Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: Povrv-17/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: Studio arcus d.o.o., OIB 15193924808, Nova Vas 101f, 52474 Brtonigla, kojeg zastupa punomoćnik KU, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika: NU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52470 K, radi ovrhe, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 23. travnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja N BU, punomoćnika tužitelja ŠU i odvjetničkog vježbenika kod punomoćnika tužitelja KU i tuženice NU, temeljem čl.457. u svezi s čl.335. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP), dana 13. lipnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Rite Udovičić poslovni broj: Ovr-6225/2023 i UPP/OS-Ovrv-515/2023, od 06.11.2023. godine, održava se na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženici NU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],, da tužitelju Studio arcus d.o.o., OIB 15193924808, Nova Vas 101f, 52474 Brtonigla, namiri tražbinu u novčanom iznosu od 746,57 (sedamstočetrdesetšest eura i pedesetsedam centi) eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 09.12.2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog rješenja, dok se ukida u dijelu kojim je određen tijek zakonskih kamata od dana 06.04.2022. godine, za koji dio se tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tuženici NU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],, da tužitelju Studio arcus d.o.o., OIB 15193924808, Nova Vas 101f, 52474 Brtonigla, naknadi parnični trošak, u iznosu od 925,60 (devetsodvadesetpet eura i šezdeset centi) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 13. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteli Studio arcus d.o.o., ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Riti Udovičić, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženice NU, ranije ovršenika, namirenje novčane tražbine po osnovi računa 07/01/01, od 01.04.2022., u iznosu od 746,57 eura / 5.625,03 kune, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 06.04.2022. pa do isplate, te nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od u iznosu od 211,56 eura uvećane za zatezne kamate. Tužitelj tvrdi da se njegovo potraživanje odnosi na dug nastao radi izmjene projektne dokumentacije prilikom izgradnje obiteljske kuće.

2. Prijedlogu je javni bilježnik Rita Udovičić udovolja, te izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovr-6225/2023 i UPP/OS-Ovrv- 515/2023, od 06.11.2023. godine, protiv kojeg rješenja je tuženica, kao ovršenik, pravodobno podnijla prigovor.

3. Po podnesenom prigovoru sud je svojim rješenjem poslovni broj: 16. Povrv- 17/2024-9, od 13. ožujka 2024. godine, stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovr-6225/2023 i UPP/OS- Ovrv-515/2023, od 06.11.2023. godine, u dijelu kojem je određena ovrha, te je odlučio da se daljnji postupak provede kao u povodu prigovora protiv platnog naloga sukladno čl. 58. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 06/2024 – dalje: OZ).

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženica od bitnog navodi kako smatra da dugovanja nema jer je ponuda tužitelja 05/21 u iznosu od 31.000,00 kuna plus PDV isplaćena u cijelosti, u 4 navrata i to po računu 01/01/01 od 17.03.2021. u iznosu od 19.300,00 kuna plus PDV, po računu 18/01/01 od 05.10.2021. u iznosu od 5.700,00 kuna plus PDV, te u gotovi 6.000,00 kuna i 2.000 eura na dan 08.10.2021., što ukupno iznosi 39.750,00 kuna, tako da duga nema. Tuženica navodi kako sporni račun broj 07/01/01 od 01.04.2022. nije nikada dobila, kako bi isti mogla osporiti

5. Tužitelj se na navode iz odgovora na tužbu, ranije prigovora; očitovao u svojem očitovanju od 22.04.2024. (stranica 44-45) gdje od bitnoga navodi kako je točno da je od tuženica naplatio iznos od 39.750,00 kuna s PDV-om, međutim projektna dokumentacija je bila napravljena za zgradu bruto razvijene površine od cca 200 m[2] , a nakon izrade projektne dokumentacije predmetna zgrada je prema zahtjevu investitorice tj. tuženice narasla na 305 m[2] bruto razvijene površine, s čime je ista od prvog trenutka bila upoznata, te je projekta dokumentacije predana radi izdavanja građevinske dozvole.

Dalje navodi kako je u trenutku izrade troškovnika za građevinske radove tuženica saznala da će radovi na izgradnji kuće biti izvan njezinog budžeta, te je bez da o tome obavijesti tužitelja, podnijela zahtjev nadležnom tijelu Grada Umaga za obustavu izdavanja građevinske dozvole, te je doneseno rješenje o obustavi. Nakon toga je krajem 12. mjeseca 2022. godine došlo do dogovora da će se podnijeti žalba na rješenje o obustavi i napraviti izmjena projektne dokumentacije s reduciranim gabaritiom kuće na 250 m[2] bruto razvijene površine, te je tužitelj obavijestio da za pri izradi izmijenjene projektne dokumentacije ostao za isplatu još iznos od 10.000,00 kuna kojeg je pristao zaprimiti po izdavanju građevinske dozvole, s čime se tuženica složila, međutim nakon predaje izmijenjene dokumentacije tuženica mu odbija isplatiti dogovoreni iznos, te navodi da će mu isti biti isplaćen nakon izdavanja građevinske dozvole.

Tužitelj navodi kako je u 4. mjesecu 2022. godine ispostavio račun od 4.500 kuna plus PDV po osnovu troškova nastalih izmjenom projektne dokumentacije koji mu tuženica nije platila, a 23.05.2022. godine izdana je građevinska dozvola. Tužitelj navodi kako je dana 22.12.2022. poslao opomenu radi neplaćanja izdanog računa, te početkom 2023. ponovo šalje račun poštom preporučeno, koji je tuženica uredno zaprimila i nikada ga nije osporila, te tvrdi kao je tuženica dobro upoznata s iznosom koji tužitelj potražuje od nje jer je na ispravi od 08.10.2022. godine vidljiv iznos od 10.000,00 kuna koji je preostao za podmiriti prilikom izdavanja građevinske dozvole.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Račun 07/01/01, od 01.04.2022. (stranica 7), Ponuda 05/21, od 06.02.2021. (stranica 24-25), potvrda o uplati od 18.03.2021. (stranica 26), Račun 01/01/01, od 24.03.2021. (stranica 27), potvrda o uplati od 07.10.2021. (stranica 28), Račun 18/01/01, od 12.10.2021. (stranica 29), potvrda o primitku gotovine od 08.10.2021. (stranica 30), Očitovanje na prigovor od 22.04.2024. (stranica 44-45), povratnica od 26.01.2023. (stranica 48), spis Grada Umaga radi izdavanja građevinske dozvole KLASA: UP-I-361-03-21-01-000106 (stranica 66-934), te je saslušao kao svjedoka LU, te saslušao parnične stranke za tužitelja zakonskog zastupnika BU, te tuženicu NU.

7. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 746,57 eura / 5.625,03 kune, po osnovi duga koji je nastao radi izmjene projektne dokumentacije prilikom izgradnje obiteljske kuće.

9. U postupku je sporna činjenična i pravna osnova tužbenog zahtjeva i visina tužbenog zahtjeva, te je s tim u vezi sporna i osnovanost prigovora tuženice da ne postoji njezino dugovanje prema tužitelju.

10. Sud smatra kako je tužitelj dokazao činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

11. Uvidom i čitanjem Računa 07/01/01, od 01.04.2022. (stranica 7) utvrđeno je da je isti izdan tuženici od strane tužitelja u iznosu od 5.625,00 kuna, radi usluge izrade projektne dokumentacije za izgradnju obiteljske kuće.

Izdani račun sadrži sve obvezne zakonske elemente koje treba imati račun prema čl.79. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013, 143/2014, 115/2016, 106/2018, 121/2019, 138/2020, 39/2022, 113/2022, 33/2023, 114/2023, 35/2024, 152/2024, 52/2025), pa ga sud smatra autentičnim i sadržajno valjanim dokaznim sredstvom.

12. Saslušani svjedok LU u svojem iskazu navodi kako mu nije poznato kako je predmetno dugovanje nastalo, te po njegovom mišljenju postoji preplata sa stane njega i tuženice, koja mu je supruga, te osporava da bi sporni račun ikada zaprimili, te kako su on i tuženica tražili projekt za kuću od 200 m[2] , a od tužitelja su dobili nacrt za kuću od 360 m[2] što nisu tražili, pa je stoga tužitelja tražio da napravi nacrt za kuću od 200 m[2] , i da u tom smislu izmijeni nacrt.

13. I tuženica u svojem iskazu tvrdi kako je prvobitni projekt glasio na 31.000,00 tadašnjih HRK, za izgradnju obiteljske kuće od 200m[2] , međutim da je tužitelj napravio drugačiji projekt koji je bio veći, i koji nije mogla isfinancirati pa mu je rekla da napravi drugi projekt, te da su tužitelju platili skoro 40.000,00 tadašnjih kuna, te se uopće ne sjeća spornog računa, niti se sjeća da ga je ikad dobila poštom.

14. Zakonski zastupnik tužitelja u svojem iskazu navodi kako je sporni dug nastao zbog izmjene glavnog projekta do čega je došlo kad su tuženica i njezin suprug LU vidjeli da za izrađen glavni projekt kuće površine od 305m[2] bruto razvijene površine neće imati dovoljno novaca i da će se kuća morati smanjiti, te da je tuženica, kao investitor, imala namjeru povući zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, te je tužitelj predložio korekciju projekta u skladu s njihovi8m mogućnostima, te nakon što su dogovorili izmjene u projektu tužitelj je rekao LU da će mu za te izmjene morati nadoknaditi troškove koje je imao prema svojim suradnicima, te je naveo kako je taj iznos od 10.000,00 kuna odlučio smanjiti za one stvarne troškove koje je imao, te je isti iznos smanjio na iznos tog spornog računa.

15. Uvidom i čitanjem Ponude 05/21, od 06.02.2021. (stranica 24-25), utvrđeno je kako se ista ponuda odnosi na izradu idejnog i glavnih projekata za izgradnju kuće odnosno stambenog objekta i da je iznos ponude 31.000,00 kuna.

16. Nadalje, uvidom i čitanjem Računa 01/01/01, od 24.03.2021. (stranica 27), potvrde o uplati od 07.10.2021. (stranica 28), Računa 18/01/01, od 12.10.2021. (stranica 29), te potvrde o primitku gotovine od 08.10.2021. (stranica 30), utvrđeno je kako je tuženica tužitelju za izradu idejnog rješenja izradu glavnog projekta isplatila preko računa 18.750,00 kuna i još gotovinski 2.000,00 eura / 15.000,00 kuna što bi ukupno iznosilo 33.750,00 kuna, a ne skoro 40.000,00 tadašnjih kuna kako to u svojem iskazu tvrdi tuženica, te da će tužitelj ostatak iznosa od 10.000,00 kuna zaprimiti po izdavanju građevinske dozvole.

17. Uvidom i čitanjem spisa Grada Umaga radi izdavanja građevinske dozvole KLASA: UP-I-361-03-21-01-000106 (stranica 66-934) utvrđeno je da je uistinu došlo do izmjene projektne dokumentacije na način da je površina građevine smanjena na 250,90 m[2] bruto razvijene površine, te da je po izmijenjenoj projektnoj dokumentaciji izdana Građevinska dozvola od 23.05.2022. godine.

18. Dovodeći izvedene dokaze u međusobnu povezanost sud utvrđuje da se tužiteljeva tražbina od 10.000,00 kuna odnosni na troškove nastale uslijed izmjene projektne dokumentacije, te da je tužitelj navedeni iznos od 10.000,00 kuna samoinicijativno snizio na iznos od 5.625,00 kuna, te isti iznos fakturirao tuženici, stoga visinu tužiteljevog potraživanja sud utvrđuje u iznosu od 5.625,00 kuna / 746,57 eura (po fiksnom tečaju konverzije).

19. Vezano uz okolnost da li je i kada tužitelj sporni račun dostavio tuženici iz pročitane povratnice od 26.01.2023. (stranica 48) utvrđeno je da je istu sastavio tužitelj i adresirao na tuženicu, međutim nije razvidno što se istom povrtnicom slalo, da li sporni račun ili nešto drugo, budući da tuženica u svojem iskazu izričito osporava primitak spornog računa, kao i vjerodostojnost potpisa na povratnici, navodeći kako to nije njezin potpis.

20. Obzirom da i svjedok LU u svojem iskazu osporava da bi sporni račun ikad bio zaprimljen od strane tuženice ili njega osobno, sud smatra kako tužitelj nije dokazao da je tuženici dostavio sporni račun 07/01/01, od 01.04.2022., na iznos od 5.625,00 kuna (stranica 7), jer je sukladno čl.219.st.1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a čl.221.a ZPP-a propisan o je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. To konkretno znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnom slučaju je to tužitelj koji nije dokazao da je sporni račun dostavio tuženici.

21. Vezano uz dospjelost tužiteljeve tražbine sud utvrđuje temeljem sadržaja potvrde o primitku gotovine od 08.10.2021. (stranica 30) da iznos od 10.000,00 kuna, nastao radi izmjene projektne dokumentacije, a koji je tužitelj naknadno samoinicijativno snizio na iznos od 5.625,00 kuna / 746,57 eura, dospijeva na naplatu tek nakon izdavanja građevinske dozvole tj. tek nakon 23.05.2022. godine, jer su navedenom potvrdom stranke sporazumno utvrdile datum dospijeća duga.

22. Stoga sud ne prihvaća kao istinit iskaz tužitelja da je sporni račun izdao nakon što je izdana građevinska dozvola, sukladno ispravi koja se nalazi na stranici 30 spisa, budući da je njegov iskaz suprotan sadržaju izdanog računa 07/01/01, na kojem je naveden datum izdavanja 01.04.2022., (dok je Građevinska dozvola na str.90 spisa izdana s datumom 23.05.2022. godine – op.suda).

23. Obzirom na datum izrade projektne dokumentacije od travnja 2021. godine, sud zaključuje da je tada između tužitelja, kao projektanta i tuženice, kao investitora, nastao i ugovor o izradi projektne dokumentacije, koji se može podvesti pod ugovor o djelu, pa se na obvezni odnos između parničnih stranaka primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje: ZOO/05), temeljem čl.1163.st.1. u svezi s čl.1165. istog zakona slijedom čega u pogledu zakašnjenja dužnika tj. tuženice treba primijeniti čl.183.st.2. ZOO-a odnosno tuženica je došla u zakašnjenje započinjanjem ovršnog postupka, a to je bilo dana 20.11.2023 kada joj je dostavljeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, jer je time tuženica saznala da postoji obveza koju mora ispuniti, te joj je ostavljen rok za ispunjenje od 8 dana, tako da je tužiteljevo potraživanje dospjelo istekom toga osmodnevnog roka tj. od 09.12.2023. godine, a od istog dana se računa i tijek zatezne kamate. godine, pa su tužitelju stoga i dosuđene zakonske zatezne kamate koje na utuženi iznos od 5.625,00 kuna / 746,57 eura teku od dana 09.12.2023. godine, a ne od 06.04.2022. godine.

24. Nadalje, ZOO u čl.590. propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

25. Obzirom da u odredbama o ugovoru o djelu nisu sadržani rokova za isplatu naknade tj. za ispunjenje sud je primijenio opće odredbe o ispunjenju obveza po ZOO-au koji u čl.173. propisuje da je dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom (st.1.), a ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom (st.2.), a ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje (st.3.), te čl.360. ZOO-a koji propisuje da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete, a u konkretnom slučaju tužitelj je, kao vjerovnik, zahtijevao od tuženice, kao dužnika, ispunjenje obveze na isplatu.

26. Iz pročitane potvrde o primitku gotovine od 08.10.2021. (stranica 30) proizlazi da je rok za ispunjenje obveze odrediv odnosno dugovanje tuženice po osnovi izmijenjene projektne dokumentacije dospijeva na naplatu nakon izdavanja građevinske dozvole tj. nakon 23.05.2022. godine, slijedom čega sud zaključuje kako je rok za ispunjenje bio bitan sastojak ugovora o djelu za izradu izmjene projektne dokumentacije.

27. Međutim, kako što je to već navedeno pod toč.20.. ovog obrazloženja tužitelj nije dokazao da je račun 07/01/01, od 01.04.2022., dostavio tuženici preporučenom pošiljkom dana 26.01.2023. godine odnosno oprije pokretanja ovog postupka, te sud smatra da je tuženica obaviještena da tužitelj zahtjeva ispunjenje s danom kada je uredno zaprimila tužbu tj. prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprava koji se u konkretnom slučaju ima smatrati zahtjevom za ispunjenje, tako da se i tijekom zatezne kamate u odnosu na glavnicu duga od 5.625,00 kuna / 746,57 eura ima se računati istekom 8 dana za dobrovoljno ispunjenje od dana urednog primitka tužbe tj. prijedloga odnosno od dana 09.12.2023. godine (dostavnica na str.22 spisa), a ne od 06.04.2022. godine, kako se to navodi u prijedlogu.

28. Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim:

- da je tužitelj za tuženike izvršio poslove na izradi odnosno izmjeni projektne dokumentacije za izgradnju njihove obiteljske kuće;

- da je tužitelju od strane tuženika po osnovi izrade projektne dokumentacije plaćena naknada po računima 01/01/01, od 24.03.2021. u iznosu od 11.625,00 kuna, po računu 18/01/01, od 12.10.2021. u iznosu od 7.125,00 kuna, te po potvrdi o primitku gotovine od 08.10.2021. iznos od 2.000,00 eura / 15.000,00 kuna,

- da je tužitelju preostao iznos za isplatu u visini od 10.000,00 kuna nakon izdavanja građevinske dozvole,

- da je tužitelj iznos od 10.000,00 kuna, naknadno samoinicijativno snizio na iznos od 5.625,00 kuna / 746,57 eura;

- da je tužitelj tuženici ispostavio račun 07/01/01, od 01.04.2022. na sniženi iznos od 5.625,00 kuna;

- da je Građevinska dozvola izdana s datumom 23.05.2022. godine (str.90 spisa);

- da dugovanje tuženice po osnovi izmijenjene projektne dokumentacije dospijeva na naplatu nakon izdavanja građevinske dozvole tj. nakon 23.05.2022. godine;

- da tužitelj nije dokazao da je račun 07/01/01, od 01.04.2022., dostavio tuženici preporučenom pošiljkom dana 26.01.2023. godine odnosno oprije pokretanja ovog postupka;

- da je dug u iznosu od 5.625,00 kuna / 746,57 eura dospio dana 09.12.2023. godine jer je tada tuženica saznala da postoji obveza koju mora ispuniti,

- da tijek zateznih kamata na iznos od 5.625,00 kuna / 746,57 eura teče od dana 09.12.2023. godine, kada je tuženici dostavljeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i protekao rok za doborvoljno ispunjenje od 8 dana.

29. Sukladno čl.65.st.1. ZOO-a propisano je da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

30. Budući da je temeljem iskaza svjedoka LU i saslušanih parničnih stranaka utvrđeno kako dugovani iznos po spornom računu 07/01/01, od 01.04.2022. (stranica 7) od 5.625,00 kuna nije plaćen tužitelju, a tužitelj je izvršio rad na izmjeni projektne dokumentacije, sud tužbeni zahtjev u cijelosti ocjenjuje osnovanim, slijedom čega je temeljem čl.65. i čl. 360. ZOO-a i čl.451.st.3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi rješenje o ovrsi u dijelu platnog naloga radi namirenja tužiteljeve tražbine u iznosu od 5.625,00 kuna / 746,57 eura, dok se platni nalog ukida u dijelu kojim je određen tijek zakonskih kamata od dana 06.04.2022. godine, za koji dio se tužbeni zahtjev odbija, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

31. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je ovršni postupak pokrenut podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave dana 26.09.2023. godine i od 27.09.2023. godine, o čemu je javni bilježnik odlučio svojim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovr-6225/2023 i UPP/OS-Ovrv- 515/2023, od 06.11.2023. godine, tako da su u ovršnom postupku nastali troškovi u iznosu od 211,56 eura / 1.594,00 kuna.

Nakon donošenja rješenja kojim je stavljen izvan snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i kojim je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga nastali trošak ovršnog postupka postao je dio parničnog troška u iznosu 211,56 eura / 1.594,00 kuna (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017.).

32. Tužitelj je u pogledu glavnog zahtjeva u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom u parnici.

33. Vrijednost predmeta spora naznačena je u iznosu od 746,57 eura / 5.625,00 kuna.

34. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 75 bodova, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

35. Obzirom da je tuženica izgubila parnicu ista je dužna tužitelju nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav podneska od 03.07.2024. u visini od 75 bodova što iznosi 150,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištu dana 19.12.2024. i dana 23.04.2025.. godine svako po 75 bodova, što ukupno iznosi 150 bodova u iznosu od 300,00 eura po Tbr.9.toč.1. Tarife;

- za sastav podneska od 16.01.2025. u iznosu od 50 eura (25 bodova - ostali podnesci kojima se ne odgovara na navode odgovora na tužbu niti se očituje na nalaze i mišljenja vještaka) po Tbr.8.toč.3. Tarife;

- za sastav podneska od 06.02.2025. u iznosu od 50 eura (25 bodova - ostali podnesci kojima se ne odgovara na navode odgovora na tužbu niti se očituje na nalaze i mišljenja vještaka) po Tbr.8.toč.3. Tarife;

- pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% na obavljene radnje u iznosu od 137,50 eura po Tbr.42. Tarife;

- trošak ovršnog postupka (nastali trošak) koji je postao dio parničnog troška u iznosu 211,56 eura;

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura po Tbr.2.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).

36. Tužitelju sud nije priznao kao nužan trošak sastava podneska od 23.04.2024. godine, u iznosu od 150,00 eura, kojim se tužitelj, bez prethodnog poziva suda, očitovao na prigovor tuženice.

37. Tužitelju se sveukupno po osnovi troškova parničnog postupka dosuđuje iznos od 925,60 eura koje mu je tuženica dužna nadoknaditi temeljem čl.154.st.1. u vezi čl.155. ZPP-a, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

38. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno članka 151.st.3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

39. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

40. Sud je temeljem članka 328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženica dužna dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 13. lipnja 2025

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl.467.). Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl.467.st.1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem punomoćnika,

2. Tuženici, na adresu.