REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 130 P Ob-1359/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tei Golub kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I-tužene IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Jeleni Košutić, odvjetnici u Sesvetama, i II-tuženika MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici iz Zagreba, radi prestanka uzdržavanja, nakon i glavne rasprave održane i zaključene dana 06. svibnja 2023. godine u prisutnosti majke i zz tužitelja uz punomoćnicu odvjetnicu JN i tuženika osobno, dana 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi :

„Utvrđuje se prestanak obveze uzdržavanja koja postoji od strane tužitelja DN prema II-tuženiku MN prema pravomoćnoj presudi i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2- 1236/2014 od 05. srpnja 2016. godine, koja je promijenjena presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj P Ob-900/2022 od 17. listopada 2023. godine.“

II Nalaže se tužitelju DN da I-tuženoj IN nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu 400,00 Eura, a II-tuženiku MN u iznosu 600,00 Eura, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je bivši suprug I-tužene a otac II-tuženika, te da mu je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P2- 1236/2014 od 05.07.2016. godine naloženo plaćati uzdržavanje tada mlt. II- tuženika u iznosu od 1.200 kn mjesečno. Kako su se okolnosti od donošenja ranije presude promijenile i to obzirom na činjenicu da je II-tuženik u međuvremenu postao punoljetan te su u plaćanju njegovog uzdržavanja dužni sudjelovati oboje roditelja.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema podnesku od 18.05.2024. godine (list 1095 spisa) tužitelj traži da sud utvrdi prestanak plaćanja njegove obveze uzdržavanja. Isto temelji na ranije iznesenoj tvrdnji da su u uzdržavanju punoljetnog djeteta koje se nalazi na redovnom školovanju dužni sudjelovati oba roditelja, svatko prema svojoj mogućnosti. Ističe kako I- tužena ni na koji način ne sudjeluje u plaćanju troškova uzdržavanja II-tuženika, a da oboje tuženika stanuju u nekretnini koja je vlasništvo tužitelja te da isti na taj način sudjeluje u uzdržavanju sina. Navodi i da je on sam teško pokretna osoba koja prima pomoć i njegu HZZSR, te da je njegov račun u blokadi radi čega više nije u mogućnosti plaćati uzdržavanje.

2. I-tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te ističe kako su između stranaka u tijeku brojni sudski postupci u kojima se neprestano ponavljaju istovjetne tvrdnje tužitelja. Ističe prigovor dvostruke litispedencije u odnosu na postupak koji se pred istim sudom vodi pod poslovnim brojem P Ob-900/2022 te smatra kako i dalje postoje zakonski uvjeti prema kojima je tužitelj dužan plaćati uzdržavanje za zajedničkog sina stranaka koji se nalazi na redovnom školovanju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. II-tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te ističe kako se nalazi na redovnom školovanju, ispunjava sve obveze, te time i dalje postoji obveza njegovog oca da sudjeluje u plaćanju troškova njegovog uzdržavanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

4. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvod u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-900/2022, dokumentaciju koja prileži ovom spisu a odnosi se na materijalno stanje tužitelja i potvrde II- tuženika kojima dokazuje status redovnog studenta, te su saslušani tužitelj i I- i II-tuženici kao stranke u postupku.

5. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj P2-1236/14 od 05.07.2016. godine utvrđeno je da je tužitelju, kao ocu tada mlt. II-tuženika, naloženo plaćati njegovo uzdržavanje u mjesečnom iznosu 1.200 kn, odnosno sada 160 Eura.

5.1. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj P Ob-900/2022 te pravomoćnu presudu i rješenje istog poslovnog broja od 17.10.2023. godine, utvrđeno da je odluka o uzdržavanju II-tuženika sadržana u ranijoj presudi izmijenjena na način da je tužitelju naloženo da uzdržavanje II-tuženika plaća na njegov tekući račun a ne na tekući račun I-tužene, i to obzirom da je II-tuženik postao punoljetna osoba.

6. Između stranaka nije sporno da je II-tuženik punoljetni sin tuženika koji se redovno školuje na stručnom prijediplomskom studiju Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, što je utvrđeno i uvidom u elektronički zapis o statusu studenta Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih na listu 1218 spisa.

7. Sporno je da li su ispunjeni zakonski uvjeti po kojima bi sud utvrdio prestanak obveze plaćanja uzdržavanja II-tuženika od strane njegovog oca.

8. Prema čl. 290 Obiteljskog zakona, roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih, te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.

8.1. Prema čl. 281 i 282 Obiteljskog zakona, uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, koji međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način predviđen Zakonom.

8.2. Prema čl. 285 Obiteljskog zakona, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje, može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

9. Kako je u konkretnom slučaju predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje da li su ispunjeni zakonski uvjeti za prestanak uzdržavanja II-tuženika od strane njegovog oca, sud je provedene dokaze cijenio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

10. Iz iskaza tužitelja (ročište 18.03.2025., list 1214 spisa), proizlazi da sada prema važećoj sudskoj odluci plaća za uzdržavanje II-tuženika iznos od 160 Eura mjesečno. Osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva kojim traži da mu se ukine plaćanje uzdržavanja II-tuženika nalazi u činjenici da je Obiteljskim zakonom propisano da su oba roditelja dužna sudjelovati u plaćanju uzdržavanja punoljetnog djeteta koje se redovno školuje, i to svaki prema svojim mogućnostima. Tužitelj navodi kako sudjeluje u troškovima plaćanja uzdržavanja II-tuženika budući oboje tuženika protupravno koriste za stanovanje njegovu nekretninu, i to sve tri etaže od kojih svaka ima preko 50 m2. Smatra da stambenim zbrinjavanjem tuženih sudjeluje u plaćanju troškova uzdržavanja i iznad svojih mogućnosti. Ovo iz razloga što on sam nema riješeno stambeno pitanje, živi kao podstanar na adresi prebivališta u [adresa], u kući površine oko 70 m2 i mjesečni najam plaća 650 Eura. Nema sklopljen ugovor o najmu kuće u kojoj stanuje jer ga na to kao fizičku osobu zakon ne obvezuje. Režijske troškove plaća oko 70- 100 Eura mjesečno, a trošak hrane procjenjuje na iznos od 450 Eura mjesečno. Njegova mjesečna primanja iznose 850 Eura mjesečno pa mora raditi na crno, no odbija odgovoriti na pitanja koliko na taj način dodatno uprihodi. Navodi i da je 80 % invalid s kojeg osnova prima naknadu od 79 Eura mjesečno te da nema u vlasništvu vrijedne imovine.

11. Iz iskaza I-tužene proizlazi da s II-tuženikom i još jednim starijim sinom živi u zajedničkom kućanstvu, u kojem se svi kao odrasle punoljetne osobe dogovaraju o načinu plaćanja životnih troškova. II-tuženik je redovan student Tehničkog veleučilišta, uredno daje sve ispite u roku, a zbog obveza na fakultetu ne doprinosi za uzdržavanje vlastitim radom.

12. Iz iskaza II-tuženika proizlazi da je redovni student 3. godine Tehničkog veleučilišta te je u roku položio sve ispite. Obzirom na zahtjevnost fakulteta, nije u mogućnosti raditi i sam ne doprinosi za svoje uzdržavanje. Živi u kućanstvu s majkom i bratom, obiteljski i dogovorno snose sve troškove kućanstva. Svoje osobne materijalne potrebe koje se odnose na trošak hrane, odjeće, obuće, higijene i socijalnog života procjenjuje u mjesečnom iznosu oko 400 Eura. Prema sada važećim sudskim odlukama, tužitelj doprinosi za plaćanje njegovog uzdržavanja u iznosu 160 Eura mjesečno, dok preostale njegove potrebe financira njegova majka I-tužena. Navodi i kako je između stranaka u tijeku niz sudskih postupaka tijekom kojih je tužitelj redovno obaviješten o njegovom školovanju. Nema točnih saznanja u čijem je vlasništvu kuća u kojoj stanuje s majkom i bratom, čuo je da ju je otac darovao ŠN za koju je smatrao da je očeva izvanbračna partnerica. Za korištenje kuće ne plaćaju najam.

13. Temeljem provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje da i dalje postoji zakonska obveza po kojoj je tužitelj kao otac II-tuženika dužan plaćati uzdržavanje, budući se II-tuženik nalazi na redovnom školovanju i nema navršenih 26 godina života (ranije citirani čl. 290 Obiteljskog zakona). U ovom postupku, sud nije cijeno dokaze koje je tužitelj iznosio u odnosu na svoje materijalno stanje, budući predmet zahtjeva nije izmjena/smanjenje iznosa uzdržavanja već utvrđenje osnovanosti zahtjeva za prestanak obveze. Iz stanja spisa dalje proizlazi da je II-tuženiku uzdržavanje još uvijek potrebno budući nema vlastitih prihoda kojima bi isto podmirio, a na II-tuženiku kao punoljetnoj osobi je ocjena da li će sudskim putem tražiti od svoje majke plaćanje uzdržavanja u novčanom iznosu ili će uzdržavanje primati u njenom kućanstvu, kao što je to u konkretnom slučaju izjavio.

14. II-tužena osnovano iznosi prigovor promašene pasivne legitimacije, budući nije osoba kojoj se plaća uzdržavanje niti na čiji se tekući račun novac isplaćuje, pa nema osnova da tužitelj od nje traži utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja za zajedničko punoljetno dijete.

14.1. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na oboje tuženika kao neosnovan, te je presuđeno kao pod točkom I izreke.

15. Prema čl. 366 Obiteljskog zakona i čl. 154 ZPP-a, tužitelj je dužan nadoknaditi tuženicima prouzročeni parnični trošak, koji im je odmjeren po Tbr. 7 toč. 3 OT.

15.1. I-tuženoj je priznat trošak zastupanja u vrijednosti jednokratne naknade prema Tbr. 7 toč. 3 OT od 200 bodova (ukupno 4 parnične radnje), te joj je dosuđen parnični trošak u iznosu 400 Eura.

15.2. II-tuženiku je priznat trošak zastupanja u vrijednosti jednokratne naknade prema Tbr. 7 toč. 3 OT od 200 bodova (za prve 4 parnične radnje) te još za sastav podnesaka od 06.12.2024. i 19.03.2024. u vrijednosti svaki po 50 bodova, dakle ukupno 300 bodova, tako da je ukupno II-tuženoj dosuđen parnični trošak od 600 Eura.

U Zagrebu, 13. lipnja 2025.

Sudac :

Tea Golub

Pouka o pravnom lijeku :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka a o njoj odlučuje Županijski sud.

Dna :

- Tužitelju

- I-tuženoj po pun

- II-tuženiku po pun