REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

Ps-135/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru po sutkinji Antoneli Franulić Pilj, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OR iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andru Dubokoviću, odvjetniku u Jelsi, protiv tuženika CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Lubina i Čutura" j. t. d. Split, radi predaje u posjed, nakon glavne i javne rasprave održane dana 30. travnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Deana Rahana, odvjetnika u Supetru i punomoćnika tuženika Branka Čuture, odvjetnika u Splitu, na ročištu radi objave presude, dana 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana, preda u posjed stan anagrafske oznake [adresa], oznake zgrade A, ulaz I, visoko prizemlje desno, broj stana 20, ukupne površine 62,60 m2, a koji stan se nalazi u zgradi izgrađenoj na č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 678,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos dosuđenog parničnog troška od dana donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu, pa sve do isplate, obračunatoj po godišnjoj kamatnoj stopi iz članka 29 st.2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 16. prosinca 2019. godine zaprimljena je tužba tužiteljice OR, protiv tuženika CR, radi iseljenja, u kojoj se navodi da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana u B listu kao društveno vlasništvo sa upisanim pravom korištenja u C listu na ime Hotelsko poduzeće "Zlatni rat" Bol koje je na predmetnoj nekretnini sukladno svojim vlasničkim ovlaštenjima sagradilo zgradu sa više stanova, a koji stanovi su nakon toga dodijeljeni na korištenje djelatnicima navedenog poduzeća. Slijedom toga je i tužiteljici, kao bivšoj djelatnici poduzeća, na temelju Odluke o dodjeli stana na korištenje donesene od strane vlasnika Zlatni rat d.d. Bol stambene komisije dodijeljen na korištenje stan anagrafske oznake, [adresa] oznake zgrade A, ulaz I, visoko prizemlje desno, broj stana 20, ukupne pov. 62,60 m2. Osim toga kod dodjele stanove sačinjena je lista reda prvenstva donesena na sjednici Nadzornog odbora Zlatnog rata d.d. od dana 8. kolovoza 1996. godine o dodjeli 57 stanova, a koja je postala pravomoćna u travnju 2011. godine. Na tog pravomoćnoj listi reda prvenstva tužiteljica se nalazi pod rednim brojem 1.. Tuženik, unatoč tome što je tužiteljici dodijeljen opisani stan, iz istog odbija iseliti, premda stan koristi bez ikakve pravne osnove. Po istoj i pravnoj činjeničnoj osnovi predmetni sud da je već donio pravomoćnu presudu (P-300/12) u korist osobe kojoj je stan bio dodijeljen na korištenje, protiv osobe koja je bez pravne osnove koristila stan, a koja odluka je potvrđena odlukom suda drugog stupnja.

2. Dana 28. listopada 2020. godine zaprimljen je podnesak tužiteljice kojim je uredila tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci (listovi 43-49 spisa).

3. Dana 3. ožujka 2020. godine zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika kojim se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

4. U dokazne svrhe pregledani su konačna lista reda prvenstva, obavijest, izvadak iz zemljišne knjige, rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 14. srpnja 1997. godine, rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 24. prosinca 2010. godine, uvjerenje o prebivalištu, potvrda o stanju duga, potvrda o vodovodnom priključku, računa HEP elektre d.o.o, te je izveden dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka UR.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predaju u posjed stana koji joj je dodijeljen na korištenje Odlukom od dana 28. ožujka 1996. godine.

7. Savjesno i brižljivo, ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

8. Pregledom konače liste reda prvenstva Nadzornog odbora društva Zlatnog rata d.d. od dana 8. kolovoza 1996. godine utvrđeno je da se tužiteljica OR nalazi pod rednim brojem 1. sa ukupnim brojem bodova 364, te da joj se dodjeljuje stan A, [adresa], ulaz I, vis. priz desno, stan broj 20, 62, površine 60 m2, kao i da se tuženik CR nalazi po rednim brojem, sa ukupnim brojem bodova 268, te da mu je dodijeljen stan A, [adresa], ulaz III, nisko prizemlje desno, stan broj 34, površine 60, 59 m2.

9. Pregledom obavijesti od dana 16. prosinca 2011. godine utvrđeno je da je konačna lista reda prvenstva, koja je donesena na sjednici Nadzornog odbora 08. kolovoza 1996. godine o dodjeli 57 stanova postala pravomoćna u travnju 2011. godine kada su okončani svi sudski sporovi.

10. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je ista upisana kao društveno vlasništvo sa upisom prava korištenja na ime Hotelsko poduzeće "Zlatni rat" Bol.

11. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je ista upisana kao društveno vlasništvo sa upisom prava korištenja na " [adresa].

12. Pregledom rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od dana 14. srpnja 1997. godine i rješenja od 24. prosinca 2010. godine utvrđeno je da je u temeljni kapital TD Zlatni rat d.d. ušlo 15% procijenjene vrijednosti, između ostalog i spornog stana.

13. Pregledom Potvrde Područnog ureda za katastar Split, ispostava za katastar nekretnina Supetar od dana 27. listopada 2020. godine utvrđeno je da je zgrada izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1721 KO [katastarska općina] koja je prije imala anagrafski broj [adresa], promijenila oznaku te sada ima anagrafsku oznaku [adresa].

14. Tužiteljica OR je u svom iskazu navela da je temeljem pravomoćne odluke Zlatnog rata vlasnica spornog stana upravo ona. Predmetni stan se nalazi na adresi [adresa], stan nosi br. 20. Ona i sada pok. suprug su bili zaposlenici Zlatnog rata, a Zlatni rat je gradio stanove za svoje radnike. Formirala se lista reda prvenstva, prema kojoj su se dodjeljivali stanovi, te je na konačnoj listi reda prvenstva bila na prvom mjestu sa najvećim brojem bodova. Međutim i prije nego što je objavljena spomenuta lista tuženik je sa svojom obitelji uselio u stan koji je dodijeljen njoj na korištenje, tako da nikada nije imala mogućnosti useliti u isti. Nije joj poznato zbog čega je tuženik sa svojom obitelji uselio u njen stan. Nakon što je odluka o dodjeli stana na korištenje postala pravomoćna, tuženiku je uputila pismo da se želi useliti u svoj stan o čemu ima i potvrdu. Napomenula je da je istom tom odlukom tuženik također dobio stan samo u prizemlju zgrade, pa mu je predložila da je njoj svejedno u koji će stan useliti u prizemlju ili u visokom prizemlju koje je dodijeljeno njoj, međutim tuženik nikada nije odgovorio na to pismo. Na pitanje sutkinje kako joj je poznato da je tuženik vlasnik stana u prizemlju, odgovorila je da je iz pravomoćne liste prvenstva vidljivo da je tuženik na dvadesetom mjestu, a uz čije ime je i opisano koji je stan dobio. Dakle nije točno da bi tuženiku stan za kojeg se ona smatra vlasnicom bio jedini dom. Ona živi u roditeljskoj kući njenog pok. supruga koje je nakon njihove smrti postalo njeno vlasništvo. Na pitanje pun. tuženika tko je 1992. godine bio vlasnik spornog stana, odgovorila je da je to bio Zlatni rat. Napomenula je da tuženik nije s otoka Brača tako da joj nije poznato ima li koje druge nekretnine po RH.

15. Tuženik CR je u svom iskazu naveo da u predmetnom stanu žive supruga, on i njihov sin 1997. godište. Živjela je i kći 1985. godište koja se u međuvremenu udala i odselila. Sin je unazad četiri godine otišao u Split studirati ekonomiju, te se nakon završene dvije godine u Splitu prebacio studirati u Zagreb. 1992. godine on je bio zaposlenik Zlatnog rata pa sve do 2008. godine, a nakon toga 2008. je otvorio privatni ugostiteljski obrt i to kafić Loža na rivi u Bolu. Također i supruga je 1992. godine bila zaposlenica Zlatnog rata, te je danas još uvijek zaposlenica njegovog pravnog slijednika. Na pitanje sutkinje da se očituje o konačnoj listi prvenstva na kojoj je naznačeno da je upravo on na 20. mjestu i da mu je dodijeljen stan nisko prizemlje desno, pojasnio je da su ovu listu radili odvj. Vedrana Garafulić Kukoč i sada pok. O i da je on prema ovoj listi doista dobio stan u niskom prizemlju desno, ali da su mu navedeni odvjetnici priznali da su oni napravili grešku, da su meni htjeli dodijeliti veći stan, pa da je nekako greškom u stan u kojem je on uselio dodijeljen ovdje tužiteljici. U stanu u kojem je on trebao useliti prema listi konačnog prvenstva trenutno živi gospođa čije ime mu nije poznato. Ne sjeća se da mu je tužiteljica uputila pismo koje je ranije spominjala. Svjestan je da prema pravomoćnoj odluci o dodjeli stana na korištenje on ne živi u stanu koji mu je tom odlukom dodijeljen, nego u drugom stanu, ali on Zlatni rat d.d. nikada nije smatrao pravim vlasnicima, a niti da oni takve odluke mogu donositi. Suvlasnik je poslovnog prostora kojeg je ranije spomenuo "Loža" čija površina iznosi 41 m2. Od Lože godišnje ima prihod 35.000,00 kuna. Sve ove godine od 1992. godine nije imao mogućnosti kupiti nikakvu drugu nekretninu, jer nije imao financijskih sredstava za istu. Njegovi roditelji imaju obiteljsku kuću u [adresa], otac je umro unatrag tri godine i ta kuća je temeljem usmenog dogovora pripala njegovom bratu i sestri, međutim to još ništa nije provedeno. Supruga nema nikakve nekretnine na svoje ime. Kći živi sa svojim suprugom u Bolu na etaži kuće koja je u njihovom vlasništvu. Na pitanje zam. pun. tužiteljice je li pokrenuo ikakvi sudski postupak protiv osobe koja je useljena u stan koji je njemu dodijeljen prema konačnoj listi prvenstva nisko prizemlje desno, odgovorio je da kako je već naveo on ne priznaje spomenutu listu, jer Zlatni rat d.d. nije vlasnik stanova.

16. Svjedokinja UR je u svom iskazu navela da joj je predmet spora poznat iz razloga što živi u predmetnoj zgradi u kojoj se nalaze ovi stanovi, međutim ona je uselila u stan temeljem pravomoćne liste prvenstva, dakle baš onaj stan koji joj je dodijeljen odlukom Zlatnog rata. Poznato joj je da je tuženik uselio u stan koji je prema spomenutoj listi prvenstva pripao ovdje tužiteljici, iako je njemu dodijeljen neki drugi stan. Međutim u tom stanu koji je dodijeljen tuženiku nalazi se neka treća osoba koja uopće nije bila na listi prvenstva, već je samoinicijativno uselila u stan tuženika. Ne zna točno kazati kako se ta gospođa zove, ali zna da radi na recepciji Hotela Britanida u Bolu. Tuženik CR poznaje tu gospođu koja je uselila u njegov stan. Nije joj poznato da li je tuženik tražio od te gospođe da se iseli iz njegova stana. Međutim, poznato joj je da je OR tražila od CR da se iseli iz njenog stana. Naime, ona joj je to pričala. Poznato joj je da je tuženik suvlasnik ugostiteljskog objekta u Bolu. Tuženik ima dvojno državljanstvo tako da ne zna da li on u Hercegovini ima nekretnine, ili možda ima još neke nekretnine po Bolu. Na pitanje pun. tuženika je li joj poznato tko je u vrijeme dodjele stanova bio vlasnik istih, odgovorila je da je vlasnik bio Zlatni rat d.d.

17. Temeljem provedenih dokaza, ovaj sud nedvojbeno utvrđuje da ovlaštenje tužiteljice na podnošenje tužbe za predaju u posjed predmetnog stana proizlazi iz ovlaštenja danog joj od strane poduzeća Zlatni rat d.d., upisanog kao nositelja prava korištenja predmetne nekretnine na kojoj je isto poduzeće izgradio stambenu zgradu i to u vidu citirane odluke o dodjeli stana na korištenje od dana 28. ožujka 1996. godine (koja pravomoćnost među strankama tijekom postupka nije bila sporna). Tužiteljica je pravo na useljenje u predmetni stan stekla danom pravomoćnosti navedene odluke, a to pravo do danas nije izgubila, obzirom da joj do danas nije omogućeno useljenje u isti (među strankama je nesporno da stan koristi tuženik i odbija joj predati isti), obzirom da je navedenom odlukom naglašeno da pravo useljenja gubi pod uvjetom da u roku od 30 dana od kada joj se omogući useljenje, u isti ne useli.

18. U odnosu na navode tuženika da mu pripada pravo na predmetni stan iz razloga što on ne priznaje listu reda prvenstva, jer Zlatni rat d.d. nije vlasnik stanova, kao i da su ovu listu radili odvjetnica Vedrana Garafulić Kukoč i sada pok. O, te da je on prema ovoj listi doista dobio stan u niskom prizemlju desno, ali da su mu navedeni odvjetnici priznali da su oni napravili grešku, da su njemu htjeli dodijeliti veći stan, pa da je nekako greškom stan u koji je on uselio dodijeljen ovdje tužiteljici, za navesti je kako ovaj sud ne prihvaća takve navode kao osnovane razloge zbog kojih bi njemu pripao pravni osnov za predmetni stan. Činjenica da se u stanu tuženika nalazi treća osoba sa ili bez valjanog pravnog osnova nije predmet ovog postupka, niti se navedena činjenica tiče tužiteljice.

19. Što se tiče navoda tuženika kojima ističe da je zahtjev tužiteljice zastario za navesti je da zahtjev tužiteljice kao osobe kojoj je dodijeljen stan na korištenje temeljem Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj: 51/85, 42/86, 22/92, 70/93., dalje: ZSO usmjeren prema tuženiku koji isti drži u posjedu bez pravne osnove ne zastarijeva. Zastara takvog zahtjeva tužiteljice nije niti predviđena odredbama ZSO, o čemu je svoj stav izrazio i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci pod poslovnim brojem Gž-3886/19 od dana 3. lipnja 2020. godine.

20. Također, u odnosu na navode tuženika kako davatelj stana na korištenje nije ujedno i njegov vlasnik pa da je akt kojim je predmetni stan dodijeljen na korištenje nevaljan, za navesti je da je iz izvatka iz zemljišnih knjiga za ZU 1277 k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od više zk tijela, vidljivo da je u zk. tijelu III pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica], na temelju ugovora od 24.11.1976 i Rješenja N. Ov. br. UP /1-02/01-631/23-72 uknjiženo na tadašnje hotelsko poduzeće Zlatni rat Bol, pravnog prednika sadašnji TD Zlatni rat d.d. i to radi izgradnje stambene zgrade. Vidljivo je iz rješenja hrvatskog fonda za privatizaciju od 14. srpnja 1997 godine i rješenja od 24. prosinca 2010. godine da je u temeljni kapital TD Zlatni rat d.d. ušlo 15% procijenjene vrijednosti, između ostalog i spornog stana, što upravo ukazuje da je odluku o dodjeli stana donio ovlaštenik tadašnjeg prava korištenja. Ukoliko TD Zlatni rat d.d. ne bi bio nositelj prava korištenja i kao takav ovlašten raspolagati spornim stanom tada mu ne bi u pretvorbi pripadajući dio procijenjene vrijednosti stana ušao u temeljni kapital. Odluka o dodjeli stana na korištenje je valjana i ovlašćuje tužiteljicu da štiti i ostvaruje stečeno pravo koje joj prema njoj pripada, a koje joj je tuženik ugrozio odnosno spriječio ostvarenje tog prava.

21. Također, bitno je i za navesti je da je Odluka o dodjeli stana tužiteljici na korištenje donesena prije rješenja Fonda za privatizaciju od 14. srpnja 1997. i 24. prosinca 2010. na koje se poziva tuženik, pa takva odluka ni u kojem slučaju nije mogla niti je utjecala na stečena prava tužiteljice prema Odluci o dodjeli stana na korištenje, koja je donesena u skladu sa tada važećim odredbama Zakona o stambenim odnosima.

22. Konačno, u nastavku je sud ocijenio i prigovor prava na dom, koje pravo je zaštićeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu: Konvencija). Člankom 8. stavak 1. Konvencije propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, a u skladu sa stavkom 2. – javna vlast neće se miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nerada ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i slobodna drugih. Može li neka od propisanih iznimki iz članka 8. stavka 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom, prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. Cilj testa razmjernosti jest dobiti odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog člankom 8. Konvencije, odnosno test razmjernosti odgovora na pitanje: Bi li iseljenje neovlaštenog korisnika predstavljalo neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom? Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno da je neopravdano. Prvo od navedenih pitanja je slijedeće: „Da li je miješanje utemeljeno na zakonu?“ Miješanje javne vlasti u pravo na dom trećih osoba utemeljeno je u konkretnom slučaju u predmnijevanom vlasništvu tužitelja na spornoj nekretnini, sukladno članku 166. ZVDSP, u odnosu na tuženike koji nekretninu posjeduje bez valjanog pravnog temelja, pa je miješanje javne vlasti u pravo na dom provođenjem iseljenja utemeljeno na zakonu. Drugo eliminacijsko pitanje je slijedeće:

Da li je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja? Upravo taj legitimni cilj, u smislu gore navedenog pitanja, jedan je od razloga navedenih u članku 8. stavku 2. Konvencije. U konkretnom slučaju prisilno iseljenje imalo bi legitiman cilj s obzirom na to da se kroz iseljenje tuženika štiti institut prava vlasništva, a jedino je ispravno i moralno, kako bi svaka država mogla normalno funkcionirati, da se odredbe zakona poštuju, što bi u protivnom dovelo do pravne nesigurnosti i ugrožavanja javnog reda i mira, a time i ugrožavanja gospodarske dobrobiti zemlje. U tom smislu miješanje javne vlasti u pravo na dom trećih osoba opravdano je jer je usmjereno na zaštitu prava vlasništva druge osobe, konkretno tužitelja. U odnosu na posljednje treće pitanje „Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu? za navesti je kako je u konkretnom slučaju potrebno ocijeniti postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario. Miješanje tužiteljice u pravo tuženika na dom nije nerazmjerno jer tuženik pravo na dom mora steći na zakoniti način, pa bi bilo krajnje neprihvatljivo privilegirati tuženika u odnosu na druge ljude koji stambeno pitanje rješavaju na drugi zakonom propisan način. Također, iz provedenog dokaznog postupka, a što niti tuženik ne spori, proizlazi kako tuženik može osigurati drugi smještaj obzirom da je on također dobio stan na isti način stan kao i tužiteljica, ali je umjesto u njega uselio u predmetni stan, s time da je tuženik suvlasnik ugostiteljskog objekta na samoj rivi u Bolu na Braču, pa ovaj sud smatra u potpunosti neosnovanim njegove navode da svih ovih godina nije imao financijskih sredstava osigurati dom za svoju obitelj, s time da iz njegova iskaza proizlazi da je iza smrti njegovih roditelja "ostala" obiteljska kuća u [adresa] ali da je ista usmenim dogovorom pripala bratu i sestri, što znači da je i u tom slučaju tuženik svojevoljno propustio osigurati drugi dom za svoju obitelj. Kako je odgovor na sva tri eliminacijska pitanja pozitivan, prigovor tuženika na pravo na dom, sud je ocijenio neosnovanim.

23. Dakle, slijedom svega naprijed navedenog ovaj sud nesporno utvrđuje da je tužiteljica stekla pravo da se useli u stan, a prema odredbi članka 89. Zakona o stambenim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o dodjeli stana na korištenje nije bilo dopušteno useliti u stan i koristiti ga bez pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje. Tuženik je tužiteljici faktički spriječio useljenje u stan, a na taj način i stjecanje stanarskog prava, pa tužiteljici upravo u odnosu na tu svrhu i valjanu pravnu osnovu kojom raspolaže pripada zahtjev kako ga je postavila i kojem je udovoljeno, a kako se već izjasnila sudska praksa, pa tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-2328/91 od 23.siječnja 1992. godine (IO VSRH-94/191).

24. Također, prema ustaljenoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava bez obzira na činjenicu što je tužiteljica podnijela tužbu nakon prestanka važenja ZSO-a, ista je imala razumna očekivanja u zaštiti svoje imovine, a pravo na korištenje stana predstavlja imovinu u najširem smislu riječi, time da se još dodatno u ovom slučaju radi i o povredivosti prava na dom, a koje pravo je tužiteljici očito povrijeđeno.

25. Identične stavove zauzeli su i Županijski sud u Splitu u odluci kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu ovog suda u identičnoj pravnoj stvari i to odlukom pod poslovnim brojem Gžst-121/15 od dana 19. studenog 2015. godine, kao i Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom pod poslovnim brojem Gž-3886/19 od dana 3. lipnja 2020. godine, pa nije zanemariva niti činjenica da su u brojnim predmetnima koji su već pravomoćno okončani pred ovim sudom, a glede iste činjenične i pravne osnove mnogi tužitelji uselili u svoje stanove, zbog čega bi donošenje drugačije presude u ovoj pravnoj stvari dovelo do pravne nesigurnosti i predstavljalo bi povredu prava zaštićenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o čemu se također u identičnoj pravnoj stvari izjasnio Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci pod poslovnim brojem Gž-3266/19.

26. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je prihvatiti zahtjev tužiteljice te obvezati tuženika koji koristi stan bez valjane pravne osnove da istog preda tužiteljici, a sve ovo u smislu odredbe članka 388. stavak 2. ZV-a, pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

27. U odnosi na trošak parničnog postupka za navesti je da u konkretnom slučaju tužiteljica tvrdi da je osoba koja ima pravomoćnu odluku o dodjeli stana na korištenje, odnosno svoje pravo crpi iz stambenog odnosa zbog čega joj pripada samo jednokratna naknada iz Tbr. 7 točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12), o čemu je svoje mišljenje također izrazio Županijski sud u Splitu pod poslovnim brojem Gžst-121/15 od dana 19. studenog 2015. godine.

28. Slijedom navedenog tužiteljici pripada jednokratna nagrada u iznosu od 250 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 500,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a iznosi 625,00 eura, uvećano za plaćenu pristojbu tužbe u iznosu od 53,00 eura, što ukupno iznosi 678,00 eura, pa je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Supetru, dana 13. lipnja 2025.

S U T K I NJ A:

Antonela Franulić Pilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi

- pun. tuženika Branko Čutura, odvjetnik u Splitu