REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1469/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Tini Šimović, na prijedlog sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja TRANSPORTI ANTUNOVIĆ d.o.o., Odra, Odranska zavrtnica 14, OIB: 15848127240, kojeg zastupa punomoćik Anto Mioč, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 35, protiv I. -tuženika VOLVO GROUP CROATIA d.o.o., Zagreb, Karlovačka cesta 94, OIB: 88704563307, kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Mar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Reljić, Zelić, Židarić i Mar d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Derenčina 1, i II. -tuženika KO, vl. obrta [obrt] I TRGOVINA, Zagreb, Savski Gaj VII Put 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon provedene glavne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

˝Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 38.948,31 eura i to kako slijedi:

1. I.-tuženik iznos od 27.832,31 eura uvećano za zakonske zatezne kamate:

- na iznos od 331,80 eura od 16. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 8.780,16 eura od 25. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 5.445,92 eura od 2. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 13.274,43 eura od 15. studenoga 2022. do isplate

2. II.-tuženik iznos od 11.116,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate:

- na iznos od 1.585,68 eura od 4. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 5.105,52 eura od 6. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 4.424,80 eura od 6. svibnja 2022. do isplate,

3. Nalaže se tuženicima platiti troškove postupka razmjerno sudjelovanju u naknadi štete kako slijedi:

- I.-tuženik 71,735% dosuđenih troškova, a

- II.-tuženik 28,265 % dosuđenih troškova,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.˝

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I.-tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 EUR (slovima: četiri tisuće šezdeset dva eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi II. -tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR (slovima: jednu tisuću šest stotina dvadeset pet eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. -tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 4.125,00 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev II. -tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1./ Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je 18. veljače 2022. došlo do kvara na teretnom vozilu koje koristi, marke VOLVO PH, reg. oznake [registarska oznaka], a koje je u vlasništvu ERSTE & STEIER MARKISCHE S-LEASING d.o.o. Navodi da je najprije angažirao automehaničarsku radionicu II.-tuženika u kojoj je urađena strojna obrada glave motora, ispitivanje glave, zamjena sjedišta ventila 12x, obrada sjedišta ventila i dr. Nakon završenog popravka 5. ožujka 2022. vozilo je korišteno do 21. travnja 2022. kada je opet došlo do kvara na motoru te je vozilo odvezeno na popravak u ovlašteni servis I.-tuženika. Obzirom da je do navedenog kvara došlo kao posljedica intervencije u glavi motora od strane II.-tuženika - kod prvog otklanjanja kvara, II.-tuženik je dužan vratiti plaćeni iznos po računu od 3. ožujka 2022. u iznosu od 1.585,68 eura te iznos od 5.105,52 eura za 15 dana nekorištenja vozila od 18. veljače do 5. ožujka 2022. Kako je do drugog kvara vozila došlo zbog nestručnog popravljanja motora vozila od strane II.-tuženika i to zbog ugradnje zamjenskih, neadekvatnih dijelova, kod drugog popravka vozilo je ležalo 13 dana, od 21. travnja 2022. do popravka 5. svibnja 2022., stoga za nekorištenje vozila u navedenom razdoblju tužitelj od II. -tuženika potražuje daljnji iznos od 4.424,80 eura. Dakle, tužitelj od II. -tuženika potražuje 11.116,00 eura za sve štete nastale kao posljedica njegove intervencije na motoru vozila. Nadalje, tužitelj tvrdi da je popravak u servisu I. -tuženika izvršen u tri navrata zbog potpuno istog uzroka. Nakon popravka izvršenog od strane I. -tuženika 5. svibnja 2022., predmetno vozilo je korišteno do 14. rujna 2022., kada opet dolazi do kvara na motoru te tužitelj unajmljenom prikolicom/labudicom prevozi vozilo ponovno u servis I. - tuženika te plaća najam prikolice trgovačkom društvu Kurbla d.o.o. u iznosu od 331,80 eura. Vozilo je na popravku kod I. -tuženika bilo do 1. listopada 2022., a nakon prijeđenih samo tisuću kilometara od tog popravka, nastao je isti kvar na glavi motora dana 6. listopada 2022. Vozilo je ponovno prevezeno iz Njemačke u servis I.-tuženika te je tužitelj platio prijevoz u iznosu od 1.643,00 eura. Nadalje, tužitelj navodi da je I. - tuženik ugrađivao zamjenske dijelove koji po svojstvu i kvaliteti nisu ni slični originalnom dijelu te sigurno nemaju odobrenje središnjice Volvo Švedska jer ugradnja takvih materijala nanosi ogromnu štetu ugledu švedske kompanije AB VOLVO iz Göteborga. Stoga tužitelj od I. -tuženika potražuje naknadu sve štete koja je nastala kao posljedica nestručnog rada I. -tuženika, a koji se odnosi na intervenciju I. -tuženika u glavi motora vozila, nastale između 21. travnja do 5. svibnja 2022.; od 14. rujna do 1. listopada 2022. te od 16. listopada do 14. studenoga 2022., u ukupnom iznosu od 27.832,31 eura.

2./ I.-tuženik u odgovoru na tužbu od 30. listopada 2023. u bitnom navodi da u pogledu popravka sjedišta glave motora na teretnom vozilu u travnju 2022. nije obavljao nikakve radnje koje bi se odnosile na zamjenu ili popravak glave motora. I. - tuženik ističe da se sukladno korporativnoj politici u pogledu kvarova na glavi motora VOLVO vozila ne bavi njihovim repariranjem. U konkretnom slučaju navodi da je dana 22. travnja 2022. II.-tuženik u dogovoru s tužiteljem naručio radove od I. -tuženika vezane uz kvar na glavi motora vozila na način da je dao nalog I. -tuženiku kojim je zahtijevao da I.-tuženik izvrši isključivo usluge demontaže i montaže glave motora. Nakon što je I.-tuženik postupio po nalogu II.-tuženika i demontirao glavu motora, II. - tuženik je preuzeo glavu motora i izvršio popravak na način da je ugradio dijelove koji nisu bili kupljeni kod I.-tuženika niti u ovlaštenom VOLVO servisu. Za potrebe montaže motora II.-tuženik je u I.-tuženikovu ovlaštenu radionicu donio brtvu glave motora koja također nije nabavljena kod I.-tuženika niti u ovlaštenom VOLVO servisu. Nakon što se predmetno vozilo ponovno našlo u kvaru 14. rujna 2022., dovezeno je vučnom službom u ovlaštenu radionicu I.-tuženika i tamo je ponovno detektiran kvar na sjedištu ventila na glavi motora. Tužitelj je ponovno angažirao II. -tuženika, za kojeg je I.-tuženik ponovno izvršio demontažu i montažu postojeće glave motora, dok je samu reparaciju ponovno izvršio II.-tuženik. Nakon što je 1. listopada 2022. vozilo zbog istog razloga završilo u kvaru, tužitelj je aktivirao uslugu Volvo action service te je temeljem te usluge vozilo bilo dovučeno u I.-tuženikovu ovlaštenu radionicu, a I.-tuženik je dao do znanja tužitelju da više neće tolerirati za potrebe tužitelja usluge popravaka koje nudi II. - tuženik, već da se mora izvršiti zamjena pokvarenih dijelova, i to ugradnjom originalnih dijelova, što je tužitelj prihvatio.

3./ U podnesku od 20. veljače 2024. (list 101. -104. spisa) tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu I.-tuženika. Navodi da je vozilo dovezao u radionicu I. -tuženika isključivo sa zahtjevom da I. -tuženik izvrši popravak glave motora te da niti jednom riječju tužitelj i I.-tuženik nisu spomenuli reklamaciju popravka kod II.-tuženika. Ostavio je vozilo kod I.-tuženika u dobroj vjeri da će I. -tuženik otkloniti kvar glave motora. Iz računa broj 0931/10/9 od 19. svibnja 2022., a koji je od strane I. -tuženika naslovljen na II.-tuženika, vidljivo je da je račun naslovljen na II. -tuženika, a u specifikaciji računa nema usluge demontaže glave motora. Nadalje, iz odgovora I. -tuženika razvidno je da je upravo I.-tuženik, samoinicijativno, skinuo glavu motora s bloka motora, pozvao II.- tuženika, te mu ponovno dao glavu motora na ponovni popravak, vjerojatno kao reklamaciju, a što proizlazi iz rukom napisanog naloga knjigovodstvu od strane II. - tuženika ˝knjižiti kao trošak poslovanja (reklamacija računa 150/1/1). Nakon ponovnog kvara na motoru vozila, odnosno glavi motora, 14. rujna 2022., tužitelj je angažirao vučnu službu i vozilo dopremio u I. -tuženikovu ovlaštenu radionicu gdje je ponovno detektiran kvar na sjedištu ventila na glavi motora. Tužitelj tvrdi da je očito I. -tuženik ponovno dao glavu motora predmetnog vozila, bez znanja tužitelja, na ponovni popravak II.-tuženiku kao reklamaciju, a što proizlazi iz računa I. -tuženika naslovljenog na II.-tuženika (račun broj 2164/10/9 od 24. studenoga 2022., s naznakom da se radi o vozilu tužitelja i dogovoru TO, zaposlenika I. -tuženika i HO, s opisom radova- popravak motora).

4./ Podneskom od 12. travnja 2024. I-tuženik osporava da bi tužitelj od I. -tuženika naručio popravak glave motora. Da je takav posao naručen kod I. -tuženika tada bi postojao račun s narudžbom radova od strane tužitelja kao naručitelja. Naprotiv, postoji samo račun koji je izdan na II.-tuženika budući da je upravo II. -tuženik naručio radove I.-tuženika. I.-tuženiku nije poznat sadržaj komunikacije između tužitelja i II. -tuženika vezano uz tužiteljeve reklamacije na usluge popravka od strane II. -tuženika, a koje su prethodile dolasku tužiteljevog vozila u radionicu I. -tuženika. Nadalje, II.-tuženik tvrdi da nije pristupio demontaži glave motora ˝samoinicijativno˝, već nakon otvorenog radnog naloga (RN1035098) odnosno narudžbe od strane II. -tuženika, a temeljem čega je II.-tuženiku izdan račun koji je uredno podmiren. Nadalje, I. -tuženik navodi da je od svojeg radnika saznao, nakon podnošenja odgovora na tužbu, da je tužitelj bio sa svim radovima i načinom tih radova bio dobro upoznat, pa je čak osobno došao kod I.-tuženika i preuzeo glavu motora te ju odveo na obradu kod II. -tuženika.

5./ U odgovoru na tužbu od 7. studenoga 2023. II. -tuženik u bitnom osporava da mu je tužitelj podmirio račun 157/P1/1 od 3. ožujka 2022. na iznos od 1.585,68 EUR te navodi da mu je dana 26. listopada 2022. tužitelj pisanim putem izjavio da se odriče prava na ikakvu novu reklamaciju i naknadu troškova te se odriče pripisivanja II. - tuženiku odgovornosti za rad motora. Opisujući tijek poslovnog odnosa s tužiteljem, navodi da je dana 25. veljače 2022. telefonski javljeno g. ĐO i njegovom mehaničaru UO što je sve neophodno uraditi te zamijeniti na donesenoj glavi motora. Mehaničar UO potom javlja II. -tuženiku da će on donijeti umetke injektora (umetke brizgaljki goriva) i zahtijeva da se svi ostali dijelovi koje je potrebno zamijeniti nabave izvan Volvo servisne mreže (tzv. zamjenski dijelovi) budući da su originalni dijelovi preskupi. Popravljena glava motora predana je tužitelju 2. ožujka 2023., a račun za tu uslugu izdan je 3. ožujka 2022. Tužbeni navod da je kod II. - tuženika, za vrijeme popravka, vozilo ležalo između 18. veljače i 5. ožujka 2022. neistinit je kako u pogledu datuma tako i u tvrdnji da je tužiteljevo vozilo ležalo kod II. - tuženika. Tužitelj nikada nije dovezao vozilo na popravak, već je II. -tuženiku na popravak predana samo glava motora nekog teretnog vozila marke Volvo sa 6 cilindara i 24 ventila. Sukladno uputi tužitelja, dijelovi su nabavljeni izvan servisne mreže Volvo budući se dijelovi jednake kvalitete izvan servisne mreže Volvo (tzv. zamjenski dijelovi) prodaju sa daleko manjom maržom od jednako kvalitetnih dijelova koje prodaje servisna mreža Volvo. Pod pritiskom tužitelja II. -tuženik je pristao na dogovor po kojem je on podmirio račune I.-tuženiku za demontažu i montažu glave motora (br. 0931/10/9 u iznosu od 930,78 eur (6.997,69 kn) i br. 2164/10/9 u iznosu od 1.161,32 eur (8.750,00 kn)) te je o svom trošku tužitelju nabavio i predao mu potrebne nove rezervne dijelove.

6./ Očitujući se na odgovor na tužbu II.-tuženika, tužitelj u podnesku od 10. veljače 2024. (list 96.-100. spisa) u bitnome navodi da je izjava od 26. listopada 2022. koja je sačinjena od strane II.-tuženika, ˝podmetnuta˝ direktoru tužitelja, tako da on nije ni znao što potpisuje. Čak i da se odrekao tražiti naknadu troškova za novu reklamaciju, to se odnosilo samo za radove nakon 26. listopada 2022., a za koje radove tužitelj niti ne tereti II.-tuženika. Navodi da UO nije zahtijevao da se koriste zamjenski dijelovi, a niti je za to ovlašten od strane tužitelja; da je tužitelj krajem travnja 2022. i u rujnu iste godine povjerio popravak predmetnog vozila ovlaštenom VOLVO servisu, ali je I.-tuženik, bez suglasnosti tužitelja, oba puta skinuo glavu motora, utvrdio kvar i predao na ponovni popravak II. -tuženiku; nadalje, da nikakvog dogovora između tužitelja i II.-tuženika nije bilo, a niti je istina da bi II. -tuženik podmirio račune I.-tuženiku za tužitelja. I.-tuženik je ispostavio račune koji glase na II.-tuženika, sa specifikacijom dijelova koji su se ugrađivali u predmetnu glavu motora i nikakvog dogovora o plaćanju tih računa nije bilo ni s jednim od tuženika. Potvrda o plaćanju na koju se poziva II. - tuženik je plaćanje obveza koje II. -tuženik ima prema I.-tuženiku.

7./ U podnesku od 4. ožujka 2024. II. -tuženik osporava da bi izjava tužitelja od 26. listopada 2022. potpisana po zakonskom zastupniku ĐO istome bila podmetnuta na potpisivanje. Naprotiv, II. -tuženik tvrdi da je tužitelj dobro znao što potpisuje, da je bio svjestan svih okolnosti vezanih uz naručivanje i pružanje usluge od strane II.-tuženika, tj. svjestan da je naručena usluga pružena u skladu s pravilima struke i tužiteljevim izričitim zahtjevima da se koriste tzv. zamjenski dijelovi budući su originalni dijelovi preskupi. Tvrdi da II. -tuženik ionako naplaćuje samo svoj rad i ništa ne štedi korištenjem tzv. zamjenskih dijelova, već korištenjem zamjenskih dijelova štedi tužitelj i zato je inzistirao na korištenju istih. Tužitelj je zbog svega toga i potpisao izjavu kojom se, između ostaloga, odriče i bilo kakve garancije za ugrađeni materijal.

8./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: račun 770/01/1 od 16. rujna 2022. (list 8. spisa); račun 2162/10/9 od 24. studenoga 2022. (list 9. -10. i 65.-66. spisa); ispitivanje sjedišta ventila motora Volvo od 1. veljače 2023. (list 11. -14. spisa); nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet vozila Ante Matića (list 16.-23. spisa); e-mail prepiske (list 15., 24., 40.-42. spisa); prometna dozvola (list 25. i 26. spisa); račun-otpremnica 157/P1/1 od 3. ožujka 2022. (list 27. i 83. spisa); tjedni pregled vozila (list 28.-39. spisa); račun 0931/10/9 od 19. svibnja 2022. (list 57. i 87. spisa); radni nalog 1035098 od 22. travnja 2022. (list 58. spisa); radni nalog 1036452 od 15. rujna 2022. (list 67. spisa); potvrda o provedenom nalogu za plaćanje (list 74. spisa); račun 2164/10/9 od 24. studenoga 2022. (list 75. i 88. spisa); radni nalog 1036849 od 26. listopada 2022. (list 76. spisa), izjava od 26. listopada 2022. (list 84. spisa); radni nalog servisa 157 od 22. veljače 2022. (list 85. spisa); otpremnica 16- 2022 od 2. ožujka 2022. (list 86. spisa); potvrde o plaćanju od 20. svibnja 2022. i 26. siječnja 2023 .(list 89. i 90. spisa). Sud kao dokaze nije koristio dokumentaciju s lista 59.-64. i 68.-73. spisa jer ista nije podnesena uz ovjereni prijevod sukladno odredbi čl. 232. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP). Sud nije posebno pribavljao radne naloge od II. -tuženika, prema dokaznom prijedlogu tužitelja, jer su radni nalozi bitni za predmet spora dostavljeni po strankama u sudski spis. Nadalje, nije prihvaćen dokazni prijedlog I. -tuženika da sud sukladno čl. 492.c ZPP-a, naloži prilaganje izjava svjedoka s potpisima ovjerenima kod javnog bilježnika, jer je sud odlučio neposredno saslušati svjedoke. Saslušani su svjedoci RO (list 132.-135. spisa), TO (list 140.-141. spisa), UO (list 142.-144. spisa), KOĆ (list 151. -152. spisa) te zastupnik po zakonu tužitelja ČO (list 153. -154. spisa). Nije saslušan zastupnik po zakonu I.-tuženika obzirom da mu nisu bile poznate sporne činjenice (čl. 265. st. 1. ZPP-a), niti je saslušan II.-tuženik koji se nije odazvao pozivu suda (čl. 265. st. 2. ZPP-a). Pritom sud ističe, imajući u vidu sve okolnosti sukladno čl. 269. ZPP-a, da neodazivanje pozivu nije bilo od značenja, s obzirom da se činjenično stanje moglo utvrditi i bez izvedenog dokaza saslušanjem II. -tuženika. Nadalje, nije izveden dokaz prometnog vještačenja te vještačenja po vještaku strojarske struke, na okolnost uzroka i visine štete, obzirom da isti dokazi nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer ne bi ničim pridonijeli u postupku izvođenja dokaza niti bi utjecali na donošenje odluke drugačije od ove koja je donesena. Radi ekonomičnosti postupka, nije izveden dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, dokaz saslušanjem svjedoka ŠO (sudskog vještaka koji je za tužitelja izvan sudskog postupka izradio nalaz i mišljenje s lista 16. -23. spisa) niti je sud zatražio podatke i izvršio uvid u podatke iz evidencije I. -tuženika o isporuci dijelova za 2022.g, jer je već na temelju izvedenih dokaza mogao izvesti zaključak o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema I. -tuženiku za naknadu štete za koju tužitelj tvrdi da je nastala nestručnim radom I.-tuženika, i to njegovom intervencijom u glavi motora predmetnog vozila, na način da je I. -tuženik ugrađivao zamjenske dijelove, a šteta čiju naknadu tužitelj potražuje od I. -tuženika sastoji se od obične štete (troškovi vuče vozila) i izmakle koristi u vidu nekorištenja vozila, nastale u razdoblju od 21. travnja do 5. svibnja 2022., 14. rujna do 1. listopada 2022. i 6. listopada do 14. studenoga 2022.

10./ Između tužitelja i I.-tuženika nije sporno da je tužitelj u travnju 2022. dovezao predmetno vozilo u radionicu I.-tuženika sa zahtjevom za popravak glave motora te da je tom prilikom izvršena dijagnostika vozila (u odgovoru na tužbu tuženik doduše navodi 2021. godinu, dok u daljnjem tijeku postupka jasno proizlazi da se radi o 2022. godini, koju i sam I.-tuženik spominje). Nadalje, nije sporno da je tužitelj ponovno dovezao vozilo u radionicu I. -tuženika u rujnu 2022., s istim zahtjevom za popravak, te da je i tom prilikom učinjena dijagnostika vozila. Konačno, nije sporno da je I. -tuženik za tužitelja ugradio novu glavu motora u vozilo i to nakon što je vozilo treći puta dovezeno I.-tuženiku.

11./ Naime, tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je vozilo dovezao u radionicu I.-tuženika isključivo sa zahtjevom da I. -tuženik izvrši popravak glave motora; da je ostavio vozilo kod I.-tuženika u dobroj vjeri da će I.-tuženik otkloniti kvar glave motora, a u tijeku postupka tužitelj izlaže i da je I. -tuženik samoinicijativno skinuo glavu motora s bloka motora, pozvao II. -tuženika, te mu u takva dva navrata dao glavu motora na ponovni popravak i to bez znanja tužitelja, dok I. -tuženik tvrdi da je nakon izvršene dijagnostike vozila uputio tužitelja da reklamaciju i zahtjev za otklanjanje kvara na glavi motora uputi II.-tuženiku koji je izvršio raniji popravak glave motora.

12./ Stoga je sporna osnova i visina tužiteljevog tužbenog zahtjeva prema I. - tuženiku. Sporno je između tužitelja i I. -tuženika da je I.-tuženik u razdoblju od 21. travnja do 5. svibnja 2022. te 14. rujna do 1. listopada 2022. vršio popravak glave motora odnosno intervenirao u glavu motora vozila i ugrađivao zamjenske dijelove na vozilu koje je koristio tužitelj, koju radnju I. -tuženika tužitelj dovodi u vezu s nastalom štetom. Osim navedenog, sporno je da su navedene radnje prouzročile štetu (izmaklu korist) tužitelju u vidu nekorištenja vozila u daljnjem razdoblju od 6. listopada do 14. studenoga 2022.

13./ Predmet spora je i tužiteljev zahtjev prema II. -tuženiku za naknadu štete za koju tužitelj tvrdi da je nastala njegovom intervencijom u glavi motora predmetnog vozila odnosno ugradnjom zamjenskih, neadekvatnih dijelova, a šteta čiju naknadu tužitelj potražuje od I.-tuženika sastoji se od obične štete (troška popravka u iznosu od 1.585,68 EUR po računu 157/p1/1 od 3. ožujka 2022.) i izmakle koristi koja se odnosi na nekorištenje vozila, nastale u razdoblju od 18. veljače do 5. ožujka 2022. i 21. travnja do 5. svibnja 2022.

14./ Između tužitelja i II.-tuženika nije sporno da je II. -tuženik za tužitelja izvršio uslugu popravka glave motora nakon kvara u veljači 2022. Međutim, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Najprije je sporno da je tužitelj podmirio račun 157/P1/1 od 3. ožujka 2022. na iznos od 1.585,68 EUR, koji povrat zahtijeva ovom tužbom. Nadalje, sporno je da je izjava tužitelja od 26. listopada 2022. ˝podmetnuta˝ direktoru tužitelja tako da on nije ni znao što potpisuje. Vezano uz navedenu izjavu, sporno je i, ukoliko se tužitelj odrekao tražiti naknadu troškova za novu reklamaciju, odnosi li se ona na radove prije ili nakon 26. listopada 2022. Sporna činjenica odnosi se i na pravni odnos tužitelja i II. -tuženika s I.-tuženikom. Naime, s jedne strane II. - tuženik tvrdi da je pod pritiskom tužitelja pristao na dogovor po kojem je podmirio račune I.-tuženiku za demontažu i montažu glave motora te je o svom trošku tužitelju nabavio i predao mu potrebne nove rezervne dijelove, dok s druge strane, tužitelj navodi da računi koji glase na II. -tuženika sadrže specifikaciju dijelova koji su se ugrađivali u predmetnu glavu motora i nikakvog dogovora o plaćanju tih računa nije bilo ni s jednim od tuženika.

15./ Dakle, tužitelj potražuje utužene iznose s naslova naknade štete. Sukladno odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U konkretnom slučaju tužitelj traži imovinsku štetu, a prema odredbi članka 1085. stavak 1. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (stavak 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (stavak 3.). Da bi postojala odgovornost za štetu moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje.

16./ Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja prema I. -tuženiku i II.-tuženiku u cijelosti neosnovan.

17./ Uvidom u radni nalog servisa II. -tuženika br. 157 od 22. veljače 2022. (list 85. spisa) vidljivo je da je isti zadan od strane tužitelja II. -tuženiku; da pod ugovorenim radovima i rezervnim dijelovima stoji specifikacija usluga (strojna obrada glave motora- ispitivanje, zamjena ex sjedišta, obrada sjedišta i dr.) te robe (vodilice i ventili); u dijelu ˝potrebni radovi˝ navodi se da je glava ispitana; da je javljeno g. ČO i njegovom mehaničaru telefonom što je potrebno (umetci, ventili i dr.) te da se donose originalni umetci, a ostalo zamjensko jer im je preskupo, dok se pod napomenom navodi da je nalog preuzet. Uvidom u otpremnicu 16-2022 od 2. ožujka 2022. (list 86. spisa) vidljivo je da se ista odnosi upravo na uslugu iz radnog naloga te da je kao dan otpreme naveden 2. ožujak 2022.

18./ Iz potvrde o plaćanju od 20. svibnja 2022. (list 89. spisa) proizlazi da je II. - tuženik platio I.-tuženiku iznos od 928,75 EUR (6.997,69 kuna) po računu 0931/10/9, a uvidom u isti račun (list 57. i 87. spisa) proizlazi da je na njemu kao kupac naznačen upravo II.-tuženik i da je izdan 19. svibnja 2022. na plaćeni iznos, za vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], prema radnom nalogu od 22. travnja 2022. (list 58. spisa) izdanom za kupca TRANSPORTI ANTUNOVIĆ d.o.o.

19./ Iz potvrde o plaćanju (list 90. spisa) vidljivo je da je II. -tuženik dana 26. siječnja 2023. platio I.-tuženiku iznos od 1.161,32 EUR, dok je u opisu plaćanja naveden račun 2164/10/9. Uvidom u navedeni račun (list 75. i 88. spisa) proizlazi da je izdan 24. studenoga 2022. na plaćeni iznos (1.161,32 EUR, ranije 8.750,00 kuna); da je kao kupac naveden II.-tuženik, a pod napomenom stoji da se radi o vozilu trgovačkog društva TRANSPORTI ANTUNOVIĆ d.o.o. i dogovoru TO i KO.

20./ Iz sadržaja izjave tužitelja od 26. listopada 2022. (list 84. spisa) proizlazi da račun 157/P1/1 do dana izjave nije plaćen, a da su po istom izvršene četiri reklamacije; da se s danom 26. listopada 2022. tužitelj odriče prava na nove reklamacije i naknade novih troškova te se odriče ˝prava pripisivanja krivice za rad motora˝ te da je usluga obavljena prema mjerama i tolerancijama proizvođača i da nema garancije za ugrađeni materijal od strane II.-tuženika.

21./ Svjedok UO, po zanimanju automehaničar, zaposlenik I. -tuženika, u bitnom je iskazao (list 142.-144. spisa) da je kao prijatelj g. ČO, zakonskog zastupnika tužitelja, običavao vikendom bez naknade davati prijateljske savjete odnosno da mu je pomagao glede kvarova na njegovom teretnom vozilu. Naveo je kako je po njegovom sjećanju prošlo mjesec, dva ili tri otkako je izmijenio klip u svojem dvorištu do dolaska vozila prvi puta u servis I. -tuženika. Naveo je da je sam izmijenio klip koji je imao oštećenje te da je vozilo određeno vrijeme radilo, a potom je bilo odvezeno u servis jer nije ravnomjerno radilo u leru, a tamo je obavljena dijagnostika kojoj je najmanje u jednoj prilici osobno prisustvovao. Ustanovljeno je da treba skinuti glavu motora te je g. ČO došao sa svojim kombijem preuzeti glavu motora, a g. KO je nazvao i rekao da će platiti račun. Nadalje navodi da se slično dogodilo i drugi puta te da je postupak s glavom motora ponovljen. Vezano uz praksu njegovog poslodavca (I.-tuženika), svjedok je iskazao kako nije moguće da je I. -tuženik samoinicijativno postupao na način da je skinuo glavu motora te pozvao II. -tuženika radi popravka motora, a bez znanja tužitelja, kao i da takva praksa ne postoji, no da je uobičajeno da se u radni nalog upisuju podaci koje kaže kupac odnosno naručitelj.

22./ Svjedok TO, po zanimanju automehaničar, bivši zaposlenik I. - tuženika, u bitnom je iskazao (list 141. i 142. spisa) da se sjeća da je za II. -tuženika u servisu I.-tuženika izvršena demontaža i montaža glave motora za koju uslugu mu je g. ČO rekao da će platiti II.-tuženik. Nakon demontaže glava je prevezena kombijem, a kad se kvar ponovio I. -tuženik je postupio na isti način i to na nagovor g. ČO koji je napomenuo da će uslugu demontaže platiti II. -tuženik. Nadalje, naveo je i da je g. ČO izričito dao nalog da se glava motora skine i preda II. - tuženiku kao da je i izričito rekao da će tu uslugu platiti II. -tuženik. Nepristrano je iskazao i da kao poslovođa servisa nakon trećeg kvara nije dozvolio isti postupak sa glavom motora, već je nakon trećeg kvara montirana nova glava motora. Naveo je i da mu nije poznato kakve je kvarove II. -tuženik otklanjao nakon što mu je glava motora dostavljena te da I.-tuženik nije otvarao glavu motora, već je samo dijagnostikom ustanovio kvar, a o rezultatima dijagnostike g. ČO bio je upoznat prilikom svakog utvrđivanja kvara.

23./ Svjedok RO, po zanimanju voditelj post-prodaje kod I.-tuženika, iskazao je u bitnom da je I. -tuženik u travnju 2022. i rujnu 2022. prema nalogu II. - tuženika izvršio uslugu demontaže i montaže glave motora; da je i poslovna praksa I. - tuženika da ne obavlja radove reparacije, već u slučaju kvara radi zamjenu s originalnim Volvo dijelovima. Pojasnio je da je poslovni odnos I. -tuženika i II.-tuženika započeo nalogom II.-tuženika, a radni nalog da formiraju službenici na šalteru koji prikupljaju podatke o vozilu, eventualnom kvaru, no samo na zahtjev naručitelja upućuju vozila na daljnju obradu u radionicu. Nakon izvršene demontaže, nema neposredna saznanja tko je točno preuzeo glavu motora od I. -tuženika, no sjeća se da je I.-tuženik zaprimio repariranu glavu motora te prema istom nalogu izvršio uslugu montaže i vozilo predao tužitelju. Cijeli postupak ponovio se u rujnu 2022. Konačno iskazuje da je prvi i jedini nalog tužitelja zaprimljen u servisu I. -tuženika uoči posljednjeg kvara u listopadu kada je ugrađena nova glava motora. Na pitanje zašto se komunikacija u vezi predmetnog vozila odvijala između I. -tuženika i II.-tuženika, svjedok navodi da je jedino logično objašnjenje to da je II. -tuženik želio platiti trošak reklamacije njegovog popravka iz veljače 2022.

24./ Svjedokinja KOĆ, po zanimanju dipl.ing. strojarstva, kćer II. - tuženika, iskazala je da su g. UO i I. -tuženik redovito surađivali s II.-tuženikom. Po njezinom sjećanju, u veljači 2022. kontaktirao ju je g. UO te obavijestio da će u radionicu II.-tuženika stići glava motora. Po njezinom zaprimanju navela je da su ventili glave rastavljeni, oprani i ispitani te da se pokazalo da glava pušta na umetcima čahura injektora, a da su i sjedišta ventila bila loša i bila je potrebna njihova zamjena te su i ispušni ventili i vodilica ventila bili loši. Navodi da je g. UO rekao da će donijeti čahure umetaka injektora, a ostale dijelove da zamijene zamjenskim dijelovima obzirom su za g. ČO originalni dijelovi preskupi. II. -tuženik je kupio KOLBENSCHMIDT zamjenska sjedišta koja su predviđena za takvu namjenu. Navela je nadalje da je obavljeni posao reklamiran, po njezinom sjećanju na način da je g. UO obavijestio u travnju ili svibnju 2022. da postoji problem na glavi motora. Na reklamaciju je odgovoreno tako da je u radionici II. -tuženika uređena glava motora i podmiren trošak I.-tuženika. U razdoblju o kojem iskazuje nije sigurna da je komunicirala s g. ČO, i to zbog broja klijenata koji su svaki dan u radioni i zbog proteka vremena, no sjeća se da je s njim komunicirala u rujnu 2022. Iskazala je nadalje da je II.-tuženik pristao platiti račun I. -tuženiku jer g. UO nije mogao financijski snositi taj trošak, bojao se da će ostati bez posla te je računao na to da je njezin otac ˝dobričina˝ pa će mu izaći u susret makar na svoju štetu, a i zbog buduće suradnje. Iskazala je i da g. ČO nije prigovarao ugradnji zamjenskih dijelova te pojasnila da uobičajeno klijenti i zahtijevaju ugradnju zamjenskih dijelova, da oni odlučuju o izboru dijelova, dok II. -tuženik naplaćuje uslugu rada. Svjedokinja je iskazala i da je u konkretnom slučaju g. UO osobno donosio različite dijelove na obradu te u svakoj prilici nije nastupao kao zaposlenik I. -tuženika. Nadalje, iskazala je da u travnju 2022. teretno vozilo nije dovezeno u radionicu niti je moguće da dođe kod njih u radionicu. Konačno, iskazala je da joj nije poznat uzrok kvara vozila u rujnu 2022., no smatra da se kvarovi ne bi ni događali da predmetno vozilo nije popravljeno u ˝fušu˝ od strane g. UO.

25./ Zastupnik po zakonu tužitelja ČO u bitnom je iskazao da g. UO poznaje samo iz Volvo servisa; da su nekoliko puta popili kavu, no da mu nije dao nalog niti ga je na bilo koji način uputio da za tužitelja dogovori poslove s I. - tuženikom ili II.-tuženikom, ali da je g. UO bio upoznat s dvije reklamacije tužitelja upućene servisu I.-tuženika. Naveo je i da nikome nije dao nalog da od II. -tuženika traži ugradnju zamjenskih dijelova na vozilu. Iskazuje da je moguće da je g. UO kao zaposlenik I.-tuženika, a zajedno u dogovoru s g. TO, znajući da je II.-tuženik ranije popravljao vozilo, kontaktirao II. -tuženika i s njim dalje dogovarao. U nastavku iskaza zastupnik po zakonu tužitelja iskazuje i da je g. UO u veljači 2022. u svojem dvorištu ugradio nove klipove, cilindre i ležajeve u motoru te da su dijelovi nabavljeni od strane tužitelja. Iskazuje da je u veljači 2022. najprije dan nalog II. - tuženiku radi kontrole, a nakon toga da se glava motora reparira, te da je takav nalog osobno dao gđi. KOĆ nakon što ga je telefonski kontaktirala, no da joj nije dao nalog za ugradnju zamjenskih dijelova; da nije bio upućen o cijenama različitih vrsta dijelova te da nije izričito niti tražio ugradnju originalnih dijelova. Nadalje iskazuje da je u travnju 2022. prema I.-tuženiku pristupao sa zahtjevom da se vozilo popravi. Ujedno iskazuje da je svaki puta po dolasku u servis I.-tuženika, a nakon ispitivanja vozila, bio obaviješten o svim mogućim kvarovima te da su tražene daljnje upute za popravak nakon što su u servisu sami sugerirali što treba popraviti. Nakon što mu je predočena izjava s lista 84. spisa, zastupnik po zakonu tužitelja iskazuje da je istu izjavu potpisao, da je potpis uslijedio nakon što je već naručena nova glava motora te da je bio svjestan da potpisuje izjavu kao i njezinog sadržaja.

26./ Prema ocjeni ovog suda nelogični su i životno neuvjerljivi navodi zastupnika po zakonu tužitelja ČO u kojima izlaže o mogućnosti da su zaposlenici I. - tuženika, UO i TO, kontaktirali II. -tuženika, a da za to nisu imali nalog tužitelja, i to zato jer su znali da je II. -tuženik ranije popravljao vozilo, dok je tužitelj, s druge strane pristupao prema I. -tuženiku upravo sa zahtjevom da popravi vozilo. Takvi navodi su neuvjerljivi već zbog samog njegovog priznanja da je svaki puta po dolasku u servis I.-tuženika, nakon ispitivanja vozila, bio obaviješten o svim mogućim kvarovima te da su od njega tražene daljnje upute. Upravo iz navoda svjedoka UO proizlazi uvjerljivost tvrdnji da I.-tuženik samoinicijativno ne postupa na način da bi skinuo glavu motora te pozvao II. -tuženika radi popravka motora, a bez znanja tužitelja, kao i da takva praksa kod I. -tuženika ne postoji. Nadalje, navedeni iskaz zastupnika po zakonu tužitelja oprečan je i iskazu svjedoka RO koji je iskazujući o poslovnoj praksi I. -tuženika naveo da I.-tuženik ne obavlja radove reparacije, već u slučaju kvara radi zamjenu s originalnim Volvo dijelovima, te iskazu svjedoka TO koji je naveo da je g. ČO izričito dao nalog da se glava motora skine i preda II. -tuženiku kao što mu je i izričito rekao da će tu uslugu platiti II.-tuženik. Konačno, i svjedokinja KOĆ iskazuje da je posao obavljen od strane II. -tuženika u veljači 2022. reklamiran, po njezinom sjećanju na način da je g. UO obavijestio u travnju ili svibnju 2022. da postoji problem na glavi motora, a da je na reklamaciju odgovoreno tako da je u radionici II. - tuženika uređena glava motora. Stoga je sud ocijenio istinitima iskaze navedenih svjedoka vezane uz poslove demontaže i montaže glave motora od strane I. -tuženika te o popravku glave motora od strane II.-tuženika, jer su detaljni i logični svaki za sebe, a zajedno neproturječni, te su u bitnome u skladu s dokumentacijom koja je dostavljena u spis.

27./ Neosnovano stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelj navodi da je mu je I. -tuženik prouzročio štetu koja je nastala intervencijom u glavi motora predmetnog vozila, i to na način da je I.-tuženik ugrađivao zamjenske dijelove. Iz iskaza svjedoka, sud zaključuje da je tužitelj bio upoznat s poslovnom praksom I. -tuženika glede ugradnje originalnih dijelova; da je po njegovom traženju uslugu montaže i demontaže izvršio I. -tuženik, a da pritom nije ˝intervenirao u glavi motora˝ vozila kako tužitelj tvrdi u tužbi, pa da mu time od strane I.-tuženika nije niti nastala šteta koju opisuje. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj zapravo iskoristio reklamaciju prema II. -tuženiku kojem je bila dostavljena (demontirana) glava motora radi njezinog uređivanje odnosno popravka, dakle da je radnju (ponovljene) ˝intervencije u glavi motora˝ poduzeo upravo II. -tuženik, a ne I.- tuženik. Stoga se i zahtjev prema I. -tuženiku radi naknade štete nastale intervencijom u glavi motora odnosno ugradnjom zamjenskih dijelova utvrđuje neosnovanim te je odlučeno kao pod t. I. izreke presude.

28./ U odnosu na naknadu štete koju tužitelj potražuje od II. -tuženika, sud je utvrdio sljedeće.

29./ Najprije se ističe da je pravni karakter predmetnog ugovora kojeg su sklopili tužitelj i II.-tuženik uoči tzv. prvog kvara na predmetnom vozilu, ugovor o djelu iz čl. 590. ZOO-a, koji propisuje da se tim ugovorom izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

30./ Prema ocjeni ovog suda logični su i životno uvjerljivi navodi zastupnika po zakonu tužitelja da je izjavu od 26. listopada 2022. (list 84. spisa) potpisao svjestan njezinog sadržaja, stoga se neosnovanim utvrđuje tužiteljev navod da je navedena izjava podmetnuta direktoru tužitelja tako da on nije znao što potpisuje.

31./ Iz sadržaja izjave (koji se navodi u t. 20. obrazloženja) sud je najprije utvrdio da račun II.-tuženika koji se odnosi na trošak popravka u iznosu od 1.585,68 EUR, a koji tužitelj upravo tužbom traži povrat od II. -tuženika, do dana potpisivanja izjave (26. listopada 2022.) nije plaćen. Iako je II. -tuženik u odgovoru na tužbu osporio navod tužitelja da je navedeni račun plaćen, tužitelj u daljnjem tijeku postupka nije iznosio činjenice niti predlagao dokaze na tu okolnost, kojim činjenicama i dokazima bi mogao potkrijepiti svoju tvrdnju o plaćanju navedenog računa. Stoga se, sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, utvrđuje neosnovanim njegov navod o običnoj šteti u visini troška popravka u iznosu od 1.585,68 EUR.

32./ Također iz sadržaja izjave, koju je zastupnik po zakonu tužitelja potpisao svjestan njezinog sadržaja, utvrđuje se da su po navedenom računu izvršene četiri reklamacije, da je usluga obavljena prema mjerama i tolerancijama proizvođača te se tužitelj odrekao prava na nove reklamacije i naknade novih troškova. Pritom konstruirano tužitelj upire da bi se izjava (da nije podmetnuta direktoru tužitelja tako da on nije znao što potpisuje), odnosila na radove nakon 26. listopada 2022. (buduće radove), stoga što cijeli sadržaj izjave upućuje upravo na već reklamirane radove, dakle radove za koje je izdan predmetni račun, pa je logično da se izjava odnosi na radove vezane uz predmet spora, a koji su izvršeni do 26. listopada 2022. Slijedom navedenog, navod tužitelja o izjavi danoj o budućim radovima utvrđuje se kao neosnovan.

33./ Iz sadržaja predmetne izjave proizlazi i da tužitelj nakon svih reklamacija, za koje je u postupku utvrđeno da su riješene plaćanjem računa I. -tuženika za usluge demontaže i montaže glave motora te novim popravcima od strane II. -tuženika, nema primjedbe na uslugu obavljenu od strane II. -tuženika. Stoga se utvrđuje neosnovanim njegov navod o šteti za koju tereti II. -tuženika na način da je prouzročena njegovom intervencijom u glavi motora vozila odnosno ugradnjom zamjenskih, neadekvatnih dijelova. Štoviše, sud je ocijenio logičnim i životno uvjerljivim iskaz svjedokinje KOĆ u dijelu u kojem je detaljno iskazivala o zamjenskim dijelovima, dok je u odnosu na originalne iskazala da su g. ČO oni bili preskupi. Istinitim se utvrđuje i navod svjedoka RO u dijelu u kojem uvjerljivo iskazuje da u slučaju kvara I.-tuženik radi zamjenu s originalnim Volvo dijelovima. S druge strane, nije logičan, a time niti istinit iskaz zastupnika po zakonu ČO, u dijelu u kojem navodi da gđi. HO nije dao nalog za ugradnju zamjenskih dijelova, a da nije izričito niti tražio ugradnju originalnih dijelova te da nije bio upućen o cijenama različitih vrsta dijelova. Logično bi bilo da je tužitelj bio upućen u više cijene originalnih dijelova pa stoga nije dovezao vozilo u ovlašteni servis I. -tuženika, koji ugrađuje samo originalne dijelove.

34./ S obzirom na prethodna utvrđenja, sud je utvrdio da II. -tuženik slijedno ne može biti odgovoran ni za izmaklu korist tužitelja koja bi se sastojala u nekorištenju vozila, a za koju vrstu štete tužitelj tvrdi da je pretrpio u razdoblju od 18. veljače do 5. ožujka 2022. i 21. travnja do 5. svibnja 2022.

35./ Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev prema II. -tuženiku u cijelosti je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod t. I. izreke presude.

36./ Sud je utvrđujući bitne činjenice za ovaj predmet, cijenio sve isprave dostavljene po strankama u spis, dakle i one koje nije posebno obrazlagao (osim nalaza i mišljenja vještaka ŠO koji dokaz nije raspravno proveden, već je pribavljen od strane tužitelja). Jednako tako sud nije posebno obrazlagao cjelovit sadržaj iskaza saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja, već je cijenio iste u kontekstu činjenica bitnih za odluku o glavnoj stvari obzirom na prigovore stranaka u postupku.

37./ Ističe se da nisu od utjecaja navodi stranaka o različitim datumima kvarova ili različitim datumima zaprimanja glave motora u elektromehaničarsku radionicu II. - tuženika te oprečni navodi o tome tko je točno preuzeo glavu motora od I. -tuženika, sve stoga što se stranke u bitnome slažu da se kvar na predmetnom vozilu dogodio u četiri navrata (veljači, travnju, rujnu i listopadu 2022.), a da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, pa nije bilo potrebno dalje razjasniti točne datume koji bi bili odlučni pri utvrđivanju visine tužbenog zahtjeva.

38./ Zaključno, a na temelju izvedenih dokaza, sud je utvrdio da I.-tuženik nije izvršio radnju koju prikazuje tužitelj, da nije intervenirao u glavu motora vozila i ugrađivao zamjenske dijelove na vozilu koje je koristio tužitelj, a koju radnju tužitelj upravo dovodi u vezu s štetom za koju tereti I. -tuženika. Obzirom da I.-tuženik nije poduzeo radnje za koje ga tereti tužitelj, slijedno nije mu mogao niti prouzročiti štetu (izmaklu korist) u vidu nekorištenja vozila u razdoblju od 6. listopada do 14. studenoga 2022. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je II.-tuženik u dogovoru s tužiteljem, a nakon njegovih reklamacija, naručio radove od I. -tuženika vezane uz kvar na glavi motora vozila na način da je dao nalog I. -tuženiku kojim je zahtijevao da I. -tuženik izvrši isključivo usluge demontaže i montaže glave motora, kako bi on mogao ponovno popravljati glavu motora i time otkloniti nedostatke svojeg djela, sve po reklamacijama tužitelja. Danom izjavom od 26. listopada 2022., za koju je sud utvrdio da nije prijevarno podmetnuta direktoru tužitelja, već je isti potpisao izjavu svjestan njezinog sadržaja, tužitelj je u pravnom smislu priznao II. -tuženiku da je njegovim popravcima izvršenima nakon reklamacije II. -tuženik uspostavio stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala odnosno da uspostava prijašnjeg stanja potpuno otklanja štetu. Dakle, sud nalazi da je II.-tuženik svoju ugovornu obvezu iz ugovora o djelu (t. 29. obrazloženja) uredno ispunio do dana tužiteljeve izjave od 26. listopada 2022. Imajući u vidu da je tužiteljeve navode sud utvrdio neosnovanima, te da nisu postojale pretpostavke za naknadu štete na strani I. -tuženika niti na strani II.-tuženika, utvrđeno je da, sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a, ni I.-tuženik niti II.-tuženik nisu odgovorni za štetu. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kako u odnosu na I.-tuženika, tako i u odnosu na II. -tuženika, te je odlučeno kao pod t. I. izreke presude.

39./ Obzirom da su I.-tuženik i II.-tuženik u cijelosti uspjeli u protivljenju tužbenom zahtjevu, tužitelj im je dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, i to svakom njegove troškove, sve imajući u vidu da sukladno odredbi čl. 201. ZPP-a I.- tuženik i II.-tuženik nisu jedinstveni suparničari. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama: čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja I.-tuženika i II.-tuženika po njihovim punomoćnicima odvjetnicima, u granicama zahtjeva istaknutih u troškovnicima (list 156. i 157. spisa), prema vrijednosti predmeta spora za I.-tuženika (27.832,31 EUR) i za II. -tuženika (11.116,00 EUR) te prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).

40./ I.-tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 30. listopada 2023. i trošak sastava podneska od 12. travnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8.1.); trošak zastupanja na ročištu 16. veljače 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.2.) te troškovi zastupanja na ročištima 22. svibnja 2024., 19. rujna 2024.,14. studenoga 2024. i 15. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9.1.), odnosno ukupno 3.250,00 EUR, uvećano za PDV (25%) u iznosu od 812,50 EUR (Tbr. 46.), odnosno I.-tuženiku je priznat sveukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 EUR. Stoga je odlučeno kao pod t. II. izreke.

41./ II.-tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 6. studenoga 2023. i trošak sastava podneska od 4. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8.1.); trošak zastupanja na ročištu 16. veljače 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9.2.) te troškovi zastupanja na ročištima 22. svibnja 2024., 19. rujna 2024., 14. studenoga 2024. i 15. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9.1.), odnosno ukupno 1.300,00 EUR, uvećano za PDV (25%) u iznosu od 325,00 EUR (Tbr. 46.), odnosno II.-tuženiku je priznat sveukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 EUR. Stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke.

42./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka II. - tuženiku temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su II.- tuženiku priznate zatezne kamate na dosuđene parnične troškove od dana 13. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke.

43./ I.-tuženiku nisu priznati troškovi parničnog postupka u iznosu koji prelazi iznos dosuđenih troškova parničnog postupka (t. 40. obrazloženja). Nadalje, I. -tuženiku nije priznat trošak parničnog postupka za sastav podneska od 9. rujna 2024. u zatraženom iznosu od 50,00 EUR uvećanom za PDV, jer navedenim podneskom I. -tuženik obavještava sud da svjedok TO, čije saslušanje je i sam predložio, nije njegov zaposlenik od studenog 2023. pa mu ne može uručiti poziv, o čemu je sud mogao obavijestiti i ranije, i to na ročištu 16. veljače 2024., podneskom od 12. travnja 2024. ili na ročištu 22. svibnja 2024. (arg. ex 156. st. 1. ZPP-a). Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod t. IV. izreke.

44./ II.-tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu 16. veljače 2024. u iznosu koji prelazi iznos priznatog troška za navedenu radnju (t. 41. obrazloženja), obzirom da se na istom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a nije se raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Stoga je odlučeno kao pod t. V. izreke.

45./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka, stoga je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao pod t. VI. Izreke.

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Snježana Hrubec Totić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda uz korištenje sustava eKomunikacije.