Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-197/2020-109

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, mag.iur., odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv prvotuženika Zagreb - Montaža d.o.o. za gradnju gospodarskih objekata, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 06588149401, zastupanog po punomoćnici Maji Kruljac, odvjetnici u Zagrebu i drugotuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. za osiguranje, Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Dejanu Ilijevskom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ilijevski i Cibralić iz Pule, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 29. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja VČ, punomoćnice tuženika i zamjenice punomoćnika drugotuženika NČ, odvjetničke vježbenice iz Labina, objavljene 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku Zagreb - Montaža d.o.o. za gradnju gospodarskih objekata, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 06588149401 i drugotuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da solidarno isplate tužitelju HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 49.536,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. studenoga 2020. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, a na ime naknade imovinske štete iznos od 2.959,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2020. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i tijekom zatezne kamate odbija kao neosnovanim.

II. Nalaže se prvotuženiku Zagreb - Montaža d.o.o. za gradnju gospodarskih objekata, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 06588149401 i drugotuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. za osiguranje, Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da solidarno isplate tužitelju HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete za potrebnu trajnu tuđu pomoć i njegu iznos od 238,90 eura mjesečno za razdoblje od 1. studenoga 2020. do 31. siječnja 2021., odnosno ukupno iznos od 716,70 eura s time da svaki mjesečni obrok dospijeva svakog 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, sa zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana dospijeća pojedinog obroka, i to kako slijedi:

- na iznos od 238,90 eura, počam od 15.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 238,90 eura, počam od 15.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 238,90 eura, počam od 15.02.2021. pa do isplate,

u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i tijekom zatezne kamate odbija kao neosnovanim.

III. Nalaže se prvotuženiku Zagreb - Montaža d.o.o. za gradnju gospodarskih objekata, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 06588149401 i drugotuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. za osiguranje, Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, da solidarno isplate tužitelju HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete s naslova izgubljene zarade neto mjesečne iznose za razdoblje od 14. siječnja 2019. do 31. siječnja 2021. odnosno ukupno iznos od 6.160,44 eura, s time da svaki mjesečni obrok dospijeva svakog 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, sa zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana dospijeća pojedinog obroka, i to kako slijedi:

- na iznos od 39,65 eura, počam od 15.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 282,50 eura, počam od 15.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 359,35 eura, počam od 15.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 344,87 eura, počam od 15.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 330,40 eura, počam od 15.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 351,04 eura, počam od 15.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 282,78 eura, počam od 15.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 299,32 eura, počam od 15.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 229,13 eura, počam od 15.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 187,78 eura, počam od 15.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 222,19 eura, počam od 15.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 195,22 eura, počam od 15.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 137,84 eura, počam od 15.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 199,86 eura, počam od 15.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 158,52 eura, počam od 15.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 158,52 eura, počam od 15.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 179,19 eura, počam od 15.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 158,52 eura, počam od 15.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 137,84 eura, počam od 15.08.2020. pa do isplate,

- na iznos od 317,07 eura, počam od 15.09.2020. pa do isplate,

- na iznos od 317,77 eura, počam od 15.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 317,77 eura, počam od 15.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 317,77 eura, počam od 15.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 317,77 eura, počam od 15.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 317,77 eura, počam od 15.02.2021. pa do isplate,

u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i tijekom zatezne kamate odbija kao neosnovanim.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 24. veljače 2021.

II. Dopušta se preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 10. veljače 2023.

III. Dopušta se preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 3. siječnja 2025.

IV. Dokazi koje je drugotuženik, putem svog punomoćnika, predložio i predao sudu 14. prosinca 2021. neće se uzeti u obzir.

V. Dokaz kojeg je tužitelj, putem svog punomoćnika, predao sudu 24. ožujka 2025. neće se uzeti u obzir.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 14. siječnja 2019., kao djelatnik prvotuženika, stradao prilikom obavljanja svakodnevnog posla. Navedenog dana tužitelj da je ozlijeđen na mjestu rada na području INA Rafinerije nafte u Urinju - Kostrena, prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, kada je za vrijeme istovara tereta (čeličnih cijevi) iz prikolice tegljača, jedna čelična cijev skliznula s tegljača i pala na tužitelja. Isključivi razlog ozljeđivanja tužitelja da su nesigurni uvjeti rada te manifestacija profesionalnog rizika i povećani rizik posla. S obzirom da je došlo do ozljede na radu, za ozljeđivanje tužitelja isključivo da je odgovoran poslodavac tužitelja koji odgovoara temljem odredbe čl. 111. Zakona o radu (dalje; ZR) te čl. 25. Zakona o zaštiti an radu (dalje; ZZR) prema principu objektivne (kauzalne) odgovornosti, iz razloga propusta osiguranja zaštite na radu i sigurnih uvjeta rada. U konkretnom slučaju, psolodavac tužitelja propustio je osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu (čl. 41. st. 1. ZZR-a). Isto tako, psolodavac je i u smislu odredbe čl. 44. st. 1. ZZR-a obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima. Predmetni teret na tegljaču (teretnom vozilu) nije bio ravnomjerno raspoređen niti učvršćen poliesternim iili jutenim zatezačima odgovarajuće nosivosti na najmanje tri mjesta. Teret nije bio raspoređen i učvršćen tako da ne ugrožava sigurnost osoba. Kako se radi o valjakstom teretu, isti se morao osigurati od pomicanja podmetačima, okivanjem, vezivanjem te pravilnim načinom slaganja. Također, tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje odvezivanje tereta (čeličnih cijevi) tj. pomoćnih poslova pri istovaru tereta iz motornog vozila. Kako je drugotuženik osiguratelj poslodvca tužitelja (prvotuženika) od odgovornosti iz djelatnosti, to je neprijeporna njegova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari. Tom prigodom tužitelj je zadobio višestruke teške tjelesne ozljede odnosno nagnječenje desne podlaktice i šake, nagnječenje desnog stopla, ozljedu radijalne ulnarne arterije arterije u području desne podlaktice, te amputaciju desne podlaktice. Neposredno nakon nezgode, tužitelj je hitno prebačen u KBC Rijeka, gdje je zbog težine ozljeda hospitaliziran te podvrgnut operacijskom zahvatu. U tijeku liječenja tuitelj je radi poboljšanja zdravstvenog stanja odlazio na specijalističke medicinske preglede, odlazio na terapije te trpio razne druge neugodnosti. Sukladno čl. 19. ZOO-a tužitelju je povrijeđno pravno na osobnosti i to pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime isti ostvaruje pravo na popravljanje nastale izvanugovorne štete regulirane čl. 1046., uz primjenu čl. 1100. ZOO-a. Pravni temelj zahtjeva tužitelja je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinske štete (čl. 19. u vezi s čl. 1046. ZOO-a), a navedene fizičke boli, pretrpljen strah, duševne boli zbog smanjenje općeg životnog aktiviteta i naruženje nisu prema ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, one su kriteriji (mjerila) ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Kroz dugi vremenski period tužitelj je trpio bolove, a koji i dan danas perzistiraju. Neposredno nakon ozljeđivanja tužitelj je trpio jake bolove, kao i prilikom prvih dana terapija, bolovi su potom bili srednjeg intenziteta i bili su prisutni nakon dugotrajnog procesa liječenja, da bi potom prešli na bolove lakog intenziteta koji se i danas javljaju, a što je i razvidno iz priložene dokumentacije. Kao posljedica traume zaostao je i strah s trajnim posljedicama. Tijekom liječenja tužitelj je trpio strah za svoje zdravlje, te strah od posljedica koje će mu predmetna ozljeda ostaviti na zdravlje i kako će zaostale posljedice utjecati na njegov svakodnevni život. Strah kao trajna posljedica manifestira se u obliku čestih nesanica i noćnih mora, kao simptoma rakcije na stres i zabrinutost za zdravlje radi nemogućnosti bavljenja svim aktivnostima koje je prije smatrao uobičajenim. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će isti imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužitelja su, i nakon završenog liječenja te provedene rehabilitacije, zaostale brojne tegobe, a koje se manifestiraju u nedostatku desne podlaktice te u učestalim bolovima i ograničenim pokretima u desnom stopalu. Također, predmetna ozljeda je znatno utjecala na psihičko stanje tužitelja. Naime, tuitelj je u vrijeme štetnog događaja imao 23 godine te ova ozljeda i njezine posljedice značajno utječu na dosadašnji život kakvog je poznavao prije nezgode, te na njegovu radnu sposobnost obzirom da neće moći obavljati dosadašnje poslove, te mu se svakodnevni život promijenio, a koje podsljedice se valoriziraju s minimalno 60% SOŽA-e. Kod tužitelja je zbog predmetne ozlejde zaostalo naruženje u vidu nedostatka desne ruke od podlaktice, a koje se smatra naruženjem jakog stupnja, uvijek vidljivo trećima. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelju je nastala imovinska štetaa (čl. 1095. ZOO-a) stoga isti od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, trajne tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja, pojačane prehrane i izgubljene zarade. Imajuću u vidu vrstu i lokalitet ozljeda, tužitelju je bila nepohodna tuđa pomoć i njega u razdoblju od ozljeđivanja do 3. svibnja 2019., kao višesatna pomoć članova u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Nakon 3. svibnja 2019., odnosno nakon okončanja liječenja, pa sve nadalje, tužitelju je potrebna trajna tuđa pomoć i njega pošto isti nije u mogućnosti samostalno obavljati sve aktivnosti koje je prije nezgode mogao. Tužitelj potražuje trajnu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno, počevši od svibnja 2019. pa sve do 31. ožujka 2020. S osnova zatražene imovinske štete tuđe pomoći i njege odnosno visine sata tuđe pomoći i njege ista se potražuje sukladno sudskoj praksi u visini od 35,00 kn za jedan sat nestručne pomoći. I s osnova troškova puta i liječenja tužitelj potražuje naknadu, primjenom čl. 223. ZPP-a (slobodna ocjena) od strane suda. Tužitelj je neophodno morao provoditi fizikalne terapije i druge specijalističke preglede zbog kojih je bio izložen dodatnim troškovima prijevoza i plaćanja participacija, kao i troškovima kupovine lijekova. Tužitelj je tijekom liječenja morao konzumirati hranu bogatu vitaminima i kalcijem radi kvalitetnijeg i bržeg oporavka, slijedom čega isti s osnova pojačane prehrane potražuje iznos od 4.000,00 kn. Tužitelj je zbog predmetne ozljede na bolovanju u razdoblju od 14. siječnja 2019. pa sve do utuženja. Ovom tužbom tužitelj potražuje izgubljenu zaradu za razdoblje od 14. siječnja 2019. do 30. studenoga 2019. Tužitelj je prije predmetne ozljede na radu imao prosječnu mjesečnu plaću od cca 5.000,00 kn, a za vrijeme bolovanja je primao mjesečnu naknadu plaće u znatno manjem iznosu. Stoga tužitelj za vrijeme bolovanja trubi gubitak na zaradi od ukupno 22.600,00k kn. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata tužitelj ima pravo na potraživanje zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1103. ZOO-a. Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva drugotuženiku, odnosno od 29. svibnja 2019. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik Zagreb- Montaža d.o.o. za gradnju gospodarskih objekata, Zagreb (dalje; prvotuženik) u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kao i sve navode iz tužbe osim onih koje izrijekom prizna, odnosno učini nespornim. Nadalje navodi kako kao poslodavac nije odgovoran za predmetnu štetu. Pravna osnova tužbe je naknada štete, kako je to naznačio i sam tužitelj u svojoj tužbi, a da bi uopće nastao obveznopravni odnos odgovornosti za štetu potrebno je da se ispune određene zakonom propisane pretpostavke, i to prije svega: a) štetna radnja štetnika – tuženika; b) šteta na strani oštećenika – tužitelja, c) uzročna veza (kauzalni neksus); - to znači da izvršena štetna radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu, i d) protupravnost štetne radnje. Dakle, objektivna odgovornost prvotuženika da nastaje kada se kumulativno ispune sve gore navedene pretpostavke odnosno kad tužitelj dokaže ove pretpostavke. U konkretnom slučaju prvotuženik osporava da je s njegove strane poduzeta štetna radnja, da između navodne štetne radnje prvotuženika (koju izrijekom osporava) i štete postoji kauzalni neksus. Povrh toga, na strani prvotuženika odnosno u njegovu postupanju da nema ničeg protupravnog. Protupravnost, naime, znači povredu nekog pravnog pravila pozitivnog pravnog poretka. U konkretnom slučaju, tužitelj smatra da prvotuženik nije ravnomjerno rasporedio i učvrstio teret koji se kritične zgode prevozio/iskrcavao, odnosno da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje pomoćnih poslova pri istovaru tereta iz teretnog vozila. Prema mišljenju prvotuženika, radi se o paušalnom zaključku tužitelja koji se ne može primijeniti na konkretan slučaj jer su okolnosti u konkretnom slučaju posve drugačije. Predmetno je vozilo bilo natovareno s trinaest cijevi dužine 11,99 m. Cijevi su bile polegnute u tri reda na transportnoj prikolici i to prvi red sa šest cijevi, drugi red s, također, šest cijevi, te je u zadnjem redu bila jedna cijev. Tijekom samog lokalnog transporta po Rafineriji, dužine svega cca 1,5 km, cijevi su bile osigurane dvjema zateznim trakama (Špan gurtna). Prije početka istovara cijevi, radnici su se dogovorili da odu na marendu (gablec), te će nakon toga započeti s istovarom cijevi. Shodno tome, tužitelj je dobio uputu od svog nadređenog da pričeka s istovarom kamiona dok se prvenstveno vozač (ujedno i signalist i vezač tereta) kao i drugi radnici ne vrate s marende. Unatoč tome, tužitelj je bez znanja i suprotno nalogu poslovođe tuženika kao njegovog poslodavca, ali i bez mogućnosti da se njegovo postupanje spriječi na bilo koji način, samoinicijativno sam krenuo otpuštati zatezne trake te pripremati kamion za istovar, i to usprkos izričitoj usmenoj uputi da pričeka s istovarom kamiona dok se prvenstveno vozač (ujedno i signalist i vezač tereta), kao i drugi radnici, ne vrate s marende. Tužitelj je, dakle, očigledno sam uklonio zatezne trake kojima je teret bio osiguran te je u jednom trenutku cijev pala i pritom teško ozlijedila radnikovu desnu ruku i lakše desni zglob noge. Dakle, izravni uzrok nastanka ovog štetnog događaja leži u činjenici da je tužitelj samoinicijativno, bez znanja i suprotno usmenom nalogu poslovođe tuženika da pričeka s istovarom dok se vozač kamiona i ujedno dizaličar ne vrati s marende, sam krenuo s istovarom odnosno pripremama za istovar. Zaključno na ovom mjestu, a suprotno tvrdnji tužitelja, prvotuženik ukazuje na dvije činjenice: tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje pomoćnih poslova pri istovaru tereta iz teretnog vozila, i predmetni teret (cijevi) su bile odgovarajuće osigurane, a u prilog kojoj tvrdnji jasno govori činjenica da se cijevi tijekom transporta nisu pomakle. Dakle, do štete je došlo zbog razloga koji leže na samom radniku, ovdje tužitelju koji je, bez znanja i suprotno nalogu poslodavca, ali i bez mogućnosti da se njegovo postupanje spriječi na bilo koji način, iz krajnje nepažnje postupao na način koji je navodnu štetu uzrokovao, a čime su se stekli uvjeti za ekskulpaciju poslodavca. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio neprijeporno osposobljen za obavljanje predmetnog zadatka, međutim, predmetnu je radnu operaciju izveo suprotno uputama za rad na siguran način i protivno izričitom usmenom nalogu nadređenog koji mu je dao nalog da pričeka dok se drugi radnici prvenstveno vozač – dizaličar i signalist ne vrate s marende. Sve u svemu, bitne okolnosti ukazuju da je do štete došlo isključivo grubom nepažnjom samog radnika, ovdje tužitelja, dakle uz postojanje itekakvog ekskulpacijskog razloga na strani tuženika propisanog odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Dakle, tuženik je kao poslodavac proveo sve potrebne mjere zaštite na radu, a ozlijeđenog radnika, s obzirom na mjesto i način obavljanja radnog zadatka, nije bio u mogućnosti prisiliti da upotrijebi dužnu i nužnu pažnju za pravilno obavljanje predmetne radne operacije za koju je neprijeporno osposobljen i za obavljanje koje operacije je imao na raspolaganju svu potrebnu opremu. Tuženik stoga, opreza radi, predlaže i provođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu na okolnost da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način i da je prvotuženik poduzeo sve potrebne mjere zaštite na radu. Budući da tužitelj nije dokazao da su se u konkretnom slučaju ispunile zakonom propisane pretpostavke zbog kojih bi prvotuženik odgovarao za naknadu štete, to se predlaže sudu da samo zbog ovog razloga odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovane. Podredno tome, i samo ako sud nađe da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonom propisane pretpostavke zbog kojih je nastao obveznopravni odnos odgovornosti za štetu, tuženik smatra da se isti treba osloboditi odgovornosti za štetu jer je ista nastala krajnjom nepažnjom radnika koji je radnu operaciju, bez znanja i odobrenja tuženika kao poslodavca, izvršio suprotno uputama za siguran rad i uputi nadređenog radnika. Zaključno i tek opreza radi, posebno osporava i visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljenu i kao svotu koja ne proizlazi iz priloženih isprava. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. za osiguranje, Zagreb (dalje; drugotuženik) navodi da je prvotuženik na dan štetnog događaja - 14. siječnja 2019. imao kod njega sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima s limitom pokrića po štetnom događaju od 2.000.000,00 kn. Drugotuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini. Iz činjeničnih navoda u tužbi da proizlazi kako se tužitelj povrijedio dok je, protivno pravilima zaštite na radu, radio na poslovima za koje nije bio osposobljen za rad na siguran način. S tim u vezi drugotuženik ističe da je takva šteta isključena iz osiguranja te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na drugotuženika. Za razliku od prvotuženika kao poslodavca koji tužitelju odgovara temeljem zakona, drugotuženik da je u obvezi isključivo temeljem ugovora

- police osiguranja od odgovornosti sklopljene s prvotuženikom kao poslodavcem i u skladu s uvjetima koji se primjenjuju na taj ugovor. Odredbom čl. 8. st. 1. t. 10. Općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti tuženika, koji se uvjeti primjenjuju na predmetnu policu, propisano je da se osiguranje poslodavca ne odnosi na štete koje su nastale kao posljedica svjesnog postupanja protivno propisima po kojima se obavlja djelatnost odnosno zanimanje kao izvor opasnosti iz police. U prilog stavu da se radi o šteti koja je posljedica svjesnog postupanja protivno propisima po kojima se obavlja djelatnost, govori i tužbi priložen dopis ODO-a u Rijeci poslovni broj K-DO- 677/19-XIII od 24. listopada 2019. u kojem se navodi da je protiv I. okrivljenika EČ i II. okrivljenika ZČ povodom ove nezgode pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. u vezi s čl. 215. st. 2. i 3. Kaznenog zakona radi popusta u radu i dovođenja u opasnost život i imovinu općeopasnom radnjom ili sredstvom. U tom pravcu drugotuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja za pribavom cjelokupnog ovosudnog spisa koji se po optužnici ODO-a u Rijeci vodi protiv istih u vezi s ovim štetnim događajem. Drugotuženik pri tome smatra potrebnim naglasiti da je uz poslodavca i sam tužitelj kao radnik protivno propisima obavljao poslove na kojima se povrijedio i nije odbio njihovo izvršenje, a čime je isti također postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti na radu i Pravilnika o zaštiti na radu i zbog čega se ne može pozivati na policu osiguranja drugotuženika, budući da je takva šteta isključena iz osiguranja. O isključenju obveze osiguratelja u takvim slučajevima i sudska praksa zauzela je svoj stav. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva štete, drugotuženik navodi da osporava utuženu visinu naknade štete kao previsoku postavljenu po svim zatraženim vidovima jer priložena medicinska dokumentacija ne opravdava tako zatraženi iznos. U odnosu na paušalno zatraženi trošak puta i liječenja te pojačane prehrane, navodi da se takvom zahtjevu kao neosnovanom protivi u cijelosti. Osporava se visina izgubljene zarade, tijek, dužina i opravdanost bolovanja te se predlaže sudu obvezati tužitelja na dostavu PK kartice ili pribaviti istu službenim putem od nadležne Porezne uprave. Predlaže se da sud službenim putem od HZZO-a, Područni ured Rijeka pribavi podatak o tome jesu li i u kojoj visini tužitelju isplaćene naknade za vrijeme bolovanja te da li su mu isplaćen kakav iznos s osnova naknade putnih troškova (putni nalozi). Temeljem svega navedenog drugotuženik osporava tužbeni zahtjev u cjelosti, te predlaže istog po provedenoj raspravi kao neosnovanog odbiti uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška drugotuženiku.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i u spis Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zaštite na radu (stranica 186-450 spisa), spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu (stranica 477 spisa), spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek (stranica 482 spisa), te je proveden dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu i zaštite od požara mr. sig. BČ, dipl. ing., čiji nalaz i mišljenje od 4. kolovoza 2022. prileži na stranici 539-545 spisa, a usmeno obrazloženje dano na ročištu od 3. listopada 2022. na stranic 564-568 spis, dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Željku Cesarcu, dr. čiji nalaz i mišljenje od 21. siječnja 2023. prileži na stranici 625-636 spisa, usmeno obrazloženje dano na ročištu od 28. ožujka 2023. na stranici 680-683 spisa, te dokaz finacijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec. čiji nalaz i mišljenje od 8. svibnja 2023. prileži na stranici 690-764 spisa, usmeno obrazloženje dano na ročištu od 24. studenoga 2023. na stranici 790-792 spisa, a dopuna nalaza i mišljenja od 27. studenoga 2024. na stranici 807-823 spisa, kao i dokaz saslušanjem svjedoka PČ (stranica 487-491 spisa), EČ (stranica 498-500 spisa), ZČ (stranica 500-503 spisa), IČ (stranica 527-528 spisa), ĆČ (stranica 529-530 spisa) i AČ (stranica 531-532 spisa), te tužitelja kao stranke (stranica 484-487 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o praničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 25/13, 89/14 – odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim, ali ne u cijelosti.

6. Tužitelj je podneskom od 24. veljače 2021. (stranica 156-161 spisa) preinačio tužbu na način da je povisio isti sukladno novim Orjentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojoj objektivnoj preinaci se prvotuženik protivio (podnesak od 29. ožujka 2021. koji prileži na stranici 163-166 spisa).

6.1. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno od odredbe st. 1. ovog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

6.2. Prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je 19. svibnja 2021. (zapisnik prileži na stranici 466-469 spisa). Kako je tužba preinačena 24. veljače 2021., dakle prije zaključenja prethodnog postupka, takva preinaka je dopuštena sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a, koju preinaku je sud dopustio kao svrsishodnu za konačno rješenje spora, unatoč protivljenju prvotuženika, slijedom čega je valjalo riješiti kao u točki I. izreke.

6.3. Podredno se ističe da su na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-IV- 47/2020-5) izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. (broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% i uz izričitu napomenu da se novi iznosi naknade neimovinske štete primjenjuju na sve postupke u tijeku, slijedom čega se ne može smatrati razumnim zahtijevati da je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe mogao tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud naknadno odredio jer tužitelj nije znao niti je mogao znati za nešto što će naknadno biti u primjeni. Slijedom navedenog, visina pravične novčane naknade se u ovim situacijama mogla stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo novo pravno shvaćanje. Navedeno iz razloga što tužitelj u tužbi nije mogao postavljati svoj zahtjev u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete jer je važenje prethodnih Orijentacijskih kriterija predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih kriterija iz 2020.

7. U odnosu na preinaku povećanjem tužbenog zahtjeva učinjenu podneskom od 10. veljače 2023. (stranica 646-649 spisa), dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, a temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Cesarca, navodi se da je takva preinaka dopuštena sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a obzirom da na strani tužitelja nema krivnje jer iz stanja spisa proizlazi da tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka budući da je tek po provedenom medicinskom vještačenju, koji dokaz je pravovremeno predložen, mogao konačno postaviti tužbeni zahtjev, odnosno odrediti njegovu visinu. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u točki II. izreke.

8. U odnosu na preinaku povećanjem tužbenog zahtjeva učinjenu podneskom od 3. siječnja 2025. (stranica 835-838 spisa), dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, a temeljem nalaza i mišljenja vještaka Tomislva Prpića, dipl.oec., takva preinaka dopuštena je sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a obzirom da na strani tužitelja nema krivnje jer iz stanja spisa proizlazi da tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka budući da je tek po provedenom financijskom vještačenju, koji dokaz je pravovremeno predložen, mogao konačno postaviti tužbeni zahtjev, odnosno odrediti njegovu visinu u odnosu na izgubljenu zaradu. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u točki III. izreke.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti (po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli, straha i duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti i naruženja) i imovinske štete (naknada za tuđu pomoć i njegu, te izgubljena zarada) koju potražuje od svog poslodavca (prvotuženika) i njegova osiguravatelja (drugotuženika) zbog ozljede na radu koju je pretrpio u štetnom događaju od 14. siječnja 2019.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod prvotuženika na radnom mjestu bravar monter visinac – Odsjek strojarske montaže (proizvodni radnici), šifra radnog mjesta ZM-TH.918, beneficija: D temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 16. kolovoza 2017. (stranica 238-239 spisa), Aneksa broj 7 Ugovora o radu od 14. svibnja 2018. kojim se tužitelju, zbog privremenog povećanja posla i iznimne potrebe poslodavca, produžuje ugovor o radu i radni odnos najduže do 31. kolovoza 2018. (stranica 240 spisa), Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 27. srpnja 2018. za radno mjesto univerzalni bravar monter visinac – Odsjek strojarske montaže (proizvodni radnici), šifra radnog mjesta H V.917, beneficija: D (stranica 242-243 spisa), Aneksa broj 8 Ugovora o radu od 23. studenoga 2018. kojim se tužitelju, zbog privremenog povećanja posla i iznimne potrebe poslodavca, produžuje ugovor o radu i radni odnos najduže do 31. siječnja 2019. (stranica 245 spisa), te Aneksa broj 10 Ugovora o radu od 26. veljače 2019. kojim se tužitelju, zbog privremenog povećanja posla i iznimne potrebe poslodavca, produžuje ugovor o radu i radni odnos najduže do 31. svibnja 2019., koji radni odnos može prestati i ranije ukoliko dođe do smanjenja obima posla i prestanka potrebe poslodavca za radom radnika (stranica 244 spisa). Nadalje, nesporno je da je 14. siječnja 2019., na lokaciji INA Rafinerija nafte Rijeka, Urinj, pogon FCC, Kostrena, za vrijeme radnog vremena i prilikom pripreme istovara tereta (čeličnih cijevi) iz kamiona (prikolice tegljača), tužitelj pretrpio ozljedu na radu (pad čelične cijevi na desnu ruku, a potom i desno stopalo), uslijed koje je zadobio: nagnječenje (zgnječenje – konkvasacija) desne podlaktice s prijelomom obje kosti, razvojem sindroma odjeljka (kompartment) i oštećenjem cirkulacije, te posljedičnom podlaktičnom amputacijom, te nagnječenje desnog stopala s razvojem sindroma odjeljka, koje ozljede vještak medicinske struke dr. Željko Cesarec kvalificira, pojedinačno i zbirno, kao tešku tjelesnu ozljedu.

10.1. Međutim, sporno je postoji li valjan pravni osnov temeljem kojeg bi tuženici bili u obvezi naknaditi tužitelju nastalu štetu, visina tužitelju proizašle štete, kao i pitanje doprinosa tužitelja nastanku ovog štetnog događaja.

11. Tijekom trajanja postupka tuženici su ustrajali u tvrdnji kako je do ozljeđivanja tužitelja došlo isključivo njegovom krivnjom i nepažnjom.

12. Odgovornost tuženika za nastalu štetu po mišljenju ovoga suda temelji na odredbi čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22 i 64/23; dalje ZR). U smislu predmetne odredbe zakona poslodavac odgovara za štetu koju je pretrpio radnik na radu ili u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti i te odgovornosti se može osloboditi samo u slučaju ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom treće osobe ili oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO), a djelomično se oslobađa te odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st. 3. ZOO-a). U konačnici, odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje ZZR) propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Ovdje se napominje kako se odgovornost drugotuženika temelji na obvezi iz ugovornog osiguranja od odgovornosti iz čl. 965. ZOO-a, uz napomenu da odnos prvotuženika i drugotuženika, kao osiguranika i osiguravatelja, samo ovlašćuje tužitelja na izbor osobe od koje će štetu naplatiti, odnosno ovlašten je naknadu zahtijevati od oba sudionika osigurateljnog odnosa, iz kojeg proizlazi njihova solidarna odgovornost spram trećeg, u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja, uz napomenu da osiguratelj (ovdje drugotuženika) odgovara do visine iznosa navedenog u ugovoru, odnosno do iznosa svoje obveze.

13.1. Vezano za drugotuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, kojeg obrazlaže u odgovoru na tužbu (stranica 99-101 spisa) na način da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način i da je prvotuženik, kao poslodavac, obavljao poslove protivno propisima (radi čega da je povodom ove nezgode pokrenut kazneni postupak protiv 1.-okrivljenika EČ i 2.-okrivljenika ZČ zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 2. i 3. Kaznenog zakona radi propusta u radu i dovođenja u opasnost život i imovinu općeopasnom radnjom ili sredstvom), slijedom čega da je takva šteta isključena iz osiguranja, navodi se da je prema čl. 8. st. 1. t. 10. Općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti tuženika (stranica 107-111 spisa) propisano da se osiguranje ne odnosi na štete koje su nastale kao posljedica svjesnog postupanja suprotno propisima po kojima se obavlja djelatnost odnosno zanimanje kao izvor opasnosti naveden u polici.

13.2. Mišljenje je ovoga suda kako navedeni uvjet nije ispunjen obzirom da ovosudni kazneni postupak poslovnog broja K-912/2019 u kaznenom predmetu protiv 1.- okrivljenika EČ i 2.-okrivljenika ZČ, zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti, opisano u čl. 222. st. 3. u vezi čl. 215. st. 2. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 222. st. 3. Kaznenog zakona do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari nije pravomoćno okončan, a činjenica što tužitelj predmetnog dana nije bio osposobljen za rad na siguran način zasigurno ne otklanja odgovornost drugotuženika za nastalu štetu, slijedom čega je dani prigovor neosnovan.

14. Ocjenom izvedenih dokaza, a osobito ocjenom iskaza tužitelja kao stranke (stranica 484-487 spisa) kojem ovaj sud poklanja vjeru u odnosu na dinamiku i način nastanka štetnog događaja, ovaj sud utvrđuje da kod tuženika radio cca šest godina, s prekidima, i to na radnom mjestu univerzalni bravar, monter visinac. Tog kobnog 14. siječnja 2019. da su radili u Rafineriji nafte u Urinju, poslovođa da mu je bio FČ, uz napomenu da nije bio osposobljen za utovar i istovar cijevi koje su bile u kamionu. FČ da ga je poslao da ide pripremiti istovar tih cijevi, dok da je njegov brat, ZČ, bio vozač kamiona i dizaličar. Po dolasku na mjesto nesreće, ZČ da mu je rekao da pripremi cijevi za istovar, dok on da ide nešto pojesti u kontejner, jer da je došao kamionom iz Zagreba i da je bio gladan. Tužitelj da je otvorio prvu i četvrtu stranicu kamiona kako bi mogao prići gurtnama kojima su bile pričvršćene te cijevi. Također je naveo da nije htio držati prvu gurtnu do kabine kamiona, a kako je morao držati onu što je bila na zadnjoj stranici kamiona, to da je išao istu otpustiti, a kada je istu raspustio, da je krenuo gurtnu izvlačiti iz špane. U jednom trenutku da je pogledao gore u zrak i ta 13. cijev da je već bila na rubu stranice kamiona. On da je refleksno digao ruke iznad glave i ta cijev da mu je uhvatila desnu ruku i bacila ga na pod, te da mu je pritom zgnječila i desno stopalo. Ova cijev da je bila dugačka 14 metara, promjera 10 coli i težine oko 2,5 tone. Na upit kako su cijevi bile posložene, tužitelj je naveo da je 12 cijevi bilo u ravnini stanice kamiona i to tako da je šest cijevi bilo dolje, na podu, na koje da je bila stavljena drvena greda, i onda još šest cijevi, a ta 13. cijev da je bila iznad visine stranice kamiona, i ona da je bila problem. Tužitelj je naveo i da je upućivao EČ i N da ta 13. cijev nije u redu postavljena, a oni da su mu rekli da je to u redu i da on s tim nema ništa. Na kraju je naveo da je taj kamion bio IVECO tegljač, tamo da je bio sam i nitko da mu nije pomagao.

15. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok PČ, viši inspektor u Državnom inspektoratu, koji je naveo (stranica 487-491 spisa) da je 14. siječnja 2019., kao dežurni inspektor zaštite na radu, u 15,00 sati zaprimio poziv od ĆČ, voditelja Službe zaštite na radu kod prvotuženika o ozljedi na radu tužitelja. Isti da je naveo da je tužitelj skidao gurtne željeznih cijevi koje su bile utovarene u poluprikolici tegljača te je u tom trenutku došlo do pomaka odnosno kotrljanja cijevi, slijedom čega je došlo do pada jedne cijevi na radnika. Također je bilo rečeno da nema informacija je li radnik zadržan na liječenju, a svjedok da je dužan izaći na lice mjesta samo ukoliko je radnik zadržan na liječenju. U 17,00 sati ponovno da zaprima poziv imenovanog ga će radnik ostati na liječenju u KBC Rijeka, nakon čega je svjedok krenuo obaviti očevid na licu mjesta. U 18,00 sati da je bio Rafineriji nafte Rijeka, gdje je zatekao tegljača marke IVECO, na kojem da je bila priključena poluprikolica, oboje neregistrirani, dakle, tehnički neispravni, a nalazili su se i koristili na javnoj prometnici. S lijeve strane tog tegljača da je zatekao kamion dizalicu. Prema izjavi EČ, poslovođe, i ZČ, dizaličara, kod prvotuženika, a koji su bili nazočni obavljanju očevida i sastavljanju zapisnika u ime prvotuženika, mjesto nastanka ozljede na radu da je ostalo netaknuto. U poluprikolici da je zatečeno ukupno 12 čeličnih cijevi, horizontalno položenih, svaka dužine 11,99 m, težine 1013 kg, širine 35,5 cm i debljine 9,53 mm. S desne strane tegljača na tlu da je zatečena čelična okrugla cijev istih dimenzija. Na poluprikolici tegljača bile su otvorene druga i četvrta stranica, na lijevoj strani poluprikolice, te zadnja četvrta stranica, na desnoj strani poluprikolice. Ispod prvog reda cijevi zatečene su četiri drvena ravna cokla, što znači da isti nisu imali udubinu i nisu mogli onemogućiti kotrljanje cijevi, te su imali efekt valjka. Trinaesta cijev da je bila iznad granica bočnih stranica kamiona odnosno gornji dio cijevi bio je 67 cm iznad stranice, a donji 31 cm iznad stranice kamiona. Kompletan teret od 13 tona da je bio osiguran s dvije gurtne, a što je protivno uputi prvotuženika koji se sam nije držao upute u smislu osiguranja tereta. Isti je propisao da se teret mora osigurati s najmanje tri točke, a ovdje su bile dvije gurtne, što je protivno čl. 44. st. 1. Zakona o zaštiti o radu i Pravilniku iz zaštite na radu koji propisuje utovar i istovar tereta. Obzirom da je teret bio horizontalno postavljen, isti je morao biti osiguran klinovima, koji bi spriječili njihovo pomicanje. Ako je teret postavljen iznad granica kamiona, što je ovdje bio slučaj, iznad tereta trebale su bili postavljene ručice koje premašuju teret, i koje bi spriječile pomicanje tereta. Te ručice trebale bi biti povezane lancima. U ovom slučaju i cijevi posložene u drugom redu su prelazile bočne stranice kamiona. Također je utvrdio da je tužitelj 12. siječnja 2019. radio na pomoćnim poslovima pri utovaru tereta na tegljaču, koji onda nije bio registriran oko dvadesetak dana, i koji je vozio teret, koji nije bio osiguran na način kako je to propisao sam prvotuženik. Vještak je naveo da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove pri utovaru, sortiranju, učvršćivanju i odvezivanju tereta, jer je zapisnik jedini dokaz da je radnik osposobljen za rad na siguran način. Prvotuženik je predočio zapisnik da je tužitelj osposobljen za poslove zavarivača na izgradnji industrijskih postrojenja, dok je prema ugovoru o radu radio kao zavarivač i monter, što nema nikakve veze s utovarom tereta, uz napomenu da samo zapisnik sastavljen sukladno Pravilniku o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita se smatra važećim dokazom da je radnik osposobljen za poslove koji se u zapisniku navode. Na upit, a nakon što mu je predočen zapisnik sa stranice 124-125 spisa, vještak navodi da je sukladno istome tužitelj osposobljen za poslove bravara montera, odnosno naziv radnog mjesta nema veze s poslovima koje radnik radi, a u procjeni rizika tuženika navode se poslovi koji se obavljaju na radnom mjestu bravar monter, i tu se nigdje ne navode poslovi utovara i istovara tereta, uz napomenu da bravar monter nisu poslovi, već naziv radnog mjesta. Također je naveo da ne zna kakav je naziv radnog mjesta osobe koja radi iskrcaj cijevi, a u opisu poslova za radno mjesto za kojeg je tužitelj zaključio ugovor o radu nema niti jedne riječi o utovaru i istovaru tereta. Na upit odakle mu saznanje da je nadređeni dao uputu tužitelju da sam radi istovar tereta, vješak je naveo da je FČ, prilikom obavljanja očevida, rekao da je 14. siječnja 2019. rekao tužitelju neka odveze ZČ po dizalicu, jer će i tako on, misleći na tužitelja, ostati na poslovima istovara tereta. Navedeno da mu je poznato iz izjave EČ, koji mu je to rekao prilikom obavljanja očevida ozljede na radu. U konačnici, svjedok je naveo da radnik mora biti osposobljen za određene poslove koje obavlja, a ne za druge poslove po nalogu i potrebi poslodavca. Bez obzira koje je poslove na utovaru i istovaru tereta tužitelj trebao raditi sukladno planu prvotuženika, i bez obzira je li iste radio samoinicijativno ili ne, iste nije smio raditi, a da je i pored njega bio poslovođa, te poslove nije smio raditi jer za iste nije bio osposobljen.

16. Da su kod prvotuženika poslove utovara i istovara cijevi radili bravari monteri u svom iskazu potvrđuje i svjedok AČ, koji je naveo (stranica 531-532 spisa) da je kod prvotuženika bio zaposlen kao bravar - monter visinac od 2015. do, možda, dva tjedna nakon što je tužitelj stradao. Naveo je da nije bio prisutan kada je tužitelj nastradao, ali da je u subotu s tužiteljem radio na utovaru cijevi, dok je istovar bio u ponedjeljak. Također je naveo da je trebao doći i na istovar jer da mu je poslovođa EČ rekao da će ga zvati da dođe pomoći dečkima, da mu je rekao da ide na gablec i da će ga zvati nakon gableca, zato što je sudjelovao na utovaru, a kako ga po završetku gableca nije zvao, jer mu očito nije trebao, to da tamo nije ni došao. U konačnici, na upit je li tužitelj imao primjedbi na način pričvršćivanja cijevi svjedok je naveo da je pitao hoće li staviti kajle ili grede da se cijevi učvrste jer da ne mogu pod iste stavljati kamenčiće, obzirom da se radi o cijevima od 900 kilograma, na što da oni nisu rekli ništa, odnosno da su rekli da je to blizu i na cijevi da su bile stavljene samo dvije gurtne.

17. Da je 13 cijevi bilo povezano samo s dva komada gurtni u svom iskazu potvrđuje i svjedok FČ, poslovođa kod tuženika i osoba nadređena tužitelju, koji navodi (stranica 498-500 spisa) da je predmetnog dana kamion bio na istovaru cijevi, s time da je taj kamion bio natovaren dva dana ranije, i te cijevi da su bile par kilometara dalje od ovog mjesta (gdje se dogodio štetni događaj) na farbanju, a iste da je u kamion utovario tužitelj, dizaličar ZČ te jedan ili dva dečka, čijih se imena sada ne sjeća, da bi kasnije u iskazu naveo da je jedan od tih radnika bio AČ. Ovdje da se radilo o 13 komada cijevi koje su bile 12 metara duge, slagane red po red, a u svakom redu da je bilo šest komada, a u trećem redu da je bila ta 13. cijev. Cijevi da su bile povezane jer da su ih vozili par kilometara prije istovara. Tog dana kada je bio istovar da je bio blizu tog kamiona kada je tužitelju rekao da pripremi malo za istovar, a to da mu je rekao ispred LČ, dok ZČ još nije otišao na gablec. Na upit je li se tužitelj samoinicijativno i bez njegova naloga upustio u odvezivanje terete, svjedok je naveo da nije bilo potrebe da išta dira na kamionu dok ne dođe dizaličar, uz napomenu da je tužitelj bio sam u trenutku kada je radio na istovaru tih cijevi, odnosno tada da nije bio nazočan nitko od nadređenih radnika. U konačnici, svjedok je naveo da ne zna je li tužitelj bio osposobljen za utovar i istovar cijevi, jer da nema uvida u dokumentaciju. Također je naveo da se protiv njega vodi kazneni postupak vezano za ovaj događaj.

18. I svjedok ZČ, koji je u vrijeme ovog štetnog događaja kod prvotuženika radio kao vozač motornog vozila – dizaličar, u svom iskazu navodi (stranica 500-503 spisa) da je predmetnog dana bio pretovar cijevi koje su morali voziti s mjesta gdje su farbane i pjeskarene, na mjesto gdje se ugrađuju. Te cijevi da su natovarili u petak na kamion šleper i da se radilo o 13 komada cijevi. Kako taj kamion nije imao dizalicu, da je ostao parkiran na parkingu u Rafineriji, sve do ponedjeljka. On da je s kamionom koji ima dizalicu otišao u Zagreb te da se u Rafineriju vratio u ponedjeljak u 12,00 sati. Poslovođa FČ da je rekao da istovari te cijevi na odredište gdje će se ugaditi, tj. u pogon Rafinerije, odnosno da je rekao da te cijevi prevezu do mjesta istovara gdje će se istovariti. S kamionom s dizalicom da se je oko 13,30 sati odvezao na mjesto istovara i parkirao, nakon čega da se vratio po šleper na kojem su bile ukrcane cijevi, te isti da je dovezao na mjesto istovara. Poslovođa da je bio tamo dok je parkirao kamion i da mu je rekao da ide na gablec, a on da nije čuo odnosno da ne zna da bi tužitelju rekao da nešto radi. Kad je otišao na gablec, poslovođa da je bio s tužiteljem kod kamiona, nakon čega je otišao svojim putem jer da ljudi neće čekati dok on završi gablec. Također je naveo da su utovarili 13 komada cijevi dužine 12 metara, 12 coli, da su natovarili šest komada cijevi u jedan red, ispod da su stavili drvene lege kako bi se gurtna mogla povući. Dakle, šest cijevi da je bilo u prvom redu, na te cijevi da su stavili lege, pa šest cijevi u drugi red, dok je 13. cijev bila u trećem redu. Cijevi da su osigurali gurtnama kako ne bi pale, s time da su bile dvije gurtne po pet tona, a on da je procijenio da je to dosta, obzirom da prikolica ima stranice. Jedna cijev da je prelazila stranice tog kamiona, koji da nije bio tehnički ispravan. Na upit je li tužitelj tog dana bio upućen da radi na istovaru naveo je da ne zna je li mu poslovođa rekao da ide na istovar, s time da je na utovaru tih cijevi bio. Kod prvotuženika naloge za rad da daje voditelj gradilišta GČ i poslovođa FČ. Na upit je li tužitelj bio osposobljen za rad na utovaru i istovaru cijevi svjedok je naveo da ne zna, a kako prvotuženik mulja s papirima, to da pretpostavlja da nije, uz napomenu da on kao vozač ne može provjeravati dolazi li mu netko s papirom je li sposoban ili ne. Ako dođe raditi, on da pretpostavlja da je sposoban. U konačnici, svjedok je naveo da on kao vozač nema ovlast tužitelju dati nalog da bilo što radi, s time da se ovaj štetni dogodio u siječnju, nakon čega da je prvotuženik pozvao školu za vezivanje terete, koja da je provela osposobljavanje u siječnju, dakle, nakon ove nesreće, a isto da je vrijedilo za prosinac, prije nesreće. Vezano za ovaj štetni događaj da se protiv njega vodi kazneni postupak.

19. Da tužitelj nije bio osposobljen za signalistu – vezača tereta u svom iskazu potvrđuje svjedok IČ, stručnjak zaštite na radu kod prvotuženika, koji navodi (stranica 527-528 spsia) da je poslovođa FČ osposobljen za signalistu – vezača terete, dok je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način kao bravar monter i zavarivač, a kako nije položio ateste, to da je nastavio raditi samo kao bravar monter, sukladno Ugovoru o radu. U vrijeme nastanka ove ozljede da je bio u sjedištu prvotuženika, tj. u Zagrebu, a nakon dojave o ozljedi da se uputio u Rijeku gdje je inspektor rada već provodio istragu. Njemu da nije poznato što je tužitelj radio neposredno prije ove ozljede. Također je naveo da vozač treba biti prisutan prilikom utovara i istovara terete sukladno Pravilniku o istovaru tereta iz 1986. U konačnici je naveo da je sudjelovao u sastavljanju Incident reporta (stranica 151-153 spisa) koji da je sastavljen temeljem izjava EČ i LČ obzirom da je isti sastavljen par dana nakon ozljede, dok je izjavu od tužitelja uzeo par mjeseci nakon ozljede.

20. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok ĆČ, voditelj Odjela zaštite na radu kod prvotuženika, koji je naveo (stranica 529-530 spisa) da nije bio prisutan samoj ozljedi, ali da je pisao prijavu o ozljedi na radu i tužitelju da je ova ozljeda priznata od strane HZZO-a. Kasnije da je s predstavnicima INA-e d.d. istraživao ovu ozljedu i da je INA utvrdila podijeljenu odgovornost tužitelja i prvotuženika, ali da nije u posjedu te dokumentacije. Također je naveo da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto bravar monter i na to gradilište da je išao kao bravar monter. Na upit koja je uloga vozača dizaličara svjedok je naveo da je prema Pravilniku o istovaru iz 1986. vozač dizaličara odgovoran za kamion i teret na kamionu, da otvara stranice kamiona i da je odgovoran je li teret pravilno osiguran.

21. U konačnici, navedeno sud utvrđuje i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu odnosno zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Rijeka, klasa: UP/I-116-02/19-45/2, urbroj: 443-13-10-03-02/13-19-20 od 25. travnja 2019. (stranica 7-16 spisa) u kojem se navodi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto zavarivač na izgradnji ind. postrojenja (t. 3.6.), da je poslovođa FČ bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu (t. 6.).

22. Imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka i materijalnu dokumentaciju u spisu, sud je na okolnost primjene mjera zaštite na radu proveo dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu mr. sig. BČ, dipl. ing. koji u svom nalazu i mišljenju od 4. kolovoza 2022. (stranica 539-545 spisa) navodi se da su uzroci nastanka ovog štetnog događaja i teška ozljeda tužitelja nastali zbog propusta u primjeni mjera zaštite na radu od strane prvotuženika i to na način da je dozvolio rad na nesiguran način te učinio niz propusta koji su doveli do prevrtanja cijevi na tužitelja. Također je utvrdio da je u trenutku nastanka ovog štetnog događaja tužitelj, koji je obvezivao cijevi, postupao na način kako je to prvotuženik utvrdio u procesu rada pri iskrcaju cijevi, a koja nisu bila u skladu sa svim mjerama sigurnosti koje su utvrđene, a što je vidljivo iz toga što tužitelj nije stručno osposobljen za navedene poslove, nema zdravstveni pregled za radno mjesto vezača tereta, nije radio pod nadzorom, a pri tome nije niti osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova signaliste ili vezača tereta, već je radio na poslovima bravar monter te ga prvotuženik nije smio rasporediti na poslove na kojima je doživio ozljedu na radu. Iz Zapisa o osposobljavanju zaposlenih „Toolbox meeting“ na kojima je prisustvovao tužitelj proizlazi da su isti održani na lokacijama na kojima se tužitelj nije ozlijedio, zbog čega su isti neprihvatljivi jer je „Toolbox meeting“ bilo potrebno održati prije ukrcaja/ iskrcaja cijevi na lokaciji Aromati, neposredno prije započinjanja s radnom operacijom i radnicima objasniti navedeni postupak obzirom da je došlo do promjene u procesu rada. Kako Zapisa o tome nema u spisu, to da je vidljivo da prvotuženik u ovom slučaju nije dao jasne upute o sigurnom načinu ukrcaja/iskrcaja cijevi iz teretnog vozila. Prema Incident reportu prvotuženika od 18. siječnja 2019. prvotužitelj je utvrdio da je teret bio vezan dvjema zateznim trakama, a prema TPR - Tehnološkoj uputi transporta materijala teret je trebao biti vezan s najmanje tri zatezne trake. Vještak utvrđuje da je poslodavac utvrdio preventivne mjere koje je potrebno provesti nakon nastanka ozljede radnika, a što je bio dužan učiniti prije započinjanja s radom, a to nije učinio te je i to jedan od uzroka nastanka ovog štetnog događaja. Nadalje, prvotuženik je postupak utovara/istovara cijevi na teretno vozilo organizirao i provodio suprotno pravilima zaštite na radu utvrđenih u TPR - Tehnološkoj uputi transporta materijala od 5. studenoga 2018. i Planu izvođenja radova na građevini izmještanja cjevovoda uz postrojenje Aromata, INA-RNR-URINJ, izdano od prvotuženika od listopada 2018., te nije poduzeo potrebne mjere zaštite na radu u smislu naprijed navedenih propusta, a kako bi se rad obavio na siguran način, već da je to učinjeno na improvizirani način. U konačnici, navodi da je pvotuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu koje se prethodno navode kao propusti, vjerojatnost nastanka ovog štetnog događaja bila bi minimalna ili gotovo nikakva

23. Sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sig. BČ, dipl. ing. sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu, uz napomenu kako je vještak na ročištu održanom 3. listopada 2022. (stranica 564-568 spisa), otklonio primjedbe dane na isti od strane tuženika. Naime, vještak je u usmenom obrazloženju u odnosu na prigovore prvotuženika iz podneska od 22. rujna 2022. (stranica 558-562 stranica) naveo da tužitelj nije osposobljen za poslove koje je obavljao u trenutku nastanka štetnog događaja i da su sve izjave svjedoka, na koje se poziva prvotuženik, u cijelosti u suprotnosti s Tehnološkim uputama o transportu materijala broj TPR-002-2018 kao i Planom izvođenja radova na postrojenju aromata INA-RNR. Također, prema Procjeni rizika poslodavca za radno mjesto bravar monter u opisu poslova nema navedenih pomoćnih poslova pri utovaru i istovaru tereta. U odnosu na navod prvotuženika da privremeni pomoćni poslovi utovara i istovara cijevi nisu zahtijevali nikakvo posebno osposobljavanje niti s tim u vezi poseban liječnički pregled, vještak navodi da je nejasno iz kojeg propisa je prvotuženik donio takav zaključak kada se prema Pravilniku o poslovima posebnih uvjeta rada („Narodne novine“ broj 5/84) u čl. 3. točki 6. navode poslovi signaliste tj. vezača tereta, a tužitelj nije zdravstveno pregledan po istoj. Dio poslova koje obavlja vezač tereta je i priprema sredstava za vezivanje tereta. Na mjestima na kojima se obavlja utovar i istovar tereta zabranjeno je zadržavanje osoba koje ne rade na utovaru odnosno istovaru. Pomoćni radnici, signalisti, vezači tereta i dr. koji se raspoređuju na specijalna motorna vozila moraju biti prethodno osposobljeni za obavljanje određenog pomoćnog posla na takvim vozilima te upoznati s opasnostima i mjerama zaštite na radu. U odnosu na navod prvotuženika da je tužitelj svojevoljno odlučio izvršiti radnu operaciju za koju je bio svjestan da nije stručno osposobljen, vještak je naveo da radnik ne mora to znati budući da se ne osposobljava svojevoljno, već je to dužan obaviti poslodavac ako ga je rasporedio na takve ili slične poslove. Također navodi da prvotuženik ispravno navodi da „Toolbox meeting“ nije zakonska obveza, a da je vidljivo iz sudskog spisa da su u prethodnim radnim operacijama bili održavani, te se i prije ovog obavljana poslova ukrcaja ili iskrcaja isti trebao održati kako bi se radnike podsjetilo koje sigurne radnje treba poduzeti. Radnik je postupio na način kako je za poslodavca utvrdio tako što je radnika rasporedio na poslove signalista tj. vezača tereta, a što nije u opisu poslova za radno mjesto bravar monter. Do improvizacije je došlo na način da je teret na nepravilan način postavljen na kamion, da je radnik raspoređen na poslove za koje nije niti stručno osposobljen niti na siguran način, da dio radnika ide na pauzu, a ostali trebaju čekati i ostaju bez nadzora neposrednog rukovoditelja, a posebice na radilištu kao što je Rafinerija gdje postoji veliki broj drugih rizika.

23.1. U odnosu na prigovore drugotuženika sadržanih u podnesku od 31. kolovoza 2022. (stranica 554-557 spisa) vještak navodi da su osposobljavanje radnika na siguran način i „Toolbox meeting“ dva u potpunosti različita načina osposobljavanja, uz napomenu da „Toolbox meeting“ nije zakonska obveza već samo dodatna uputa prije započinjanja bilo koje radne operacije, koji je bilo potrebno ponoviti i u Rijeci, dok je osposbljavanje radnika za rad na siguran način zakonska obveza koju je dužan provesti poslodavac za sve radnike koji započinju s radom na novom radnom mjestu ili promjenama u procesu rada, ili nakon nastanka ozljede na radu, te kako bi ih poslodavac upoznao s bitnim propisima zaštite na radu u teoretskom dijelu, a u praktičnom djelu o o tome radi li radnik poslove na siguran način. Dakle, „Toolbox meeting“ nije osposobljavanja za rad na siguran način obzirom da je osposobljavanja za rad na siguran način propisan zakonom, dok su sva ostala osposobljavanja za rad na siguran način druga kategorija odnosno druga vrsta osposobljavanja. Vezano za navod da je ozljeda nastala krajnjom nepažnjom tužitelja, vještak je naveo da to, naravno, nije točno obzirom na propuste poslodavca koje je utvrdio, kako državnik inspektorat u svom zapisniku, a isto tako i vještak u nalazu i mišljenju. Vezano za navod da je na radilištu bio prisutan poslovođa koji je nadzirao rad radnika, vještak je naveo da je u tom slučaju poslovođa vidio da radnik obavlja radnu operaciju zbog koje je došlo do ove ozljede, a nije ga spriječio da radi poslove za koje nije osposobljen. Vezano za navod da je kamion bio prazan, vještak navodi da je to netočno jer je kamion bio nepravilno natovaren cijevima. Poslovođa ili neposredni rukovoditelj je dužan nadzirati rad jednog ili više radnika tj. grupu radnika koji obavljaju poslove na nekoj lokaciji, što da ne znači da za svakog radnika treba biti jedan rukovoditelje temeljem Zakona o zaštiti na radu (čl. 24.). Vještak je istaknuo da u zaštiti u radu ne možemo govoriti o tome što je poslodavac učinio ili nije učinio već je jasno utvrđeno propisima zaštite na radu što je poslodavac dužan učiniti, a za propuste koje je učinio, što da je u ovom slučaju činjenica, odgovaran je u cijelosti. Na pitanje bi li do nesreće došlo bez obzira na postupanje ozlijeđenog radnika, što je samo pretpostavka, vještak je naveo da smatra kako je vjerojatnost nastanka ozljede radnika s obzirom na propuste pri ukrcaju tj. iskrcaju tereta vrlo velika, te se mogla dogoditi i nekom drugom radniku koji je obavljao poslove utovara tj. istovara. Na upit je li sukladno Pravilniku o zaštiti na radu pri utovar i istovaru tereta (čl. 115.) nužno da vozač bude uz vozilo u trenutku utovara ili istovara tereta vještak odgovara da, no u ovom slučaju tužitelj da nije bio osposobljen za obavljanje poslova utovara i istovara tereta, te se nije smio nalaziti na mjestu gdje se obavljaju ti poslovi. Nadalje iz Incident reporta, sastavljenog od strane prvotuženika, jasno da proizlazi da je tužitelj krenuo otpuštati zatezne trake te pripremati kamion za istovar, iz čega je razvidno da je tužitelj bio raspoređen na poslove utovara i istovara cijevi. Na daljnji upit je li osoba koja je osposobljena za obavljane poslova bravara montera osposobljena i za obavljanje pomoćnih poslova pri utovaru i istovaru tereta vještak odgovara ne, jer to nije navedeno u opisu poslova bravara montera, uz napomenu da iz zapisnika Državnog inspektorata proizlazi da postoje dodatni poslovi odnosno točno je definirano "obavlja druge više ili manje složene bravarsko montarske poslove, posprema radno mjesto i otprema alat na kraju rada". Na daljnji upit je li radnik dužan postupati sukladno uputi vozača kamiona da se sada neće nešto obaviti odnosno da ga sačeka, vještak odgovara da, no u tom slučaju vozač kamiona treba radnika udaljiti s tog mjesta. Na daljnji upit, u situaciji da vozač kamiona radniku kaže da sačeka, a radnik svejedno krene s radom, smatra li se da je radnik postupio suprotno uputi vozača, vještak odgovarar da smatra da je uputa vozača nedovoljna i nedostatna u cijelosti da bi sadržavala uputu kako treba raditi. Adekvatna uputa bi bila ne samo ono što je rečeno, jer radnik možda nešto nije razumio. Radnika je trebalo udaljiti od kamiona jer nitko ne smije biti uz kamion dok ne dođe vozač. U tom slučaju trebalo je sve radnike ili uputiti na marendu, ili udaljiti od kamiona. Na daljnji upit, pod pretpostavkom da se tužitelj tada nije trebao nalaziti uz kamion, je li tada trebao biti pod nadzorom neposredno nadređene osobe, vještak je odgovorio da, ako se nalazio uz kamion. Na daljnji upit trebali radnik biti pod nadzorom ukoliko mu je direktna uputa „sačekaj“, vještak je odgovario da, ako se nalazi na radnom mjestu. Vještak je naveo da je poslodavac dozvolio radniku da obavlja tu radnu operaciju samim tim što je radnik počeo obavljati tu radnu operaciju (otpuštanje zateznih traka). Na daljnji upit da je tužitelj zajedno s nadređenim radnikom sudjelovao u operaciji istovara tereta, bi li ta aktivnost bila u suprotnosti ili u skladu s propisima o zaštiti na radu, vještak je odgovorio da bi bila u suprotnosti s uputama donesenim od poslodavca i ostalim propisima.

23.2. Slijedom svega navedenog, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika glede provođenja novog vještačenja po vještaku zaštite na radu jer je stalni sudski vještak u usmenom obrazloženju na primjedbe tuženika argumentirano i jasno odgovorio, pa je sud prihvatio postignute rezultate u odnosu na sporne i odlučne činjenice, slijedom čega, pa ni u smislu odredbe čl. 261. ZPP-a nije zatražio mišljenje drugog vještaka, smatrajući vještaka kompetentnim za vještačenje u ovom parničnom postupku, slijedom čega je cijenio činjenično stanje onako kako je bilo utvrđeno u tijeku postupka.

24. Slijedom svega navedenog, sud smatra utvrđenim da je do ozljeđivanja tužitelja došlo na način kako je to opisao sam tužitelj obzirom da je iskaz tužitelja suglasan materijalnoj dokumentaciji u spisu te utvrđenjima vještaka zaštite na radu.

25. U ovom konkretnom slučaju tuženici se ne mogu osloboditi od odgovornosti jer do štetnog događaja nije došlo zbog uzroka koji se nalazi izvan stvari i čije se djelovanje nije moglo izbjeći niti predvidjeti, s time da ovaj sud zaključuje kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj neposredno prije nastanka štetnog događaja postupao nepažljivo, pa niti u krajnjoj nepažnji, pa imajući u vidu da je teret dokaza o protivnom, tj. da je tužitelj postupio naprijed navedenoj situaciji krajnje nepažljivo na tuženicima koji takve dokaze nisu priložili do zaključenja glavne rasprave, slijedom čega je zaključak ovoga suda da u ovom postupku tuženici nisu dokazali postojanje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a otklonile njihovu odgovornost za naknadu štete tužitelju.

26. Propust prvotuženika u osiguranju sigurnog obavljanja konkretnog radnog zadatka ovaj sud kvalificira kao propust u smislu odredbe čl. 44. ZZR-a smatrajući kako prvotuženik, sukladno utvrđenjima vještaka zaštite na radu, nije postupio predmetnog dana prilikom izvođenja operacije istovara cijevi s teretnog vozila sukladno pravilima zaštite na radu utvrđenih u TPR – Tehnološkoj uputi transporta materijala od 5. studenoga 2018. (stranica 416-425 spisa) u kojoj se pod točkom 4.2., a koja se odnosi na pripremu i prijevoz cijevi, armature i spoolova navodi: „Teret na vozilu mora biti ravnomjerno raspoređen i učvršćen poliesternim ili jutenim zatezačima najmanje na 3 (tri) mjesta odgovarajuće nosivosti.“, dok je u ovom konkretnom slučaju bio vezan s dvije, što u svom iskazu potvrđuje i svjedok ZČ, vozač motornog vozila – dizaličar, kao ni sukladno Planu izvođenja radova na građevini izmještanja cjevovoda uz potrojenje Aromata, INA-RNR-URINJ, izdano od prvotuženika od listopada 2018. (stranica 358-415 spisa) koji u točki 5.4. koja se odnosi na tehničko održavanje, prethodne i redovne preglede instalacija i opreme radi ispravljanja svih nedostataka koji mogu utjecati na sigurnost i zdravlje radnika propisuje: „Izvođač - poslodavac (u ovom slučaju prvotuženik) je dužan na propisani način obavljati ispitivanja strojeva i uređaja s povećanim opasnostima u slučajevima prije njihovog stavljanja u uporabu, najmanje jedanput nakon dvije godine njihove uporabe, a poslije rekonstrukcije, a prije ponovnog početka korištenja ili prije početka korištenja na novom mjestu uporabe, ako su strojevi i uređaji premješteni s jednog mjesta na drugo, pa su zbog toga rastavljena i ponovno sastavljena.“ Nadalje se navodi da je izvođač – poslodavac „…dužan osim navedenih ispitivanja redovito obavljati preglede strojeva i uređaja koje koristi radi utvrđivanja da li su na njima primijenjeni propisi zaštite na radu i da li zbog nastalih promjena tijekom uporabe ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika, kako bi se osiguralo da strojevi i uređaji u svakom trenutku budu ispravni.“, što nije bio slučaj u ovom konkretnom slučaju jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da se utovar i istovar cijevi vršio temeljem neispravnog i neodgovarajućeg vozila (tegljač marke IVECO nije imao dizalicu i bio je tehnički neispravan (navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka PČ, ZČ te utvrđenja vještaka zaštite na radu). Također, istovar cijevi vršen je bez stalnog nadzora za to određenog radnika (vozača kamiona tegljača ZČ), što je također protivno čl. 117. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta („Narodne novine“ broj 49/86), koji u čl. 106. propisuje da vozač i prateće osoblje raspoređeno na vozilima za prijevoz tereta moraju ispunjavati uvjete za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada utvrđenim propisima zaštite na radu i posebnim propisima o sigurnosti i prijevozu u cestovnom prometu, uz napomenu da vještak zaštite na radu, kao i svjedok PČ, viši inspektor u Državnom inspektoratu koji je obavio inspekcijski nadzor – očevid povodom predmetnog štetnog događaja, utvrđuju da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način za poslove utovara, istovara, sortiranja, učvršćivanja i odvezivanja tereta, već za poslove bravar monter – visinac, slijedom čega nije niti smio biti raspoređen na poslove na kojima je doživio ozljedu na radu.

26.1. Da je tužitelj doista bio raspoređen, prvo na poslove utovara, a predmetnog dana na poslove istovara cijevi ovaj sud utvrđuje iz suglasnih iskaza svjedoka AČ, PČ i EČ, poslovođe kod tuženika i osobe nadređene tužitelju, slijedom čega su neosnovani navodi tuženika kako je tužitelj samoinicijativno krenuo obavljati te poslove, obzirom da sam svjedok FČ u svom iskazu navodi da je tužitelju rekao da pripremi malo za istovar, za koje vrijeme je ZČ, vozač kamiona i dizaličar, bio na „gablecu“.

26.2. Također se napominje da iz rezultata provedenog dokaznog postupka tj. iskaza svjedok ZČ proizlazi da je neposredno nakon ozljeđivanja tužitelja, koje se dogodilo 14. siječnja 2019., prvotuženik pozvao školu za vezivanje tereta koja je provela osposobljavanje u siječnju, dakle, nakon nesreće, a isto da je vrijedilo za prosinac, dakle, prije nesreće. Navedeno da se odnosilo na njega i radnike koji su tada osposobljeni, slijedom čega proizlazi da je prvotuženik bio itekako svjestan svog propusta u primjeni mjera zaštite na radu vezano za vezivanje tereta obzirom da je teret predmetnog dana bio utovaren na način da su čelične cijevi bile iznad bočnih stranica kamiona i da pritom nisu bile odgavarajuće osigurane.

26.3. Slijedom iznijetog, ovaj sud na strani tužitelja nema nikakve krivnje za nastanak štetnog događaja niti je postupao u suprotnosti s propisima zaštite na radu, obzirom da predmetnog dana nije niti smio biti raspoređen obavljati poslove istovara cijevi, pa makar i pomoćne, obzirom da za iste nije bio stručno osposobljen i iste je obavljao be nadzora i prisustva stručne osobe, slijedom čega sud ne nalazi da bi bile ispunjene pretpostavke za podijeljenu odgovornost zbog doprinosa tužitelja nastanku štete u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

27. Pri tome treba istaknuti da ako se radi o ozljedi na radu, odgovornost poslodavca je objektivna što znači da u pravilu odgovara bez obzira na krivnju odgovorne osobe, a odgovornosti se može osloboditi samo ako dokaže postupanje radnika koje je bilo protivno uobičajenom postupanju, odnosno pravilima zaštite na radu, a tuženici u predmetnom slučaju takve radnje koje bi bile poduzete od strane tužitelja nisu dokazali.

27.1. Slijedom navedenog, po mišljenju ovoga suda u ovoj pravnoj stvari radi se o isključivoj odgovornosti tuženika na temelju odredbe čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZZ-a, što znači da odgovaraju za štetu samom činjenicom što je nastala šteta posljedica ozljede tužitelja na radu i da tužitelj svojom radnjom ili propustom nije pridonio njezinom nastanku.

28. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredba čl. 1046. u svezi čl. 19. i odredba čl. 1100. ZOO-a reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), dok odredba čl. 1093. st. 2. ZOO-a regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od zadobivenih ozljeda te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem.

28.1. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja, pojačane prehrane te izgubljene zarade.

28.2. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu., spec. kirurške ortopedije, koji u svom nalazu i mišljenju od 21. siječnja 2023. (stranica 625-636 spisa) navodi da je tužitelj 14. siječnja 2019 nastradao na radnom mjestu (pad tereta težine jedne do dvije tone), zadobivši nagnječenje (zgnječenje – konkvasacija) desne podlaktice s prijelomom obje kosti, razvojem sindroma odjeljka (kompartment) i oštećenjem cirkulacije, te posljedičnom podlaktičnom amputacijom, te nagnječenje desnog stopala s razvojem sindroma odjeljka, koje ozljede vještak kvalificira, pojedinačno i zbirno, kao tešku tjelesnu ozljedu. Nadalje, vještak utvrđuje da je neposredno po nezgodi tužitelj hospitaliziran na Zavodu za traumatologiju KBC-a Rijeka, kod prijema da je bio pri svijesti, a događaj da rekonstruira u cijelosti. Nakon kompletne prijeoperacijske pripreme da je u hitnoći učinjena vanjska fiksacija desne podlaktice i šake, uz nekrektomiju rane; fasciotomija desne podlaktice i desnog stopala te radioradijalni bypass izravnom anastomozom, te radioulnarni bypass. Dana 18. siječnja 2019., zbog razvoja cirkulatorne insuficijencije, a temeljem odluke kirurškog konzilija, te nakon prethodne eksploracije, da je obavljena podlaktična amputaciju desne ruke, uz postavljanje VAC sustava - drenaže na bataljak. Dana 22. siječnja 2019. tužitelj da je premješten u Jedinicu za intenzivnu njegu Zavoda za traumatologiju te je 26. siječnja 2019. učinjena reamputacija desne podlaktice, nekrektomija i promjena VAC-a, a 30. siječnja 2019. nekrektomija, Thiersch plastika, promjena VAC-a, te sekundarni šavi kože desnog stopala na mjestu učinjene fasciotomije. Dana 13. veljače 2019. tužitelj da je otpušten na kućnu njegu. Nadalje, vještak navodi je u nalazu fizijatra u Crikvenici od 16. travnja 2019. naveden podatak o učinjenoj nekrektomiji i Tiersch plastici na bataljku dana 30. siječnja 2019., nakon čega da je uredan postoperativni tijek. Klinički - desna ruka amputirana u razini gornje i srednje trećine podlaktice. Bataljak da je uredno zacijelio, kao i stanje po Tiersch plastici medijalnog - proksimalnog dijela, kretnje fleksije i ekstenzije u laktu da su potpune, a preostala muskulatura umanjene trofike, inicira se opskrba mioelektronskom protezom za podlakticu, kao i provođenje stacionarne rehabilitacije u specijaliziranoj ustanovi. Nadalje, 27. svibnja 2019. fizijatar u Zavodu za protetiku u Zagrebu navodi da je tužitelj testiran timski te da je zadovoljio kriterije za aplikaciju mioelektronske podlakatne proteze nakon amputacije desne podlaktice, da je započeta ambulantna protetička rehabilitacija zbog dobrog funkcionalnog statusa i bataljka, te da su uzete mjere za ležište i dane upute za kućne vježbe; također da su izdate doznake za mioelektronsku protezu i da se planira ambulantna primarna protetička rehabilitacija. Nadalje, 26. lipnja 2019. da je aplicirana mioelektronska proteza. Vještak utvrđuje da spisu prileži rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2. prosinca 2020. po kojemu je zbog ozljede na radu 100% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, zbog čega da se tužitelju priznaje invalidska mirovina počevši od 23. prosinca 2019. U konačnici, tužitelj da je krajem rujna 2020. opskrbljen protezom (dio teksta nečitak) Bebionic šakom koja funkcionira na Myo plus kontrolnom sustavu koji omogućava intuitivno upravljanje protezom, a šaka u sklopu iste da omogućava 14 različitih hvatova koji najčešće trebaju u svakodnevnom životu, uz napomenu da tužitelj navodi razliku između sadašnjeg novog pomagala i ranijeg, kojeg je dobio preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Također da navodi kako koristi napredno protetičko pomagalo za ruku (donacija INA-e d.d.), koja da mu omogućuje izvođenje radnji koji je mogao obavljati i prije amputacije. Na kraju navodi da je tužitelj obavljao poslove univerzalnog bravara - montera (visinac), sada je u invalidskoj mirovini od 23. prosinca 2019., bolovanje vezano uz liječenje predmetne ozljede na radu službeno da je trajalo do listopada 2019., kada mu je istekao ugovor o radu, uz napomenu da je tužitelju stanje definirano krajem srpnja 2020. i prilagodbe na mioelektroničku protezu s bioničkom šakom, kroz daljnja tri mjeseca.

28.3. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Željka Cesarca, sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužitelja, uz napomenu kako je vještak na ročištu od 28. ožujka 2023. (stranica 680-683 spisa) otklonio primjedbe dane na isti od strane prvotuženika i drugotuženika.

28.4. Prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete prema pojedinim kvalifikatornim kriterijima, ovaj sud je cijeneći mišljenje vještaka o jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužitelj trpio u vezi s predmetnim štetnim događajem (jačeg intenziteta u trajanju od 7 do 8 dana, vezano za ukupno osam operativnih zahvata, srednjeg intenziteta oko 1,5 do 2 mjeseca, vezano za kasnije, neposrednije faze po navedenim operativnim zahvatima i početak intenzivne fizikalne terapije, a slabijeg intenziteta još cca pet do šest mjeseci, vezano za vrlo česte prevoje i pripremu za protezu, te brojne neugodnosti – RTG, CT, laboratorijske analize, intravenozne terapije i sl.), cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha (primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog od dva sata, vezan uz samu nezgodu, način nastanka iste i neposredno suočavanje s težinom ozljede, sekundarni strah jačeg intenziteta kroz osam do 10 dana, vezan uz stručnu spoznaju o težini ozljede i potrebi višekratnih operativnih zahvata, sekundarni strah srednjeg intenziteta još oko jednog do dva mjeseca, koji se manifestira kao neposredna produžena reakcija na stresnu situaciju, zadobivenu ozljedu i amputaciju podlaktice, dok je sekundarni strah slabijeg intenziteta bio prisutan praktički stalno do definiranja stanja, vezan uz zabrinutost temeljem navedenih okolnosti liječenja, posebno protetske opskrbe), te imajući u vidu postotak smanjenja životnih aktivnosti zaostalih kod tužitelja u omjeru od 55-60% (tako vještak navodi da je pri ocjeni sadašnjeg stanja, odnosno utjecaja istog na ocjenu umanjenja općeg životnog aktiviteta apsolutno dominantna činjenica da je tužitelj isključivom zbog doživljene traume u 23-oj godini života izgubio strukturalni dio organizma, što se prema kriterijima struke i sudsko-medicinskog vještačenja uvijek posebno valorizira, bez obzira na funkcionalnost proteze koju koristi, a koja je u ovom slučaju značajno reducirana, nadalje, što se tiče ozljede desnog stopala, koja je uključivala traumu mekih česti (bez koštane traume), ali isto jačeg intenziteta, praćenog jakim otokom i oštećenom cirkulacijom, to da su pregledom za potrebe vještačenja utvrđene objektivno male trajne posljedice koje mogu otežati samo radnje s potrebom ekscesivnog opterećenja stopala i kao takve u vrlo malo brojčanom iskazu participiraju unutar navedene ocjene umanjenja općeg životnog aktiviteta. Vještak je naveo da ukupno gledajući predmetne ozljede (apsolutno dominantno desne podlaktice, uz napomenu da je tužitelj dešnjak) i opisane trajne posljedice (auto ne može voziti jer ne raspolaže automatikom, profesionalna aktivnost je definitivno izgubljena te je 4. prosinca 2020. preveden u invalidsku mirovinu, učestalu pojavu tehničkih problema vezano za korištenje mioelektronske proteze s Bebionic šakom, zbog čega od polovice 2022. koristi isključivo protezu s običnom plastificiranom tzv. radnom šakom, zbog koje može obavljati samo rijetke aktivnosti svakodnevnog života), da je pri ocjeni vodio računa o karakteru ozljede, raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji, okolnostima liječenja, iskazu tužitelja, sadašnjem stanju, kronološkoj dobi, profesiji, predmnijevajućem radnom vijeku, opisanim protetskim osobinama, komparativnim vrijednostima, odnosno uobičajenim stručnim i vještačkim procjenama vezano uz gubitak cijelog ekstremiteta, gubitak podlaktica ne može biti brojčano valoriziran većim iskazom umanjenja u odnosu na gubitak cijele ruke, uz napomenu da je gubitak šake unutar gubitka podlaktice posebno značajan jer je praktički veći obzirom da se praktički većina aktivnosti odvija preko iste, kao takozvanog efektornog organa), kao i zaostalo naruženje (za koje vještak navodi da se radi o naruženju jakog stupnja, kako temeljem amputacije desne poklaktice, tako i korištenjem proteze koja je stalno uočljiva i izaziva pažnju trećih osoba), stav je suda da bi tužitelju na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje trebala pripasti novčana naknada u iznosu od 51.366,12 eura, sve sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020., od kojeg iznosa je valjalo odbiti iznos naknade za tjelesno oštećenje u visini od 1.830,10 eura, koja je tužitelju pripala za razdoblje od 30. rujna 2022. do 31. siječnja 2025., kao korisniku mirovinskih primanja (temeljem potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu od 18. veljače 2025., sa stranice 869 spisa), slijedom čega bi tužitelju trebala pripasti pravična novčana naknada u visini od 49.536,02 eura.

28.5. Navedeno iz razloga što se ostvareno pravo tužitelja na osobnu invalidninu uzima u obzir pri dosuđenju novčane naknade za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Naime, po svojoj svrsi i pravnoj naravi, osobna invalidnina predstavlja svojevrsnu naknadu za oštećenje organizma koje ima za posljedicu smanjenje životne aktivnosti i upravo stoga što se tom invalidninom otklanjaju iste štetne posljedice, kao i novčanom naknadom za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, osobna invalidnina se uzima u obzir pri odmjeravanju novčane naknade za ovaj oblik štete.

29. Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe (nestručne) pomoći i njege, temeljem čl. 223. ZPP-a, cijeneći da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 3,98 eura koja cijena je vrijedila u vrijeme podnošenja tužbe i odnosi se na vrijeme od datuma nastanka ozljede na radu do dana podnošenja tužbe tj. od 14. siječnja 2019. do 20. travnja 2020., uz napomenu da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna kroz prvih 30 dana realiziranog bolničkog liječenja, kao stručni vid tuđe pomoći i njege, a potom u vremenskom razdoblju od prvih cca tri do četiri mjeseca, što predstavlja fazu kućnog liječenja nakon ozljede, sve do aplikacije prve proteze, kada je potreba tuđe nestručne pomoći bila cca pet do šest sati dnevno, praktički za sve neophodne aktivnosti u i oko kućanstva (higijena, toaleta, obuvanje, poslovi u i oko kućanstva, odvoženja na preglede i slično), a u vremenskom razdoblju do definiranja stanja (iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radi o kraju listopada 2020.) potreba tuđe nestručne pomoći da je bila kroz cca tri sata dnevno, slijedom čega bi tužitelju trebala pripasti pravična novčana naknada u iznosu od 10.387,80 eura, no, pozivom na odredbu čl. 2. st. 1. ZPP-a, tužitelju se dosuđuje iznos od 1.459,95 eura.

29.1. Nadalje, što se tiče imovinske štete koju tužitelj potražuje na ime troškova puta i liječenja, napominje se da sud prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da ima dopunsko zdravstveno osiguranje, da je kupovao lijekove, ali da ih se sada ne može sjetiti, da je na bolovanju bio godinu i pol dana, kao i na dvije fizikalne terapije, po mjesec dana, svaka u Novoj Gradiški (dok je prebivalište tužitelja u [adresa]), da živi kod roditelja i da sam nigdje ne može ići, da ga je otac dovezao i na ročište na kojem je dao iskaz, obzirom da je u suglasju s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka koji detaljno navodi sve specijalističke preglede i fizikalne terapije koje je tužitelj obavio (preko 20) izvan mjesta stanovanja, slijedom čega po slobodnoj ocjeni, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a glede troškova puta i liječenja sud tužitelju dosuđuje iznos od 1.500,00 eura, dok ga s preostalim dijelom odbija kao neosnovanim, prvenstveno misleći na trošak kupnje proteze za podlakticu, mioelektroničku (Myo Plus sustav i Bebionic šaka) u visini od 375.672,28 kn/49.860,28 eura (račun prileži na stranici 177 spisa). Naime, i sam tužitelj u svom iskazu navodi da je protezu kupio uz pomoć dobrih ljudi iz INA-e d.d., koji da su mu dali iznos od 376.000,00 kn da bi istu mogao kupiti, što potvrđuje i sam vješak dr. Željko Cesarec, dr.med., koji u nalazu i mišljenju navodi da je tužitelju temeljem donacije INA-e d.d. krajem srpnja 2020. nabavljena i aplicirana nova mioelektronska proteza s Bebionic šakom. Slijedom navedenog, a imajući na umu da tužitelj nije imao trošak liječenja u vidu kupnje mioelektronske proteze s Bebionic šakom, to je trošak u dijelu od 375.672,28 kn/49.860,28 eura valjalo odbiti kao neosnovan, kao i preostali dio zatraženog troška puta i liječenja.

29.2. Vezano za navod drugotuženika, sadržan u odgovoru na tužbu (stranica 99- 101 spisa) da sud službenim putem od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pribavi podatak je li tužitelju isplaćen kakav iznos s osnove naknade putnih troškova (putni nalozi) navodi se da radnik, koji pretrpi štetu na radu, ima pravo da mu te troškove naknadi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Međutim, obveza tuženika u ovom slučaju proizlazi iz činjenice da su oni odgovorni za nastalu štetu i kao takvi se ne mogu osloboditi obveze naknade cjelokupne štete (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), a u ovom slučaju to su i troškovi tužitelja nastali u vezi liječenja (čl. 1095. ZOO). Naime, čak da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju naknadio ove troškove, sukladno odredbi čl. 136. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13, 137/13 i 98/19) taj bi iznos bio dužan naplatiti od tuženika, kao odgovornih za štetu.

29.3. Glede pak pojačane prehrane, napominje se da imajući u vidu iskaz tužitelja kao stranke u dijelu u kojem navodi da, što se tiče prehrane, ništa posebno nije morao konzumirati radi bržeg opravka, to sud tužitelju po ovoj osnovi ne dosuđuje novčanu naknadu.

29.4. Sijedom navedenog, tužitelju po osnovi neimovinske štete pripada iznos od 49.536,02 eura, dok mu je po osnovi imovinske štete dosuđen iznos od 2.959,95 eura, slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev djelomično usvojiti i presuditi kao u točki I. izreke.

29.5. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a tužitelju je na dosuđenu neimovinsku štetu u visini od 49.536,02 eura dosuđena pripadajuća zatezna kamata od dana kada je tužitelju zdravstveno stanje bilo definitivno jer se tek od tog dana zna opseg štete, odnosno od 1. studenoga 2020. obzirom da navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Željka Cesarca, a kako je sud visinu imovinske štete (2.959,95 eura) utvrdio prema cijenama na dan podnošenja tužbe, to tužitelju na dosuđeni iznos štete pripada zatezna kamata od podnošenja tužbe 20. travnja 2020., odnosno prvog idućeg dana 21. travnja 2020. pa do isplate.

30. Nadalje, što se tiče imovinske štete koju tužitelj potražuje na ime trajne tuđe pomoći i njege počevši od 1. svibnja 2019. do 31. siječnja 2021., u mjesečnom iznosu od 238,90 eura navodi se da je vještak u svom usmenom očitovanju danom na ročištu od 28. ožujka 2023. (stranica 680-683 spisa) naveo da je sasvim razumljivo da je tužitelju nakon definiranja zdravstvenog stanja (kraj listopada 2020.) potrebna trajna tuđa pomoć i to zbog karaktera ozljeda i opisanih posljedica, kao i izrazito visokog brojačanog iskaza smanjenja općeg životnog aktiviteta (55-60%). Dakle, razlog potrebe za tuđom pomoći i njegom proizlazi iz uzroka i ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju, uz napomenu da iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da nakon izvjesnog vremena korištenja mioelekronske proteze s Bebionic šakom dolazi do učestalih pojava tehničkih problema, uz napomenu da je karakteristika ove proteze redoviti servisni pregledi koje tužitelj ne može obavljati u bližim ustanovama u Novoj Gradiški i Slavonskom Brodu, slijedom čega je za svaki problem morao odlaziti u Zagreb, i do polovice 2022. da je to učinio u pet do šest navrata, bez naknade troškova od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, što tužitelju predstavlja veliki materijalni izdatak, slijedom čega se od polovice 2022. koristi isključivo protezom s običnom plastificiranom tzv. radnom šakom koja mu omogućuje samo minimalne pokrete prvog do trećeg prsta postojeće tzv. radne šake, slijedom čega tužitelj može obavljati samo rijetke aktivnosti svakodnevnog života, poput uzimanja narezane hrane, dizanja predmeta do jednog kilograma težine i slično, dok sve ostale aktivnosti svakodnevnog života (cjelovita toaleta, higijena, obuvanje, oblačenje, vožnja auta, poslovi u i oko kućanstva), tužitelja da ne može obavljati korištenjem sadašnje proteze, već koristi kompenzacijske mehanizme, odnosno uglavnom da se služi lijevom rukom (dominantno dešnjak), dok osobni automobil ne može voziti jer nema automatik, uz napomenu da je i profesionalna aktivnost definitivno izgubljena, uslijed čega je tužitelj 4. prosinca 2020. Slijedom navedenog, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, te je, cijeneći iskaz tužitelja saslušanog kao stranke u postupku u dijelu u kojem navodi da živi s roditeljima i da mu u svemu pomažu roditelji i sestra, i da mu nije roditelja i ukućana, da ne zna kako bi se mogao sam poslužiti, kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka ovog štetnog događaja imao 23 godine, mišljenja da je tužitelju trajna tuđa pomoć i njega potrebna u razdoblju od 1. studenoga 2020. pa do 31. siječnja 2021. obzirom da je tužitelju zdravstveno stanje bilo definirano krajem listopada 2020., te mu po ovoj osnovi, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, dosuđuje utuženi mjesečni iznos od 238,90 eura, odnosno sveukupni iznos od 716,70 eura, dok je s preostalim dijelom obijen kao neosnovanim, slijedom čega je uslijedila odluka kao pod točkom II. izreke.

30.1. Odredba čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, slijedom čega tužitelju temeljem odredbe čl. 1086. st. 1. ZOO-a na dosuđen iznos imovinske štete pripada pravo na zatezne kamate od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi, a na način naveden u izreci.

31. U odnosu na naknadu izgubljene zarade po osnovi radnog odnosa, ističe se kako je odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi, pored troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi, i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ovdje se napominje da oštećenik ima pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade ako zbog nesposobnosti za rad, prouzročene ozljedom na radu, nije bio u mogućnosti ostvariti onu imovinsku korist koju bi izvjesno ostvario da nije nastupila nesposobnost za rad.

31.1. Vezano za prigovor drugotuženika kako nema uzročne veze između predmetnog štetnog događaja i izgubljene zarade jer da je prestanak radnog odnosa tužitelja i gubitak na zaradi nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem (podnesak od 14. prosinca 2021. sa stranice 511-514 spisa), ističe se da je kod tužitelja zbog posljedica povređivanja došlo do djelomičnog gubitka radne sposobnosti i odlaska u invalidsku mirovinu, a što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu od 4. prosinca 2020. (stranica 169-171 spisa) kojim je tužitelju od 23. prosinca 2019. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, uzrok kojeg je ozljeda na radu i to u omjeru od 100%, slijedom čega je dani prigovor neosnovan.

31.2. Vezano za navod drugotuženika kako prestanak radnog odnosa tužitelja i gubitak na zaradi nije u uzročnoj vezi s nezgodom, navodi se kako je razlog prestanka radnog odnosa tužitelja istek vremena na koje je ugovor o radu bio sklopljen, a ne volja tužitelja. Naime, jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu je uzročna veza, a to je veza koja mora postojati između štete i štetne radnje, tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, a u sudskoj praksi prevladava stajalište o adekvatnoj uzročnosti prema kojem se od mnogih okolnosti koje su u vezi s nastankom štete uzrokom smatra samo onaj koji po redovnom tijeku stvari dovodi do takve posljedice.

31.3. Kako je u ovom konkretnom slučaju kod tužitelja nastalo smanjenje radne sposobnosti zbog ozljede na radu, ono je i uzrok nastanka gubitka na zaradi, obzirom da je uzrok nastanka te štete smanjena radna sposobnost tužitelja.

31.4. Pored toga, iz podataka u spisu proizlazi da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci utvrdio da je kod tužitelja nastao gubitak sposobnosti za rad zbog ozljede na radu (100%) i o tome je na snazi konačno i pravomoćno rješenje nadležnog tijela u kojem slučaju ne postoji pravna mogućnost za utvrđenje da je tužitelju radna sposobnost smanjena iz nekih drugih razloga (npr. bolesti). Ovo zato jer je sud vezan tim pravomoćnim rješenjem u odnosu na utvrđenje razloga nastupanja djelomičnog gubitka radne sposobnosti tužitelja zbog predmetne ozljede na radu i o sadržaju tog rješenja ne može se više odlučivati kao o prethodnom pitanju. Naime, odredbom čl. 12. st. 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja, postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisom nije drukčije određeno, pa sud ne može preispitivati pravomoćnu odluku donesenu u upravnom postupku i ulaziti u njezinu pravilnost.

31.5. U konačnici, a vezano za navod da je drugotuženik tužitelju nudio zasnivanje radnog odnosa na radnom mjestu administrator, u Odjelu za ljudske resurse, što da je tužitelj odbio (kako to proizlazi iz zapisnika od 4. veljače 2022. sa stranice 526 spisa) navodi se da iz iskaza svjedoka ĆČ, voditelja Odjela zaštite na radu kod drugotuženika (stranica 529-530 spisa) proizlazi da je čuo da tužitelj nije prihvatio ponuđeno radno mjesto, a koliko je njemu poznato, oni da su tužitelju nudili radno mjesto u Zagrebu, dok da je tužitelj tražio radno mjesto blizu svog doma. Ovdje valja imati na umu da je radni odnos ugovorni odnos jer se zasniva na ugovoru o radu (čl. 10. st. 1. ZR-a), slijedom čega za njegovo sklapanje, kao i za svaki ugovor, mora postojati slobodna i suglasna volja svih ugovornih strana, a ne samo jedne, pa u situaciji kada tužitelj ne prihvaća ponuđeno radno mjestu u Zagrebu obzirom da živi u [adresa] i da se radi o udaljenosti od preko 150 km u jednom pravcu, uz napomenu da tužitelj zbog posljedica ozljeda na radu ne vozi, to neprihvaćanje ponuđenog radnog mjesta, uvažavajući sve okolnosti ovog slučaja, ne može ići na štetu tužitelja obzirom da su objektivne okolnosti (udaljenost između mjesta stanovanja i mjesta rada, te nemogućnost samostalne vožnje automobila) spriječile tužitelja da prihvati ponuđeni ugovor o radu.

32. U odnosu na visinu izgubljene zarade s osnova radnog odnosa sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec., čiji nalaz i mišljenje od 8. svibnja 2023. (stranica 690-694 spisa) sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s pravilima struke i dokumentacijom u spisu, dok je vješak u usmenom obrazloženju danom na ročištu od 24. studenoga 2023. (stanica 790-792 spisa) otklonio prigovore tuženika na isti, uz napomenu da je dopunu istog od 27. studenoga 2024. (stranica 807-823 spisa) izradio zbog naknadno dostavljenih ispravnih platnih lista po prvotuženiku, obzirom da su se prethodno uložene odnosile na drugog radnika sličnog imena i prezimena.

32.1. Vezano za navode tuženika da vještak iz izračuna treba izostaviti terenski dodatak jer se isti isplaćuje isključivo za rad na terenu, kao naknada za troškove koje ima zbog toga, navodi se da se šteta zbog gubitka zarade ne očituje samo gubitkom osnovne plaće kao stalnog primanja iz radnog odnosa, već se ta šteta može očitovati i gubitkom ostalih primanja, primjerice i terenskog dodatka, slijedom čega se dodaci uz plaću koji se radniku isplaćuju zbog specifičnosti posla uzimaju u obzir pri utvrđivanju visine naknade štete zbog izgubljene zarade u punom iznosu.

32.2. Tako je vještak izgubljenu zaradu utvrdio na način da je za razdoblje šest mjeseci prije štetnog događaja utvrdio prosjek plaće tužitelja, od kojeg iznosa je odbio isplaćene naknade od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, slijedom čega je neto gubitak na zaradi prikazao u Tablici 4 (Varijanta 1) tabličnog prikaza koji čini sastavni dio Dopune nalaza i mišljenja.

32.3. I po mišljenju ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade koja predstavlja razliku njegove pretpostavljene neto, a ne bruto plaće (ovdje, naime, nije riječ o radnom sporu u kojem bi se potraživala naknada plaće uvećana za doprinose, poreze i prireze, već o sporu u kojem tuženik odgovara samo za naknadu štete u visini stvarne štete po osnovi gubitka na zaradi) i naknade koju je ostvarivao za vrijeme bolovanja.

32.4. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na izgubljenu zaradu usvojiti u iznosu od 6.160,44 eura, te presuditi kao u točki III. izreke, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen kao neosnovanim.

32.5. Odredba čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, slijedom čega je sud zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova izgubljene zarade dosudio temeljem odredbe čl. 1086. st. 1. ZOO-a na budući da tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi plaća isplaćeni.

33. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, imajući u vidu kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja i tuženika u ovom sporu koji su bili zastupani po kvalificiranim punomoćnicima. Tuženici su prema stanju spisa tijekom cijelog postupka osporavali osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je održan veći broj ročišta i izvedena vještačenja po vještaku zaštite na radu, medicinskom i financijskom vještaku, što opravdava odstupanje od načelnog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kada je tuženik obvezan na naknadu troška postupka tužitelju razmjerno njegovom uspjehu u sporu, bez uzimanja u obzir tuženikovog samo kvantitativnog uspjeha u sporu. Osim toga, prebijanjem troškova stranaka, tužitelj bi bio doveden u neravnopravan položaj, jer bi mu trošak bio dva put umanjen, najprije u onom dijelu u kojem se ne priznaje zbog neuspjeha u parnici, a drugi puta priznavanjem troška tuženika, što dovodi do povrede prava na pristup sudu iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 9/05, 1/06 i 2/10), slijedom čega takva odluka ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i rezultirala bi ograničavanjem samog prava na pristup sudu, kao i povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, budući da se takva naknada može kvalificirati kao imovina zaštićena navedenim Protokolom. Slijedom navedenog, imajući u vidu podjednak uspjeh stranaka u parnici (tužitelj je uspio s 46%), obzirom na njihovo postupanje prije i tijekom postupka, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, u svezi čl. 155. ZPP-a, valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

34. Temeljem odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a sud nije uzeo u obzir dokaze priložene u spis i predlagane nakon zaključenja prethodnog postupka budući da su sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 284. st. 3. i čl. 299. st. 1. ZPP-a stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, slijedom čega je uslijedila odluka kao u točki IV. izreke rješenja.

35. Podredno se navodi da se radi o fotografiji i novinskom članku koje je drugotuženik priložito u spis kao privitak podnesaku od 14. prosinca 2021., kao i prijedlogu da sud od MKV Monataže d.o.o. i INA-e d.d. pribavi podatak je li tužitelj njihov zaposlenik, te nalazu i mišljenju, izrađenom po vještaku za cestovni promet, zaštitu na radu i zaštitu od požara ŽČ, mag. ing. prom. i univ. spec. aedif. za potrebe kaznenog predmeta poslovni broj K-912/2019 koji se kod ovoga suda vodi protiv 1. -okrivljenika EČ i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 2. Kaznenog zakona, uz napomenu da je u ovoj pravnoj stvari proveden dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu mr. sig. BČ, dipl. ing. Ovdje se ističe da činjenice odlučne za rješenje ovog spora sud utvrđuje u parničnom postupku, uz napomenu da je parnični sud, sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a, u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan pravomoćnom presudom suda kojom je optuženik oglašen krivim, međutim u ovoj pravnoj stvari nije se kao prethodno pitanje postavilo počinjenje kaznenog djela, već odgovornost poslodavca i njegova osiguratelja za pretrpljenu ozljedu na radu.

U Rijeci 13. lipnja 2025.

Sudac

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovih odluka stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istih. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. 1.- tuženika

- pun. 2.- tuženika