Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj 14 Gž-2478/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 14 Gž-2478/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. OIB: iz Z., , zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., protiv I-tuženika H.-O. d.o.o. OIB: iz Z., , zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z. i II-tuženika R. O. d.o.o. OIB: iz Z., , zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5693/11-54 od 22. studenog 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5693/11-54 od 22. studenog 2018. u pobijanom dijelu iz stavka I, III, IV i VI izreke.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

III Odbijaju se zahtjevi I i II-tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

r i j e š i o j e

 

              Odbacuje se žalba tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5693/11-54 od 22. studenog 2018. u pobijanom dijelu iz stavka V izreke, kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-5693/11-54 od 22. studenog 2018. odbijen je zahtjev tužitelja kojim je od I i II-tuženika tražena solidarna isplata iznosa od 309.389,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2010. do isplate uz solidarnu naknadu parničnog troška, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

1.2. U stavku II izreke iste presude II-tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 15.388,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2010. do isplate.

 

1.3. U stavku III izreke presude suda prvog stupnja odbijen je dio zahtjeva protiv II-tuženika za solidarnu isplatu iznosa od 294.000,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2010. do isplate i za solidarnu naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

 

1.4. Tužitelju je naloženo da I-tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 66.250,00 kn, kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude.

 

1.5. U stavku V izreke presude suda prvog stupnja odbijen je zahtjev I-tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

 

1.6. U stavku VI izreke tužitelju je naloženo da II-tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 50.000,00 kn.

 

2.1. Protiv ove presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga i predlaže žalbu usvojiti, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu staviti izvan snage te dalje postupiti shodno zakonu, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

2.2. U odgovoru na žalbu I-tuženik smatra da je žalba neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

2.3. I II-tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja navodi da je žalba neosnovana i predlaže ju odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

3. U tijeku postupka je nad II-tuženikom zaključen stečajni postupak kao što je vidljivo iz javnih podataka sudskog registra, u kojem je dana 23. studenog 2021. pod br. Zg Tt-21/52440-2 Trgovački sud u Zagrebu upisao rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru posl. br. St.709/2019 od 29. listopada 2021. o zaključenju stečajnog postupka nad II-tuženikom. Pod br. Zg Tt-21/52415-2 od 24. studenog 2021. izvršen je upis u sudski registar preoblikovanja dioničkog društva II-tuženika u društvo s ograničenom odgovornošću.

 

4.1. Tužiteljevo žalbeno osporavanje odluke suda prvog stupnja iz stavka v izreke presude posl. br. P-5693/11-54, kojom je odlučeno da se zahtjev I-tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan, je nedopušteno, s obzirom da tužitelju nedostaje pravni interes za osporavanje odluke kojom je odbijen zahtjev I-tuženika. Stoga je primjenom čl. 367. u vezi čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

 

4.2 Žalba tužitelja protiv odluka iz stavka I, III, IV i VI izreke presude posl. br. P-5693/11-54 je neosnovana.

 

5. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se  u prvostupanjskoj  presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6.1. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6.2. U postupku je utvrđeno da je tužitelj za svoje administrativne stručne poslove i druge poslove svoje registrirane djelatnosti koristio prostor u vlasništvu II-tuženika na adresi u Z., , anex B-C temeljem ugovora o zakupu sa II-tuženikom koji zakup je prestao 1. ožujka 2011. Utvrđeno je i da je u razdoblju od 24. svibnja 2010. do 27. srpnja 2011. I-tuženik za navedeni prostor obustavio isporuku električne energije. Tužitelj je tvrdio da je zbog te obustave tužitelj imao trošak najma agregata uz trošak uključenja i goriva i da mu je izmakla dobit.

 

7. Na temelju pravilnog utvrđenja o izostanku pretpostavki iz čl. 342. st. 2. u vezi čl. 349., čl. 1045. st. 1., čl. 1085. st. 3. i čl. 1089. st. 1.-3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) za traženu naknadu troškova i naknadu štete u vidu izmakle dobiti, sud prvog stupnja pravilno je odbio tužbeni zahtjev, osim u neosporenom dijelu u kojem je II-tuženiku naložio da tužitelju naknadi trošak priključka na distributivnu mrežu I-tuženika u iznosu od 15.388,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2010. do isplate.

 

8. Žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na izostanak pretpostavki za naknadu štete nije osnovano. Kao što je navedeno, sud prvog stupnja je, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi predstavljaju drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza. Budući da žalitelj ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni se prigovori u tom smislu otklanjaju kao neosnovani.

 

9.1. Tužitelj svoju žalbu temelji na neosnovanoj tvrdnji da je do obustave isporuke električne energije u navedenom razdoblju od 24. svibnja 2010. došlo zbog protuzakonite radnje I-tuženika. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nema pretpostavki za I-tuženikovu ugovornu odgovornost za naknadu štete iz čl. 342. st. 2. ZOO jer tužitelj nije bio taj koji je sa I-tuženikom zaključio ugovor o priključenju na distribucijsku elektroenergetsku mrežu već se tužitelj električnom energijom opskrbljivao putem instalacija obračunskog mjernog mjesta druge pravne osobe B. G. d.o.o. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno da je tužitelj predmetni prostor koristio još od 1. prosinca 2000. i to tako da je za isti električnu energiju distribuirao putem zajedničkog priključka sa susjednim poslovnim prostorom kojeg je koristilo B. G. d.o.o.

 

9.2. Do obustave isporuke električne energije u navedenom razdoblju od 24. svibnja 2010. došlo je iz razloga što je na navedenom priključku, putem kojeg je tužitelj prethodnih godina preuzimao električnu energiju, nastalo nepodmireno dugovanje jedinog evidentiranog korisnika br. B. G. d.o.o. U navedenim okolnostima I-tuženik je bio ovlašten obustaviti isporuku električne energije i to po dva pravna osnova i zbog toga što je tužitelj kao druga pravna osoba koristio električnu energiju preko obračunskog mjernog mjesta B. G. d.o.o. i zbog neplaćenih dospjelih novčanih obveza.

 

9.3. Naime, odredbom čl. 69. st. 1. tada važećih Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 14/2006, dalje: Opći uvjeti za opskrbu) propisano je da kupac nema pravo omogućiti drugoj osobi korištenje električne energije preko svog obračunskog mjernog mjesta osim iznimno pod pretpostavkom iz čl. 69. st. 2. koja ovdje nije ostvarena. Stoga je I-tuženik kao operator distribucijskog sustava bio ovlašten obustaviti isporuku električne energije temeljem odredbe čl. 69. st. 4. Općih uvjeta za opskrbu. Ujedno je I-tuženik temeljem odredbe čl. 94. st. 3. Općih uvjeta za opskrbu imao pravo obustaviti isporuku električne energije zbog neplaćenih dospjelih novčanih obveza.

 

9.4. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako u radnji I-tuženika nema protupravnosti kao jednog od kumulativnih elemenata odštetne odgovornosti a time ni odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO niti na temelju čl. 115. st. 2. Općih uvjeta za opskrbu.

 

10.1. Tužitelj se ne može sa uspjehom pozivati na II-tuženikovu odgovornost za štetu temeljem čl. 342. st. 2. ZOO sa tvrdnjama o povredi ugovorne obveze iz Ugovora o zakupu od 20. studenog 2005. i pozivanjem na to da mu je II-tuženik bio dužan predati prostor podoban za uredno poslovanje, kraj pravilno utvrđenih činjenica u postupku pred sudom prvog stupnja da je tužitelj već prethodno bio u zakupu istog poslovnog prostora još od 2000. od kada se i opskrbljivao električnom energijom preko obračunskog mjernog mjesta druge pravne osobe B. G. d.o.o.

 

10.2 Povodom žalbenih navoda tužitelja kojima tvrdi da je II-tuženik odgovoran za štetu jer nije osigurao električnu energiju u prostoru kojeg je vlasnik i kojeg je dao u zakup, prvenstveno valja ukazati da je II-tuženik tužitelju predao zakupljeni prostor u studenom 2000. opskrbljen električnom energijom i to sve do obustave zbog neplaćanja računa 24. svibnja 2010. 

11.1. Povodom tužiteljevih tvrdnji o II-tuženikovoj odgovornosti za obustavu isporuke električne energije u utuženom razdoblju od 24. svibnja 2010. do prestanka zakupa 1. ožujka 2011. iz razloga što je II-tuženik dana 29. studenog 2005. odustao od zahtjeva za uspostavu posebnog priključka i vlastitog brojila za prostor kojeg je tužitelj zakupio valja reći da je u postupku pred sudom prvog stupnja pravilno utvrđeno kako II-tuženik nije samovoljno odustao od navedenog zahtjeva podnesenog 29. studenog 2005 već su do njegovog odustanka dovele vanjske, izvanredne i nepredvidive radnji treće osobe B. G. d.o.o. U tom smislu valja ukazati na odredbu o oslobođenju od odgovornosti iz čl. 343. ZOO.

 

11.2. Ostvarene su pretpostavke za II-tuženikovo oslobođenje od odgovornosti za povredu odredbe ugovora o zakupu jer je II-tuženika u ugovaranju izdvojenog priključenja na elektroenergetsku mrežu 2005. spriječilo društvo B. G. d.o.o., koje nakon isteka svog ugovora o zakupu nije predalo prostor II-tuženiku. Zbog nemogućnosti ulaska u prostor kojeg je zakupilo B. G. d.o.o. a gdje se nalazilo postojeće mjerno mjesto br. II-tuženik je pred prvostupanjskim sudom vodio parnične postupke posl. br. Ps-277/03 radi predaje u posjed i posl. br. Pp-4/02 radi smetanja posjeda, kao što je utvrđeno uvidom u navedene spise, priložene uz predmetni prvostupanjski spis.

 

11.3. Budući da II-tuženik nije mogao ući u posjed dijela poslovnog prostora u svrhu potrebnih radnji na odvajanju priključka i to zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih radnji treće osobe B. G. d.o.o. koje nije mogao spriječiti ni izbjeći a niti otkloniti, tužitelj se ne može osnovano pozvati na to da je II-tuženik taj koji mu nije omogućio urednu opskrbu električnom energijom zakupljenog poslovnog prostora zbog toga što je dana 29. studenog 2005. odustao od zahtjeva za uspostavu posebnog priključka i vlastitog brojila za prostor kojeg je tužitelj zakupio, tim više što je do obustave isporuke došlo iz razloga neplaćanja dospjelih računa za utrošenu električnu energiju, kao što je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

11.4. Stoga se, za razliku od žalbenih navoda tužitelja, zaključak o II-tuženikovoj odgovornosti za štetu zbog obustave isporuke električne energije ne može osnovano temeljiti na tome da je II-tuženik dana 29. studenog 2005. odustao od zahtjeva za uspostavu posebnog priključka i vlastitog brojila za prostor kojeg je tužitelj zakupio jer je taj odustanak uzrokovala treća osoba B. G. d.o.o. time što je onemogućila ulazak u posjed dijela poslovnog prostora u svrhu potrebnih radnji na odvajanju priključka. Time je odluka suda prvog stupnja u skladu sa odredbom čl. 343. u vezi čl. 342. st. 2. ZOO.

 

12. S obzirom da nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti I-tuženika za štetu a u odnosu na II-tuženika proizlazi ostvarenje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu, ostali žalbeni navodi vezani za opseg štete kao neodlučni nisu posebno cijenjeni (čl. 375. ZPP)

 

13. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer tužitelj svojim žalbenim navodima nije osnovano osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I izreke ove presude.

14.1. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke presude.

 

14.2. U stavku III izreke odlučeno je o zahtjevima I i II-tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao radnje koja nije nužna za tijek postupka, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl.155. st. 1 ZPP.

 

U Zagrebu 29. kolovoza 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu