Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Pn-73/2020-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Renate Ivančić, u parničnom predmetu tužitelja ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika Republika Hrvatska za Ministarstvo pravosuđa, OIB: 18683136487, Zagreb, Ul. grada Vukovara 49, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 7. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, nakon donošenja i objave dana 13. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju ZH na ime naknade neimovinske štete iznos od 995,42 eura (slovima: devetstotinadevedesetpeteuračetrdesetdvacenta) sa zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2019. do isplate, na ime naknade imovinske štete neisplaćene plaće iznos od 474,24 eura (slovima: četiristotinesedamdestčetirieuradvadesetčetiricenta) sa zateznim kamatama tekućim na iznos 340,86 eura od 15. srpnja 2019. do isplate i na iznos 133,38 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje od dospijeća svake pojedine tražbine pa do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 1.393,59 eura zajedno sa zateznim kamatama od 5. listopada 2019. do isplate, te dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete izgubljene zarade u iznosu od 2.389,01 eura zajedno sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2019. do isplate, kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno
1.021,22 eura (slovima: tisućustotinudvadestjedaneurodvadesetdvacenta) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 13. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 11. lipnja 2019. uhićen te mu je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kir-254/2019 od 13. lipnja 2019. određen istražni zatvor zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 154. st. 2. u svezi sa st. 1. t. 1. KZ/11. Rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO- 31/2019 od 14. lipnja 2019. određeno je provođenje istrage protiv tužitelja. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kir-284/2019 od 10. srpnja 2019. tužitelju je ukinut istražni zatvor te je toga dana pušten na slobodu, a rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-31/2019 od 22. srpnja 2019. obustavljena je istraga protiv tužitelja, a oštećena nije preuzela kazneni progon protiv istog. Nadalje navodi da je uslijed uhićenja i trajanja istražnog zatvora bila neosnovano oduzeta sloboda u periodu od 11. lipnja 2019. do 10. srpnja 2019., dakle u ukupnom trajanju od 30 dana. Tužitelj je bio osumnjičen te mu je bio određen istražni zatvor zbog postojanja osnovane sumnje radi počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode -teško kazneno djelo protiv spolne slobode, a koje kazneno djelo je navodno počinio na štetu svoje supruge GH u tijeku brakorazvodne parnice. Tužitelj je zbog neosnovanog lišenja slobode trpio povredu prava osobnosti i to dostojanstva, ugleda i časti kao i veliku sramotu od uže i šire obitelji, prijatelja i poznanika, kao i na svom radnom mjestu, a i danas još uvijek trpi duševne boli zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva. Kako je protiv tužitelja obustavljena istraga zbog postojanja sumnje na počinjenje teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, tužitelj smatra da ispunjava zakonske pretpostavke za potraživanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti uslijed neosnovanog lišenja slobode te bi primjerena naknada iznosila 600,00 kuna po danu, odnosno 18.000,00 kuna. U vrijeme dok je bio u istražnom zatvoru tužitelj je bio zaposlen u trgovačkom društvu Instos d.o.o., pa je poslodavac za vrijeme trajanja istražnog zatvora donio odluku o neplaćenom dopustu. Da nije bio neosnovano uhićen bila bi mu isplaćena plaća od 3.210,26 kn za period od 11.6.2019. do 30.6.2019., te plaća u iznosu od 1.256,18 kn za period od 1.7.2019. do 11.7.2019. Stoga, na ime nastale štete u vidu neisplaćen plaće u trgovačkom društvu Instos d.o.o. potražuje ukupan iznos od 4.466,42 kn. Također, tužitelj je u vrijeme istražnog zatvora imao otvoren obrt za zavarivanje " [obrt]" te je pored rada u INSTOS d.o.o. privatno radio kao obrtnik zavarivač. Zbog boravka u istražnom zatvoru otkazana su mu tri ranije ugovorena posla i to sa HH, vlasnikom obrta [obrt] u iznosu od 7.500,00 kn, sa trgovačkim društvom Tehnos d.o.o. u iznosu od 4.500,00 kn te sa trgovačkim društvom Luka i Matea d.o.o. u iznosu od 6.000,00 kn, koji poslovi su otkazani od strane naručitelja isključivo zbog neobavljanja istih u ugovorenom roku te je tužitelju nastala šteta u vidu izgubljene zarade u iznosu od 18.000,00 kn.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava da tužitelju pripada naknada zbog povrede prava osobnosti u utuženom iznosu od 600,00 kn po danu provedenom u istražnom zatvoru. U odnosu na povredu dostojanstva, ugleda i časti tužitelj ne prilaže nikakve dokaze koji bi upućivali da je navedene povrede trpio u većem intenzitetu nego je to nužno. Tužitelj je u ranijim godinama u nekoliko navrata sankcioniran radi fizičkog nasilja prema supruzi, ima dugogodišnju sklonost svakodnevnom konzumiranju alkohola, radi čega je bio više puta kažnjavan novčanom kaznom uz mjere obveznog liječenja od alkohola, zbog čega se i u vrijeme počinjenja djela radi kojeg je određen pritvor nalazio u tretmanu psihijatrijskog liječenja. Također, tužitelj ničim ne dokazuje da je imao poseban ugled u sredini u kojoj živi, niti su mediji prenosili informacije o predmetnom događaju i njegovim osobnim podacima. Nadalje, prema podacima iz tužbe tužitelj živi u mjestu [adresa], a oštećena u Antunovcu gdje je počinjeno djelo radi kojeg je pokrenuta istraga, pa nisu točni navodi kako tužitelj i oštećena žive u istom mjestu koje je mala sredina i u kojoj se svi poznaju. Također, tužitelj je u vrijeme spornog događaja imao 40 godina odnosno nije u starijoj životnoj dobi radi koje bi eventualno teže podnio istražni zatvor. Bitno je napomenuti da je do privođenja došlo na temelju prijave tadašnje supruge, a osnovi razlog zašto je istraga obustavljena je činjenica da se oštećena supruga predomislila i u istrazi nije željela svjedočiti. Obzirom na navedene okolnosti, pravična naknada zbog povrede prava osobnosti u ovakvim slučajevima može iznositi 250,00 kn po danu, odnosno 7.500,00 kn, za koji iznos tuženik priznaje tužbeni zahtjev. Tužitelj potražuje na ime neisplaćene plaće iznos od 4.466,42 kn, a što predstavlja bruto iznos plaće. Međutim, iz obračunskih lista vidljivo je da su tužitelju isplaćeni svi doprinosi iz plaće za sporne mjesece, radi čega je neosnovan zahtjev da mu se još jednom isplati plaća zajedno s svim doprinosima. Osporava se u cijelosti zahtjev za naknadu izgubljene zarade koju tužitelj potražuje za tri ranije ugovorena posla u iznosu od 18.000,00 kn. Narudžbenice i izjave o odustajanju od ugovorenih radova koje je tužitelj priložio ne predstavljaju javnu ispravu, niti dokaz da je posao ugovoren, već je za to potreban prihvat ponude. Također je neutvrđeno u kakvom radnom vremenu i u kojem mjestu je tužitelj obavljao rad u društvu Instos d.o.o. u spornom razdoblju, o čemu ovisi utvrđenje činjenice da bi doista, izvjesno i obavio dodatne poslove u količini od 120 sati mjesečno. Također nije utvrđeno da li je poslodavac Instos d.o.o. dozvolio tužitelju sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac. Osim toga, obzirom da je tužitelj u vrijeme spornog događaja bio na tretmanu psihičkog liječenja bitno je utvrditi da li je u to vrijeme bio na bolovanju, kao i dokaz na okolnosti da li bi izvjesno i obavio poslove pored redovnog posla. Posebno osporava zahtjev za isplatom izgubljene zarade u iznosu od 18.000,00 kn, čak da je i predmetni posao bio ugovoren i obavljen, to bi bio prihod obrta na koji je tužitelj dužan platiti porez i ostala davanja. Stoga zarada tužitelja kao fizičke osobe nikako ne bi iznosila utuženi iznos već bi isti bio umanjen za poreze i davanja. Slijedom navedenog, tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u osporenom dijelu, te predlaže zahtjev odbiti uz obvezu naknade parničnog troška.
3. Podneskom od 20. srpnja 2020. tužitelj se očituje na odgovor na tužbu navodeći da potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti tijekom vremena provedenog u istražnom zatvoru i to u kaznenom postupku u kojem je odbačena kaznena prijava protiv njega, a oštećena nije preuzela kazneni progon protiv tužitelja, tada je za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete mjerodavna isključivo odredba čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP-a. U odnosu na osporavanje dijela tužbenog zahtjeva za naknadom štete na ime neisplaćene plaće, tuženik u tom dijelu ne osporava osnovanost potraživanja već osporava visinu potraživanja, a radi čega je tužitelj predložio financijsko- knjigovodstveno vještačenje. Također, kako tuženik osporava naknadu štete zbog izgubljene zarade zbog otkazivanja ranije ugovorenih radova, to je tužitelj i u tom dijelu predlaže provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Sijedom navedenog, tužitelj predlaže nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tuženika na plaćanje parničnih troškova.
4. Podneskom od 17. rujna 2021. tuženik navodi da je iz obračunske liste i obračuna plaće vidljivo da je za razdoblje od 11. lipnja 2019. do 30. lipnja 2019. tužiteljeva neto plaća iznosila 2.568,19 kn, a za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 11. srpnja 2019. godine iznosila 1.004,94 kn odnosno ukupna neto plaća je iznosila 3.573,13 kn. U tom smislu tuženik priznaje tužbeni zahtjev na ime neisplaćene plaće u društvu Instos d.o.o. do visine 3.573,13 kn, te smatra da na okolnost visine neto plaće nije potrebno provoditi knjigovodstveno vještačenje.
5. Podneskom od 28. rujna 2021. tužitelj priznaje tužbeni zahtjev na ime naknade neisplaćene neto plaće u iznosu od 2.568,19 kn za 6. mjesec 2019. godine sa zateznom kamatom tekućom od 15.7.2019. godine te neto plaće u iznosu od 1.004,94 kn za 7. mjesec 2019. godine sa zateznom kamatom tekućom od 15.8. 2019. do isplate te na navedeni način specificira tužbeni zahtjev u tom dijelu te naglašava da se radi o naknadi neto plaće jer su doprinosi i porezi na plaću i iz plaće za ovaj period uplaćeni u državni proračun. Također preostali dio izgubljene zarade predstavlja neto iznos, te tužitelj odustaje od prijedloga za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost izgubljene zarade.
6. Podnescima od 24. veljače 2022. i 29. srpnja 2022. sud je pozvao tužitelja na uplatu predujma za provođenje dokaza vještačenjem po vještaku psihijatrijske struke, a koje podneske je tužitelj uredno zaprimio te po istima nije postupio.
7. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja od 4. listopada 2019., rješenja Županijskog suda u Osijeku od 13. lipnja 2019. i 10. srpnja 2019., rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 14. lipnja 2019. i 22. srpnja 2019., ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10. srpnja 2018., odluku o neplaćenom dopustu od 19. lipnja 2019., obrtnicu od 4. veljače 2019., uvjerenje o stručnoj osposobljenosti od 16. listopada 2018., rješenje Ureda državne uprave od 31. siječnja 2019., narudžbenicu Laterne od 7. lipnja 2019., izjavu Z od 28. lipnja 2019., narudžbu Tehnos od 5. lipnja 2019., izjavu Tehnosa od 25. lipnja 2019., narudžbenicu Luka i Matea d.o.o. za ugostiteljstvo od 3. lipnja 2019., izjavu Luka i Matea d.o.o. za ugostiteljstvo, obračunske liste Instos d.o.o. 25, 53, 81, 112, 171 i 197, nalaz KBC Osijek od 9. lipnja 2019. i 24. srpnja 2020., karton pacijenta obiteljske medicine, saslušao svjedoke OH, PH, DH, ŠH, KH, FH i ŽH, te tužitelja.
8. Iz rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kir-254/2019-3 od 13. lipnja 2019. proizlazi da temeljem čl. 127 st. 1. Zakona o kaznenom postupku određuje se istražni zatvor protiv osumnjičenog ZH zbog osnovane sumnje da bi počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1 t. 1. Kaznenog zakona na štetu supruge GH.
9. Iz rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-31/2019 od 14. lipnja 2019. proizlazi da na temelju čl. 217. st. 1. Zakona o kaznenom postupku provest će se istraga protiv osum. ZH zbog postojanja osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - teško kazneno djelo protiv spolne slobode opisano u čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. u vezi čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona.
10. Iz rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kir-284/2019-2 od 10. srpnja 2019. proizlazi da temeljem čl. 127. st. 1. u svezi čl. 125. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku protiv okr. ZH ukida se istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku broj Kir-254/2019 od 13. lipnja 2019.
11. Iz rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-31/2019 od 22. srpnja 2019. proizlazi da na temelju čl. 224. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku obustavlja se istraga protiv okr. ZH zbog postojanja osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode- teško kazneno djelo protiv spolne slobode opisano u čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. u vezi čl. 153. st. 1 i čl. 152. st.1. Kaznenog zakona.
12. Iz obračunskih lista 25, 53, 81,112 proizlazi da je za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 31. siječnja 2019. tužiteljeva brutto plaća označena u obračunu kao bolovanje do 42 dana iznosila 4.863,24 kn, za razdoblje od 1. veljače 2019. do 28. veljače 2019. godine iznosila 4.853,59 kn, od 01. ožujka 2019. do 31. ožujka 2019. iznosila 5.152,75 kn, od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2019. 4.139,10 kn.
13. Iz obračunskih lista 171 i 197 i obračuna plaće proizlazi da je za razdoblje od 11. lipnja 2019. do 30. lipnja 2019. tužiteljeva brutto plaća označena u obračunu kao neplaćeni dopust iznosila 3.210,24 kn, odnosno neto plaća 2.568,19 kn, a za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 11. srpnja 2019. godine bruto plaća iznosila 1.256,18 kn, dok je neto plaća iznosila 1.004,94 kn.
14. Iz Ugovara o radu od 10. srpnja 2018. proizlazi da se zasniva radni odnos između poslodavca Instos d.o.o. Osijek i radnika ZH na neodređeno vrijeme na radnom mjestu monter, zavarivač.
15. Iz Odluke o neplaćenom dopustu od 19. lipnja 2019. proizlazi da se radniku ZH odobrava korištenje neplaćenog dopusta u razdoblju od 11. lipnja do 11. srpnja 2019. Za vrijeme korištenja neplaćenog dopusta radnik neće dobiti plaću, a poslodavac će radniku obračunati i uplatiti doprinose na plaću i iz plaće.
16. Iz Obrtnice od 4. veljače 2019. proizlazi da je ZH vlasnik obrta tvrtke [obrt], obrta za zavarivanje.
17. Iz Uvjerenja o stručnoj osposobljenosti od 16. listopada 2018. proizlazi da je ZH osposobljen za obavljanje poslova u zanimanju zavarivač plinom.
18. Iz rješenja Ureda državne uprave u Osječko –baranjskoj županiji od 31. siječnja 2019. proizlazi da je upisan obrt [obrt], obrt za zavarivanje vlasnika ZH.
19. Iz narudžbenice NA -000001/2019 [obrt] od 7. lipnja 2019. proizlazi da je ista upućena [obrt] obrtu za uslugu reparaturnog zavarivanja sat 50,00 kn, te iz izjave [obrt] od 28. lipnja 2019. proizlazi da odustaju od naručenih radova reparaturnog zavarivanja po narudžbenici br. 1 od 7. lipnja 2019. godine iznosa 7.500,00 kn (predvidivo 50 radnih sati) zbog neispunjavanja dogovorenih rokova izvođenja radova.
20. Iz narudžbe 22 Tehnosa od 5. lipnja 2019. proizlazi da je ista upućena [obrt] obrtu za uslugu zavarivanja sat 30,00 kn, te iz izjave Tehnosa od 25. lipnja 2019. proizlazi da odustaju od naručenih radova reparaturnog zavarivanja po Narudžbenici br. 22 od 5. lipnja 2019. iznosa 4.500,00 kn radi neispunjavanja dogovorenih rokova radova.
21. Iz narudžbenice br. 1. G i Matee d.o.o. od 3. lipnja 2019. proizlazi da je ista upućena [obrt] obrtu za uslugu zavarivanja sat 150,00 kn, te iz izjave G i Matee d.o.o. proizlazi da odustaju od radova naručenih prema dobavljaču [obrt] po narudžbenici br. 1 od 3. lipnja 2019. na iznos radova u vrijednosti 6.000,00 kn zbog neispunjavanja dogovorenog roka odrađivanja istih.
22. Saslušan svjedok OH izjavila je da je početkom lipnja 2019. od obrta [obrt] naručila izvođenje konstrukcije za natkrivanje dijela terase, te je za navedeni obrt uspostavljena naknada od 6.000,00 kn. Taj posao je trebao biti obavljen desetak dana nakon dogovora, ali je majka tužitelja obavijestila da je tužitelj uhapšen. Posao je ugovarala u ime svoje firme Luka i Matea d.o.o. iz [adresa].
23. Svjedok PH vlasnik obrta [obrt] izjavio je da je ugovorio s tužiteljem obavljanje zavarivačkih radova, cijena je bila otprilike 1.000,00 eura, te je na isti iznos ispostavio narudžbenicu, međutim kada tužitelj nije došao obaviti radove, pismeno je otkazao narudžbu.
24. Svjedok DH vlasnik firme Tehnos d.o.o. izjavio je da je ispostavio narudžbenicu tužitelju, misli na iznos od 4.000,00 do 5.000,00 kn, radovi su bili dogovoreni, ali tužitelj se nije pojavio.
25. Svjedok JH direktor tvrtke Instos izjavio je da je tužitelj bio zaposlen u njegovoj tvrtki otprilike godinu dana, u 7. mjesecu 2019. tužitelj je završio u pritvoru i tada je bio na neplaćenom dopustu, te su nakon toga sporazumno raskinuli radni odnos.
26. Saslušani kao svjedoci NH, TH i ŽH, dugogodišnji prijatelji tužitelja, izjavili su da je određivanje istražnog zatvora imalo utjecaj na psihičko stanje tužitelja, te da je bio izložen raznim komentarima okoline zbog čega je rjeđe viđan u svom mjestu.
27. Iz nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek, Klinike za psihijatriju od 9. lipnja 2019. i 24. srpnja 2020. proizlazi da je tužitelju utvrđena dijagnoza teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma, te da potpuno apstinira od konzumacije alkohola.
28. Iz Kartona tužitelja Specijalističke ordinacije obiteljske medicine Zrinke Dananić proizlaze dijagnoze tužitelja od 28. travnja 2008. do 06. prosinca 2021. godine.
29. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan u odnosu na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, dok je osnovan u odnosu na naknadu imovinske štete zbog neisplaćene plaće, te neosnovan u odnosu na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade.
30. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi štetu koju je pretrpio zbog neosnovanog lišenja slobode.
31. Prema odredbi čl. 14. Zakona o kaznenom postupku, Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, dalje: ZKP, osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te duga prava utvrđena zakonom. Tužba za naknadu štete sukladno odredbi čl. 14. ZKP- podnosi se protiv RH time da tuženik odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio, kako neimovinsku tako i imovinsku. Na temelju izloženog tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju nastalu mu štetu.
32. Tuženik je u ovom postupku priznao osnov odgovornosti u odnosu na protupravno oduzimanje slobode te je priznao visinu neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti do iznosa 7.500,00 kn, te visinu imovinske štete na ime neisplaćene plaće do iznosa 3.573,13 kn. Na ročištu dana 7. svibnja 2025. tužitelj je potvrdio tužbeni zahtjev na način da naknada štete na ime neisplaćene plaće iznosi 3.573,13 kn, a s kojim iznosom je tuženik bio unaprijed suglasan. Stoga, naknada štete na ime neisplaćene plaće čini iznos od 472,24 eura.
33. Međutim, ostali dio tužbenog zahtjeva čini naknada neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti u iznosu 10.500,00 kn (tuženik je priznao iznos od 7.500,00 kn) i imovinska šteta s osnova izgubljene zarade u iznosu 18.000,00 kn, što je sud utvrđivao u daljnjem tijeku postupka.
34. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO, određeno je da štetu predstavlja, između ostalog, i povreda prava osobnosti i to neimovinsku štetu, a u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime i dr. Međutim, svaka povreda prava osobnosti ne daje pravo na isplatu pravične novčane naknade, jer odredbom čl. 1100. ZOO-a određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada.
35. Institut povrede prava osobnosti vezan je primjenom pravila o teretu dokaza. Tužitelja se stavlja u poziciju da predlaže dokaze zbog bojazni, ali i realne opasnosti da primjenom pravila o teretu dokaza ne izgubi parnicu. Postojanje medicinske dokumentacije ne znači samo po sebi da je došlo do povrede prava osobnosti. Tužitelj u većini slučaja raspolaže medicinskom dokumentacijom, međutim to ne znači da je do duševnih boli došlo zbog kaznenog postupka, već može značiti da je njegovo psihičko stanje bilo od utjecaja na pokretanje kaznenog postupka. Naime, tužitelj je uhićen dana 11. lipnja 2019. godine te mu je neosnovano oduzeta sloboda u ukupnom trajanju od 30 dana. Iz medicinskog kartona tužitelja vidljivo je da su tužitelju u dužem periodu prije uhićenja dijagnosticirani psihički simptomi i u tu svrhu propisano korištenje određenih lijekova poput Normabela. Međutim, sud iz kartona pacijenta ne vidi da je povreda prava osobnosti uhićenjem tužitelja iznimno teška da bi mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol zbog povrede ugleda i časti. Naime, prije uhićenja tužitelj je išao u dnevne bolnice kod psihijatra, te nakon uhićenja medicinski karton tužitelja se nije u bitnome promijenio. Također, sud je proveo i dokaz saslušanja svjedoka i tužitelja, te nakon izvođenja dokaza po slobodnoj ocjeni donio zaključak o vjerodostojnosti pojedinih dokaza i o postojanju odlučnih činjenica. Sud je ocijenio svaki iskaz svjedoka pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izveo zaključak da iznijeti iskazi svjedoka i stranke ne sadrže odlučne činjenice za donošenje odluke o naknadi štete na ime povrede prava osobnosti.
Kako tužitelj nije iznio činjenice ni predložio dokaze na kojima temelji svoj zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu 18.000,00 kn, to je sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 7.500,00 kuna, kojim iznosom je tuženik i priznao tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete. Stoga, tužitelju je na ime neimovinske štete dosuđen iznos od ukupno 995,42 eura, dok je u preostalom dijelu za zatraženih 1.393,59 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
36. U odnosu na zahtjev za naknadu štete s osnove izmakle koristi prema odredbi čl. 1089. st. 3. ZOO-a pri ocjene visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. U smislu navedene zakonske odredbe za priznanja prava na naknadu izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti, već obujam izmakle koristi sud mora točno utvrditi, ali ne kroz bruto dobit, već analizom tužiteljevog poslovanja i dobiti koju je ostvario isključivo pružanjem usluga. Da bi se utvrdilo je li tužitelju izostala zarada kojoj se on opravdano nadao, trebao je dokazati da je ostvarenje tog dobitka spriječeno tuženikovom štetnom radnjom ili propustom, kao i opseg te štete. Tužitelj je bio dužan dostaviti podatke o stanju realizacije dobiti osnovom svoje djelatnosti, kako bi se moglo utvrditi je li i u kojem dijelu zarada izostala. U tom pravcu potrebno je izvesti dokaz financijskim vještačenjem o visini izgubljene dobiti tužitelja, budući je izmakla korist razlika ukupnih prihoda i ukupnih rashoda a koja se ne može utvrditi na temelju priložene dokumentacije tužitelja iz narudžbenica i izjava o odustajanju od naručenih radova od strane trgovačkih društava [obrt]., Tehnosa d.o.o. i Luke i Matee d.o.o. U konkretnom slučaju sud smatra da iskazi svjedoka na okolnosti otkazivanja ugovorenih radova ne sadrže odlučne činjenice za donošenje odluke o naknadi štete na ime izgubljene zarade. Stoga, tužbeni zahtjev za naknadu štete na ime izgubljene zarade nije osnovan.
37. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, prema djelomičnom uspjehu stranaka u sporu. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 138/23 - u nastavku teksta Tarifa), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 4. listopada 2019., 21. srpnja 2020., 10. studenog 2020., 29. rujna 2021., 5. studenog 2021., 22. studenog 2021., 28. travnja 2025., svaki u visini od 100 bodova (Tbr. 54. Tarife), trošak za zastupanje na ročištima dana 28. listopada 2020., 9. ožujka 2021., 16. rujna 2021. i 7. svibnja 2025., svako ročište u visini 100 bodova što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a čini iznos od 3.000,00 eura. Trošak sastava podneska od 6. prosinca 2021. sud nije priznao. Tužitelj je u pogledu osnove zahtjeva uspio sa 100%, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 27,36%, što ukupno iznosi 127,36%, što podijeljeno s dva daje uspjeh tužitelja u sporu od 63,68%. Tuženik je uspio u sporu sa 36,32 % eura. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a kada se od postotka tužitelja oduzme postotak uspjeha tuženika (63,68% - 36,32%) proizlazi da je tužitelj uspio u parnici 27,36 %. Razmjerno tome priznat mu je trošak u iznosu od 820,80, eura, te trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 100,21 eura i trošak obveze plaćanja sudske pristojbe za presudu u iznosu od 100,21 eura, što sveukupno iznosi 1.021,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 13. lipnja 2025. po stopi sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
38. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude, odlučit će se posebnim rješenjem, nakon održanog ročišta, budući da je sukladno čl. 335. st. 8. ZPP-a do ročišta za objavu presude potrebno izraditi i samu presudu i uručiti ovjereni prijepis stranci koja je pristupila.
39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku, 13. lipnja 2025.
S u d a c
Nikolina Primorac
u. z. S u d a c
Lidija Šmit
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
