- 1 -              Revd 1204/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1204/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te  Dragana Katića, Darka Milkovića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L., OIB ..., iz P., koju zastupaju punomoćnici D. L. i B. F., odvjetnici u M., protiv tuženika R. S. OIB ... iz P., koga zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u M., radi zaštite od uznemiravanja i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1978/2022-2 od 29. studenoga 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-1837/2019-21 od 1. travnja 2022., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1978/2022-2 od 29. studenoga 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-1837/2019-21 od 1. travnja 2022. tako da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

2. Prijedlog je podnesen na temelju čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), a tužiteljica je predložila da joj se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Je li posjed tužiteljice nepošten, samo i jedino iz razloga jer su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetne nekretnine upisane neke treće osobe, te može li drugostupanjski sud samo temeljem te činjenice donijeti odluku o nepoštenju posjeda i nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice?

 

2. Može li sud zaključiti o nepoštenju tužiteljičinog posjeda samo zbog činjenice da se tuženik počeo zadirati u njezinu nekretninu tek 2014. godine, u svjetlu izvedenih dokaza kako su prednici tuženika prodali tu nekretninu prednicima tužiteljice 30-ih godina prošlog stoljeća, dakle više od 80 godina se nekretnina nalazi u mirnom i zakonitom posjedu tužiteljičinih prednika (od 30-ih godina prošlog stoljeća, pa do 2014. godine, kada prednik tužiteljice reagira prvo usmeno na ponašanje tuženika, pa onda 2017. godine i ovom tužbom), posebice imajući u vidu kako je ona naslijedila predmetnu nekretninu od svoga supruga Z., koji je pak tu nekretninu naslijedio od svoje prednice D. L. još 1987. godine, a D. L. je to naslijedila od svoga muža S. L., koji je to kupio od prednika tuženika i koji je bio upisani katastarski posjednik još od revizije katastra 50-ih godina prošlog stoljeća?

 

3. Je li sud izveo pogrešan zaključak o nepoštenju posjeda tužiteljice i njezinih prednika, imajući u vidu kako njezin suprug Z. L. nasljeđuje R. L. i predmetnu nekretninu još 1987. godine, a sve uzimajući u obzir i odredbu čl. 160. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojoj nasljednik postaje pošten od trenutka otvaranja nasljedstva, a kako je stav i zauzela ranija sudska praksa, npr. presuda Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1410/2020 od 14. siječnja 2021. godine?

 

4. Može li drugostupanjski sud zaključiti i odlučiti da je posjed tužiteljice nepošten kada niti sam tuženik tijekom cijelog prvostupanjskog postupka nije osporio poštenje i savjesnost tužiteljičina posjeda, iako je osporio sam tužbeni zahtjev, te u svjetlu činjenice kako se tuženik i tijekom cijelog postupka protivio samo u odnosu na manji dio nekretnine u koji se neosnovano zadirao, bez da se protivio posjedu tužiteljice na većem dijelu ostatka predmetne nekretnine?

 

5. Može li slobodno uvjerenje o ocjeni dokaza od strane drugostupanjskog suda biti u potpunoj suprotnosti sa utvrđenim činjenicama u prvostupanjskom postupku, a koje činjenice svojim sadržajem uvelike pretežu u korist tužbenog zahtjeva?

 

6. Može li se donijeti zaključak o nepoštenju tužiteljičinog posjeda, odnosno posjeda njezinog prednika-supruga, obzirom je isti nakon što je primijećeno da tuženik zadire u nekretninu tužitelja neosnovanim radovima i nakon neuspješnih pregovora o mirnom i izvansudskom rješenju spora i podnio predmetnu tužbu radi zaštite svog izvanknjižnog vlasništva, dakle poduzeo je jedino što je mogao da zaštiti tj. vrati svoj oduzeti posjed?

 

7. Može li sud izvesti zaključak da tuženik zauzimanjem dijela nekretnine i izvođenjem određenih poljoprivrednih radova „poništava“ odnosno „gubi“ savjesnost posjeda svih prednika tužiteljice, a koji posjed je zakonit i nesmetan (kupljeno, korišteno i nesmetano i obrađivano) više od 80 godina, ako je prednik tužitelja Z. L. (koji je naslijedio R. L. još 1987. godine za predmetnu nekretninu zvanu „T.“) na takvo ponašanje reagirao usmeno, izvansudskim pregovorima i na kraju ovom tužbom podnesenom 2017. godine?

 

8. Je li sud zauzeo pogrešan stav kada je pod točkom 11. obrazloženja presude Gž-1978/2022 zaključak o nepoštenju posjeda tužiteljice izveo iz činjenice da je zadiranje tuženika iz 2014. u predmetnu nekretninu rezultiralo tužbom tek 3 godine poslije, ako je tužbu podnio tadašnji vlasnik njezin suprug Z., koji je u posjedu od 1987. godine od kada je naslijedio R. L., a tužiteljica je tek njegovom smrti naslijedila nekretninu i stupila u parnicu u nastavku postupka kao tužiteljica?“.

 

3. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, tužiteljica se pozvala na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1410/2020 od 14. siječnja 2021. i odluku revizijskog suda broj Rev-2426/1990 od 15. veljače 1991.

 

4. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

 

5. Prijedlog nije osnovan.

 

6. Predmet spora je zahtjev za prestanak uznemiravanja tužiteljice u vršenju vlasničkih prava na nekretnini (koja u naravi predstavlja maslinik) uz vraćanje na  prvobitno stanje na način da tuženik ukloni sve što je zasadio ili postavio na predmetnoj nekretnini. Navedeni zahtjev se (kako to proizlazi iz obrazloženja nižestupanjskih presuda) temelji na tvrdnji da je tužiteljica predmnijevana vlasnica predmetne nekretnine jer da je istu stekla nasljeđivanjem iza pok. supruga Z. L., a on nasljeđivanjem od D. L. i diobom s bratom, a koju nekretninu da su D. L. i njezin suprug S. L. stekli kupoprodajom od ranijih stvarnih vlasnika i posjednika članova obitelji M. koji su bili upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici.

 

7. Ocijenivši da tužiteljica nije dokazala pravni temelj i istinit način stjecanja isključivog vlasništva cijele predmetne nekretnine drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio. Pri tome je pošao od sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

-da je tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka navela kupoprodaju od obitelji M. kao činjeničnu osnovu na temelju koje se smatra predmnijevanom vlasnicom,

 

-da tužiteljica nije dokazala da je prodavateljica K. M. bila isključiva vlasnica nekretnine u trenutku kupoprodaje (jer iz utvrđenog zemljišnoknjižnog stanja proizlazi da je predmetna upisana kao suvlasništvo većeg broja suvlasnika, a da je navedena prodavateljica suvlasnica u 12/240 dijela),

 

-da se na temelju raspolaganja jedne suvlasnice i uz naknadna očitovanja nekih suvlasnika ne može steći isključivo vlasništvo cijele nekretnine, pa stoga

 

- da daljnjim raspolaganjima nije stečeno isključivo pravo vlasništva cijele predmetne čestice.

 

8. Sud drugog stupnja je, nadalje, ocijenio da se tužiteljica ne može smatrati poštenom posjednicom, jer da je imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, pa da i iz tog razloga u njenu korist ne djeluje predmnijeva vlasništva.

 

9. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pravna pitanja koja se odnose na pravilnost ocjene drugostupanjskog suda da se ista ne može smatrati poštenom posjednicom. O tim pravnim pitanjima ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari jer se tužbeni zahtjev temelji na pravnom poslu (ne na dosjelosti) te je ocijenjeno da tužiteljica nije dokazala zakonit i istinit posjed, a u odnosu na taj zaključak u prijedlogu nije postavljeno odgovarajuće pravno pitanje. 

 

10. Konačno, odluke na koje se tužiteljica pozvala nisu ni donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, jer je riječ o odlukama u kojima je predmet spora utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti.

 

11. Slijedom svega navedenog, a budući da je ovaj sud ocijenio da naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                  Marina Paulić, v.r.