Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-924/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku u Umagu, protiv tužene Općine Kaštelir-Labinci, OIB: 56748921883, [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Siniši Borštneru i Andreju Staniču, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 07. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenika njegovog punomoćnika ZC, odvjetnika u [adresa] i punomoćnika tužene ĐC, odvjetnika u [adresa], dana 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj UC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica s 336 m², k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak s 909 m² upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te je tuženica Općina [adresa], OIB: 56748921883, dužna trpjeti da se na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica s 336 m², k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak s 909 m² upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja UC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel Poreč Općinskog suda u Pazinu."

II Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura (sedamsto pedeset eura) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 336 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak sa 909 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana tužena kao vlasnica, ali da to zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju jer da se on sam i preko svojih pravnih prednika nalazi preko 100 godina u neprekinutom i nesmetanom posjedu tih nekretnina. Radi navedenog predložio je da sud donese presudu kako je to navedeno pod točkom I.

2.Tužena u odgovoru na tužbu se istoj protivi u cijelosti. Osporava da bi tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva, da se preko 100 godina nalazi u posjedu predmetnih nekretnina. Tvrdi da tužitelj kao i njegovi pravni prednici oduvijek znaju da su predmetne nekretnine vlasništvo tužene (ranije u režimu društvenog vlasništva s pravom korištenja bivše Općine Poreč). U tom kontekstu da je tužitelj još 1998. podnio zahtjev za otkup predmetnih nekretnina, koji u konačnici nije nikada realiziran jer se tužitelj nije javio na natječaj koji je povodom toga bio raspisan. Nadalje navodi da je pravni prednik tužitelja, sada pokojni HC u sklopu realizacije uvjeta iz akta za građenje koji je ishodio za gradnju stambenog objekta na svojoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio u obvezi izvršiti spajanje tadašnje k. č. br. [katastarska čestica] s predmetnim nekretninama, u novu jedinstvenu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi čega da je naručio izradu Prijavnog lista koji da je izrađen ali zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa nikada nije proveden kroz javne upisnike. Dakle smatra da je još pravni prednik tužitelja, HC znao da predmetne nekretnine nisu njegovo vlasništvo jer je i u samom prijavnom listu naznačeno da predmetne nekretnine ne dolaze upisane kao njegovo vlasništvo. Nadalje navodi da je to dobro znao i sam tužitelj, a dokaz tome da je činjenica što je 1998. zatražio od tužene da mu proda predmetne nekretnine. S tim u vezi da je tužena 1999. zatražila izradu prijavnog lista koji u konačnici isto nije proveden kroz javne upisnike iz razloga što se tužitelj nije javljao na natječaj. Tvrdi da je navedeni prijavni list potpisala majka tužitelja ŽC. Zatim da znanje tužitelja o vlasničkom stanju predmetnih nekretnina dodatno potvrđuje i rješenje o izvedenom stanju od 05. travnja 2017. iz kojeg proizlazi da je tužitelj 2013. pokrenuo postupak ozakonjenja objekata na predmetnim nekretninama u sklopu kojega da je izvjesno baratao informacijom da kao vlasnik dolazi upisana tužena (to posebice da proizlazi iz skice izmjere od 05. svibnja 2013. i izvješća o utvrđivanju međa od 23. rujna 2014. na kojima je prikazano da predmetne nekretnine pripadaju tuženoj). Napominje da su predmetne nekretnine na dan 08. listopada 1991. bile u režimu društvenog vlasništva, pa se stoga vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma ne računa u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, što znači da rok počinje teći od 08. listopada 1991. od kojeg datuma je potrebno da se tužitelj nalazi više od 40 godina u samostalnom, neprekidnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, koji rok nije protekao. Radi navedenog predložila je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk izvadak (3), rješenje o izvedenom stanju s prilozima (13-19), zaključak Općine Kaštelir-Labinci o raspisivanju natječaja za prodaju nekretnina (20-21), prijavni list iz 1999. (22-28), preslik spisa Općine Kaštelir u kojem je sadržano – zamolba za kupnju zemljišta, zk. izvadak, potvrda o statusu nekretnina, preslika osobne iskaznice tužitelja, posjedovni list i zk izvatci (29-37), prijavni list iz 1986. (38-42), povijesni zk izvadak predmetnih nekretnina (53-61), obavio je uviđaj lica mjesta uz sudjelovanje mjerničnog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. iz [adresa] (77-78), saslušao je svjedoke LC (79), DC (80), AC (80-81), FC (81-82), izvršio je uvid u ortofoto (83), posjedovni list (84), saslušao je svjedoka RC (94-95) i tužitelja (95-96), te je izvršio uvid u priloženi spis Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju UP/I-361-05/13-06/19520.

4.Sud je odbio prijedlog tužene za provođenjem građevinskog vještačenja kao suvišan čija utvrđenja ne bi bila od utjecaja na donošenje odluke.

5.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

6.U ovom postupku nije sporno da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 336 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak sa 909 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u nastavku predmetne nekretnine) upisana tužena (3), a prije nje i to od 1964. su te nekretnine bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja Općine Poreč (53-61). Nije ni sporno da se na tim nekretninama nalaze gospodarski objekti i to prostor za proizvodnju vina, punionica, kušaona, skladišni prostor i spremišta mehanizacije koji su u posjedu tužitelja, a odmah do tih nekretnina u pravcu sjeverozapada nalazi se kuća tužitelja (u vlasništvu i posjedu tužitelja) i to na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako je to vidljivo na skici izmjere na strani 16 spisa.

7.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je koliko se dugo tužitelj putem svojih pravnih prednika nalazi u posjedu predmetnih nekretnina te da li je njegov posjed savjestan (pošten).

8.Tužitelj tvrdi da se nalazi u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina putem svojih pravnih prednika, točnije oca više od 100 godina. Znači, tvrdi da je putem instituta dosjelosti stekao pravo vlasništva.

9.Za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 u nastavku ZV) mjerodavni su propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u nastavku ZOVO) stupa na snagu 01. rujna 1980., a ZV stupa na snagu 01. siječnja 1997., a prije toga bila su na snazi pravna pravila Općeg građanskog zakonika ( u nastavku OGZ).

10.Dosjelost je orginarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

11.Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba OGZ-a, potrebno je da je osoba sposobna steći stvar, da doista posjeduje rečenu stvar ili pravo te da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragraf 1460). Vrijeme posjedovanja na nekretninama je bilo 30 godina, odnosno 40 godina ako je nekretnina bila u vlasništvu države, crkve, općine i drugih dopuštenih zborova (paragraf 1468 i 1472).

12.Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ranije važećeg ZOVO-a, kao i u smislu sada važećeg ZV-a, potrebno je da budu ispunjene određene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za redovnu dosjelost stjecanje prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO-a potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a potreban samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten, te protek vremena od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO-a potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a potreban samostalan posjed koji je barem pošten (savjestan), te protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva se nije moglo steći dosjelošću sukladno odredbi čl. 29. ZOVO-a, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a za stjecanje vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave potrebno dvostruko vrijeme od onog propisanog stavkama 2. i 3. istog članka.

Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZV-a).

13.Na uviđaju lica mjesta uz sudjelovanje mjerničnog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. iz [adresa] vještak je identificirao predmetne nekretnine te je izjavio (77-78) da su pokazane nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Iste u naravi sačinjavaju jedan blok kompleksa gospodarskih zgrada i dvorišta. K. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s tlocrtom prema katastarskom stanju od 336 m2. Ista je u naravi gospodarsko dvorište i dio kompleksa gospodarskih zgrada. Sa sjeverne strane graniči s bijelim javnim putem. K. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s tlocrtom prema katastarskom stanju od 909 m2 u naravi je gospodarsko dvorište sa zapadne i istočne strane i kompleks gospodarskih zgrada. Predmetne k.č. omeđene su ogradnim zidom s južne strane i dijelom sa sjeverne strane. Preostale fizičke međe nisu vidljive na terenu. Nadalje je izjavio da između nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] i nekretnina oznaka kč. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije vidljiva fizička međa, ali vidljiv je različiti način korištenja odnosno k. č. [katastarska čestica] je obiteljska kuća i dvorište dok su k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k.o.

Labinci gospodarska zgrada i gospodarsko dvorište.

14.Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka kao jasan, objektivan i stručan, kojem nisu prigovorile ni parnične stranke.

15.Na okolnost kvalitete posjeda predmetnih nekretnina sud je saslušao svjedoke.

16.Svjedok LC u svom je iskazu (79) izjavio da je bio vlasnik obrta koji se je bavio poslovima poslovnog posredništva, odnosno posredovanjem nekretninama te da je obavljao poslove koji su se odnosili na nekretnine na području gdje se nalaze i predmetne na način da su ga ljudi angažirali radi sređivanja papira kada su željeli kupovati ili prodavati zemljišta. Sjetio se je da je bio u kući koja se nalazi uz predmetne nekretnine prije 25 godina ali zbog čega ne, a kada mu je predočen dopis potvrda na strani 33 spisa (potvrda o statusu nekretnina izdana od strane Ureda za prostorno uređenje 27. studenog 1998. na kojoj je njegovo ime i prezime s adresom) izjavio je da je moguće da je bio angažiran od strane vlasnika kuće koja se nalazi u neposrednoj blizini, odnosno kroz iskaz i predočenje mu određenih dokumenata prisjetio se je da je bilo govora odnosno da ga je otac tužitelja angažirao za neki posao. Svjedok ČC, inače bivši načelnik Općine Kaštelir-Labinci od 1997. do 2021. u svom je iskazu (80) izjavio da se sjeća da nedugo nakon što je postao načelnik da je Općina zaprimila zahtjev za kupnju predmetnih nekretnina koji zahtjev je došao od gospodina LC, ali je bio za obitelj ŽC. Vezano uz to izjavio je da je napravljena procjena te je donesena odluka Općinskog poglavarstva temeljem koje je objavljen javni natječaj za prodaju tih nekretnina na koji da se nitko nije javio. Još je izjavio da je LC u to vrijeme u ime dosta mještana podnosio zahtjeve za kupnju zemljišta, formiranja okućnica i slično, te da je moguće da je bio angažiran od obitelji ŽC za podnošenje zahtjeva za kupnju predmetnih nekretnina. Svjedok AC u svom je iskazu (80-81) izjavio da je prijatelj s tužiteljem duži niz godina kojeg posjećuje, a poznavao je i njegovog oca. Izjavio je da je djed od tužitelja od njegovog oca pred više od 30 godina kupio teren koji je bio čistina i na kojem terenu je djed tužitelja prvo držao bloketaru (betonske cigle). Kasnije da je napravio kuću, a još kasnije gospodarske zgrade. Još je izjavio da je njegov djed ocu tužitelja prodao samo teren na kojem je taj djed držao bloketaru, a koji teren je išao skoro do ceste – asfaltirane prometnice [adresa]. Još je izjavio da njegov otac nije koristio nekretnine gdje se danas nalaze gospodarske zgrade. Da se ne sjeća da li je itko kosio te nekretnine odnosno da je kosila Općina jer ih je morala održavati. Svjedok FC u svom je iskazu (81-82) izjavio da mu je poznato gdje tužitelj ima svoju kuću i gospodarske zgrade. Da je taj teren bio od izvjesnog CC koji je imao ženu koja da je bila u njegovoj kući i pričala da je taj teren prodala ZC, djedu tužitelja, a što da je bilo 60-tih godina prošlog stoljeća (svjedok je rođen **.**.1944.) i to teren koji se je protezao od puta do glavne ceste. Nadalje je izjavio da sa tuženom ima problema jer da su mu pred 60 godina oduzeli zemljište. Svjedok JC u svom je iskazu (94-95) izjavio da je rođen u [adresa] gdje su 1967. izgradili kuću koja se nalazi preko puta kuće tužitelja s time da se je iz te kuće odselio 1978. ali i dalje u nju svakodnevno dolazi jer u njoj žive kćer i unuk. Izjavio je da kada je gradio svoju kuću na terenu gdje se danas nalazi kuća tužitelja se nalazila bloketara i štala i to nekih 25 ili 30 m od glavne ceste, a bili su od djeda tužitelja kojeg su zvali TC. Iza te bloketare i štale da se nalazila čistina koja se je čistila a tko je to radio ne zna. Svjedoku je predočena skica izmjere na strani 16 spisa na kojoj je svjedok pokazao da se sjeverno od prikazane ceste nalazi njegova kuća, a preko puta da se nalaze nekretnine o kojima je naprijed govorio, bloketara i štala, te je pokazao mjesto na kojem su se one nalazile te je konstatirano da je pokazao mjesto koje je na toj skici označeno sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kod ponovnog predočenja iste skice svjedok je pokazao da se je bloketara nalazila nešto južnije s time da je naglasio da je iskazivao o vremenu od pred 50 godina i da sa sigurnošću ne može pokazati na kojem se je mjestu nalazila bloketara.

17.Tužitelj je u svom iskazu izjavio (95-96) da od rođenja živi na adresi u [adresa] i to u kući koja se nalazi poviše predmetnih nekretnina. U tu kuću su se njegovi roditelji uselili 1970., a uz nju na dijelu predmetnih nekretnina da se je nalazila štala, a kasnije da su se nadogradile druge gospodarske zgrade što da je napravljeno krajem 70.-tih početkom 80.-tih godina. Naglasio je da je isključivo njegova obitelj održavala sve te nekretnine. Nadalje je izjavio da nije točno da je podnio zahtjev Općini odnosno tuženoj 1998. za otkup predmetnih nekretnina. Kada mu je predočen taj zahtjev na strani 30 spisa kategorično je ustvrdio da potpis na njemu nije njegov. Što se tiče njegovih roditelja, majka je još živa i zove se ŽC, dok je otac umro u kolovozu 1998. Što se tiče njegove majke ona koliko zna nije sudjelovala u nijednom postupku koji se tiče predmetnih nekretnina niti je bilo što potpisala u vezi toga. Nakon smrti oca vodila se ostavinska rasprava, a zakonski nasljednici su bili majka, sestra i on s time da su se dogovorili da će sve nekretnine naslijediti majka, a nakon njene smrti on. Na pitanje da li su predmetne nekretnine bile predmetom tog ostavinskog postupka odnosno da li su činile ostavinsku imovinu odgovorio je da su smatrali da se kuća i gospodarske zgrade nalaze na istoj katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tek kasnije pred godinu dana kada je pretraživao Internet saznao je da dio tih nekretnina ima druge katastarske oznake radi čega je podnio predmetnu tužbu. Izjavio je da kuća u kojoj živi ima građevinsku dozvolu, ali ostale gospodarske zgrade koje se nalaze na predmetnim nekretninama nisu te je pred 15 godina dao zahtjev za legalizaciju predmetnih zgrada. Za tu legalizaciju je pribavio potrebne papire u vezi kojih ništa nije bilo sporno, a gospodin U je dalje odradio tu legalizaciju. Na pitanje zamjenika svog punomoćnika odgovorio je da je mislio da se i predmetne nekretnine nalaze zajedno s kućom na istoj k.č., a to da je mislio zato što je imao papir na kojem je to tako bilo prikazano, a osim toga i njegovi otac i djed su mu tako govorili. Njegov djed je 1966. kupio te nekretnine i to od oca od AC koji je svjedočio, a zvali su ga Z o čemu postoji papir. Na tom papiru da piše cijena, njihova imena i potpisi i pečat. Njegovom djedu da nitko nikada koliko zna nije osporavao pravo da koristi te nekretnine. Nadalje je na pitanje punomoćnika tužene odgovorio da ne znam tko je PC, za kojega nikada nije čuo. Ne zna čije su predmetne nekretnine bile prije Đ. Kada ga je u kontekstu tog odgovora pitano da objasni svoj navod s ročišta od 18. siječnja 2024. gdje navodi da su predmetne nekretnine nekada bile vlasništvo čovjeka koji je pošao za Italiju (47) odgovorio je da to nije tako mislio, to da je rekao zato što je čuo da se to priča, ali da to nema veze s ničim. Kada mu je predočena preslika njegove osobne iskaznice na strani 34 spisa potvrdio je da je to njegova osobna iskaznica, a kako to da ju ima tužena odgovorio je da je podnosio Općini zahtjev za otkup nekih drugih nekretnina gdje je prilagao preslik osobne što je podnosio u vrijeme nakon što je tata umro 1998., 1999., a radi se o nekretninama koje njegov otac nije koristio. Kada mu je predočen prijavni list iz 1986. na strani 38-42 odgovorio je da mu on nije poznat. Na pitanje da li mu je poznat LC odgovorio je da ga je vidio par puta i to je sve, ne poznaje ga nit je s njim imao bilo kakav odnos vezano uz predmetne nekretnine, a nije mu poznato da bi kakav odnos s njim imali njegova majka i otac. Da jesu oni bi mu to rekli, a nisu. Na kraju je izjavio da nikad ni otac ni majka ni on nisu kontaktirali Općinu radi otkupa predmetnih nekretnina.

18.Iz prijavnog lista Ureda za katastar od 21. veljače 1986. (38-42) proizlazi da su se trebale poništiti predmetne nekretnine i spojiti s nekretninom oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz naznaku da je nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dv. u posjedu HC, (oca tužitelja), a nekretnine oznaka k. č. br. [katastarska čestica] (predmetne nekretnine) sve k. o. [katastarska općina] u posjedu PC iz [adresa].

19.Iz preslike spisa tužene klasifikacijske oznake 944-18/98-01/16 proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za kupnju predmetnih nekretnina 23. studenog 1998. (30). U tom spisu postoji potvrda o statusu nekretnina izdana od strane Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Pazin, Ispostava Poreč od 27. studenog 1998. upućena LC,(33), a iz koje proizlazi da se predmetne nekretnine nalaze unutar građevinskog područja [adresa] i izvan zaštitnog obalnog pojasa. Nadalje je priložen i posjedovni list u kojem je naznačen posjednik predmetnih nekretnina i to PC, H iz [adresa].(35).

20.Iz zaključka tužene od 11. veljače 1999. (20) proizlazi da je Poglavarstvo tužene na sjednici održanoj dana 11. veljače 1999. raspravljalo o prijedlogu Komisije za upravljanje nekretninama te je donijelo zaključak da se raspiše javni natječaj za prodaju predmetnih nekretnina i nekretnine oznake k.č.br. m3202/7 k. o. [katastarska općina].

21.Iz prijavnog lista Ureda za katastar od 25. siječnja 1999. (22-28) proizlazi da je sastavljen zapisnik s uviđaja dana 25. siječnja 1999. u promjeni na zemljištu za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da su uvidom u podatke grafičkog i knjižnog dijela katastarskog operata te premjeravanjem na terenu stranke upoznate sa stvarnim stanjem. Svim zainteresiranim strankama na terenu je dat uvid u skicu izmjere stvarnog stanja i mogućnost eventualnih primjedbi. Posjedi su označeni i pokazani strankama. Parcelacija je izvršena prema zaključku Poglavarstva Općine Kaštelir –Labinci. U tom prijavnom listu naznačeno je dosadašnje stanje, da je posjednik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] IC, a posjednik predmetnih nekretnina PC, dok bi se prema novom stanju poništila k. č. br. [katastarska čestica] i pripojila k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu ŽC, kao i dio k. č. br. [katastarska čestica] , a na ostatku k. č. br. [katastarska čestica] bi bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč.

22.Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine (53-61) te aktualnog zemljišnoknjižnog izvatka (3) proizlazi da naprijed navedeni prijavni listovi nikada nisu provedeni kroz zemljišnu knjigu.

23.Iz Rješenja o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 05. travnja 2017. (13-18) kao i iz priloženog spisa Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju UP/I-361-05/13-06/19520 proizlazi da je tužitelj 26. lipnja 2013. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje izgrađenih zgrada na predmetnim nekretninama.

24.Analizirajući naprijed navedene dokaze sud je zaključio da je djed tužitelja od ŠC kupio nekretninu na kojoj je isprva djed tužitelja imao bloketaru a kasnije je na tom mjestu napravljena kuća. Sud zaključuje da je taj teren kupljen krajem 60-tih godina prošlog stoljeća i da taj teren danas ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što proizlazi iz iskaza svjedoka NC (80-81) koji je izjavio da je njegov otac djedu tužitelja prodao teren koji je bio čistina i na kojem se je isprva držala bloketara a kasnije je napravljena kuća, koji teren je išao skroz do glavne ceste

– asfaltirane prometnice [adresa]. Naglasio je da njegov otac nije koristio nekretnine gdje se danas nalaze gospodarske zgrade odnosno predmetne nekretnine. Svjedok JC (94-95), susjed koji ima kuću preko puta kuće tužitelja, je izjavio da na mjestu gdje se danas nalazi kuća tužitelja je prije bila bloketara koja je tamo radila negdje godinu i pol a iza nje da je bila čistina za koju pretpostavlja da se je čistila a tko je to radio ne zna. Znači iz iskaza tih svjedoka proizlazi da je djed tužitelja kupio teren na kojem je isprva napravio bloketaru a kasnije ubrzo kuću, dok je iza, na terenu koji danas čine predmetne nekretnine, bila čistina koju otac svjedoka NC nije prodao djedu tužitelja. Sud iskaze ovih svjedoka ocjenjuje kao jasne, logične i uvjerljive koji su u dobrim odnosima i s tužiteljem i s tuženom. Za razliku od njih sud iskaz svjedoka FC (81-82) ocjenjuje kao neuvjerljiv, koji je izjavio da je CC, djedu tužitelja prodao teren koji se je protezao od put do glavne ceste (što bi značilo i predmetne nekretnine), a što zna iz pričanja trećih. Osim toga radi se o svjedoku koji je u lošim odnosima s tuženom (prema njegovom iskazu oduzeli su mu zemljište pred 60 godina) što njegov iskaz dodatno čini neuvjerljivim. Nadalje sud zaključuje da su prednici tužitelja na predmetnim nekretninama sagradili objekte negdje krajem 70-tih godina prošlog stoljeća što proizlazi iz iskaza svjedoka NC, JC i tužitelja, što tužena nije ničim osporila, a što znači da su od tada u posjedu tih nekretnina. Iz iskaza tužitelja i svjedoka FC proizlazi da su prednici tužitelja i ranije koristili (posjedovali) predmetne nekretnine, međutim, njihove tvrdnje ne proizlaze iz drugih provedenih dokaza, a osim toga radi se o svjedoku čiji iskaz sud ne smatra uvjerljivim.

Znači od kraja 70-tih godina prošlog stoljeća teče rok za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina (dosjedanje).

Međutim, tužena tvrdi da je takav posjed nesavjestan, odnosno da su tužitelj i njegovi prednici znali da predmetne nekretnine nisu njihovo vlasništvo, a teret toga dokaza je na njoj.

25.Kao što je naprijed kao nesporno navedeno predmetne nekretnine su na dan 08. listopada 1991. u zemljišnoj knjizi bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja Općine Poreč (prednika tužene).

26.Odredbom članka 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koji je propisivao da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može stječi dosjelošću. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u članku 388. stavak 4. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ustavni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom od 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba izjasnio se Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda iz kojih proizlazi da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

27.Kao što je naprijed navedeno tužitelj se putem svojih pravnih prednika nalazi u posjedu predmetnih nekretnina nalazi od kraja 70-tih godina prošlog stoljeća, što znači da od tada pa do 08. listopada 1991. nije protekao rok od 40 godina propisan odredbama članka 159. stavak 3. i 4. ZV-a.

28.Nadalje, od 08. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 10. kolovoza 2023. isto tako nije protekao rok od 40 godina propisan odredbama članka 159. stavak 3. i 4. ZV-a.

29.Znači, bez obzira na kvalitetu posjeda tužitelj putem svojih pravnih prednika predmetne nekretnine nije posjedovao dovoljno dugo da bi na njima mogao steći pravo vlasništva, radi čega je valjalo njegov tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

30.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.325,00 eura, te s obzirom da tuženu zastupaju punomoćnici koji su odvjetnici, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

S tim u vezi valja navesti da je tužena prigovorila tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora kao preniskoj, koji prigovor je sud odbio na ročištu održanom dana 18. siječnja 2024. s obzirom da je sukladno odredbi članka 19. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) propisano da se u parnicama u kojima je predmet spora utvrđenje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa, kao vrijednost predmeta spora uzima iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od manji od 1.327,22 eura. S obzirom da je tužitelj kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 1.325,00 eura koji se neznatno razlikuje od zakonom propisanog minimuma nije ga bilo nužno promijeniti.

Sud je tuženoj priznao trošak sastava odgovora na tužbu, trošak zastupanja na ročištima od 18. siječnja 2024., 10. ožujka 2025. i 07. svibnja 2025. u iznosima od po 150,00 eura, te trošak PDV-a od po 25% na te iznose tj. od po 37,50 eura, ukupno 750,00 eura.

31.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 13. lipnja 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

U Poreču-Parenzo 13. lipnja 2025.

S u d a c: