Poslovni broj: 37.Gž Ob-339/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                        Poslovni broj: 37. Gž Ob-339/2023-2

 

 

 

                                   U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari mldb. tužiteljice protutužene L. B., OIB: …, koju zastupa majka i z.z. N. Ž., OIB: …, obje iz V., zastupa ih punomoćnica S. P., odvjetnica u O.,  protiv tuženika protutužitelja T. B., OIB: …, iz T., kojega zastupa punomoćnik Z. I., odvjetnik u P., radi povišenja uzdržavanja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-413/22-11 od 29. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika protutužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-413/22-11 od 29. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod t. III. izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika protutužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

 

"I/ Mijenja se presuda Općinskog suda u Valpovu P-133/2014 od 16.prosinca 2014. u dijelu izreke koji se odnosi na uzdržavanje mlt. tužiteljice tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku T. B. O.: … iz T., na ime doprinosa za uzdržavanje mlt. L. B., OIB: … plaćati iznos od 208,16 eura (dvijestotineiosameura i šesnaest centi) / 1.568,38 kn počev od 8.studenoga 2022. do 1.siječnja 2023., a od 1.siječnja 2023. iznos od 223,46 eura (dvijestotinedvadesetitri eura i četrdesetišest centi) / 1.683,66 kn pa ubuduće, dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a dosijevajuće najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1.siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na tekući račun majke i z.z. N. Ž. O.: …, IBAN … otvoren kod Z. b. d.d.

 

II/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva mlt. tužiteljica se odbija.

 

III/ Odbija se tuženik-protutužitelj s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se mlt. tužiteljici-protutuženoj L. B. da isplati tuženiku-protutužitelju T. B. iznos od 1.033,70 eura sa zateznim kamatama kako slijedi:

-na iznos od 129,21 eura počev od 8.srpnja 2021. do isplate,

-na iznos od 129,21 eura počev od 8.kolovoza 2021. do isplate,

-na iznos od 129,21 eura počev od 8.rujna 2021. do isplate,

-na iznos od 129,21 eura počev od 8.rujna 2021. do isplate,

-na iznos od 129,21 eura počev od 8.listopada 2021. do isplate,

-na iznos od 129,21 eura počev od 8.studenoga 2021. do isplate,

-na iznos od 129,21 eura počev od 8.prosinca 2021. do isplate,

-na iznos od 129,21 eura počev od 8.siječnja 2022. do isplate."

u cijelosti kao neosnovan."

 

2. Tuženik protutužitelj (dalje: tuženik) je izjavio žalbu protiv presude, pobijajući odluku pod točkom III zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 25/13, 89/14-Odluka USRH; 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica protutužena (dalje: tužiteljica) je osporila njenu osnovanost i predložila odbijanje.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju pobijanog dijela presude navedeni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama i oni ne proturječe međusobno, sadržaju zapisnika i isprava u spisu niti izreci te odluke. Sadržajem navoda žalitelj i ne opisuje takve nedostatke već osporava pojedine činjenice i tvrdi da "stav suda nema osnova u propisima i moralnosti", dakle osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.

 

6. Također nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP koji žalitelj argumentira općenitim tvrdnjama, tj. citiranjem sadržaja čl. 8. ZPP i dijela obrazloženja odluke Vrhovnog suda broj Rev-2732/88 a iz takvih općenitih tvrdnji nije moguće zaključiti koje konkretne propuste u ocjeni dokaza on ima u vidu i od kakvog bi utjecaja oni bili na utvrđenje odlučnih činjenica. Nasuprot navodu žalitelja, u obrazloženju presude su navedeni dostatni i valjani razlozi za ocjenu provedenih dokaza temeljem kojih su utvrđene činjenice relevantne za pravilnost pobijanog dijela presude.

 

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 221.a u vezi čl. 354. st. 1. ZPP koju ističe žalitelj tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja. Naime, on  uopće ne navodi pri utvrđenju kojih konkretnih, odlučnih činjenica je navodno pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja, posljedično niti od kakvog je konkretnog utjecaja pogrešna primjena čl. 221.a ZPP na zakonitost i pravilnost presude, osim što ističe paušalne tvrdnje o pogrešnom pravnom shvaćanju suda, protivnosti odluke Obiteljskom zakonu i aktualnoj sudskoj praksi.

 

8. Suprotno paušalnim navodima žalitelja, odlučne činjenice su pravilno utvrđene te nisu niti sporne.

 

9. Pobijanim  dijelom presude je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio od tužiteljice isplatu iznosa uzdržavanja koji je za nju platio za vrijeme dok je živjela kod njega, u razdoblju od srpnja 2021. do siječnja 2022.

 

10. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

 

- brak roditelja mldb. tužiteljice, njene majke i zz N. Ž. i ovdje tuženika je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Valpovu broj P-133/14-18 od 16. prosinca 2014., odlučeno je da djeca stranaka tada. mldb. A. rođen 27. travnja 2022. i mldb. L., ovdje tužiteljica, rođena 11. studenoga 2008., žive s majkom, ocu je naloženo plaćanje uzdržavanja za djecu, za A. iznos od 1.213,30 kn i L. iznos od 937,00 kn mjesečno,

 

- presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P Ob-806/15-22 od 9. kolovoza 2016. naloženo je K. S. (majci ovdje tuženika) da plaća mjesečno za uzdržavanje svojih unuka, mldb. A. B. 604,67 kn i  mldb. L. B. 467,24 kn mjesečno,

 

- presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Kzd-20/20-41 od 13. siječnja 2022. ovdje tuženik je proglašen krivim te je uvjetno osuđen na kaznu zatvora od 10 mjeseci,  zbog kaznenog djela protiv braka i obitelji, povredom dužnosti uzdržavanja, jer u razdoblju od 9. veljače 2017. do 14. srpnja 2020. nije za maloljetnu djecu A. i L. redovito plaćao uzdržavanje, sukladno obvezi iz pravomoćne sudske presude, iako je bio u mogućnosti tu obvezu izvršavati,

 

- nepobijanim dijelom presude suda prvoga stupnja u ovom postupku je izmijenjena  presuda P-133/14 od 16. prosinca 2014. na način da je povećan iznos obveze uzdržavanja koji je tuženik dužan plaćati ovdje mldb. tužiteljici L. B., počevši od 8. studenoga 2022.,

 

- nije sporno da je mldb. tužiteljica u razdoblju od srpnja 2021. do siječnja 2022. boravila kod tuženika, gdje je i pohađala osnovnu školu T.-V., da majka u tom razdoblju nije plaćala za njeno uzdržavanje ocu te ju je on faktično uzdržavao, uz to je on u tom razdoblju platio na račun majke za uzdržavanje mldb. tužiteljice iznose od po 937,55 kn za listopad i studeni 2021., u tom razdoblju majka nije plaćala za uzdržavanje tužiteljice.

 

11. Prvostupanjski sud nije prihvatio kao dokazane navode tuženika da je iznose uzdržavanja platio i za ostale mjesece spornog razdoblja jer osim izvoda banke koje potvrđuju uplate za listopad i studeni 2022. nije za ostale mjesece o tome dostavio ikakve dokaze, također nema ikakvih dokaza o uplatama od strane njegove majke.  Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica prema pravomoćnoj presudi s ocem provodila polovinu ljetnih praznika ili jedan mjesec boraveći kod njega, radi održavanja osobnih odnosa, pa taj boravak i činjenica da ju je tada i faktično uzdržavao, nisu isključivali obvezu plaćanja uzdržavanja u tom razdoblju.

 

12. U protutužbenom zahtjevu tuženik traži od mldb. tužiteljice povrat iznosa uzdržavanja koje je, kako tvrdi, uplatio za sve mjesece u razdoblju kada je živjela kod njega iako ju je on faktično uzdržavao, čime se "bezrazložno obogatila".

 

13. Iz nespornih i utvrđenih činjenica međutim proizlazi, kako obrazlaže i prvostupanjski sud, da je mldb. tužiteljica imala valjani pravni osnov, postojeću i neizmijenjenu pravomoćnu sudsku presudu,  po kojoj je tuženik bio dužan plaćati za njeno uzdržavanje i u razdoblju na koje se odnosi protutužbeni zahtjev, u kojem je očito prema sporazumu roditelja i djeteta živjela s njim, pri čemu roditelji nisu imali ikakav sporazum prema kojem tuženik u ovom razdoblju ne bi plaćao za uzdržavanje tužiteljice, tako nešto on niti ne tvrdi. Samim tim, protutužbeni zahtjev tuženika protiv mldb. tužiteljice nije osnovan jer isplate za njeno uzdržavanje, sve i da su plaćene za cijelo sporno razdoblje, nisu izvršene bez pravnog osnova (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).

 

14. Troškove uzdržavanja koje je tuženik faktično snosio kada je tužiteljica boravila kod njega i pohađala školu očito je platio dobrovoljno jer niti ne tvrdi da je tražio od majka djeteta da ona u tom razdoblju financijski doprinosi za uzdržavanje niti je s njom kao zakonskom zastupnicom imao sporazum da u tom razdoblju nije dužan plaćati iznose dosuđene pravomoćnom presudom ili pak da će mu ti iznosi biti vraćeni pa ove okolnosti i prema odredbi čl. 1112. ZOO-a isključuju njegovo pravo na povrat.

 

15. Uz to, obveza svakog zdravog i radno sposobnog roditelja da uzdržava svoje  maloljetno dijete nije samo zakonska. U situaciji kada je mldb. tužiteljica prema sporazumu s oba roditelja boravila kod tuženika, kada on sam nije tražio da majka djeteta u tom razdoblju financijski doprinosi za uzdržavanje, dobrovoljnim faktičnim snošenjem troškova uzdržavanja u tom razdoblju postupio je u skladu i sa naravnom i moralnom obvezom prema vlastitom djetetu zbog čega niti prema odredbi čl. 1114. ZOO-a ne može od njega zahtijevati povrat danoga.

 

16. Zbog izloženih razloga njegov protutužbeni zahtjev odbijen je pravilnom primjenom materijalnoga prava.

 

17. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalba tuženika je odbijena kao neosnovana.

 

18. Budući da nije uspio u žalbenom postupku, neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu, 29. kolovoza 2023.

                                                                                                                       Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.