Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Pn-41/2024-25

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sudu u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužiteljice JD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Nataliji Jančevski, odvjetnici iz Virovitice, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, zastupan po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 12. svibnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 13. lipnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje d.d., Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, da tužiteljici JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi neimovinsku i imovinsku štetu u visini od 9.566,54 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od 13. lipnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa od 9.566,54 EUR do zatraženog iznosa od 13.638,52 EUR, u visini od 4.071,98 EUR.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.072,08 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 977,92 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da se 11. veljače 2021. u Slatini dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali ŠD, Novi Sad, ulica Milana Koma 1, upravljajući teretnim vozilom marke „IVECO“, reg. Oznake [registarska oznaka], osigurano kod Dunav osiguranje, broj police [broj police], te tužiteljica kao pješak. Do prometne nezgode je došlo na način da je ŠD upravljajući teretnim vozilo naletio na tužiteljicu kojom prilikom je ista zadobila tjelesne ozljede razderno-gnječnu ranu desne zakoljenske jame, krvni podljev desne potkoljenice, oguljotine obadvije potkoljenice. Nakon prometne nezgode tužiteljici je prva pomoć pružena u Općoj bolnici Virovitica, kada su joj dijagnosticirane ozljede, te je do 24. veljače 2021. zadržana na bolničkom liječenju, kada se otpušta kući s preporukom mirovanja, previjanja, upotreba analgetika. U daljnjem tijeku liječenja tužiteljica je obavila 34 pregleda kod kirurga, za koje vrijeme je bila hospitalizirana zbog pokrivanja defekta kože sa slobodnim kožnim transplantatom. Liječenje se smatra dovršenim krajem 8. mjeseca 2021. godine. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica ima pravo na naknadu štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, a s osnovu pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti i pretrpljenog straha, naruženosti i na ime tuđe pomoći i njege. Tužiteljica je tijekom liječenja trpjela fizičke bolove različitog intenziteta uz popratne neugodnosti: učestalo previjanje rane, dugotrajno liječenje, hospitalizacija dva puta, preglede i kontrole, što je kod tužiteljice izazvalo neugodu različitog intenziteta. Tužiteljici su zbog težine povređivanja zaostale i trajne posljedice u vidu bolova u potkoljenici, saginjanju i klečanju, uslijed čega trpi duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti. Tužiteljica je zbog nezgode pretrpjela i primarni strah jakog intenziteta koji je bio pojačan budući da je tužiteljica bila trudna (32 tjedna), dok je sekundarni strah osjećala kao zabrinutost nakon nezgode i zbog ishoda liječenja i nastalih poteškoća u pogledu saniranja rane na potkoljenici. Nakon završenog liječenja kod tužiteljice je zaostalo naruženje jakog stupnja uočljivo trećima samo ponekad, a na što još dodatno utječe okolnost da je osoba mlađe životne dobi koja će još dugi niz godina osjećati duševne bolove zbog naruženja te imati zazor od skidanja i pojavljivanja na mjestima i u okolnostima gdje bi naruženje bilo vidljivo. Budući da se radi o naruženju na potkoljenici tužiteljica će biti ograničena i u nošenju odjeće jer će morati birati odjeću koja pokriva oštećeni dio (hlače, dugačke suknje i sl.). Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega te po tom osnovu također potražuje naknadu. Tužiteljica potražuje i trošak prijevoza iz [adresa] do [adresa]. Tužiteljica je 34 puta odlazila u [adresa] radi pregleda kod kirurga te po tom osnovu potražuje iznos od 3.213,00 kuna/426,44 EUR. Tužiteljica prilaže potvrdu o cijeni povratne autobusne karte na relaciji [adresa] koja iznosi 94,50 kuna/12,54 EUR. Tužiteljica potražuje i iznos od 200,00 kuna/26,54 EUR koliko je morala platiti Čazmatransu d.o.o. radi izdavanja potvrde. Tužiteljica na ime troškova liječenja potražuje iznos od 1.488,72 kune/197,58 EUR. Po navedenim okolnostima tužiteljica smatra da joj pripada pravična novčana naknada neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 8.613,96 EUR, imajući u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Vrhovnog suda dana 5. ožujka 2020. u pogledu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete. Tužiteljica se nakon završenog liječenja obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, no tuženik je tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete priznao iznos od 20.000,00 kuna/2.654,50 EUR, koji iznos tužiteljica s obzirom na težinu povređivanja smatra neprimjerenim. Kako je tuženik kao nesporni dio na ime neimovinske štete isplatio tužiteljici 2.654.50 EUR, za taj iznos tužiteljica umanjuje potraživanje, tako da potražuje sveukupno iznos od 5.308,90 EUR na ime neimovinske štete i 650,56 EUR na ime imovinske štete. Zakonsku zateznu kamatu na potraživanje na putni trošak, tužiteljica potražuje od zadnjeg putovanja, a zakonsku zateznu kamatu na plaćene troškove liječenja od dana kada su ti troškovi plaćeni. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica pridržava pravo da uskladi tužbeni zahtjev sa rezultatima vještačenja. Budući da tuženik odbija tužiteljici isplatiti primjerenu pravičnu novčanu naknadu za navedenu štetu, a kako je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje izazvane posljedicama povrede u prometnoj nezgodi, što predstavlja zakonom zaštićenu tužiteljičinu osobnu vrijednost u smislu čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), to tužiteljica na osnovi čl. 1100. ZOO predlaže da sud donese presudu, kojom će se tuženiku naložiti da tužiteljici naknadi neimovinsku i imovinsku štetu u visini od 5.959,46 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj čl. 29. ZOO, i to na iznos od 5.308,90 EUR počevši od dana presuđenja pa do isplate, na iznos od 426,44 EUR od 25.08.2021. pa do isplate, na iznos od 26,54 EUR od 10.09.2021. pa do isplate, na iznos od 44,71 EUR od 22.5.2021.pa do isplate, na iznos od 102,07 EUR od 18.04.2021. pa do isplate i na iznos od 50,80 EUR od 29.04.2021. pa do isplate, te podmiri tužiteljici parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamata tekuće od dana presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju jer je evidentno kako je prometnu nezgodu počinilo vozilo stranih registracijskih tablica na teritoriju RH-a, a za koja je odgovorna upravo tužena strana sukladno Zakonu o obveznom osiguranju u prometu. Nije sporna niti odgovornost za nastup štetnog događaja. Tuženik osporava visinu postavljenih tužbenih zahtjeva, kako neimovinske tako i imovinske štete. Korespodent tuženika Allianz Hrvatska je isplatila nesporni iznos štete u visini od 20.000,00 kn u protuvrijednosti euro. Tuženi ne spori da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede u vidu otvorene rane zakoljene jame desno i podljev desne potkoljenice. Međutim, smatra kako kod tužiteljice ne postoji duševni boli zbog umanjenja životne aktivnosti niti duševni boli zbog naruženosti jakog stupnja, povremeno vidljivo. Tuženik se ne protivi provođenju medicinskog vještačenja s time da se protivi da se vještačenje povjeri stalnim sudskim vještacima s područja suda [adresa] jer su liječnici kirurzi s područja bolnice [adresa] liječili tužiteljicu. Svakako prije provođenja medicinskog vještačenja predlaže se da se tužiteljica očituje o liječniku očituje o liječniku opće prakse radi dostave osobnog zdravstvenog kartona za potrebe medicinskoga vještačenja. Nadalje tuženik se protivi imovinskoj šteti jer ista nije evidentirana materijalnom dokumentacijom. Potpuno je neosnovan zahtjev za isplatom potvrde tvrtke Čazmatrans jer isti trošak nije uzročno na iznos od 13.185,54 EUR počevši od dana presuđenja pa do isplate, na iznos od 426,44 EUR od 25.08.2021. pa do isplate, i povezan sa štetnim događajem. Tužiteljica je bila dužna dostaviti povratne autobusne karte javnog prijevoza, a ne potvrdu. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovanim, uz dosudu troška parničnog postupka.

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je, podneskom od 21. siječnja 2025., preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, navodeći da joj sukladno nalazu i mišljenju vještaka na ime pretrpljenih fizičkih bolova, smanjene životne aktivnosti, naruženosti, straha i tuđe pomoći i njege, a sukladno Orijentacijskim kriterijima za naknadu štete VS RH, pripada ukupno iznos od 14.800,00 EUR. Naime, vještak je utvrdio da se radi naruženosti jakog stupanja te da su promjene vidljiv trećim osobama u okolnostima kada odjevni predmeti ne pokrivaju područje desnog koljena i gornjeg dijela desne natkoljenice. S obzirom na dob tužiteljica će još dugi niz godina trpjeti duševne bolove zbog naruženosti, a s obzirom da se ožiljak nalazi na potkoljenici i natkoljenici, tužiteljica će biti onemogućena da u svakoj prilici nosi odjeću u kojoj bi ožiljak bio vidljiv dok na aktivnostima kada bi trebala biti odjevena u kupaće kostime, ožiljak se neće moći prikriti što će zasigurno izazivati određenu nelagodu. Slijedom toga tužiteljica smatra da bi joj po tom osnovu pripada primjeren veći iznos od onoga koji je za naruženje jakog stupanj uočljiv samo ponekad, određen Orijentacijskim kriterijima u visini od 4.379,90 EUR, a to bi po mišljenju tužiteljice bio primjeren iznos od 6.000,00 EUR. U odnosu na pretrpljeni strah tužiteljica smatra primjerenim iznos od 1.330,00 EUR. U odnosu na naknadu na ime tuđe pomoći i njege tužiteljica smatra primjerenom cijenu sata od 5,00 EUR. Tužiteljica je odustala od potraživanja troškova liječenja u visini od 197,58 EUR, dok i dalje potražuje iznos na ime troškova prijevoza u visini od 426,44 EUR te trošak izdavanja potvrde u visini od 25,54 EUR. Kako je tuženik tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 2.654,46 EUR, tužiteljica potražuje na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od ukupno 12.598,52 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 12.145,54 EUR teku od dana presuđenja, a na iznos imovinske štete od 426,44 EUR (trošak prijevoza) od 25. kolovoza 2021. te na iznos od 26,54 EUR (trošak izdavanja potvrde) od 10. rujna 2021., sve do isplate.

3.1. Podneskom od 22. travnja 2025. tužiteljica je ponovno preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva te postavila konačni tužbeni zahtjev, na način da na ime naknade imovinske i neimovinske štete sada potražuje iznos od ukupno 13.638,52 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 13.185,54 EUR od dana presuđenja, na iznos od 426,44 EUR (trošak prijevoza) tekućim od 25. kolovoza 2021. i na iznos od 26,54 EUR (trošak izdavanja potvrde) tekućim od 10. rujna 2021.

3.2. Na ročištu od 12. svibnja 2025. sud je, unatoč činjenici što se tuženik protivio preinaci tužbe, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN- 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 129/19, 80/22 i 155/23, dalje ZPP) dopustio preinačenje tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, jer smatra da je preinačenje tužbe svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.

4. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem potvrde PP Slatina, Klasa: 211-04/21- P/3411, Ur. broj: 511-16-07/6-P-19-2/21 od 30. rujna 2021., preslika računa „Ljekarne Plantak“ Slatina (list 8-10 i list 17-19), medicinske dokumentacije za tužiteljicu (list 46- 80), dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) od 26. lipnja 2024., medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Ivici Fotezu, specijalisti fizikalne i rehabilitacijske medicine, stalnom sudskom vještaku liječničke struke, saslušanjem vještaka te saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke.

5. Nije sporno, što je razvidno iz potvrde PP Virovitica, Klasa: 211-04/21-P/3411, Ur. broj: 511-16-07/6-P-19-2/21 od 30. rujna 2021., da se 11. veljače 2021. u Slatini dogodila prometna nezgoda, u kojoj je tužiteljica kao pješak zadobila tjelesne ozljede. Između stranaka nije sporno da je za prometnu nezgodu odgovoran vozač teretnog vozila marke „Iveco“, inozemne reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod Dunav osiguranje, broj police [broj police].

6. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika, naime, tuženik ne osporava da je tužiteljica u navedenoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede, niti osporava svoju odgovornost za naknadom štete koju je u navedenom štetnom događaju nastala za tužiteljicu, jer je evidentno da je prometnu nezgodu prouzročilo vozilo stranih reg. oznaka na teritoriju RH.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženik na ime naknade neimovinske štete tužiteljici isplatio nesporni iznos štete u visini od 20.000,00 kn, što predstavlja protuvrijednost od 2.654,46 EUR, računajući fiksni tečaj EUR od 7,53450.

8. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, jer tuženik smatra da su zahtjevi za naknadnom neimovinske i imovinske štete previsoko postavljeni.

9. Na te sporne okolnosti izvedeni su dokazi čitanjem preslike računa „Ljekarne „Plantak“ Slatina (list 8-10 i list 17-19), medicinske dokumentacije za tužiteljicu (list 46- 80), dopisa HZZO od 26. lipnja 2024., medicinskim vještačenjem te saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke.

10. Iz medicinske dokumentacije (list 46-80) i provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica, zbog tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnoj nesreći, bolnički liječena u OB Virovitica u razdoblju od 11. veljače do 24. veljače 2021. te od 18. lipnja do 19. lipnja 2021., da je tijekom liječenja odlazila u OB Virovitica na specijalističke liječničke kontrole i preglede ukupno 35 puta, a da je liječenje završeno 25. kolovoza 2021.

11. Iz dopisa HZZO od 26. lipnja 2024. utvrđeno je da tužiteljica nije imala nikakvih troškova koji bi se mogli povezati sa prometnom nesrećom, niti joj je od strane HZZO isplaćena naknada po osnovi istih.

12. U vještačkom nalazu i mišljenju od 30. prosinca 2024. vještak dr. Ivica Fotez naveo je da je tužiteljicu pregledao 9. prosinca 2024. u ambulanti fizikalne i rehabilitacijske medicine Doma zdravlja VPŽ u Slatini. Događaja se sjeća u potpunosti. Prilikom prelaska ceste, na pješačkom prijelazu (zebri), došlo je do kontakta s kamionom, kotač joj prignječio desnu nogu. Vozilom HMP prevezena je u OHBP u [adresa] te ostala na bolničkom liječenju. U to vrijeme bila je u visokom stupnju trudnoće. Nakon kirurškog liječenja područja koljenske jame, otpuštena doma s drenom. Imala je veliko krvarenje, na prijevoje odlazila je svakih par dana prije i poslije poroda (porod 10. travnja 2021.). U lipnju 2021. godine bila je na operaciji, presađivanje kože. Uglavnom bila je pokretna, uz štake. Sve joj bilo teško zbog trudnoće, a kasnije i nakon poroda. Nije bila u mogućnosti potpuno se posvetiti majčinstvu zbog ozljede/rane koja je dugo kvasila. U više navrata punkcija, čišćenje rane zbog gnoja i propadanja kože. Koristila obloge za rane. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila ozljedu otvorenu ranu zakoljenske jame desno i gnječna rana desne potkoljenice u gornjem dijelu. Osim fizičke boli samih ozljeda tužiteljica je trpjela i bolove tijekom prijevoza vozilom HMP, zbrinjavanje rane, prijevoja i pregled na OHBP OB Virovitica tijekom bolničkog liječenja na Odjelu ortopedije i kirurgije OB Virovitica (od 11. veljače do 24. veljače 2021. te od 18. lipnja do 19. lipnja. 2021.), terapija, BAT, zbog postavljanja i odstranjivanja drena, prijevoji oblogama za rane, nekrektomija, punkcije hematoma, kohleaciju rane, čišćenje i prijevoje rana uzimanje kožnog transplantata, zatvaranje defekta kože, hod uz ortopedsko pomagalo, hodalica, štake, pregledi po kirurgu (najmanje 35 puta), LOM-u, UZV potkoljenice. Uzevši sve navedeno u obzir vještak smatra da je tužiteljica imala bolove jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna, bolove slabog intenziteta u trajanju od 5 mjeseci. Povremene bolove slabog intenziteta trajno, obuhvaćeni su u smanjenju aktivnosti svakodnevnog života. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila vidljive ozljede u području desne potkoljenice, koljenske jame jakog stupnja naruženosti, trajno. Promjene su vidljive trećim osobama u okolnostima kada odjevni predmeti ne pokrivaju područje desnog koljena i gornjeg dijela desne natkoljenice. Kod tužiteljice postoje trajne posljedice ozljede u vidu dubokog ožiljka u području desne potkoljenice i koljena, posljedično zatezanje kod čučnja i drugih radnji pri kojima je potrebito savijanje noge u području koljena, što ima za posljedicu trajno smanjenja životne aktivnosti od 4%. U sudskom spisu ne postoje dokumentirani podaci o liječenju posljedica straha. Tužiteljica je pretrpjela kratkotrajan primarni strah jakog intenziteta u trenutku nezgode, nalet vozila, nogu prikliještio kotač kamiona, trudnoća. Strah za vlastiti život, život nerođenog djeteta. Sekundarni strah jakog intenziteta do pregleda ginekologa za vrijeme bolničkog liječenja. Strah srednjeg intenziteta mogla je trpjeti tri tjedna za vrijeme postavljenog drena, za vrijeme jačih krvarenja, do saniranja infekcije, propadanja kože, straha od neuspjeha autotransplantacije kože. Strah slabog intenziteta mogla je trpjeti oko tri mjeseca, nadalje je strah postupno slabio i prešao u zabrinutost za svoje opće stanje sve do zadnjeg pregleda kod kirurga kada je rana u potpunosti zarasla bez sekrecije. Tužiteljica je imala tuđu njegu i pomoć za vrijeme bolničkog liječenja od strane medicinskog osoblja. Po otpustu iz bolnice suprug i majka su se brinuli za tužiteljicu nakon otpusta iz bolnice te posebice nakon poroda (10. travnja 2021.). Prvotno je bila pomoć samoj tužiteljici, a kasnije i novorođenčetu, uvelike joj je uskraćena puna majčinska briga i nježnost prema novorođenčetu neposredno nakon poroda. Preporuka kirurga, strogo mirovanje, elevacija desne noge zbog dugotrajne sekrecije iz područja rane. Pokretljivost uz pomagala, pomoć kod nabave kućnih potrepština, spremanju hrane, poslova u kući i okućnici, pomoć kod zbrinjavanja novorođenčeta, prijevoz od [adresa] do OB Virovitica, liječniku obiteljske medicine. Tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega mjesec dana 6 sati dnevno, dva mjeseca 4 sata dnevno te dva mjeseca prosječno 2 sata dnevno.

12.1. U iskazu vještak je u cijelosti ostao kod vještačkog nalaza i mišljenja od 30. prosinca 2024., a vezano za prigovore tuženika iz podneska od 11. ožujka 2025. naveo je da podaci o pretrpljenim fizičkim bolima u trajanju od 5 mjesecu u lakom stupnju je zbog toga što poimanje same boli u uskom smislu riječi nije bol kao kad vas nešto reže ili vas netko štipa, već je to u pravom smislu, obuzimanje nelagode zbog štetnog događaja. Prema podacima u sudskom spisu evidentno je da je liječenje trajalo oko 6 mjeseci. U štetnom događaju tužiteljica je zadobila gnječne ozljede u području desnog koljena i gornjeg dijela desne natkoljenice. Upravo zbog mehanizma nastanka ozljede liječenje je bilo dugotrajno zbog duže sekrecije i oštećenja, odnosno propadanja kože i potkožnog tkiva, te je prvotno trebalo sanirati oštećenja do "zdravog tkiva" da bi se kasnije moglo pristupiti autolognom presatku kože koji je uzet s područja desne natkoljenice. Evidentno je u sudskom spisu da su se prijevoji sastojali od čišćenja rane, debridmana, tj. fizičkog odstranjenja "mrtve kože" kao i "struganje" gnoja i mrtvih stanica s područja same rane. Za napomenuti je da je u predmetnom razdoblju tužiteljica bila trudna, te je početkom travnja imala i porod. Dodatni bolovi se ne pripisuju samom aktu rađanja, već položaju nogu koji se zahtijeva prilikom vaginalnog poroda, a to je fleksija/savijanje nogu od 90 i više stupnjeva. U to vrijeme rana u području desnog koljena bila je još uvijek nečista i vrlo često prije i nakon samog poroda tužiteljica je bila podvrgnuta toaleti same rane koja je bolna. Što se tiče trajanja tuđe pomoći i njege, upravo iz podatka da je bila gnječna rana i da je tužiteljica poradi iste i hospitalizirana te da je gotovo svaki drugi dan morala dolaziti do Opće bolnice Virovitica, a preporučeno joj je mirovanje i elevacija desne noge, podrazumijeva se da sve kućanske poslove koje je trebala obavljati kao supruga, i kao majka neposredno nakon poroda, nije bila u mogućnosti sama obavljati. Tužiteljica zbog predmetnog štetnog događaja nije mogla činiti ono što sve mlada majka treba i želi činiti u najranijem postporođajnom dobu. Sredinom lipnja 2021. godine ponovno je podvrgnuta operativnom zahvatu jer su se tek onda stekli preduvjeti za transplantaciju kože kako bi se "pokrio" defekt nastao po štetnom događaju. Iz medicinske dokumentacije u sudskom spisu vidljivo je da je 25. kolovoza 2021. liječenje završeno što se tiče kirurškog liječenja, međutim, zbog nekorištenja predmetnog ekstremiteta došlo je i do fizičke slabosti, odnosno snage mišića kao i zbog dugotrajnog mirovanja i držanja noge u semifleksiji (djelomično savijanje) desne noge, razvile su se kontrakture (ograničenje fiziološkog opsega pokreta desnog koljena). Pomoć je pružala majka i suprug. Što se tiče sati predmnijeva se da je samo na putovanje od adrese stanovanja [adresa] potrebito oko 45 minuta, najduže sat vremena, i da je za to morao biti aktiviran netko drugi jer samostalno nije smjela niti mogla upravljati motornim vozilom. U nalazu i mišljenju naveo je da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju mjesec dana po 6 sati dnevno, nakon toga dva mjeseca po 4 sata dnevno te prosječno dva sata dnevno što se odnosi na vrijeme koje je bilo potrebno na prijevoz tužiteljice na liječenja i odlaska do Opće bolnice Virovitica i nazad do mjesta prebivališta. Smatra da je i vrijeme trajanja prijevoza od prebivališta do Opće bolnice Virovitica i nazad neki vid tuđe pomoći. Nadalje, zbog ozljeda u području koljena tužiteljica je bila teško pokretna, ili pokretna uz pomagala, te stoga nije mogla koristiti javni prijevoz zbog preporuke o mirovanju, a korištenje javnog prijevoza predmnijeva hodanje od željezničke ili autobusne stanice, kao i u [adresa] od jedne ili druge stanice do same bolnice. Što se tiče sanitetskog prijevoza tužiteljica nije zadovoljavala kriterije po Pravilniku HZZO-a za sanitetski prijevoz. Slijedom navedenog tužiteljica je za prijevoz za potrebe liječenja i odlaska na liječničke kontrole trebala koristiti se uslugama treće osobe ili taxi službu. U medicinskoj dokumentaciji i zdravstvenom kartonu tužiteljice postoje podaci da li je tužiteljica morala koristiti analgetike i da li su isti prepisivani od strane liječnika, odgovaram da prema medicinskoj dokumentaciji koja je u sudskom spisu evidentno je da je po otpusnom pismu preporučeno analgetika po potrebi i antibiotika, a da je na kasnijim kontrolnim nalazima napisano ono što je činjeno predmetnog datuma uz dodatak ranije preporuke, iz kojega se da zaključiti da je tužiteljica trebala po potrebi uzimati analgetike kao što je i primala injekcije protiv zgrušavanja krvi, a kasnije i tablete. Što se tiče ocjena fizičkih bolova u vještačenju rukovodio se spoznajom da u pravnom smislu bolovi imaju apsolutno drugačiju formulaciju od bolova u svakodnevnom životu. Nije presudno u ocjeni težine bolova da li je tužiteljica uzimala kemijske preparate za smanjivanje boli. U vrijeme štetnog događaja tužiteljica je bila trudna, a trudnoća sama po sebi "zabranjuje" uzimanje kemijskih preparata koje bi inače mogla uzimati kada ne bi bila trudna, odnosno ako ne bi imala alergijske reakcije na određene kemijske preparate. U medicinskoj dokumentaciji, a odnosi se na nalaze kirurga, nema podataka o strahu niti anamnestičkih podataka koji se odnose na slična stanja. Ne podrazumijeva se i ne očekuje se da u kirurškom liječenju specijalisti kirurzi opisuju strah, jer je liječenje multidisciplinarno i kada bi liječnici primijetili "čudno" ponašanje tužiteljice, tada bi konzilijarno pozvali službe koje se bave navedenom problematikom. Što se tiče utvrđenog stupnja naruženosti vještak navodi da se radi o jakom stupnju naruženosti, naime, defekt kože i potkožnog tkiva nalazi se uz koljeno i gornju trećinu desne potkoljenice, te je vidljivo trećim osobama za vrijeme kada tužiteljica nosi odjeću koja ne prekriva isto, odnosno u onim situacijama kada je odjeća u razini srednje trećine potkoljenice. Radi se o izrazitom defektu kože, a ne površinskom ožiljku, uz posljedični razvoj kompromitacije cirkulacije i razvoj površinskih vena. Kao dodatni argument je i životna dob tužiteljice, kao i način odijevanja prije samog štetnog događaja.

13. Tužiteljica je u iskazu navela da je zbog ozljeda koje je zadobila u predmetnoj prometnoj nesreći bila na bolničkom liječenju tjedan do dva, a nakon što je otpuštena sa bolničkog liječenja u razdoblju do početka travnja 2021. svaki drugi dan odlazila je na liječničke specijalističke preglede i kontrole u Opću bolnicu Virovitica. S obzirom da je u tom razdoblju bila u visokom stupnju trudnoće, naime rodila je sina 1. travnja 2021., i s obzirom da se mogla kretati samo uz pomoć štaka, nije bila u mogućnosti koristiti javni prijevoz za odlazak u bolnicu na specijalističke preglede, a s obzirom da je na ove preglede naručivana tijekom prijepodneva i nije mogla koristiti javni prijevoz za odlazak na preglede, bila je primorana za prijevoz do bolnice u [adresa] zamoliti nekog od svoje rodbine ili nekog od poznanika odnosno susjeda, da ju automobilom preveze. Za svaki prijevoz za koje je zamolila susjede ili prijatelje platila je po 50,00 kn. Ne može se očitovati o tome koliko točno puta je do [adresa] bila prevezena od strane poznanika ili susjeda, a koliko od strane rodbine, no u onim slučajevima kada ju je netko od rodbine vozio nije morala platiti trošak prijevoza. Nakon što je rodila, s obzirom na stanje u kojem se nalazila nakon porođaja, nije bila u mogućnosti otići na operaciju desne noge kako bi se presadila koža na određenom dijelu te noge, međutim, upravo zbog toga bila je primorana nositi flastere na tom dijelu noge, kako bi se na taj način ublažila sukrvica koja je nastala te je zbog toga morala ići u bolnicu u [adresa] i to svaki drugi dan, a za prijevoz je koristila također usluge ili svoje rodbine ili prijatelja odnosno susjeda. Operaciju na desnoj nozi u bolnici u [adresa] imala je u 7. ili 8. mjesecu 2021., i tada joj je na dijelu ozlijeđene noge presađena koža, a nakon operacije radi kontrole još par puta je odlazila u bolnicu u [adresa], također koristeći usluge prijevoza rodbine, odnosno prijatelja. Tuđa pomoć i njega nakon što je bila otpuštena sa bolničkog liječenja bila joj je potrebna još tjedan ili dva, a s obzirom da tada rodila, tuđa pomoć i njega bila joj je nužna jer zbog ozljede i posljedica istih nije mogla sama brinuti o sebi i novorođenom djetetu, ovo tim prije se u tom razdoblju mogla kretati isključivo uz pomoć štaka. Tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna i nakon operacije koju je imala u 7. ili 8. mjesecu 2021. godine i ta pomoć joj je bila potrebna u razdoblju od dva tjedna nakon operacije, budući da je nakon operacije morala strogo mirovati kako bi se presađena koža mogla primiti. U štetnom događaju pretrpjela je strah, kako neposredno nakon nastanka prometne nesreće, tako i nakon toga jer je tada bila trudna i bila je zabrinuta za dijete, a kasnije je strah trpjela i zbog spoznaje da je mogla ostati bez desne noge koja je ozlijeđena u ovoj prometnoj nesreći te su tu nogu morali šivati. Naime, radilo se o ozljedi lista desne noge, odnosno konkretno o nagnječenju lista te noge, zbog koje je došlo uslijed pritiska i udarca kotača teretnog vozila koje je sudjelovalo u nesreći. Što se tiče posljedica ove ozljede i tegoba koje zbog toga ima, navela je da i danas osjeća kao da joj je list desne noge u jednom napetom, zgrčenom stanju, u tom dijelu noge ima osjećaj kao da će joj netko venu iščupati i strašno ju peče, na koljeno desne noge se ne može u potpunosti s punom snagom osloniti, a što joj predstavlja poteškoću u svakodnevnom poslu jer radi u kafiću i pola dana je na nogama. Što se tiče bolova koje je pretrpjela navela je da je bolove trpjela i jedno vrijeme nakon porođaja, to su bili intenzivni bolovi no liječnik joj nije mogao prepisati jače lijekove jer se nalazila u drugom stanju. Lijekove protiv bolova je koristila sve do kraja 2021. godine, a i dan danas osjeća bolove u toj nozi, pogotovo kada mora duže stajati i opterećivati tu nogu, a nekada ima osjećaj kao da joj desno koljeno propadne. Zbog ožiljak koji je ostao na desnoj nozi i činjenice da je u tom dijelu desna noga u predjelu lista i potkoljenice tamnije boje, prisiljena je nositi isključivo dugačke hlače, odnosno duge suknje, i ograničena je zbog toga u izboru odjeće koju voli nositi i sve što je od odjeće kraće ne može nositi. Ožiljak je ostao i na bedru desnog boka, odnosno kuka, jer je s tog djela skinuta koža i premještena na dio lista desne noge. Upravo zbog činjenice što bi osjećala nelagodu kada bi nosila kraću odjeću, izbjegava nositi takvu odjeću budući se ne bi osjećala ugodno kada bi ozljeda bila vidljiva trećim osobama. Od HZZO nije ostvarila nikakvo pravo na naknadu putnog troška za odlazak na liječničke kontrole i liječenje u bolnici u [adresa], jer joj je od strane obiteljske liječnice rečeno da nema pravo na taj trošak s obzirom na udaljenost od mjesta njezinog prebivališta pa do bolnice u [adresa].

14. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje djelomično osnovanim.

14.1. Name, vještački nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća jer je dan u skladu sa pravilima struke i vještine te utemeljen na utvrđenjima do kojih je vještak došao neposrednim liječničkim pregledom tužiteljice i na temelju vjerodostojne medicinske dokumentacije o provedenom liječenju tužiteljice, vještački nalaz i mišljene dovoljno je stručno obrazložen i dodatno argumentirano obrazložen danim iskazom vještaka te vještački nalaz i mišljenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati.

14.2. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, i posljedica istih, kod tužiteljice došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 4 %, slijedom čega sud smatra da tužiteljici po tom osnovu, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. (dalje Orijentacioni kriteriji Vrhovnog suda RH/20), temeljem kojeg su novčani iznosi naznačeni u Orijentacionim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002. (br. Su-1331-VI/02 i br. Su-1372-11/02) povećani za 50 %, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 995,00 EUR.

14.3. Nadalje, provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica, osim fizičke boli jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od tjedan dana, a nakon toga bolove srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna te bolove slabog intenziteta u trajanju od 5 mjeseci. Slijedom toga, cijeneći utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, da se radi o fizičkim bolovima koje je tužiteljica trpjela tijekom prijevoza vozilom HMP, zbrinjavanja rane, prijevoja i pregleda na OHBP OB Virovitica i tijekom bolničkog liječenja na Odjelu ortopedije i kirurgije OB Virovitica (od 11. veljače do 24. veljače 2021. te od 18. lipnja do 19. lipnja. 2021.), zbog postavljanja i odstranjivanja drena, previjanja oblogama za rane, tijekom nekrektomije (medicinski postupak koji se koristi za uklanjanje nekroznog (mrtvog) tkiva iz tijela), punkcije hematoma, kohleaciju rane, čišćenje i previjanja rane, uzimanje kožnog transplantata i zatvaranje defekta kože te prilikom hoda uz ortopedsko pomagalo (hodalice, štake), uzimajući pri tome u obzir Orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH/20, sud smatra da bi tužiteljici po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljenih fizičkih bolova pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 4.292,00 EUR. Budući da po tom osnovu tužiteljica zahtjeva iznos od 3.258,00 EUR (podnesak tužiteljice od 22. travnja 2025.), cijeneći da sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP, sud u parničnom postupku odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, tužiteljici je po osnovi fizičkih boli dosuđen iznos od 3.258,00 EUR, koliko je tužiteljica u tužbenom zahtjevu i zatražila.

14.4. S obzirom da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta za vrijeme bolničkog liječenja (11. veljače do 24. veljače 2021. te od 18. lipnja do 19. lipnja. 2021.) te sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od tri mjeseca, koji je nakon toga prešao u zabrinutost za svoje opće stanje sve do zadnjeg pregleda kirurga 25. kolovoza 2001., kada je liječenje završeno, sud smatra da tužiteljici, uzimajući u obzir navedene Orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH/20, po tom osnovu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.330,00 EUR, koliko tužiteljica i potražuje u tužbenom zahtjevu (podnesak tužiteljice od 21. siječnja 2025.).

14.5. Nadalje, provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je kod tužiteljice, zbog tjelesne ozljede zadobivene u štetnom događaju, zaostala naruženost jakog stupnja trajno, povremeno vidljivo trećim osobama, da se radi defektu kože i potkožnog tkiva koje se nalazi uz koljeno i gornju trećinu desne potkoljenice, te je vidljivo trećim osobama za vrijeme kada tužiteljica nosi odjeću koja ne prekriva taj dio noge, da se radi o izrazitom defektu kože, a ne površinskom ožiljku, uz posljedični razvoj kompromitacije cirkulacije i razvoj površinskih vena te cijeneći mlađu životnu dob tužiteljice, kao i način odijevanja primjeren toj dobi, sud smatra da tužiteljici zbog duševnih bolova koje trpi uslijed naruženosti, uzimajući u obzir Orijentacione kriterije Vrhovnog suda RH/20, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.910,00 EUR.

15. Cijeneći sve navedeno, sud smatra da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u iznosu od ukupno 10.493,00 EUR, no kako je tuženik po tom osnovu tužiteljici prije utuženja isplatio nesporni dio štete u iznosu od 2.654,46 EUR, sud je na ime naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljici dosudio iznos od ukupno 7.838,54 EUR.

15.1. Na dosuđeni iznos neimovinske štete sud je tuženika obvezao da tužiteljici plati zakonske zatezne kamate tekuće, kako je to u tužbenom zahtjevu zatraženo, od dana presuđenja, tj. od 13. lipnja 2025. pa do isplate. Kada je riječ o tijeku zakonskih zateznih kamata potrebno je istaknuti da bi tužiteljica imala pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja prijedloga radi sporazumne naknade štete od 25. listopada 2021. (list 11-12). Naime, odredbom čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da sud, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP, u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, sud je tužiteljici na dosuđeni iznos neimovinske štete dosudio zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja, tj. od 13. lipnja 2025., kako je to u tužbenom zahtjevu i zatraženo.

16. Tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete, po osnovi tuđe pomoći i njege te troškova prijevoza nastalih zbog odlazaka tužiteljice na specijalističke liječničke kontrole i preglede u OB Virovitica, sud smatra djelomično neosnovanim.

16.1. Naime, provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je uslijed tjelesnih ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, i posljedica istih, tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, i to po otpustu iz bolnice u trajanju od mjesec dana po 6 sati dnevno, zatim u trajanju od dva mjeseca po 4 sata dnevno te još dva mjeseca prosječno po 2 sata dnevno. Preporukom kirurga tužiteljici je određeno strogo mirovanje zbog elevacija desne noge uslijed dugotrajne sekrecije iz područja rane. Tuđa pomoć je tužiteljici bila potrebna kod nabave kućnih potrepština, spremanja hrane, poslova u kući i okućnici, kod zbrinjavanja novorođenčeta, pri odlascima na liječnike pretrage i fizikalnu terapiju od mjesta prebivališta do OB Virovitica te odlaska liječniku obiteljske medicine. Slijedom toga, uzimajući da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege, pružene od strane nestručne osobe, prema diskrecionoj ocjeni suda iznosi 3,20 EUR, sud smatra da tužiteljici po osnovi tuđe pomoći i njege temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO pripada naknada u iznosu od ukupno 1.728,00 EUR.

16.2. Na dosuđeni iznos imovinske štete sud je obvezao tuženika da tužiteljici plati zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude 13. lipnja 2025. pa do isplate, s obzirom da je visina dosuđene imovinske štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, kojim trenutkom nastupa i dospjelost dosuđenog iznosa imovinske štete.

17. Po osnovi troškova prijevoza zbog odlaska na liječničke preglede i kontrole tužiteljica potražuje iznos od ukupno 451,98 EUR (426,44 EUR na ime cijene povratne autobusne karta na relaciji [adresa] i natrag, te 25,54 EUR za trošak izdavanje potvrde o visini cijene povratne karte).

17.1. Nije sporno da je tužiteljica, kako je to razvidno iz priložene medicinske dokumentacije i vještačkog nalaza i mišljenja, nakon otpusta sa bolničkog liječenja vrlo često, u prvih nekoliko mjeseci gotovo svaki drugi ili treći dan, a kasnije sve do završetka liječenja svaki peti ili šesti dan, odlazila na specijalističke liječničke preglede i kontrole po kirurgu u OB Virovitica. Prema podacima sadržanim u medicinskoj dokumentaciji i iz podataka sadržanih u vještačkom nalazu i mišljenju proizlazi da je na specijalističke liječničke preglede i kontrole tužiteljica u razdoblju od otpusta sa bolničkog liječenja 24. veljače 2021. pa do završetka liječenja 25. kolovoza 2021. odlazila ukupno 35 puta. Nema sumnje da je tužiteljica uslijed toga imala određene troškove i da stoga po toj osnovi ima pravo na naknadu istih. Međutim, tužiteljica u postupku na nesporan način nije dokazala osnovanost visine postavljenog tužbenog zahtjeva za naknadom navedenih troškova. Naime, po osnovi troškova prijevoza tužiteljica potražuje iznos od ukupno 451,98 EUR, od toga 426,44 EUR se odnosi na trošak povratne autobusne karta na relaciji [adresa] te 25,54 EUR za trošak izdavanje potvrde o cijene povratne karte. Ovakav način izračuna troškova u konkretnom slučaju nije prihvatljiv, s obzirom da nije sporno da tužiteljica za odlaske na liječničke kontrole i preglede nije koristila autobus već usluge prijevoza automobilom nekog od svoje rodbine ili od susjeda, odnosno prijatelja, za koje tužiteljica ničim nije dokazala visinu troškova koji su nastali koristeći navedene usluge, navodeći u svom iskazu da je svaki prijevoz za koje je zamolila susjede ili prijatelje platila po 50,00 kn, no da se ne može očitovati o tome koliko točno puta je bila prevezena od strane prijatelja ili susjeda, a koliko od strane rodbine, a u onim slučajevima kada ju je netko od rodbine vozio nije morala platiti trošak prijevoza.

17.2. U okolnostima kada iz iskaza tužiteljice, a niti iz provedenih dokaza, nije moguće utvrditi koliko točno iznosi trošak koji je tužiteljica imala zbog prijevoza na specijalističke liječničke kontrole i preglede, uslijed čega nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi niti stvarnu visinu prijevoznih troškova, tužiteljica je imala mogućnost predložiti saslušanje svih onih osoba kojima je platila za izvršenu uslugu prijevoza, što je tužiteljica propustila učiniti. Slijedom navedenog, polazeći od odredbe čl. 7. st. 1. ZPP, kojom je određeno da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuje te činjenice, te cijeneći da visinu tužbenog zahtjeva za naknadom troškova prijevoza tužiteljica na nesporan način nije dokazala, sud je tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete po osnovi putnih troškova kao neosnovan odbio.

18. S obzirom na sve navedeno, sud je na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje i duševno zdravlje zbog pretrpljenih duševnih boli uslijed smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i duševnih boli zbog naruženosti, temeljem odredbi čl. 1045. st. 3. i čl. 1064. ZOO tužiteljici dosudio naknadu u iznosu od ukupno 7.838,54 EUR, a na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, tužiteljici je dosuđen iznos od 1.728,00 EUR, slijedom čega je presuđeno kao u st. I izreke.

19. Sud nije posebno cijenio priložene preslike računa "Ljekarne Plantak“ Slatina (list 8-10 i list 17-19), budući da je tužiteljica u podnesku od 21. siječnja 2025. navela da odustaje od potraživanja troškova liječenja u iznosu od 197,58 EUR.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, temeljem koje je o troškovima postupka odlučeno razmjerno uspjehu stranaka u parnici, pri čemu je sud vodio računa o uspjehu stranaka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, uzimajući pri tome u obzir da pravna osnova tužbe između stranaka nije sporna.

20.1. Tužiteljica je u postupku imala troškove u ukupnom iznosu od 2.050,00 EUR, i to 200,00 EUR na ime nagrade punomoćnice za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-138/23, dalje Tarifa), 600,00 EUR za zastupanje na ročištima od 6. lipnja, 5. rujna 2024. i 27. ožujka 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), s obzirom na povećanje tužbenog zahtjeva iz podneska od 22. travnja 2025., za zastupanje na ročištu od 12. svibnja 2025. dosuđen je iznos od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 150,00 EUR za sastav podnesaka od 5. lipnja, 23. lipnja i 15. studenoga 2024. (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), 200,00 EUR za sastav obrazloženog podneska od 21. siječnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te u troškovniku zatraženi iznos od 400,00 EUR za troškove medicinskog vještačenje.

20.2. S obzirom da tuženik nije osporavao pravnu osnovu tužbe već samo visinu tužbenog zahtjeva, utvrđeno je da je tužiteljica u postupku uspjela sa 70,14 % od konačnog tužbenog zahtjeva, te su razmjerno tom uspjehu tužiteljici dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćnici u iznosu od ukupno 1.157,31 EUR, dok je trošak medicinskog vještačenja, u iznosu od 400,00 EUR, tužiteljici priznat u cijelosti, budući da bi ovaj trošak za tužiteljicu svakako nastao jer je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužiteljici su priznati troškovi postupka u iznosu od ukupno 1.557,31 EUR.

20.3. Tuženik je u postupku imao troškove u iznosu od 1.625,00 EUR, i to 200,00 EUR na ime nagrade punomoćnika za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 400,00 EUR za zastupanje na ročištima od 5. rujna 2024. i 27. ožujka 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), s obzirom na povećanje tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 22. travnja 2025. iznos od 500,00 EUR za zastupanje na ročištu od 12. svibnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 200,00 EUR za sastav obrazloženog podnesaka od 11. ožujka 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te 325,00 EUR na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife). Sud tuženiku nije priznao zatraženi trošak u iznosu od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 6. lipnja 2024., budući da na navedeno ročište punomoćnik tuženika nije pristupio.

20.4. S obzirom da je tuženik u postupku uspio sa 29,86 % od konačnog tužbenog zahtjeva, razmjerno tom uspjehu tuženiku su dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 485,23 EUR.

20.5. Sud je izvršio prijeboj dosuđenih troškova te tuženika obvezao da tužiteljici naknadi utvrđenu razliku dosuđenih troškova u iznosu od 1.072,08 EUR (1.557,31 – 485,23), dok je zahtjev tužiteljice za naknadom preostalog troška, u iznosu od 977,92 EUR, sud kao neosnovan odbio.

20.6. Na dosuđeni iznos troškova tuženik je dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate, tekuće od donošenja presude 13. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi čija visina je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

U Slatini, 13. lipnja 2025.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. Natalija Jančevski, odvjetnica iz Virovitice - punomoćnica tužiteljice.

2. Ivan Ergotić, odvjetnik iz Vinkovaca - punomoćnik tuženika.