaže se tužiteljici UJ naknaditi I. tuženiku Omega d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog predlagateljice osiguranja UJ za određivanjem mjere osiguranja izdavanjem privremene mjere koja glasi:

"1. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja UJ na nekretninama; upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi stambeni objekt i garaža u [adresa], k. o. [katastarska općina] i to na ½ suvlasničkog dijela predlagatelja ZJ. određuje se

privremena mjera

- odgađa se provedba ovrhe na nekretninama predlagatelja koja je određena i u tijeku je u ovršnom postupku posl.br. Ovr-3927/2018 na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji je pokrenuo protivnik osiguranja OMEGA d.o.o. kao ovrhovoditelj protiv tuženika ZJ kao ovršenika do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

određuje se privremena mjera

- zabranom protivniku osiguranja trgovačkom društvu O M E G A d. o. o., Breznica 3A, 42 225 Breznički Hum , OIB 05110784066 da od donošenja predložene privremene mjere poduzima bilo kakve radnje u ovršnom postupku posl.br. Ovr- 3927/2018 u svojstvu ovrhovoditelja i u smislu daljnje prodaje nekretnine i to radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja, zabranjuje protivniku osiguranja da na bilo koji način utječe svojim radnjama i postupcima na otuđenje ili opterećenje predmetne nekretnine te zabranom protivniku osiguranja da svojim radnjama na bilo koji način utječe da se provedu bilo kakve promjene na nekretninama na koje je upravljena ova nenovčana tražbina.

određuje se privremena mjera

- zabranom prodaje i otuđenja predmetne nekretnine u ovršnom postupku koji se vodi na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod posl.br. Ovr-3927/2018. do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

Privremene mjere predlažu se temeljem odredbe čl. 347. st. 1. t. 4. i 6. Ovršnog zakona.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da u zemljišnim knjigama izvrši zabilježbu privremene mjere odgode ovrhe i privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina te zabranu prodaje nekretnine u ovršnom postupku.

3. Ove privremene mjere trajat će do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je predlagatelj kao tužitelj pokrenuo pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-5207/18 radi utvrđenja bračne stečevine i proglašenja ovrhe nedopuštenom."

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem ovoga suda od 19.9.2018. br. Ovr- 3927/18 kao treća osoba upućena na parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom. U tom postupku rješenjem o ovrsi od 11.3.2011. br. Ovr-3532/10 po prijedlogu ovdje I. tuženika – tamo ovrhovoditelja određena je ovrha na nekretninama tamo ovršenika – ovdje II. tuženika i to na nekretnini - suvlasničkom dijelu od ½ stambenog objekta i garaža u [adresa]., označeno kao zk. tijelo II, izgrađeno na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica], dvorište u [adresa], površine 224 čhv, označeno kao zk. tijelo I, dok na tom zemljištu postoji zgrada, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe na tim nekretninama u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti tih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. Tako opisana nekretnina i sve pokretnine u njoj, predstavljaju bračnu stečevinu II. tuženika i tužiteljice, a budući da je ista stečena za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice još od 1994. u kojoj je 1995. rođeno zajedničko dijete, odnosno i trajanja braka od 2016. i to sve radom supružnika zbog čega je tužiteljica suvlasnica naznačene nekretnine u ¼ dijela. Ista je kroz cijelo vrijeme trajanja izvanbračne zajednice bila zaposlena te ulagala u predmetnu nekretninu koja je bila nedovršena nakon kupnje i dovršavana od zajedničke zarade. Tužiteljica također nije imala nikakvih saznanja o poslovnim odnosima između tuženika niti je dala suglasnost svom suprugu za opterećenje nekretnine koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Osim toga, spomenuta nekretnina predstavlja dom tužiteljice te stoga ističe prigovor poštivanja prava na dom i traži sudsku zaštitu toga prava. Slijedom svega toga, tužiteljica u konačnici predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu ovdje tužiteljice i II. tuženika i to svakog u polovici (sada svaki u 36/144 dijela nekretnine) uz istovremeni upis tog prava vlasništva tužiteljice u zemljišne knjige, zatim utvrditi nedopuštenim gornja ovrha u tom tužiteljičinom dijelu nekretnine, sve uz naknadu parničnog troška. Ujedno je tijekom postupka tužiteljica podnijela i prijedlog za određivanje mjere osiguranja izdavanjem privremene mjere kojom će se radi osiguranja nenovčane tražbine iste (pravo suvlasništva) odgoditi provedba ovrhe na prethodno spomenutoj nekretnini uz zabranu I. tuženiku poduzimanja bilo kakvih ovršnih radnji u tom ovršnom postupku, odnosno tamo zabraniti prodaja i otuđenje te nekretnine do pravomoćnog dovršetka ovoga postupka.

2. Ovdje valja istaknuti da je sud primjenom odredaba čl. 190. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: novi ZPP) usprkos protivljenju I. tuženika dopustio preinaku tužbe isticanjem drugih zahtjeva uz postojeći, a s obzirom da smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

3. I. tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. U bitnom poriče da bi nekretnina na kojoj se provodi ovrha predstavljala bračnu stečevinu tužiteljice i II. tuženika (nekretnina je stečena još 1985., II. tuženik na toj adresi ima prijavljeno prebivalište od 1987., dok je dozvola za upotrebu nekretnine izdana 1992.), odnosno da tužiteljica ne bi imala saznanja o poslovnim odnosima II. tuženika i opterećenju nekretnine (ista je bila osoba ovlaštena za zastupanje društva Zlatna svjetlost d.o.o. u vrijeme izdavanja zadužnice tog društva 2007. i izjave II. tuženiku kao jamca-platca koje predstavljaju ovršnu ispravu u postupku koji se vodi na spornoj nekretnini). Protivi se u cijelosti i prijedlogu za izdavanje privremene mjere te isti kao i tužbeni zahtjev predlaže odbiti uz naknadu troškova postupka.

4. II. tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenične navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev.

5. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz matice vjenčanih za tužiteljicu i II. tuženika, rodni list za BJ, potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29.6.2017., izvadak i povijesni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zapisnik iz ovosudnog spisa Ovr-3297/18 od 19.12.2018., uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu, ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 7.11.2002., ugovor o kreditu od 25.7.2001., kupoprodajni ugovor od 8.10.1985., povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Zlatna svjetlost d.o.o., Zagreb, građevinsku dozvolu Grada Zagreba – Općine Črnomerec od 9.7.1981. br. UP/I-05/1-2220/3-1981, dozvolu za upotrebu Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stamene poslove, promet i veze, Odjel za prostorno uređenje, zaštitu čovjekova okoliša i graditeljstvo, Područni ured Črnomerec od 9.6.1992. klasa: UP/I-04/91-01/10, zapisnik toga tijela od 2.4.1992., ovosudni spis Ovr- 3927/18, ovosudni spis br. P-4139/97, saslušani su svjedoci AJ i RJ te tužiteljica i II. tuženik. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.).

6.Tužbeni zahtjev i prijedlog za izdavanje privremene mjere nisu osnovani.

7. Između stranaka nije sporno da je po prijedlogu ovdje I. tuženika Omega d.o.o. kao ovrhovoditelja ovaj sud 11.3.2011. donio rješenje o ovrsi br. Ovr-3532/10 na temelju ovršne isprave - bjanko zadužnice izdane u Zagrebu 12.11.2007. (izdavatelj koje je i tamo dužnik društvo Zlatna svjetlost d.o.o., a ovdje II. tuženik ZJ jamac platac i ovlaštena osoba dužnika) protiv ovršenika - ovdje II. tuženika radi naplate iznosa od tadašnjih 792.683,06 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka, i to na nekretninama ovršenika – suvlasničkom dijelu od ½ stambenog objekta i garaža u [adresa] – označeno kao zk. tijelo II, izgrađeno na zk.č.br. 559/8, Dvorište u [adresa], površine 224 čhv, označeno kao zk. tijelo I, upisano kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist vlasnika zgrade opisane kao zk. tijelo II, dok na tom zemljištu postoji zgrada, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe na tim nekretninama u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti tih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. Nesporno je i da je u tom postupku ovdje tužiteljica UJ **.**.2018. podnijela prigovor treće osobe u kojem je navela da ima pravo koje sprječava ovrhu budući da ta nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i II. tuženika te je stoga tužiteljica suvlasnica iste u ¼ dijela, odnosno provedbom ovrhe bilo bi povrijeđeno njezino pravo na dom. Nije sporno i da je rješenjem ovoga suda od 19.9.2018. br. Ovr- 3927/18 ovdje tužiteljica povodom tog prigovora upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovdje I. i II. tuženika radi proglašenja da ovrha na predmetnoj nekretnini nije dopuštena, što je i učinila ovom tužbom. Dakle, u ovom postupku prvenstveno je sporno da li gornja nekretnina na kojoj je određena ovrha u korist ovdje I. tuženika predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i II. tuženika u jednakim dijelovima te posljedično tome i uz ostale istaknute prigovore ima li tužiteljica pravo koje bi sprječavalo takvu ovrhu. Na te okolnosti provedeni su i odgovarajući dokazi.

8. Tužiteljica u svom iskazu u bitnom navodi da u predmetnoj nekretnini neprekidno stanuje od 1994. od kada se nalazila u izvanbračnoj zajednici s II. tuženikom s kojim je kasnije sklopila brak, a u kojoj zajednici je i rođeno njihovo zajedničko dijete. Navodi da je II. tuženik prije njihovog poznanstva kupio nedovršeni građevinski objekt s okućnicom (podrum, prizemlje i prvi kat, a radi se o dvojnom objektu) koji je minimalno priveo svrsi i to samo prizemlje u kojem je živio. Tužiteljica je od 1996. krenula s uređenjem objekta kada je najprije postavila fasadu, malo podigla potkrovnu etažu i tamo u cijelosti uredila stan. Nakon toga je i kompletno uredila stan na prvom katu (koji je ranije bio u rohbau izvedbi), u prizemlju popločala terasu i uredila dvorište, u podrumu pregradila prostor i napravila osim postojeće kotlovnice vešeraj, ostavu i gostinjsku sobu, dok je 2006. na dotadašnjem parkirnom mjestu podigla garažu. Sve to financirala je putem prihoda od rada i nenamjenskih kredita, a pomagao joj je i njezin otac radom i financijski. S II. tuženikom je bila suvlasnica društva Zlatna svjetlost d.o.o., ali se u sklopu poslovanja tog društva bavila samo maloprodajom ženskog rublja, dok je II. tuženik obavljao poslove veleprodaje u koji se ona nije miješala. Nije imala saznanja o izdavanju sporne zadužnice i jamstva. Pokušavala je ranije s II. tuženikom sklopiti sporazum o bračnoj stečevini koji bi obuhvaćao i tu nekretninu, ali što je II. tuženik s obzirom na patrijarhalni odgoj i religijsku pripadnost izbjegavao. Poznato joj je da je II. tuženik u vrijeme kupnje nekretnine bio u braku s prvom suprugom, a ne zna kada se uselio u tu nekretninu. Nekretnina u kojoj neprekidno stanuje sa sinom i II. tuženikom predstavlja njezin jedini dom i nema drugih nekretnina. II. tuženik je u iskazu potvrdio navode tužiteljice te ističe da je nekretninu kupio u niskom rohbau stanju kao dvojni objekt, a 1992. kada je bivši vlasnik susjednog objekta u potpunosti završio svoj dio objekta ishodio je uporabnu dozvolu za oba objekta iako njegov objekt nije bio dovršen. Njegova bivša supruga nije sudjelovala u stjecanju i uređenju objekta, već je to financirao II. tuženik iz svoje ušteđevine i prodaje stana u [adresa] gdje su ranije živjeli. U vrijeme useljenja tužiteljice u nekretninu samo prizemlje je bilo dovršeno, dok je tužiteljica u najvećoj mjeri snosila troškove uređenja ostatka kuće kako je i navela u svom iskazu. Tužiteljica nije imala saznanja o izdavanju zadužnice s izjavom o jamstvu. Svjedokinja AJ (prijateljica tužiteljice) navodi da je tužiteljicu upoznala 1993. ili 1994. kada je već bila u izvanbračnoj zajednici s II. tuženikom, a u kojoj su ubrzo nakon toga dobili i dijete. Sjeća se da je predmetna nekretnina u to vrijeme predstavljala prizemnicu s krovom u visokoj rohbau izvedbi, a u prizemlju je živio i II. tuženik i tijekom svog prvog braka. Nakon dolaska tužiteljice nekretnina je uređivana tako da je dignut jedan kat i potkrovlje, a ubrzo i garaža. Zatim su uređivani prozori i vrata, okoliš, ali i unutrašnjost objekta. U svemu tome sudjelovala je i tužiteljica prihodima od svog rada, dizanjem kredita, a pomagali su joj otac i sestra. Svjedok RJ navodi da mu je poznato da su tužiteljica i II. tuženik uređivali kuću u [adresa] te je tužiteljica od svjedoka koji je tada bio zastupnik za španjolske pločice i sanitarije naručila opremu za kupaonicu koju mu je platilo dijelom kreditom, a dijelom u gotovini. Kasnije je i naručila isporuku parketa što mu je uredno plaćeno, a u više navrata uzimala je i pozajmice od svjedoka u iznosima od najviše do 10.000,00 kn koje bi mu uredno vraćala. Iz dostavljene potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29.6.2017. razvidno je da je tužiteljica u razdoblju od 1.8.1993. do 18.1.1994. bila zaposlena u Promdei banci d.d. u stečaju, Zagreb, u razdoblju od 14.3.1996. do 1.7.1997. u Ligna-Promet d.o.o., Zagreb, zatim u razdoblju od 2.7.1997. do 2.7.1997. u Modroma d.o.o. u stečaju, Zagreb, u razdoblju od 15.11.1999. do 15.10.2003. u B.M. 95 d.o.o. u stečaju, potom od 16.10.2003. do 31.5.2006. u Zlatna svjetlost d.o.o., Zagreb, u razdoblju od 1.6.2006. do 17.5.2011. u Zlatna svjetlost nova d.o.o., Zagreb, a u razdoblju od 15.1.2013. do 6.6.2017. u Bospor promet j.d.o.o., Zagreb. Iz ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 7.11.2002. proizlazi da je tužiteljica tada podigla kredita za iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na rok od 60 mjeseci, dok iz ugovora o kreditu od 13.3.2003. proizlazi da je tužiteljica podigla kredit kod HVB Bank Croatia d.d., Zagreb u iznosu od 13.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na rok od 84 mjeseca i to bez određene namjene.

9. Cijeneći gornje iskaze, kao i priležeći izvadak iz matice vjenčanih za tužiteljicu i I. tuženika iz kojeg je razvidno da su sklopili brak 9.7.2016., odnosno i rodni list za BJ iz kojeg proizlazi da je rođen **.**.1995. od roditelja ovdje tužiteljice (tada s prezimenom U) i I. tuženika te uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu u kojem je adresa njezinog prebivališta od 26.2.1996. naznačena kao [adresa], sud nalazi utvrđenim da su se tužiteljica i I. tuženik doista negdje od 1994. nalazili u izvanbračnoj zajednici, a nakon sklapanja braka u bračnoj, kao i da tužiteljica neprekidno od tada stanuje na toj adresi. Navedena utvrđenja I. tuženik nije posebno niti osporavao, dok ih II. tuženik izrijekom priznaje.

10. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 8.10.1985. utvrđeno je da je isti sklopljen između prodavateljice UJF i kupca ovdje II. tuženika, a predmet kupoprodaje bile su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od nedovršenog stambeno obiteljskog objekta (istočna strana dvojnog objekta) sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] ili nova čestica br. 553/8, 1/3 prava korištenja voćnjaka i dvorištva u [adresa] u ukupnoj površini od 224 čhv, istočna strana navedene čestice koji dio je omeđen polovinom objekta u izgradnji. Nadalje, iz pribavljene građevinske dozvole Grada Zagreba – Općine Črnomerec, Sekretarijat za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove od 9.7.1981. br. UP/I- 05/1-2220/3-1981 razvidno je da je prethodno IJ iz [adresa] kao investitoru odobrena izgradnja stambenog objekta i garaže na gradilištu označenom pod kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje se nalazi u Zagrebu, Kajfešov brijeg bb. Iz dozvole za upotrebu koju je 9.6.1992. pod klasom UP/I-04/91-01/10 izdao Odjel za prostorno uređenje, zaštitu čovjekova okoliša i graditeljstvo Područni ured Črnomerec povodom zahtjeva ovdje II. tuženika proizlazi da je istom dozvoljena upotreba stambenog objekta i garaže izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem gornje građevinske dozvole, dok je zapisnik o tehničkom pregledu objekta klasa: UP/I- 361-01/91-01/10 od 2.4.1992. sastavni dio te dozvole. Iz tog zapisnika razvidno je da pregledani objekt ima ukupnu bruto površinu od oko 270 m2, a objekt se sastoji od dvije cjeline – istočnog koji se sastoji od podruma, (hobi prostor, drvarnica), prizemlja (dnevni boravak, kuhinja ulaz i garaža), kata (2 sobe, kupaonica i kabinet) i potkrovlja, te zapadnog dijela koji se sastoji od podruma (hobi prostor, drvarnica, ostava i garaža), prizemlja (dnevni boravak, kuhinja, kupaonica i WC), kata (2 sobe, kupaonice i kabineta) i potkrovlja. Objekt je bio priključen na javni vodovod i kanalizaciju te su uspješno izvršena sva potrebna ispitivanja koju su pokazala da je objekt izrađen na temelju odobrene tehničke dokumentacije, u skladu s uvjetima izdane građevne dozvole i na mjestu prema odobrenoj lokaciji, odnosno radovi su u konstruktivnom pogledu ispravno izvedeni, zbog čega se tom objektu može izdati dozvola za upotrebu.

11. U vrijeme stjecanja sporne nekretnine 1985., a koja se prema aktualnom zk. izvatku nalazi na zk.č.br. 559/8 – zk. tijelo II Stambeni objekt i garaže u [adresa], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu ovdje II. tuženika u 72/144 dijela, tužiteljica se nesporno nije nalazila u izvanbračnoj ili bračnoj zajednici s II. tuženikom, već je ta zajednica započela tek 1994. Tužiteljica u ovom postupku navodi da gornja nekretnina predstavlja bračnu stečevinu nje i II. tuženika s obzirom da je ista kroz više godina nakon toga svojim ulaganjima uredila i dogradila tu nekretninu. Odredba čl. 277. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78., 45/89. i 59/90. - dalje ZPBO) propisivala je da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Isto tako, nastavni Obiteljski zakon ("Narodne novine", br. 162/98.) u odredbi čl. 252. odredio je bračnu stečevinu kao imovinu koju su supružnici stekli radom tijekom trajanja bračne zajednici ili koja potječe iz te imovina, a isto uređenje sadržavao je i kasniji Obiteljski zakon ("Narodne novine", br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i 25/13.) u odredbi čl. 248. Teret dokazivanja činjenice da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu, sada bračnu stečevinu tužiteljice i II. tuženika u ovom postupku ležao je na tužiteljici koja je konkretno trebala dokazati da je nekretnina ranije stečena po II. tuženiku njezinim u međuvremenu izvršenim ulaganjima prestajala postojati u pretežnom dijelu pri čemu je nastala svojevrsna nova stvar. Tužiteljica je te odlučne činjenice u bitnom dokazivala iskazima svjedoka i II. tuženika te svojim iskazom, kao i podredno dostavljenim ugovorima o kreditu. U svezi tih dokaza za istaknuti je da se radi o iskazu prijateljice tužiteljice, odnosno tužiteljice i II. tuženika koji su osobno zainteresirani za uspjehom tužiteljice u ovom postupku. Osim toga dio iskaza svjedokinje AJ proturječan je iskazima tužiteljice i II. tuženika (u dijelu gdje navodi da je naknadno dignut kat i potkrovlje), dok preostali svjedok RJ u stvari iskazuje samo o unutrašnjem uređenju nekretnine (pločice, sanitarije i parket). Iz dostavljenih ugovora o kreditu pak nije razvidno u koju namjenu su isti podignuti i utrošeni. Suprotno tome, iz dozvole za upotrebu izdane 1992. jasno proizlazi da je nekretnina koja se i tada sastojala od podruma, prizemlja, kata i potkrovlja ispunjavala sve uvjete za redovnu upotrebu. Za napomenuti je i da je pravomoćnom presudom ovoga suda od 2.6.2010. br. P-4139/97 po tužbi ranije supruge II. tuženika ŠJ protiv tamo tuženika Croatia osiguranje d.d. i ZJ utvrđeno da je tužiteljica prema tim tuženicima suvlasnica u ¼ dijela ovdje sporne nekretnine što su tuženici dužni priznati, a ZJ dužan joj izdati i ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Ujedno je proglašeno nedopuštenim izvršenje na ¼ dijela te nekretnine koje se provodi u izvršnom postupku pred ovim sudom pod br. I-2667/92. Uspoređujući dokaznu snagu tih javnih isprava i dokaza koje je tužiteljica predložila i priložila u ovom postupku, prednost svakako imaju te javne isprave. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojima bi tužiteljica dokazala da je ranije stečena nekretnina njezinim možebitnim izvršenim ulaganjima u pretežnom dijelu prestala postojati, u osnovi samo iz iskaza svjedokinje AJ, tužiteljice i II. tuženika koje neposredno ili posredno demantiraju gornje javne isprave, ne može se sa potrebnom sigurnošću zaključiti da sporna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu, odnosno bračnu stečevinu, slijedom čega se primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a ta činjenica smatra nedokazanom pa time u tom dijelu i tužbeni zahtjev tužiteljice već samim time neosnovanim.

12. Uostalom, sve i da je tužiteljica dokazala da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu, odnosno bračnu stečevinu, tužbeni zahtjev u tom dijelu sud neovisno o tome nalazi neosnovanim. Naime, nije sporno postojanje općeg pravnog načela da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. No i u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, u koje svakako pripada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Poštivanje tog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti i poštenja svakog od sudionika određenog pravnog posla, dok je svako drugačije postupanje protivno načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka. Primjenjujući navedeno na konkretan slučaj, utvrđivanje savjesnosti i poštenja u pravnom prometu ne može se ograničiti samo na I. i II. tuženike kao ugovorne strane iz pravnog posla za koji je izdana sporna zadužnica, već i na tužiteljicu kao suprugu II. tuženika (da li je znala ili morala znati za pravni posao za koji je izdana bjanko zadužnica s izjavom o jamstvu, da li je poduzela odgovarajuće radnje za zaštitu svojih prava i sl.).

13. Cijeneći na taj način postupanje ovdje stranaka, sud nalazi da je II. tuženik svakako postupao nesavjesno, budući da je morao biti svjestan da usprkos tome što predmetnu nekretninu navodno smatra bračnom stečevinom, ulazi u pravni posao i izdaje isprave na temelju kojih se može provoditi ovrha upravo na toj nekretnini. U odnosu na tužiteljicu za istaknuti je da je ona u svakom slučaju prethodno imala mogućnost zaštititi svoje eventualno pravo zajedničkog vlasništva sporne nekretnine i isključivo je o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje (zahtijevati upis, pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja, zahtijevati zabilježbu spora i dr.) u svezi toga. Tužiteljica, međutim nije poduzela niti jednu od navedenih radnji do podnošenja prigovora treće osobe u ovršnom postupku 2018. Prema nalazu suda, neživotni su i neuvjerljivi i navodi iz iskaza tužiteljice i II. tuženika da tužiteljica nije imala nikakvih saznanja o poslovanju društva Zlatna svjetlost d.o.o. i njezinog tada izvanbračnog supruga – II. tuženika, a cijeneći ne samo okolnost da su stranke prema njihovim iskazima tada živjele u izvanbračnoj zajednici koja sama po sebi podrazumijeva uzajamno povjerenje i komunikaciju supružnika glede dogovora o svim važnijim pitanjima koja se tiču te zajednice (pa tako i imovinskog dijela), već i okolnost da je tužiteljica tada bila vlasnica, zaposlenica i osoba ovlaštena za zastupanje spomenutog društva (priležeći izvadak iz sudskog registra za to društvo) te joj po opisu poslova tog položaja po mišljenju suda nije moglo ostati nepoznato sklapanje pravnog posla za koji je izdana sporna zadužnica s jamstvom. Dakle, tužiteljičino postupanje također je bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. S druge strane sud nalazi utvrđenim da je I. tuženik u konkretnom slučaju postupao u dobroj vjeri, a budući da je II. tuženik u zemljišnim knjigama uknjižen kao isključivi vlasnik nekretnine na kojoj se provodi ovrha, dok tužiteljica ničim ne dokazuje da bi I. tuženiku eventualno bilo ili moralo biti poznato da nekretnina eventualno predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i II. tuženika.

14. U odnosu na tužiteljičino pozivanje na prigovor prava na poštivanje doma u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 8/99., 14/02., 13/03. 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) u svezi odredbe čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), sud je razmotrio i primjenu gornje odredbe Konvencije, tj. ispitao razmjernost i nužnost miješanja u eventualno pravo na dom tužiteljice. S obzirom da tuženica predmetnu nekretninu neprekidno koristi od 1994., sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji dovoljna i kontinuirana veza tužiteljice s tom nekretninom očito manifestirana u volji da živi u istoj, zbog čega se može zaključiti da sporna nekretnina predstavlja dom za tužiteljicu. S obzirom da se ovršni postupak provodi na toj nekretnini koja predstavlja dom za tužiteljicu i provedbom kojega bi u konačnici došlo do prodaje nekretnine i posljedično iseljenja tužiteljice, razvidno je da bi time došlo do miješanja u pravo tužiteljice na poštivanje njezinog doma. Takvo miješanje je u skladu sa zakonom (ovdje primjenjivi Ovršni zakon /"Narodne novine", br. br. 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 67/08. - dalje: OZ/) i ima legitiman cilj u vidu ostvarenja tražbine I. tuženika. Prema stajalištu ovoga suda provedba konkretne ovrhe predstavlja i nužnu mjeru u demokratskom društvu, odnosno razmjerno je zaštiti prava I. tuženika koje se ovdje ostvaruje, jer u konkretnom slučaju postoji legitimni interes I. tuženika za ostvarenje svoje tražbine pa tako i na spornoj nekretnini što upravo ovdje pokušava spriječiti tužiteljica, dakle u sukobu tako suprostavljenih privatnih interesa I. tuženika i tužiteljice koja kao što je gore navedeno nije postupala u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, preteže interes I. tuženika kao vjerovnika čime se i takav prigovor tužiteljice ukazuje neosnovanim.

15. Slijedom svega izloženoga, a s obzirom da tužiteljica nije dokazala da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu čiji bi suvlasnici bili u jednakim dijelovima ona i II. tuženik, odnosno da bi posljedično tome bile ispunjene pretpostavke za upis eventualnog prava vlasništva tužiteljice u zemljišne knjige (čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.), valjalo je takve tužbene zahtjeve u cijelosti odbiti kao neosnovane. Isto tako, budući da tužiteljica nije dokazala da bi u konkretnom slučaju u smislu odredbe čl. 55. st. OZ-a imala pravo koje bi sprječavalo ovrhu na spornoj nekretnini, valjalo je i takav tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

16. Sud nije provodio daljnje dokaze u ovom postupku (po prijedlogu I. tuženika uvid u ovosudne spise br. Ovr-3297/18 gdje se provodi ovrha u kojem postupku je nekretnina nepravomoćno prodana i br. P-9736/21 gdje II. tuženik osporava ovršnu ispravu koji postupak je u tijeku), a s obzirom da je to ovdje nepotrebno kraj utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Budući da tužiteljica u ovom postupku nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine kao uopće osnovne pretpostavke za određivanje privremene mjere u skladu s odredbom čl. 298. st. 1. i 2. OZ-a, valjalo je već samim time kao neosnovan odbiti prijedlog tužiteljice za određivanjem takve mjere osiguranja izdavanjem privremene mjera sadržaja kao u izreci rješenja. Podredno se i navodi da mjeru predloženog sadržaja ovaj sud nije ovlašten niti izdati, već je odlučivanje o odgodi ovrhe i provođenju ovršnih radnji u isključivoj nadležnosti ovršnog suda koji provodi konkretnu ovrhu.

18. Trošak I. tuženika odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu – 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za zastupanje na ročištima 18.2.2019., 17.9.2019., 18.2.2020., 16.10.2023., 14.3.2025. i 29.4.2025. – 6 x 100 bodova = 600 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 3.9.2019. – 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 14.3.2019., 18.10.2023. i 12.3.2025. – 3 x 25 bodova = 75 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za razmatranje i pregled spisa po pozivu suda 3.9.2019. – 25 bodova (Tbr. 36. st. 1. Tarife) sve prema vrijednosti spora od 3.981,68 EUR (koju je sud utvrdio primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a smatrajući je odgovarajućoj ovoj vrsti spora), što ukupno čini 900 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 1.800,00 EUR. I. tuženiku je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 450,00 EUR, što ukupno čini trošak istoga u iznosu od 2.250,00 EUR. Istome nije priznat zatraženi trošak izbivanja njegovog punomoćnika odvjetnika iz pisarnice jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka, a budući da je I. tuženik mogao za zastupanje opunomoćiti i odvjetnika sa sjedištem na području ovog suda kada mu taj trošak ne bi nastao.

19. Kako je I. tuženik u cijelosti uspio u sporu, to je sud primjenom odredbe čl. 154. st. 1. novog ZPP-a odlučio da mu je tužiteljica dužna troškove postupka naknaditi u cijelosti. Iz razloga neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.

DNA

tužiteljici po pun.

I.tuženiku po pun

II.tuženiku po pun.