1

Poslovni broj 14 Gž-2731/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 14 Gž-2731/2023-2

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja K. B. O.: … iz Z.1, … i II-tužitelja A. D. OIB: … iz S., …, oba zastupani po punomoćnici A. S. Z., odvjetnici u Z.1, protiv tuženice S. V. O.: … iz Z.2, …, zastupanu po punomoćniku mr.sc. I. B., odvjetniku u Z.1, radi isplate, odlučujući o žalbama I i II-tužitelja te tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1844/2022 od 20. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1844/2022 od 20. siječnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti iznos od 15.469,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.393,42 eura od 31. prosinca 2008. do isplate, na iznos od 2.717,26 eura od 31. prosinca 2009. do isplate; na iznos od 2.910,00 eura od 31. prosinca 2010. do isplate, na iznos od 3.370,62 eura od 31. prosinca 2011. do isplate, na iznos od 2.867,27 eura od 31. prosinca 2012. do isplate i na iznos od 1.210,90 eura od 31. prosinca 2013. do isplate te u dijelu iz stavka II izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužene za naknadu parničnog troška.

 

II Odbija se žalba I i II-tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1844/2022 od 20. siječnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u odbijajućem dijelu preko iznosa od 15.469,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.393,42 eura od 31. prosinca 2008. do isplate, na iznos od 2.717,26 eura od 31. prosinca 2009. do isplate; na iznos od 2.910,00 eura od 31. prosinca 2010. do isplate, na iznos od 3.370,62 eura od 31. prosinca 2011. do isplate, na iznos od 2.867,27 eura od 31. prosinca 2012. do isplate i na iznos od 1.210,90 eura od 31. prosinca 2013. do isplate te u dijelu iz stavka II izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I i II-tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

III Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.

 

IV Odbija se zahtjev I i II-tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1844/2022 od 20. siječnja 2023. naloženo je tuženoj da I i II-tužiteljima isplati iznos od 15.469,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.393,42 eura od 31. prosinca 2008. do isplate, na iznos od 2.717,26 eura od 31. prosinca 2009. do isplate; na iznos od 2.910,00 eura od 31. prosinca 2010. do isplate, na iznos od 3.370,62 eura od 31. prosinca 2011. do isplate, na iznos od 2.867,27 eura od 31. prosinca 2012. do isplate i na iznos od 1.210,90 eura od 31. prosinca 2013. do isplate dok je u preostalom dijelu zahtjev I i II-tužitelja odbijen kao neosnovan, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

2.1. Protiv navedene presude u dijelu u kojem joj je naložena isplata te u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška žali se tužena zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

 

2.2. Žalbom osporavaju prvostupanjsku presudu i I i II-tužitelji, u dijelu u kojem je njihov tužbeni zahtjev odbijen i u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška. Pozivaju se na sve žalbene razloge i predlažu donošenje presude kojom se ukida prvostupanjska presuda i usvaja zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

 

3.1. Žalba tužene je neosnovana.

 

3.2. Žalba I i II-tužitelja je neosnovana.

 

4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj  presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Tvrdnja iz žalbe tužene da prvostupanjska presuda predstavlja arbitrarnu odluku je netočna jer je prvostupanjski sud svrhovito tumačio i primjeno mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse, Stoga se kao neosnovan otklanja žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).

 

6. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7.1. Predmet spora je zahtjev I i II-tužitelja kao knjižnih vlasnika zk.č.br. 4344/1 k.o. N.-Z. za naknadu koristi koju je tužena ostvarila za vrijeme posjedovanja i iznajmljivanja turističkih apartmana iste nekretnine u razdoblju od 2008.-2013. u iznosu od 358.281,42 kn ili 47.552,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine godišnje iznose.

 

7.2. U prethodnoj presudi posl. br. P-1309/2016 od 25. svibnja 2022. odbijen je zahtjev I i II-tužitelja za naknadu koristi, na temelju zaključka suda prvog stupnja da je tužena u utuženom razdoblju bila pošten posjednica predmetne nekretnine. Navedena je presuda posl. br. P-1309/2016 ukinuta rješenjem ovog suda posl. br. Gž-3037/2022-2 od 20. rujna 2022. s obzirom na to da iz slijeda postupka posl. br. Ovr-2148/08 proizlazi da je ovrha radi iseljenja i predaje u posjed predmetne zgrade i dvorišta provedena samo djelomično jer nekretnina nije predana u posjed I i II-tužiteljima već su I i II-tužitelji uvedeni u suposjed. Ta je ovrha povodom tužbe na koju je ovdje tužena upućena proglašena nedopuštenom u ½ dijela, kao u pravomoćnoj presudi zbog ogluhe tog suda posl. br. P-1330/11 od 26. ožujka 2012. Naime, tužena je temeljem presude prvostupanjskog suda posl. br. P-976/01 preinačene presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-979/04 od 12. svibnja 2005. utvrđena suvlasnicom predmetne nekretnine u ½ dijela s naslova bračne stečevine u braku sa M. V. Stoga pokretanjem postupka ovrhe posl. br. Ovr-2148/08 radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine zk.č.br. 4344/1 k.o. N.-Z. nije nastupila činjenica nepoštenja tužene jer navedeni postupak nije okončan usvajanjem prijedloga I i II-tužitelja već je njihov prijedlog usvojen djelomično – u pogledu zajedničkog suposjeda dok je s obzirom na utvrđeno suvlasništvo tužene u ½ dijela s naslova bračne stečevine ista ovrha proglašena nedopuštenom.

 

7.3. Na temelju pravilnog utvrđenja odlučne činjenice tuženičinog nepoštenog posjeda navedene nekretnine u preostalih ½ dijela, prvostupanjski je sud u stavku I izreke osporene presude odgovarajućom primjenom mjerodavne odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) naložio tuženoj da I i II-tužiteljima isplati razmjernih ½ dijela ostvarene koristi od najma u iznosu od 30.938,86 eura (233.108,84 kn) ili iznos od 15.469,43 eura (116.554,42 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od posljednjeg dana u godinama 2008.-2013. dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu ostvarene koristi odbio, pravilnom primjenom čl. 164. st. 1. ZV.

 

8.1. Tužena ne može sa uspjehom opravdati svoje pozivanje na navodnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP tvrdnjama da poštenje njezinog posjeda predmetne nekretnine proizlazi iz toga što joj I i II-tužitelji nisu branili korištenje nekretnine te da joj je I-tužitelj slao najmoprimce odnosno goste u apartmane a da su 2013. od ureda zatražili ukidanje dozvole tuženoj za iznajmljivanje apartmana jer te okolnosti ne podrazumijevaju da su I i II-tužitelji ovlastili tuženu na posjedovanje cijele nekretnine. Za poštenje tužene kao posjednika je u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZV odlučno da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. U tom smislu nema nejasnoća ni proturječja u razlozima odlučnih činjenica kao što se u žalbi tužene neutemeljeno navodi tako da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP.

 

8.2. Kao što je iz iskaza tužene utvrdio prvostupanjski sud, tužena je imala saznanja da su I i II-tužitelji u ovršnom postupku stekli predmetnu nekretninu temeljem upisane hipoteke u zemljišnim knjigama. S obzirom da je I i II-tužiteljima rješenjem prvostupanjskog suda o dosudi posl. br. Ovr-897/02 od 20. prosinca 2006. dosuđena predmetna nekretnina a u kojem postupku je tužena aktivno sudjelovala kao treća osoba i o dosudi nekretnine I i II-tužiteljima je imala saznanja kao što je iskazala, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o tuženičinom nepoštenju u posjedovanju 1/2 dijela predmetne nekretnine, u smislu čl. 18. st. 3. ZV.

 

8.3. Budući da su I i II-tužitelji u postupku pred prvostupanjskim sudom pod posl. br. Ovr-2148/08 dana 31. srpnja 2008. podnijeli prijedlog za ovrhu protiv tužene radi ispražnjena i predaje u posjed predmetne nekretnine na osnovi ovršnog rješenja posl. br. Ovr-897/02, I i II-tužitelji su kao vlasnici nedvojbeno iskazali volju da posjeduju predmetnu nekretninu. Djelomičnom provedbom ovrhe I i II-tuženi su uvedeni u suposjed predmetne nekretnine tek 11. prosinca 2013. kao što je utvrđeno rješenjem posl. br. Ovr-2148/08-67 od 23. prosinca 2013. Iz navedenog slijedi ostvarenje pretpostavki za primjenu čl. 165. st. 1. ZV jer su I i II-tužitelji, onemogućeni od strane tužene u posjedovanju svoje nekretnine, sudskim putem zahtijevali predaju u posjed. Stoga su u potpunosti neosnovane žalbene tvrdnje tužene o nekakvoj dozvoli I i II-tužitelja i o navodnoj odluci stranaka o izvršavanju posjeda i vlasničkih ovlasti jer između stanaka nije donesena odluka u smislu čl. 42. ZV. 

 

9. Žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na utvrđeno nepoštenje tužene u posjedovanju predmetne nekretnine u dijelu od ½ i njezinu posljedičnu obvezu naknade ostvarene korist u tom dijelu temeljem čl. 165. st. 1. ZV nije osnovano. Kao što je navedeno, sud prvog stupnja je, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud dok se žalbeni prigovori u tom smislu otklanjaju kao neosnovani.

 

10.1. U svojoj žalbi I i II-tužitelji osporavaju pravilnost zaključka suda prvog stupnja o  tuženičinom poštenju u posjedovanju ½ dijela predmetne nekretnine, za koji je u pravomoćnoj presudi suda prvog stupnja posl. br. P-1330/11 utvrđena nedopuštenost ovrhe radi predaje nekretnine u posjed I i II-tužiteljima. Budući da tužena svoje pravo na posjedovanje ½ dijela predmetne nekretnine izvodi iz utvrđene bračne stečevine, u tom se dijelu ne može smatrati nepoštenom već poštenom posjednicom i stoga temeljem čl. 164. st. 1. ZV u tom dijelu nije u obvezi naknaditi ostvarenu korist. 

 

10.2. Za razliku od žalbenih navoda I i II-tužitelja, tužena nije postala nepošteni posjednik primitkom prijedloga za ovrhu u postupku posl. br. Ovr-2148/08 radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine zk.č.br. 4344/1 k.o. N. jer navedeni postupak nije okončan usvajanjem prijedloga I i II-tužitelja već je njihov prijedlog usvojen djelomično – u pogledu zajedničkog suposjeda dok je s obzirom na utvrđeno suvlasništvo tužene u ½ dijela s naslova bračne stečevine ista ovrha u tom dijelu proglašena nedopuštenom.

 

10.3. Neosnovano se I i II-tužitelji pozivaju na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, koje se načelo primjenjuje u odnosu na stjecatelja pri stjecanju prava vlasništva nekretnina temeljem pravnog posla (čl. 122. ZV) dok je za odluku o pravnom položaju posjednika mjerodavna odredba čl. 18. st. 3. u vezi čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV.

 

10.4. U tom su smislu bez utjecaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-3620/04 od 8. veljače 2007. koja se odnosi na postupak proglašenja ovrhe nedopuštenom na bračnoj stečevini a sud je taj zahtjev odbio primjenom načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige, odluka br. U-III-821/07 od 18. lipnja 2008. koja se, suprotno žalbenim navodima I i II-tužitelja, tiče postupka u kojem je bila isključena primjena načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige i  U-III-1830/07 od 22. travnja 2009. koja se odnosi na prekluziju prava na podnošenje brisovne tužbe, dakle riječ je o predmetima koji se temelje na činjenično pravnoj osnovi koja je različita od ovog predmeta. Budući da odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva ovisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja, pozivanje I i II-tužitelja na navedene odluke Ustavnog suda u činjenično i pravno drugačijim predmetnima nema poseban značaj za ocjenu pravilnosti pobijane presude.

 

11. U odnosu na neosnovanu žalbenu tvrdnju I i II-tužitelja kako je tužena eventualno mogla postati pošteni posjednik ½ dijela predmetne nekretnine tek pravomoćnim dovršetkom parnice posl. br. P-1330/11, prvenstveno valja reći da je bračna stečevina tužene u ½ dijela predmetne nekretnine utvrđena preinakom presude prvostupanjskog suda posl. br. P-976/01 presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-979/04 od 12. svibnja 2005. Osim toga, odluka o utvrđenju bračne stečevine je deklaratorna sudska odluka, kojom se utvrđuje da su ostvarene pretpostavke stjecanja vlasništva ispunjenjem zakonskih pretpostavki za bračnu stečevinu.  Temeljem čl. 129. st. 1. ZV smatra se da je pravo vlasništva bračne stečevine temeljem zakona ostvareno u trenutku ispunjena pretpostavki za bračnu stečevinu, što je u predmetnom slučaju trenutak dovršetka gradnje predmetne nekretnine u braku tužene i M. V. 1998. i stoga se tužena smatra poštenom posjednicom ½ dijela predmetne nekretnine u utuženom razdoblju 2008.-2013.

 

 

12. Ostali žalbeni navodi su bez utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke i ovaj ih sud nije posebno cijenio, primjenom čl. 375. st. 1. ZPP.

 

13. O parničnom trošku odlučeno je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 4. ZPP.

 

14. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP  jer  stranke svojim žalbenim navodima nisu osnovano osporile pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I i II izreke.

 

15. Nisu prihvaćeni zahtjevi stranaka za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku III i IV izreke.

 

U Zagrebu 29. kolovoza 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej, v.r.