REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1663/2024-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 6/I, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ČP, odvjetničke vježbenice i IP, zamjenice OGDO-a, dana 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju iznos od 4.645,30 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2014. pa do isplate, do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti potražuje isplatu iznosa od 1.990,84 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2014. do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.026,09 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužena u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od dana 23. prosinca 2014. navodi kako se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Republici Hrvatskoj i to u Zatvoru u Zagrebu od 8. veljače 2011. do 6. svibnja 2013., a potom je 6. svibnja 2013. zaprimljen u Kaznionicu u Glinu, gdje je boravio do 29. studenog 2013. kada je pušten na slobodu.

2. Smatra da je kaznu zatvora izdržavao u neljudskim i ponižavajućim uvjetima, koji se protive odredbama Ustava RH, odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora kao i CPT Standardima Vijeća Europe, te da je boravio u navedenim zatvorima u uvjetima koji ne udovoljavaju propisanim standardima kao i da mu nije bio omogućen boravak u zatvoru u skladu s njegovim zdravstvenim potrebama. Navodi kako je u Zatvoru u Zagrebu bio smješten u prostoriji s neadekvatnom ventilacijom zajedno sa još četvero ljudi koji su bili pušači, dok je tužitelj nepušač pa navodi kako mu je tim ugroženo zdravlje i propušteno pružanje zdravstvenog standarda u skladu sa zakonom. Žali se na veličinu soba u kojima je boravio te smatra da kvadratura nije bila u korelaciji s brojem zatvorenika sukladno čl. 74. Zakona o izvršenju kazne zatvora. Osim toga ističe kako nije imao mogućnost bavljenja slobodnim aktivnostima niti je postojala prostorija za zajedničko druženje zatvorenika. Nadalje, žali se i na hranu koja je posluživana u Zatvoru u Zagrebu te smatra da nije bila u skladu sa zdravstvenim standardima, a što je kod tužitelja izazvalo mučninu i povraćanje te je drastično izgubio na tjelesnoj masi i nepovratno mu je narušeno zdravstveno psihofizičko stanje. Osim toga ističe kako mu nije pružena adekvatna zdravstvena zaštita te da je zbog neadekvatnih uvjeta obolio od kroničnog gastritisa i upale jednjaka. Tužitelj navodi kako je od 6. svibnja 2013. boravio u Kaznionici u Glini gdje je po dolasku u istu nastavio gubiti na tjelesnoj masi, a zdravstveno stanje mu se sve više narušavalo. Za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Glini tužitelj navodi kako je također boravio u prostoriji neadekvatne veličine, da higijenski uvjeti nisu bili dostatni za održavanje optimalne ili minimalne razine dostojanstva, da mu je uskraćena potrebna količina sati boravka na otvorenom prostoru Kaznionice. Navodi kako je prostorija neadekvatno provjetravana i grijana, da je za cijelo vrijeme zbog izdržavanja kazne bio onemogućen pravilno ostvarivati zakonom zajamčena pravo na rad, pravo na sportske aktivnosti, na druženja, pristup biblioteci ili pravo na izobrazbu te su takvi uvjeti života vrlo teški i neprimjereni. Isto tako navodi kako je tijekom svog boravka u Zatvoru bio izložen najgorem obliku ponižavanja te prisiljen boraviti u uvjetima koji nisu dostojni čovjeka, a u kojim uvjetima se ne može postići niti svrha kažnjavanja.

3. Nadalje, navodi kako smatra da mu je izdržavanjem kazne u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima povrijeđeno pravo osobnosti definirano odredbom čl. 19. st. 2. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, te temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. istog Zakona predlaže da sud nakon provedenog postupka dosudi tužitelju naknadu štete radi boravka u nehumanim uvjetima za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u ukupnom iznosu od 50.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva 5. lipnja 2014., vodeći računa o jačini i trajanju povrede prava osobnosti te cilju kojem služi naknada, sve uz naknadu troška parničnog postupka.

4. U odgovoru na tužbu tužena osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te smatra da tuženiku nije povrijeđeno pravo osobnosti. Ističe prigovor zastare za sva potraživanja za razdoblje prije 6. veljače 2011. navodeći kako je zahtjev za mirno rješenje spora podnijet 6. veljače 2014. smatrajući kako potraživanje naknade štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu kojoj je štetu činio. Tužena ističe da su u Zatvoru u Zagrebu kao i u Kaznionici u Glini bili ispunjeni svi uvjeti i to mogućnost održavanja osobne higijene tužitelja, opremljenost zatvora i kaznionice u kojima je tužitelj izdržavao mjeru pritvora i izdržavao kaznu zatvora, sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba zatvorenicima u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te pružanjem kontinuirane i adekvatne opće i specijalističke zdravstvene zaštite tužitelja. Tužena smatra kako je smještaj tužitelja u navedenim zatvorskim ustanovama bio primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima. Ograničenost prostora u spavaonicama za zatvorenike je prema navodima tužene nadoknađena slobodom kretanja, mogućnosti šetnje i boravkom na svježem zraku, bavljenjem raznim aktivnostima u smislu radnog angažmana te zdravstvene zaštite. Tužena nadalje ističe kako je tužitelj u Zatvoru u Zagrebu bio smješten i to u pritvoru od 10. veljače 2011. do 31. kolovoza 2012. na II. zatvoreničkom odjelu u sobama 29, 27, 38, s 4-6 zatvorenika, od 31. kolovoza do 16. listopada 2012. na II. zatvoreničkom odjelu u sobi 40 s jednim zatvorenikom, od 16. listopada 2012. - 26. ožujka 2013. na II. zatvoreničkom odjelu u sobi 38 i 35 s 4-6 zatvorenika. Nadalje, navodi kako je tužitelj bio na izdržavanju kazne zatvora od 26. ožujka 2013. do 6. svibnja 2013. na V. zatvoreničkom odjelu (Odjel za dijagnostiku i programiranje) u sobi 84 sa 5-6, ponekad i 7 zatvorenika te na II. zatvoreničkom odjelu u sobi 26 sa 5-6, ponekad 7 zatvorenika (Odjel za dijagnostiku i programiranje).

5. Tužena navodi kako su sobe 27, 29, 35 i 38 površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm, 4 prozora visine 86 i širine 87 cm, odnosno ukupne površine 2,30 m2. Soba 40 je površine 10,06 m2, volumena 21,65 m3, sanitarni čvor površine 1,57 m2 odvojen od ostatka sobe zidom visine 50 cm, a u sobi postoje 2 prozora ukupne površine 1,60 m2. Sobe imaju po 4 prozora ukupne površine 3,20 m2 koji se mogu otvoriti i time je omogućeno prozračivanje te tužena navodi kako se kroz iste vrši dotok danjeg svjetla, dok je umjetna rasvjeta omogućena u vremenu od 07,00 - 23,00 sati. Navodi kako objekt zatvora nije klimatiziran, a da se temperatura zraka u zatvoreničkim sobama dimi i zagrijava centralnim grijanjem sa automatikom. Isto tako navodi kako se u sobama nalazi stol sa dvije klupe i stolica prema potrebama zatvorenika, da zatvorenik isto ima na raspolaganju po 30 minuta za doručak i večeru, a za ručak 1 h. Navodi kako svi zatvorenici obroke konzumiraju u zatvoreničkim sobama te su im osigurana najmanje 3 obroka dnevno, kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno. Navodi kako se svi prostori zatvora redovito održavaju i čiste, da je svim zatvorenicima dostupna hladna i topla voda, omogućena svakodnevna higijena tijela te pojašnjava ostale pojedinosti vezane za higijenu zatvorenika. Također navodi kako je sukladno dnevnom rasporedu zatvorenicima, kao i tužitelju omogućen svakodnevni boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje 2 h. Pojašnjava mogućnost korištenja telefonskih kontakata i mogućnost posjeta u trajanju od najmanje 60 minuta. Isto tako navodi kako je tužitelju svakodnevno bio omogućen odlazak kod zatvorskog liječnika dok je u Zatvoru u Zagrebu osigurana skrb liječnika specijalista psihijatra, liječnika opće medicine i stomatologa. U odnosu na izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Glini, tužena navodi kako je tužitelj imao smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, da se prema njemu nije nečovječno postupalo, niti mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, te nije trpio zbog toga povrede prava osobnosti za vrijeme izdržavanja kazne zatvora. Isto tako tužena navodi kako se tužitelj nikada nije prituživao na uvjete smještaja ni druge okolnosti te da o tome nema pisanog traga niti usmenog saznanja. Tužena detaljno pojašnjava uvjete za vrijeme boravka u Kaznionici u Glini te posebice napominje kako zatvorenici za vrijeme izdržavanja kazne u navedenoj kaznionici nisu preko dana uopće zaključani u svojim sobama te da od 7,30 h pa do 23,00 h mogu nesmetano izlaziti iz svojih soba, boraviti na hodnicima u TV salama za pušače i nepušače te gledati TV program, a uz napomenu kako predmetna kaznionica pored slobode kretanja nudi i dijapazon raznovrsnih slobodnih aktivnosti usmjerenih očuvanju psihofizičkog zdravlja. Tužena također navodi kako navedeni zatvor i kaznionica poduzimaju sve kako bi život zatvorenika, pa tako i tužitelja bio što sličniji postojećim općim životnim okolnostima. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju naknadu troška parničnog postupka.

6. Ovosudnim rješenjem poslovni broj 117 Pn-4175/14-18 od 16. siječnja 2018. odbijen je prijedlog tužitelja za prekid postupka, a koji je tužitelj predložio podneskom predanim na ročištu 8. travnja 2016. i to do okončanja postupka pred Europskim sudom navodeći da je tužitelj u postupku podnošenja zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava u vezi sa činjeničnim navodima iz tužbe radi povrede čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Na predmetno rješenje, tužitelj je uložio pravovremenu žalbu dana 6. veljače 2017. dok je drugostupanjski sud odlukom poslovni broj Gž- 1711/2017-3 dana 23. ožujka 2018. donio rješenje kojim se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje ovosudno rješenje od 16. siječnja 2018.

7. Nakon prvotno provedenog prvostupanjskog postupka, ovaj sud je dana 19. lipnja 2020. donio presudu pod poslovnim brojem Pn-4175/2014-37 kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, slijedom čega je po pravovremeno podnesenoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Osijeku presudom pod poslovnim brojem Gž-3547/2020-2 od dana 30. rujna 2021. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i u cijelosti potvrdio presudu ovog suda poslovni broj Pn-4175/2014-37, no odlukom Vrhovnog suda poslovni broj Rev-192/2024-2 od dana 24. travnja 2024. je po pravovremeno uloženoj reviziji tužitelja, navedeni sud ukinuo presudu Županijskog suda u Osijeku Gž-3547/2020-2 od dana 30. rujna 2021. kao i ovosudnu presudu pod poslovnim brojem Pn-4175/2014-37 od 19. lipnja 2020. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

8. Nadalje, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na ročištu održanom 20. siječnja 2025. kojom prilikom je sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 6.636,14 eura (50.000,00 kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2014. i uz naknadu troškova postupka

9. Tijekom prvotno provedenog i ponovljenog postupka sud je izvršio uvid u rješenje ŽS u Zagrebu od 25. veljače 2013., medicinsku dokumentaciju tužitelja, Zahtjev za mirno rješenje spora, tjedni jelovnik za zatvorenike, ispitni izvještaj od 13. kolovoza 2013., očitovanje na Zahtjev na mirno rješenje spora, karton zaduženja zatvorenika, Rješenje od 24. rujna 2013., Odluku od 26. studenog 2013., Očitovanje Ministarstva pravosuđa – Kaznionica u Glini, izlaznica od 26. listopada 2013. i 10. studenog 2013., ispitni izvještaj sa lista 46-48, sudska praksa osobnih zatvorenika, mapu za praćenje provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, svjedoka ZP i ĐP, a u dokaznom postupku su korišteni i iskazi svjedoka GP i UP uzeti iz ovosudnog predmeta poslovni broj Pn-2657/14, kao i zapisnik sa provedenog očevida u Kaznionici u Glini sastavljenog u predmetu pod poslovnim brojem Pom-70/18, očitovanje od 10. ožujka 2025. s prilozima – očitovanje od 31. listopada 2024. i zdravstveni list. Stranke su suglasne da se tijekom postupka koriste navedeni pročitani dokazi te sud nije proveo predloženi dokaz očevidom obzirom je tužitelj odustao od provođenja predmetnog dokaza.

10. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz priložene dokumentacije, da je tužitelj od dana 8. veljače 2011. do 6. svibnja 2013. boravio u Zatvoru u Zagrebu u pritvoru te na Odjelu za dijagnostiku i programiranje, da je potom premještan na izdržavanje kazne zatvora i to od 6. svibnja 2013. do 29. studenog 2013. u Kaznionicu u Glini. Također je neprijeporno da je isti bio smješten u sobama kako je to dostavljeno u očitovanjima navedenih ustanova koje prileže spisu.

11. Među strankama je sporno jesu li smještajem u navedenim uvjetima povrijeđeni dostojanstvo tužitelja i zdravstveni standardi, odnosno je li tužitelju povrijeđeno drugo pravo osobnosti zbog kojeg bi isti imao pravo na novčanu naknadu, kao i to u čemu se eventualna povreda ogleda. Nadalje, sporna je i osnovanost prigovora zastare.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim do visine kao u točki I. izreke.

13. Dužnost zaštite dostojanstva osuđenika temelji se na Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja u čl. 3. proklamira zabranu mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Nadalje, dostojanstvo se štiti i Ustavom RH (čl. 23, 25. i 35.) kao i odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11,; dalje ZIKZ), kojim je u čl. 14. st. 1. toč. 1. propisano pravo svakog zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

14. Dužnost zaštite dostojanstva zatvorenika temelji se i na Ustavu Republike Hrvatske koji u čl. 23. zabranjuje podvrgavanju ikoga bilo kakvom obliku zlostavljanja, a čl. 25. proglašava da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

15. Odredbom čl. 74. ZIKZ-a propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

16. Odredbom čl. 76. ZIKZ-a propisano je da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurat vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Čl. 103. ZIKZ-a propisano je da se zatvoreniku osigurava liječenje i redovita briga o tjelesnom i duševnom zdravlju.

17. Odredbama čl. 78. st. 1. i 3. ZIKZ-a propisano je da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima, te da se zatvoreniku osiguravaju najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno. Sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke. Ako nije moguće udovoljiti zahtjevu zatvorenika za izuzećem nekih vrsta hrane, omogućit će mu se da se o svom trošku opskrbi prehrambenim proizvodima u prodavaonici kaznionice, odnosno zatvora.

18. Odredbom čl. 103. st. 1. ZIKZ-a propisano je da se zatvoreniku osigurava liječenje, te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

19. Nadalje, odredbama čl. 3. st. 1., 2. i 3. Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (Narodne novine, broj 92/02, dalje Pravilnik) propisano je da se zatvoreniku osigurava u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i Kućnim redom zatvora.

20. Nadalje, odredbom čl. 30. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora (Narodne Novine broj 135/99, 145/09; dalje Pravilnik) propisano je da se, prema mogućnostima zatvora, uzimajući u obzir psihofizičke osobine pritvorenika, kao i njegove želje, pritvorenik smješta u sobu gdje je zajednički smještaj (najmanje 3 osobe) ili u jednokrevetnu sobu te da sobe za smještaj pritvorenika moraju ispunjavati prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete, odredbom čl. 54. st. 1. Pravilnika propisano je da se pritvorenicima omogućava boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno, prema čl. 34. Pravilnika pritvorenici pušači, prema mogućnostima zatvora, smjestit će se odvojeno od nepušača i pritvorenik u prostorijama zatvora smije pušiti ako time ne ugrožava zdravlje drugih osoba, a prema čl. 3-4. Pravilnika prema pritvoreniku se mora postupati sukladno ratificiranim međunarodnim konvencijama, ustavnim i zakonskim odredbama koje reguliraju pravni status osobe lišene slobode prije pravomoćnosti sudske odluke i pritvor se mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika, čuvajući njegovo tjelesno i duševno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i stegu u zatvoru.

21. Za istaknuti je kako i odredbe Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora (Narodne novine broj 8/10) propisuju postupanje sa zatvorenicima kojima je određen istražni zatvor te organizaciju dnevnog života zatvorenika i način ostvarivanja njihovih prava i obveza.

22. Sud je radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, potom svjedoka ZP, ĐP, a pročitani su i iskazi svjedoka iz ovosudnog predmeta poslovni broj Pn-2657/14 i to iskaz GP i UP kao i zapisnik sa očevida u Kaznionici u Glini (list 257- 259). Nadalje, sud je na navedene okolnosti izvršio uvid i u priloženu dokumentaciju u spisu kako je to navedeno u točki 9. obrazloženja.

23. Tako iz iskaza tužitelja proizlazi kako je na izdržavanju kazne bio od 2011. do 2013. u Zatvoru u Zagrebu te Kaznionici u Glini, napominje da je po dolasku odmah naveo da je nepušač, no da je ipak smješten u sobi od 20m2 sa 6 osoba koji su pušači. Iskazuje da je pri ulasku u zatvor imao 130 kg tjelesne težine, da je pao na nekih 60-tak kg budući nije adekvatno liječen, te da je po izlasku iz zatvora dobio dijagnozu upale gušterače. U odnosu na ljude u samom zatvoru u Zagrebu nema primjedbi, no uvjeti su neprimjereni pa navodi kako se neadekvatno grije prostor u kojemu zatvorenici borave, budući se radi o prostoriji od 25m2, da je radijator za grijanje nedovoljan, sanitarni čvor nije odvojen već se nalazi unutar iste prostorije, stol za objed je predviđen za četvero ljudi, dok se u sobi nalazi sedam osoba. Nema prostora za osobne stvari te se svatko od zatvorenika snalazi. U odnosu na održavanje higijenskih uvjeta navodi kako su imali pravo upotrebe tuša jednom do dva puta tjedno ovisno o godišnjem dobu, svaki dan 2 sata šetnje po dvorištu koju je tužitelj i koristio, nije bilo mogućnosti za slobodne aktivnosti, ali su imali mogućnost korištenja knjižnice unutar zatvora i posuđivanja knjiga. Izvjesno vrijeme, točnije cca 6 mjeseci proveo je na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Glini za koji nema primjedbi u smislu uvjeta boravka u istom, osim što napominje da mu niti tamo nije pružena adekvatna liječnička njega. U odnosu na prehranu nema primjedbi, prigovara samo uvjetima u sobi u kojoj je boravio zajedno s ostalim zatvorenicima budući se radilo o šestorici pušača, malom prostoru te posebno činjenici da je izuzetno zagušljivo i neizdržljivo, posebice u ljetnim mjesecima. Prozor se u navedenoj sobi mogao otvoriti radi eventualnog prozračivanja. Kasnije je prebačen u drugu sobu.

24. Tužitelj ističe da je unutar sobe zajedno s ostalim zatvorenicima (Zatvor u Zagrebu) bio zatvoren 22 sata dnevno koje vrijeme su trošili na osobne interese: čitanje knjige, gledanje tv i slično. U odnosu na pojašnjenje izgleda sanitarnog čvora u sobi, tužitelj iskazuje da se radi o malom zazidanom dijelu unutar same sobe bez ventilacije kao i bez privatnosti, a da je stol za blagovanje bio udaljen oko 0,5 m od WC-a. Tužitelj iskazuje da u zatvoru ne možete raditi dok ne postoji formalna sudska odluka kojom je osoba osuđena na boravak u zatvoru, naime, on je u Zagrebu bio u istrazi, dok mu u zatvoru u Glini nije dana mogućnost raditi uz argument da se u istome nalazi prekratko. Navodi da je tuširanje bilo vremenski ograničeno na nekih cca 5 minuta. Tuširali su se svi skupa. Proizvode za osobnu higijenu su sami kupovali, no ukoliko bi netko od zatvorenika ostao bez istih, onda bi mu zatvor to omogućio. Također su redovito dobivali proizvode za WC. Tužitelj ističe da je u Kaznionici u Glini puno bolje nego u Zatvoru u Zagrebu, napominjući da su sobe bile veće sa nešto manje zatvorenika unutar iste, bila je mogućnost izlaska iz sobe tijekom dana i to otprilike od 8 ujutro do 12 h kada se sobe zaključavaju te potom opet otvaraju oko 15 sati popodne do navečer, postojala je i mogućnost slobodnih aktivnosti. Tužitelj ističe kako je u Kaznionici u Glini po potrebi odlazio kod liječnika, jer se nije osjećao dobro, no po dolasku kod liječnika isti bi utvrdio "da mu nije ništa" te su ga jednom čak i izbacili iz ambulante uz pojašnjenje da je sve u redu. Zaposlenici zatvora su mu izlazili u susret i odvodili ga na preglede i jedan od njih mu je čak dao i tabletu protiv bolova koju je on imao, no liječnička pomoć nije bila zadovoljavajuća

25. Iz pročitanog iskaza svjedoka GP (zapisnik iz predmeta poslovni broj Pn-2657/14, list 264-266 spisa) proizlazi kako je zaposlen u Zatvoru u Zagrebu na radnom mjestu Voditelja odjela osiguranja. U dijelu iskaza koji se odnosi i na ovaj predmet isti navodi kako se radi o sobama površine oko 21 m2, a u sobi boravi 5-7 zatvorenika, ovisno o brojnom stanju zatvorenika u Zatvoru te da u sobi u svakom trenutku ima dovoljno kreveta za svakog od zatvorenika. U sobi se nalazi stol sa dvije klupe i stolicama po potrebi na kojima zatvorenici objeduju, igraju društvene igre i slično. Ističe kako u sobi ima 4 prozora ukupne površine preko 3 m2 te da se isti mogu otvoriti, a kako bi se vršilo prozračivanje budući u sobi nema klasične ventilacije. U zatvoru postoji centralno grijanje za cijeli zatvor s posebnom kotlovnicom u kojoj se vrši regulacija za čitavi zatvor. Tuširanje se obavlja u zajedničkoj kupaonici i to tijekom ljetnih mjeseci 2-3 puta tjedno, a po potrebi i češće te u zimskom periodu 2 puta tjedno. Ističe kako se unutar sobe nalazi sanitarni čvor koji je odvojen od sobe zidom visine oko 1,8 m u sklopu kojeg se nalazi "čučavac", umivaonik sa dostupnom tekućom hladnom i toplom vodom. Zatvor osigurava sredstva za čišćenje, a dužnost je zatvorenika održavati prostorije u kojima borave urednim i čistima. U sanitarnom čvoru se nalazi ogledalo. Svi zatvorenici imaju pravo 2 h dnevno boravka na svježem zraku u krugu zatvora. Sve sobe u zatvoru imaju TV, te napominje kako zatvorenici mogu donijeti svoj TV, a tamo gdje nije osiguran na taj način isti osigurava zatvor. Posjete u istražnom odjelu odvijaju po odobrenju nadležnog suca i to 6 puta mjesečno u trajanju od po 20 minuta. Zatvorenici mogu od Uprave zatvora tražiti i produljene posjete. U zatvoru postoji zatvorska prodavaonica (kantina) te zatvorenici mogu 2 puta tjedno nabavljati različite potrepštine. U zatvoru postoji odjel zdravstvene zaštite koji se sastoji od 3 liječnika opće medicine, dva stomatologa i liječnika psihijatra koji su na raspolaganju zatvorenicima. Također u sklopu zdravstvene zaštite radi i 9 medicinskih sestara, a svi rade organizirano u dvije smjene i to od 7-21 h. U slučaju potrebe za liječničkom skrbi u razdoblju od 21-7 h ujutro poziva se hitna pomoć ili se zatvorenik vozi u zatvorsku bolnicu ili drugu instituciju. U istražnom odjelu sobe su cijelo vrijeme zaključane. U istražnom odjelu ne postoji dnevni boravak u kojem bi zatvorenici mogli provoditi vrijeme. U zatvoru postoji zatvorska knjižnica s oko 2500 naslova i zatvorenici mogu mjesečno posuditi do 3 knjige. Za vrijeme boravka u istrazi telefon se koristi po odobrenja nadležnog suca istrage i to u trajanju 8 min tjedno. Također napominje kako se za vjernike katoličke vjeroispovijesti organizira sveta misa 2 puta mjesečno, a zatvorenici svoju želju za sudjelovanjem na istoj prijavljuju odjelnom službeniku Pravosudne policije, te na istoj mogu sudjelovati i osobe koje se nalaze u istražnom zatvoru. Minimalno 4 puta godišnje Zatvor u Zagrebu organizira neki kulturni događaj u vidu koncerta, kazališne predstave i slično te na navedenom događaju mogu biti prisutni svi zatvorenici, uključujući i one koji se nalaze u istražnom odjelu. Navodi kako su i u Centru za dijagnostiku sobe uvijek zaključane te je zatvorenicima omogućen dvosatni boravak na svježem zraku svaki dan. Tuširanje se obavlja u zajedničkoj kupaonici, po istom rasporedu kao što je već naveo. U Centru za dijagnostiku dopuštene su posjete 2 puta mjesečno po 1 h, po odobrenju Centra za dijagnostiku, te blagdanima i praznicima.

26. Iz pročitanog iskaza svjedoka UP (zapisnik iz predmeta poslovni broj Pn-2657/14, list 267-269 spisa) proizlazi kako je on upravitelj Kaznionice u Glini dok je do 13. kolovoza 2013. bio pomoćnik upravitelja Kaznionice u Glini. Navodi kako je kaznionica jedna od najmodernijih u ovom dijelu Europe te da je 2011. otvoren novi smještajni objekt za 420 zatvorenika opremljen prema svim najsuvremenijim standardima. Poboljšani su i modernizirani smještajni kapaciteti, hrana, te je adaptirana kuhinja. U dijelu iskaza koji se odnosi na predmet ovog spora svjedok navodi kako se radi o sobama površine 22,30 m2, odnosno volumena 60,90 m3 prostora. Ističe kako su sobe opremljene najmodernijom opremom, klimom, podnim grijanjem, a da zgrada ima i dizalo. U sobama je odvojeni WC sa kupaonom (tuševi), voda se pušta na senzor, sobe su opremljene LCD TV-om, stol za objedovanje sa stolicama, radni stol, kreveti. Madraci na krevetima su novi. Posteljina se mijenja svaki tjedan, a po potrebi i češće. Njihova osobna roba se pere u praonici jednom tjednom o trošku Kaznionice. U zgradi postoji pušačka i nepušačka sala, potom najmodernija teretana u sklopu koje je koš za košarku, stol za stolni tenis i stol za stolni nogomet, koju koriste zatvorenici prema dnevnom rasporedu. U prizemlju zgrade se nalazi kantina u kojoj zatvorenici u svom trošku mogu nabavljati sve artikle u iznosu od 150,00 kn što je dnevni limit. Mogu koristiti telefon o svom trošku, postoje ograničenja korištenja prema ocjeni uspješnosti koju zarade, a vrijeme korištenja je od 10 – 60 minuta. U starom dijelu – zgrada internata - gdje je smješten poluotvoreni odjel, sobe su površine 24 m2, volumena 72 m3. U sobama je centralno grijanje, klime u sobama nema budući je zgrada dobro izolirana. U sobama nema WC-a, ali je tužitelj mogao koristiti za vrijeme svog boravka nesmetano tijekom 24h zajednički WC i sanitarne prostorije, budući se radi o zgradi poluotvorenog tipa te su sobe otključane 24 sata i zatvorenicima je cjelodnevno omogućeno korištenje zajedničkih saniranih čvorova, tuševa, boravka u TV sali, pristup pitkoj vodi. U sanitarnim čvorovima je topla i hladna voda. Samo tuširanje se obavljalo prema dnevnom rasporedu, a tuširanje je omogućeno dva puta dnevno, sve usklađeno sa korištenjem sportskih aktivnosti (ujutro i popodne). Imao je mogućnost korištenja jednog TV prijemnika, također je tužitelju omogućeno korištenje sobe za druženje – dnevni boravak. Navodi i kako je stari dio Kaznionice adaptiran prije 2012. kao i da zatvorenici imaju za vrijeme cijelog boravka u Kaznionici u Glini minimalno tri topla obroka dnevno. Liječnika skrb je riješena na način da je Kaznionica imala Ugovor s liječnikom opće medicine iz Doma zdravlja Glina koji je dolazio dva puta tjedno u Kaznionicu po minimalno šest sati. U slučaju hitnog slučaja, neposredno u blizini Kaznionice nalazi se Dom zdravlja Glina, kada se poziva liječnik ili hitna pomoć. Ukoliko je zatvoreniku potrebna liječnika skrb, isti napiše zamolbu za liječničkim pregledom i predaje je medicinskom tehničaru koji rade u dvije smjene od 7,00-22,00. Napominje da u Kaznionici postoje zaposlenih 9 medicinskih tehničara koji rade u navedenom radnom vremenu i brinu o medicinskoj skrbi zatvorenika i dijele ordiniranu terapiju (previjanja, lijekovi i slično). U odnosu na stomatološku skrb ista je bila pružana na način da je Kaznionica imala sklopljen Ugovor o pružanju usluge s dva stomatologa. Zatvorenici su potrebu za stomatologom prijavili pisano te im je omogućeno korištenja iste dva puta tjedno. Što se tiče psihijatrijske skrbi ista je omogućena na način da je u Kaznionicu jednom tjedno dolazila dr. Tija Žarković Palijan, psihijatrica Opće bolnice Popovača, koja je u Kaznionici boravila minimalno 8 sati, a po potrebi i duže. Od dodatnih aktivnosti u Kaznionici zatvorenici imaju mogućnosti sudjelovanja u informatičkoj sekciji, muzičkoj, likovnoj, literarnoj. Kaznionica izdaje svoj list, a također raspolaže knjižnicom sa više od 3000 naslova u kojoj se mogu podizati knjige. Ima ugovor i s gradskom knjižnicom u kojoj se mogu podizati knjige određenih naslova. Kaznionica ima nogometno, košarkaško igralište, boćalište i sportsku dvoranu koja se koristi za vrijeme zimskog razdoblja kada im je onemogućen boravak na otvorenom zbog hladnoće. Također je postojala mogućnost igranja biljara. Navodi kako su u kaznionicu dolazili i sudac izvršenja te pučki pravobranitelj, a koji nisu našli nikakve primjedbe. Navodi i da su određene adaptaciji vršene i u sobama po potrebi. Stolarija je zadnji puta promijenjena 1989., no ista je u dobrom stanju.

27. Iz iskaza svjedoka ZP, zaposlenog u Centru za dijagnostiku, proizlazi kako je tužitelj u Centru za dijagnostiku proveo od 26. ožujka 2013. do 6. svibnja 2013. te da je u to vrijeme bio smješten u dvije sobe i to 84 i 26. Inače, navodi da je Centar za dijagnostiku posebno tijelo Ministarstva pravosuđa koje provodi postupak za sve osobe koje dolaze kao zatvorenici i to za kaznena djela za koja je određena kazna zatvora od 6 mjeseci do 40 godina gdje se provodi postupak procjene samih zatvorenika kao i prijedlog pojedinačnog programa za izdržavanje kazne zatvora i prijedlog kaznionica u kojima će se kazna izdržavati. Obzirom na njihov prijedlog da se tužitelj šalje na izdržavanje kazne zatvora u Kaznionici u Glini, ministarstvo je takvo rješenje i donijelo stoga je tužitelj 6. svibnja 2013. poslan na izdržavanje kazne zatvora u navedenu kaznionicu. Inače, u Centru za dijagnostiku rade timsku sintezu za svakog od zatvorenika koja obuhvaća pregled po liječniku opće prakse, psihijatru po potrebi, psihologu, socijalnom radniku i pravniku. Što se tiče soba u zatvoru one su veličine 21,10 m2. U svakoj sobi se nalazi kreveta koliko je i zatvorenika. Vrlo je teško procijeniti na dnevnoj bazi koliko je zatvorenika jer izvjestan broj dolazi i izvjestan broj odlazi, dok napominje da je u sobama u kojima je boravio tužitelj boravilo 5-6, a ponekad i 7 osoba. U sobi se nalazi i stol s dvije klupe i po potrebi se može dodati određeni broj stolica. Nalazi se ormar i tv prijamnik. Soba ima 4 velika prozora od zida do zida koje zatvorenici mogu otvarati i zatvarati i na taj način vršiti prozračivanje prostora. Nadalje, na prozorima se nalaze rešetke. U kutu sobe nalazi se sanitarni čvor koji je podijeljen od ostatka prostorije zidom visine 1,80m i na kojem se nalaze leptir vrata. Unutar prostora nalazi se umivaonik sa toplom i hladnom vodom, ogledalo i sanitarni čvor te je sve dostupno zatvorenicima 24 sata dnevno. Što se tiče održavanja osobne higijene zatvorenici imaju sanitarni čvor, a isto tako mogu dva puta tjedno prema odluci upraviteljice koristiti kupaonu radi tuširanja. Ona se nalazi izvan zatvoreničke sobe i sastoji se od 3 prostorije. Prva je pretprostor, zatim je prostor gdje se zatvorenici tuširaju na način da iz stropa ide 6 tuševa bez tuš baterija i jedna prostorija za jednu osobu sa jednim tušem ukoliko netko želi privatnost pri tuširanju. Na tuširanje idu zatvorenici iz iste sobe i tako redom. Što se tiče higijene Centar za dijagnostiku daje zatvorenicima sredstva za higijenu prema pravilniku što znači da ih pri dolasku svi mogu dobiti, ali ukoliko netko iste proizvode ne treba ili ne želi, ima pravo odbiti. Također, provodi se deratizacija i dezinsekcija dva puta godišnje, nekad češće, ovisno o potrebi. Nadalje, zatvorenici objeduju u svojim sobama na način da svatko na pladnju dobije svoj obrok i jede u sobi. Jelovnik se unaprijed sastavlja u kojem sudjeluje liječnik i predstavnik zatvorenika te voditelj kuhinje. Jelovnik sadržava 3000 kalorija dnevno i zatvorenicima je omogućeno 3 obroka te se prema preporuci liječnika može dati i 4. obrok. Prije nego zatvorenici dobiju hranu u svoje sobe, hrana se kuša od ovlaštenih osoba koji svoje eventualne primjedbe upisuju u knjigu primjedbi, a ako nema primjedbi, onda se daje zatvorenicima. Osim toga imaju mogućnost kupovanja hrane u zatvorskoj prodavaonici - kantini. Zatvorenicima je omogućeno čitanje knjiga iz zatvorske knjižnice, omogućeno je igranje društvenih igara (šah i slično) i to im se daje u zatvoreničke sobe. Također se uključuju u razne aktivnosti kao što su priredbe ili predavanja za koje su prethodno osigurani uvjeti. Isto tako imaju mogućnost razgovora sa dušebrižnicima, te u Centar za dijagnostiku dolazi i rimokatolički svećenik koji svake druge nedjelje drži misu. Ukoliko se pokaže potreba za pružanjem liječničke skrbi, posebice neke konkretnije, istu je moguće dobiti u bilo kojoj od bolnica unutar grada Zagreba. Omogućeno im je kretanje na svježem zraku 2 sata dnevno, neovisno o vremenskim prilikama čak i za vrijeme kiše ili snijega uz adekvatnu obuću i odjeću. Zatvorenicima je omogućen kontakt s vanjskim svijetom na način da je zatvoreniku odnosno tužitelju omogućen telefonski kontakt sa obitelji, odvjetnicima i imao je u 7 navrata posjet supruge. Napominje da je prije dolaska na ročište proučio dokumente odnosno dosje vezan za boravak tužitelja u Centru za dijagnostiku te ističe da nije pronašao unutar navedene dokumentacije pritužbe istaknute od strane tužitelja na boravak ili na postupanje prema istom. Još jednom napominje da je tužitelj za vrijeme boravka u centru razgovarao sa pravosudnim policajcima, sa navedenim svjedokom kao višim savjetnikom i savjetnicima psihologom, pravnikom i socijalnim radnikom te da u razgovoru s istima također nisu zabilježeni prigovori na uvjete ili postupanja. Također, tužitelj nije podnosio zahtjev za sudsku zaštitu sucu za izvršenja Županijskog suda u Zagrebu. Svjedok ističe da im je omogućeno telefoniranje 10 minuta tjedno sa članovima obitelji, no tužitelju je u nekoliko navrata na njegovu molbu produženo korištenje telefona sa čime je isti suglasan. Inače, telefonski kontakt s odvjetnicima nije ograničen, ali je o trošku zatvorenika. Temeljem kućnog reda Centar za dijagnostiku može dozvoliti zatvorenicima koji su težeg materijalnog stanja ili nemaju sredstava uopće, korištenje telefona na račun Centra. Isto tako takvim osobama se omogućuje i slanje pismena na teret Centra za dijagnostiku.

28. Iz iskaza svjedoka ĐP proizlazi kako je s tužiteljem bio u Zatvoru u Zagrebu od kraja 2012. do srpnja 2013. odnosno 7 mjeseci. Bili su na istom odjelu, međutim, nisu bili u istoj sobi. Navodi da su njegova i soba tužitelja bile identične veličine 18 m2 u kojoj je bilo smješteno uvijek 7 zatvorenika smještenih u krevetima na kat. Na sredini se nalazio stol za objedovanje, te 4 stolice, odnosno nije bilo dovoljno stolica da bi svi zatvorenici u isto vrijeme sjedili na njima. Sanitarni čvor bio je pregrađen zidom koji nije sezao do stropa, a vrata su bila tzv. "salonska vrata" koja nisu u potpunosti zatvorena, pa je miris iz sanitarnog čvora uvijek bio prisutan unutar sobe. Sjeća se da se tužitelj žalio na zdravstvene probleme, te da je imao neki poseban režim prehrane. Točnih detalja se ne sjeća osim da se radilo o problemima sa želucem ili slično. Uvjeti u sobama su bili loši, stalno su bile prisutne bube, žohari. Tražili su dezinfekcijska sredstva. Također, unutar soba je dopiralo dnevno svijetlo, te su nakon dužeg boravka svi zatvorenici imali problema sa vidom. Ne sjeća se je li se na iste tegobe žalio i tužitelj. Naknadno je saznao da im je trebao biti dan na uvid Pravilnik o uvjetima u zatvoru, međutim, isti nisu dobili. Navodi da su 22 sata bili zatvoreni u ćelijama, dok su 2 sata dnevno imali pravo na šetnje unutar kruga dvorišta zatvora i to ne kada su to htjeli, već po odluci uprave zatvora. Nekada je to bilo unutar dana, a ponekad navečer. Navodi da im nije bilo omogućeno bavljenje nekim aktivnostima. Navodi da su se tuširali jednom tjedno po cca 10 minuta, išli su svi zatvorenici iz sobe zajedno, dok su tuševi bili otvorenog tipa. Često je voda bila hladna.

29. Također, sud je iz pročitanog zapisnika sa održanog ročišta za očevid dana 11. prosinca 2018. utvrdio kako je isti navedenog dana proveden u Kaznionici u Glini gdje su djelatnici suda i zamjenik ODO Sisak obavili očevid u sobi 112, koja je istovjetna sa sobama br. 110, 216, 243, 336, 315, 343 i 134. Soba br. 112 je površine 22,30 m2, volumena 60,90 m3, sa odvojenim sanitarnim čvorom i sa tušem, površine 2,20 m2, volumena 5,50 m3. Ista je opremljena sa pet kreveta od kojih dva na kat, stolom, pet stolica, devet ormara-kazeta, podnim grijanjem, ventilacijom, klimatizacijom, umjetnom rasvjetom, dva prozora od kojih je jedan jednokrilni, a jedan trokrilni dimenzije oko 3x2m. Zatvorenici imaju slobodan pristup WC i tušu, koji su vratima odvojeni od sobe. Pristup tušu imaju 24h sa toplom vodom. Soba je prozračna, sa mogućnosti korištenja prozora koji se otvara, dobro opremljena i uredno održavana. Soba br. 110 je identična sa sobom 112, uz napomenu da se u istoj nalazi osam stolica. Soba br. 352 je dvokrevetna sa stolom, dva noćna ormarića, dvije stolice, s WC i tušom koji su vratima odvojeni od sobe. Dva prozora su veličine oko 2x2,5m, koji se mogu otvarati cijelom širinom. Površine sobe je 9 m2, volumena 27m3, dok je sanitarni čvor površine 2,4 m2. Soba ima ventilaciju, klimu, protupožarni alarm, podno grijanje i umjetnu rasvjetu. Na svakom odjelu se nalazi TV sala, odvojeni pušački od nepušačkog odjela. U TV sali se nalazi čajna kuhinja i WC.

30. Iskaze svih svjedoka i tužitelja kao stranke sud je u bitnom prihvatio kao uvjerljive, sukladne međusobno i spisu priloženoj dokumentaciji, koju dokumentaciju sud također prihvaća obzirom je ista neproturječna te je stranke nisu osporile.

31. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojemu navodi kako je istjeran iz liječničke ambulante od strane zaposlenika iste uz objašnjenje da mu nije ništa obzirom iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi da je tužitelj za vrijeme boravka u Kaznionici u Glini, gdje se po njegovim navodima isto dogodilo, ikada istaknuo bilo kakvu usmenu ili pismenu primjedbu na takvo postupanje, a za istaknuti je da je uvidom u zdravstveni lista (list 1062-1068) da je tužitelj često bio na pregledu kod liječnika, da je pri prvom pregledu uzeta obiteljska anamneza te osobni podaci tužitelja, da je svaki put proveden osobni pregled istog, te da je tužitelju određena i dana po potrebi svakog pojedinog pregleda i adekvatna terapija. Također sud nije prihvatio iskaz tužitelja niti u dijelu u kojem navodi kako mu za vrijeme boravka u Centru za dijagnostiku nije pružena adekvatna liječnička skrb jer navedeno ne proizlazi iz priložene dokumentacije u spisu, niti spisu prileži dokaz da je tužitelj ikada istaknuo bilo kakvu usmenu ili pismenu primjedbu na takvo postupanje liječnika ili medicinskog osoblja u zatvoru. Za napomenuti je i da je svjedok ĐP naveo kako je tužitelj imao poseban režim prehrane zbog svog zdravstvenog stanja.

32. U Zatvoru u Zagrebu te u Centru za dijagnostiku tužitelj je boravio u razdoblju od 10. veljače 2011. do 6. svibnja 2013. (816 dana) te sud ukazuje kako uvidom u očitovanje Zatvora u Zagrebu, klasa 702-01/15-01/23, urbroj 573-02-15-2 od 13. srpnja 2015., proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 10. veljače 2011. do 31. kolovoza 2012. boravio u sobama broj 29, 27 i 38 s još 4 do 6 istražnih zatvorenika, da su navedene sobe površine 21,10 m2, od čega na sanitarni čvor otpada 1,57 m2. Sud ukazuje kako je primjenom mjerodavnih načela i standarda za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je Europski sud za ljudska prava (ESLJP) iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske, broj 7334/13 od 20. listopada 2016., prema kojima se prilikom izračuna raspoloživog osobnog prostora treba od površine prostorije oduzeti površina sanitarnog čvora, te dobiveni iznos podijeliti sa brojem zatvorenika s kojima je osoba, ovdje tužitelj, boravila, to sud utvrđuje kako relevantna površina soba u kojima je tužitelj boravio iznosi 19,53 m2. Također, sud ukazuje kako iz očitovanja od 13. srpnja 2015. nije točno naznačen broj zatvorenika s kojima je tužitelj bio smještan u sobu, slijedom čega sud ukazuje kako prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda RH zauzetog U-III-3643/2018 od 25. lipnja 2020. prema kojem tužena ima obvezu voditi potpunu evidenciju o smještaju zatvorenika, pa je na tuženoj teret dokaza da je zatvorenik bio smješten u odgovarajućim uvjetima čime se kada nije naveden točan broj zatvorenika s kojima je podnositelj bio smješten, valja uzeti da je cijelo vrijeme boravio s najvećim brojem zatvorenika koji se navodi.

33. Time je sud uvidom u priležeću dokumentaciju u spisu utvrdio da je tužitelj boravio:

- od 10. veljače 2011. do 26. ožujka 2013. na II. zatvoreničkom odjelu u sobama 29, 27, 38, s još 6 zatvorenika površine 19,53 m2, čime je 568 dana imao na raspolaganju 2,79 m2,

- potom da je boravio u Centru za dijagnostiku od 31. kolovoza do 16. listopada 2012. na II. zatvoreničkom odjelu u sobi 40 s jednim zatvorenikom čime je 46 dana imao na raspolaganju 9,77 m2,

- od 16. listopada 2012. do 26. ožujka 2013. na II. zatvoreničkom odjelu u sobi 38 i 35 s još 6 zatvorenika površine 19,53 m2, čime je 161 dan imao na raspolaganju 2,79 m2,

- od 26. ožujka 2013. do 6. svibnja 2013. na V. zatvoreničkom odjelu (Odjel za dijagnostiku i programiranje) u sobi 84 sa 5-6 ponekad i 7 zatvorenika dakle, prema gore navedenom s još 7 zatvorenika površine 19,53 m2, te na II zatvoreničkom odjelu u sobi 26 također s još 7 zatvorenika (Odjel za dijagnostiku i programiranje) 19,53 m2, čime je 41 dan imao na raspolaganju 2,44 m2 osobnog prostora. Nadalje, iz priležeće dokumentacije sa lista 32-37 spisa od 11. ožujka 2014. (Očitovanje Ministarstva pravosuđa, Kaznionica u Glini, a koje podatke stranke tijekom postupka nisu sporile te uz napomenu da je veličina sanitarnog čvora u navedenoj Kaznionici 2,20 m2), sud je utvrdio kako je u Kaznionici u Glini tužitelj boravio:

- od 6. svibnja 2013. do 28. svibnja 2013. na Prijemno-otpusnom odjelu u sobi br. 2 sa 3 zatvorenika površine 15,17 m2, dakle 3,37 m2 po zatvoreniku,

- od 29. svibnja 2013. do 2. rujna 2013. na odjelu Jug II. u sobi br. 243 s 5 zatvorenika površine 20,10 m2, dakle 3,35 m2 po zatvoreniku,

- od 3. rujna 2013. do 23. listopada 2013. na odjelu Jug II. u sobi br. 253 s 1 zatvorenikom površine 9,50 m2, dakle 4,75 m2 po zatvoreniku,

- od 24. listopada 2013. do 27. listopada 2013. na odjelu Jug III. u sobi br. 337 s 5 zatvorenika, površine 20,00 m2, dakle 3,33 m2 po zatvoreniku,

- od 28. listopada 2013. do 29. studenog 2013. na Otpusnom odjelu u sobi br. 1 s 2 ili 3 zatvorenika, površine 17,37 m2, dakle 5,79 m2 i 4,34 m2 po zatvoreniku.

34. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužitelj u Kaznionici u Glini 105 dana na raspolaganju imao između 3 i 4 m2 osobnog prostora i to točnije 3.33 m2, 3,35 m2 te 3.37 m2. U razdoblju od 3. rujna 2013. do 23. listopada 2013. te od 28. listopada 2013. do 29. studenog 2013. tužitelj je imao na raspolaganju imao 4,34 m2, 4,75 m2 i 5,79 m2 osobnog prostora. Nadalje, sud ističe kako iz priložene neosporene dokumentacije Zatvora u Zagrebu i Kaznionice u Glini te iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da se u navedenim sobama konzumiraju obroci odgovarajućeg sastava i hranidbene vrijednosti u kojima su zastupljene sve potrebne vrste namirnica, u kojima je sadržan sanitarni čvor koji se sastoji od WC-a i umivaonika sa uvijek dostupnom pitkom toplom i hladnom vodom, a koji je odvojen od sobe zidom visine 1,8 m2 i ima kaubojska vrata, da mu je omogućeno tuširanje jednom do dva puta tjedno, a više puta po potrebi, te u Kaznionici u Glini i dva puta dnevno, da se prozračivanje vrši otvaranjem prozora, da se grijanje zatvora osigurava putem centralnog grijanja, da osim prirodnog svjetla postoji umjetna rasvjeta, da je zajedno sa ostalim zatvorenicima održavao higijenu prostora uz nadzor, dok su sredstva za osobnu higijenu i higijenu prostora osigurana od Zatvora, a ista je mogao nabaviti i sam, da se provode deratizacija i dezinsekcija više puta godišnje, da mu je omogućen boravak na svježem zraku dva sata dnevno, da je mogao koristiti mogućnost rada, igranja nogometa, odlaska na mise i predstave, posuđivanje knjiga u knjižnici, da je konzumirao pravo na telefoniranje, dopisivanje i posjete, imao mogućnost praćenja TV programa putem prijamnika u sobi, kao i da mu je bila osigurana zdravstvena zaštita. Nadalje, tužitelj je u Kaznionici u Glini boravio od 6. svibnja 2013. do 29. studenog 2013. te je sud provedenim postupkom utvrdio kako je ista opremljena prema najsuvremenijim standardima, gdje su poboljšani i modernizirani smještajni kapaciteti, hrana, adaptirana kuhinja, sobe opremljene najmodernijom opremom, klimom, podnim grijanjem, zgrada ima i dizalo. U sobama je odvojeni WC sa kupaonom, voda se pušta na senzor, sobe su opremljene LCD TV-om, stol za objedovanje sa stolicama, radni stol, kreveti sa novim madracima, da se posteljina mijenja svaki tjedan, po potrebi i češće, da se osobna roba zatvorenika pere u praonici jednom tjednom o trošku Kaznionice, u zgradi postoji pušačka i nepušačka sala, potom najmodernija teretana u sklopu koje je koš za košarku, stol za stolni tenis i stol za stolni nogomet, da je u prizemlju zgrade kantina u kojoj zatvorenici o svom trošku mogu nabavljati sve artikle u iznosu od 150,00 kn (dnevni limit), da mogu koristiti telefon o svom trošku od 10 – 60 minuta, da je u starom dijelu u sobama centralno grijanje, klime u sobama nema budući je zgrada dobro izolirana, u sobama nema WC-a, ali je tužitelj mogao koristiti za vrijeme svog boravka nesmetano tijekom 24h zajednički WC i sanitarne prostorije, budući se radi o zgradi poluotvorenog tipa te su sobe otključane 24 sata i zatvorenicima je cjelodnevno omogućeno korištenje zajedničkih saniranih čvorova, tuševa, tople i hladne vode, boravka u TV sali, pristup pitkoj vodi, tuširanje omogućeno dva puta dnevno, sve usklađeno sa korištenjem sportskih aktivnosti (ujutro i popodne), imao je mogućnost korištenja jednog TV prijemnika, te korištenje sobe za druženje – dnevni boravak, minimalno tri topla obroka dnevno, liječničku skrb i stomatološka skrb te psihijatrijska skrb, da je tužitelj imao mogućnosti sudjelovanja u informatičkoj sekciji, muzičkoj, likovnoj, literarnoj, mogućnost posudbe knjiga iz knjižnice sa više od 3000 naslova, da Kaznionica ima nogometno, košarkaško igralište, boćalište i sportsku dvoranu koja se koristi za vrijeme zimskog razdoblja kada je onemogućen boravak na otvorenom zbog hladnoće, mogućnost igranja biljara.

35. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužitelj boravio u pritvoru Zatvora u Zagrebu te na Odjelu za dijagnostiku i Kaznionici u Glini 770 dana u prostorijama manjim od onih koje predviđa odredba članka 74. stavka 3. ZIKZ-a, a utvrđeno je i da je taj nedostatak nadoknađen kroz ublaženi dnevni režim dok mu je preko dana bilo omogućeno bavljenje različitim aktivnostima, međutim nije utvrđeno da bi drugi uvjeti odstupali od ostalih zdravstvenih, higijenskih i ostalih zahtjeva ZIKZ-a. Činjenica da tužitelj nije koristio ponuđene aktivnosti nije od utjecaja na odluku suda, budući se radi o njegovom pravu da se tim aktivnostima koristi, a ne o obvezi. Posebice sud ističe da je tužitelj u Centru za dijagnostiku gdje je boravio, a na kojemu je imao nesmetano kretanje od 2 sata dnevno u razdoblju od 10. veljače 2012. do 6. svibnja 2013., dok je ostali dio boravka na izdržavanju kazne zatvora proveo u Kaznionici Glina na zatvoreničkom odjelu otvorenog tipa gdje se mogao unutar odjela slobodno kretati od 7,30 do 23,00 sati. Nadalje, sud ukazuje kako niti iz priložene dokumentacije, a niti iz iskaza tužitelja i svjedoka ĐP i ZP, a čije iskaze je sud prihvatio u cijelosti, ne proizlazi da bi tužitelju na bilo koji način bila uskraćena, onemogućena ili smanjenja bilo kakva liječnička pomoć. Također, iz navedenih iskaza ne proizlazi da bi tužitelj na sve ili na samo neke od uvjeta stavio usmenu ili pismenu primjedbu nadležnima unutar navedenih ustanova. Isto tako, sud nije našao da bi prehrana koja je bila na raspolaganju tužitelju bila neadekvatna ili nedostatna, obzirom isto ne proizlazi niti iz priležeće dokumentacije, a sam tužitelj ničime ne dokazuje niti predlaže izvođenje dokaza u prilog svojim tvrdnjama, a sve sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a.

36. Soba nije pregrađena, te svi zatvorenici mogu koristiti svu površinu i volumen sobe. Svi prozori se mogu otvoriti čime je omogućeno prozračivanje, a kroz iste se vrši i dotok danjeg svjetla. Objekt zatvora u Zagrebu nije klimatiziran, dok u Kaznionici u Glini jest, a temperatura zraka u zatvoreničkim sobama zimi se zagrijava centralnim grijanjem s automatikom. Umjetna rasvjeta je omogućena u vremenu od 7,00 do 23,00 sata ovisno o vremenu i potrebama zatvorenika. Sukladno odredbama Pravilnika o kućnom redu u zatvorima zatvorenicima, sukladno odluci upravitelja Zatvora u Zagrebu od 16. svibnja 2008., bilo je omogućeno kupanje dva puta tjedno, po potrebi i češće, sukladno tehničkim mogućnostima zatvora. U zatvoreničkim sobama zatvorenici imaju stalno dostupnu hladnu i toplu vodu, što dodatno omogućava održavanje osobne higijene. Zatvorenicima je također, sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora, osiguran toaletni pribor i sredstva za održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće i obuće. Zatvorenici dobivaju tri obroka dnevno, čija je kalorijska vrijednost 3000 do 3500 kcal, a radno angažirani zatvorenici dobivaju i dodatni obrok. Hranu prije svake podjele obroka kušaju, od strane upravitelja za to određeni službenici i svoja zapažanja o kvaliteti hrane zapisnički konstatiraju u Kontrolnoj knjizi prehrane, a jelovnik sastavljaju tjedno voditelj pododsjeka prehrane, liječnik i zatvorenik koji je od strane zatvorenika izabran kao povjerenik. Za konzumiranje obroka hrane (doručak i večera) zatvorenik je imao, sukladno Dnevnom rasporedu za zatvorenike, na raspolaganju najmanje 30 minuta, a za ručak jedan sat. U navedenim sobama nalazi se stol s dvije klupe, a prema potrebi i odgovarajući broj stolica. Objekt zatvora nema zajedničke blagovaonice za zatvorenike, pa stoga svi zatvorenici, neovisno o statusu, dnevne obroke konzumiraju u zatvoreničkim sobama.

37. Međutim, u postupku je utvrđeno da je tužitelj boravio na Odjelu za dijagnostiku u Zagrebu i Kaznionici u Glini u prostorijama manjim od onih koje predviđa odredba članka 74. stavka 3. ZIKZ-a. Dakle, tužitelju je za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu, a potom i na izdržavanju kazne u Kaznionici u Glini bio na raspolaganju prostor ispod minimalnog osobnog prostora od 3 m2 ili između 3 i 4 m2 (u rasponu od 2,44 m2 do 2,79 m2 u Zatvoru u Zagrebu u trajanju od 770 dana te u Kaznionici u Glini u rasponu od 3,33 m2 do 4,75 m2 u trajanju od 105 dana), obzirom na sudsku praksu ESLJP-a. Prema presudama ESLJP-a, nema povrede članka 3. Konvencije kada je zatvorenik 19 dana raspolagao sa 2 m2 podne površne (predmet Fetisov i drugi), ili kada je zatvorenik raspolagao s 2,95 m2 osobnog prostora u trajanju od deset dana, a potom s 2,65 m2 u trajanju od dva dana i 2,97 m2 u razdoblju od dvadeset i šest dana (predmet VP ).

38. Sukladno stajalištu Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne (CPT), u slučaju prenapučenosti u zatvorskom sustavu države imaju dužnost takvo stanje nadoknaditi zatvorenicima povećanom pozornošću i skrbi koja se pridaje veličini prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uvjetima, kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreacije, te lakšoj vezi s obitelji.

34. Ukupni tužiteljev boravak u Centru za dijagnostiku u Zagrebu i Kaznionici u Glini trajao je 32 mjeseci, odnosno 1025 dana, dakle nije bio kratak i povremen, već se radilo o dugom boravku u kojem se tužitelj pretežito nalazio u uvjetima ograničenog prostora spavaonice.

35. Tužitelju navedeni nedostatak, po pravnom shvaćanju ovoga suda, nije u cijelosti nadoknađen u Kaznionici u Glini i u Centru za dijagnostiku u Zagrebu u kojemu je tužitelju boravak dodatno otežan i zbog naprijed opisanog sanitarnog čvora unutar spavaonica, odvojenog od ostatka prostorije samo zidom visine 180 cm i tzv. leptir vratima (odnosno salonskim, kaubojskim, vratima), pa je prostor iznad i ispod vrata otvoren, a u kojim sobama nije bilo ventilacije i u kojima su zatvorenici tri puta dnevno jeli.

36. Slijedom navedenog, ovaj sud je zaključio da je tužitelj bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj koji je u takvim slučajevima neizbježan, pa su mu na taj način, a sukladno i tumačenju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj U-III-7112/2021. od 13. travnja 2023., povrijeđena ustavna prava zajamčena čl. 23. st. 1. i čl. 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01 i 76/10).

37. U odnosu na prigovor zastare za tužiteljevo potraživanje naknade štete za razdoblje prije 6. veljače 2011., to valja kazati da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Pritom je za početak tijeka zastare potrebno da budu poznate sve posljedice naknade štete, kao i opseg i visina te štete, kao i da je štetna radnja nastala (čl. 230. st. 1. ZOO-a).

38. Tužiteljevo potraživanje nije zastarjelo, budući da je tužitelj kaznu zatvora izdržavao u kontinuitetu, dakle bez prekida i to najprije u Zatvoru u Zagrebu - Centru za dijagnostiku, a potom je premješten u Kaznionicu u Glini odakle je pušten 29. studenog 2013. te je podnio zahtjev za mirno rješenje spora 5. veljače 2014., dok se utuženo razdoblje odnosi na razdoblje od 8. veljače 2011. do 29. studenog 2013. čime zakonom propisani rok za zastaru potraživanja nije protekao (jer bi isti protekao 8. veljače 2014.), uz napomenu kako je tužena osporila sva potraživanja prije 6. veljače 2011., a što i nije dio tužbenog zahtjeva tužitelja obzirom se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od 8. veljače 2011. do 29. studenog 2013., čime sud navedeni prigovor zastare smatra u cijelosti neosnovanim.

39. Uslijed činjenice da tužena nije tužitelju za vrijeme trajanja izvršavanja kazne u Zatvoru u Zagrebu te Centru za dijagnostiku u Zagrebu kroz pretežiti vremenski period osigurala propisani prostor, uslijed čega je tužitelj bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj koji je u takvim slučajevima neizbježan, u konkretnom slučaju je došlo je do povrede prava osobnosti odnosno povrede tužiteljevog dostojanstva u mjeri koja premašuje neizbježno trpljenje ili poniženje povezano s lišenjem slobode, a koja povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) i to u iznosu od 4.645,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 6. veljače 2014. sukladno čl. 1103. ZOO-a pa do isplate.

40. Naime, odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga, a u konkretnom slučaju tužitelju je cjelokupna šteta za koju mu je dosuđena naknada nastala zadnjim danom boravka u Kaznionici u Glini koji je napustio 29. studenog 2013., pa kako tužitelj pravilno potražuje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, čime je ovaj sud prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.645,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 6. veljače 2014. do isplate, a odbio, kao previsoko postavljen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.990,84 eura.

41. Naime, sud smatra kako je u ostalom dijelu tužbe i tužbenog zahtjeva na koji tužitelj ukazuje, utvrđeno da je taj nedostatak djelomično nadoknađen kroz ublaženi dnevni režim dok mu je preko dana bilo omogućeno bavljenje različitim aktivnostima kao i činjenicom da je tužitelju omogućen telefonski kontakt sa obitelji, odvjetnicima, da je tužitelj imao 7 posjeta supruge, da je tužitelju omogućeno telefoniranje 10 minuta tjedno sa članovima obitelji, no da je tužitelju u nekoliko navrata na njegovu molbu produženo korištenje telefona, a za istaknuti je da tužitelj za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu, Centru za dijagnostiku niti u Kaznionici u Glini nije isticao pritužbe na boravak ili na postupanje prema istom ili na neadekvatnu liječničku skrb te je tužitelj za vrijeme boravka u Centru razgovarao sa pravosudnim policajcima, sa višim savjetnikom i savjetnicima psihologom, pravnikom i socijalnim radnikom te da u razgovoru s istima također nisu zabilježeni prigovori na uvjete ili neadekvatno postupanje prema tuženiku. Također, tužitelj nije podnosio zahtjev za sudsku zaštitu sucu za izvršenja Županijskog suda u Zagrebu, te provedenim postupkom nije utvrđeno da bi drugi uvjeti odstupali od ostalih zdravstvenih, higijenskih i ostalih zahtjeva ZIKZ-a. Činjenica da tužitelj nije koristio ponuđene aktivnosti nije od utjecaja na odluku suda, budući se radi o njegovom pravu da se tim aktivnostima koristi, a ne o obvezi. Posebice sud ističe da je tužitelj u Centru za dijagnostiku gdje je boravio, a na kojemu je imao nesmetano kretanje od 2 sata dnevno u razdoblju od 8. veljače 2011. do 6. svibnja 2013., dok je ostali dio boravka na izdržavanju kazne zatvora proveo u Kaznionici u Glini gdje je i sam u iskazu naveo kako su uvjeti u istoj bili dobri, ali je ukazivao na neadekvatnu liječničku skrb, što isti prema mišljenju ovog suda ničime nije dokazao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a. Također, tužitelj je u navedenoj Kaznionici bio u zatvoru otvorenog tipa gdje su spavaonice bile otvorene od 7-23 h i isti se mogao nesmetano kretati po odjelu te koristiti i boravak na zraku. Nadalje, sud ukazuje kako niti iz priložene dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelju na bilo koji način bila uskraćena, onemogućena ili smanjena bilo kakva liječnička pomoć. Također, iz navedenog iskaza ne proizlazi da bi tužitelj na sve ili na samo neke od uvjeta stavio usmenu ili pismenu primjedbu nadležnima unutar navedenih ustanova. Isto tako, sud nije našao da bi prehrana koja je bila na raspolaganju tužitelju bila neadekvatna ili nedostatna, kao i liječnička skrb za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu, Centru za dijagnostiku ili u Kaznionici u Glini, obzirom isto ne proizlazi niti iz priležeće dokumentacije, a sam tužitelj ničime ne dokazuje niti predlaže izvođenje dokaza u prilog svojim tvrdnjama, a sve sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a.

42. Što se tiče uvjeta u Zatvoru u Zagrebu, konkretno Odjela za dijagnostiku, tužitelj je imao mogućnost boraviti na svježem zraku u trajanju od najmanje 2 sata dnevno, te upražnjavati slobodne aktivnosti, kao i pratiti TV program svakim danom do 23, odnosno 24 sata. Tužitelj navodi da ne postoje zajedničke prostorije no iz provedenog postupka je vidljivo kako su slobodne aktivnosti dostupne, da postoji mogućnost odlaska na mise, zdravstvena zaštita je osigurana cijelo vrijeme obzirom imaju više liječnika opće prakse, dva stomatologa i jednog psihijatra uz mogućnost odlaska u bolnicu. Nadalje, iako su im mogućnosti rekreacije bile ograničene, bio im je osiguran primjeren kontakt s obitelji te s odvjetnikom putem telefona i posjeta, te nisu utvrđeni osnovanim navodi o neodgovarajućoj liječničkoj skrbi i uvjetima boravka niti u toj ustanovi.

43. Po ocjeni suda, neodgovarajući smještaj u Zatvoru u Zagrebu kao i u Kaznionici u Glini u djelomičnoj mjeri je kompenziran veličinom drugog prostora dostupnog zatvoreniku, dostupnost raznih aktivnosti, izvanredne pogodnosti koje je koristio tijekom boravka u zatvoru, a kako je to prethodno navedeno, sve uz mogućnost korištenja minimalno dva sata nesmetanog kretanja i boravka na svježem zraku, uz mogućnost korištenja ostalih pogodnosti kao aktivnosti, čitanja, gledanja tv programa i slično, kao i sve okolnosti slučaja.

44. Slijedom navedenog, sud je smatrao primjerenom dosudu iznosa od 4.645,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 6. veljače 2014. do isplate, a kao previsoko postavljenim zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.990,84 eura, čime je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.

45. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

46. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti tj. sa 100%, te visine tužbenog zahtjeva uspio sa 70% (dosuđenih 4.645,30 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 6.636,14 eura x 100%), iz čega proizlazi da je, gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu sa 85% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 70% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 170% : 2), iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 15 %.

47. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužitelj) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužena). Dakle, kada se od uspjeha tužitelja od 85% oduzme uspjeh tuženika od 15%, dobije se 70%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

48. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, čl. 163. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 6.636,14 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.026,09 eura i to na ime sastava za mirno rješenje spora, potom tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podneska od 19.6.2015., 23.10.2015., 27.1.2025. i 28.3.2025., za pristup na ročište dana 9.9.2015., 14.1.202015., 8.4.2016., 19.9.2016., 12.12.2018., 15.5.2020., 20.1.2025., 13.3.2025. i 6.5.2025. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, potom za sastav podneska od 18.5.2016., 31.5.2016., 21.1.2019., 4.3.2019., 14.5.2019., 20.11.2019. za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, za sastav žalbe protiv rješenja u iznosu od 100,00 eura, za sastav žalbe od 6.7.2020. i revizije od 17.11.2023. za svaku radnju u iznosu od po 250,00 eura te za sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 1.12.2021. u iznosu od 300,00 eura, sve uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu, žalbu i reviziju svaka u iznosu od po 112,81 eura, te na žalbu na presudu u iznosu od 225,63 eura, što prema uspjehu tužitelja u sporu iznosi 4.026,09 eura, čime je odlučeno kao pod toč. III. u odnosu na trošak tužitelja i u točki IV. u odnosu na trošak tužene.

49. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

50. Nadalje, tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 7.4.20216. obzirom je tužitelju priznat trošak pristupa na ročište 8.4.2016. te je tužitelj navode iz podneska u svrhu ekonomičnosti i efikasnosti postupka mogao istaknuti i na zapisnik na predmetnom ročištu, a koju radnju je sud tužitelju priznao kako to stoji u točki 48. obrazloženja, potom tužitelju nije priznat trošak sastava ustavne tužbe od 1.12.2021. obzirom spisu ne prileži navedena tužba čime sud utvrđuje kako navedeni trošak nije niti nastao. Nadalje, tužitelju nije priznata zatražena visina troška za pristup na ročište 10.4.2019. obzirom je isto odgođeno prije početka raspravljanja slijedom čega tužitelj ima pravo na 25% od zatražene visine troška, a što je sud i priznao kako je to navedeno pod točkom 48. obrazloženja ove presude. Također, tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom stranka sukladno čl. 335. st. 10. ZPP-a ima mogućnost preuzeti objavljenu presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda, uz napomenu kako se niti ne radi o radnji za koju je stranci potrebna stručna pomoć punomoćnika, čime sud navedeni trošak ne smatra opravdanim i nužnim za postupak u smislu čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 13. lipnja 2025.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženoj po OGDO

3. spis

U Zagrebu, dana 13. lipnja 2025. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja