REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-29/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja KRK ADRIA d.o.o. Krk Linardići 28/4, OIB: 54681417762, kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, Ljudevita Gaja 6, protiv tuženika 1. EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika 2. TIHI – MONT d.o.o. Križevci, Ulica Drage Grdenića 15, OIB: 72480841083, oboje zastupani po punomoćnici Iris Čargonja Tičić, odvjetnici u Rijeci, Ivana Grohovca 2, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženima 1. EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TIHI-MONT d.o.o., Križevci, Ulica Drage Grdenića 15, OIB: 72480841083, solidarno isplatiti tužitelju KRK ADRIA d.o.o., Krk, Linardići 28/4, OIB: 54681417762, novčani iznos od 10.776,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. ožujka 2023. pa do isplate i to po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, po kamatnoj stopi koju je objavila Europska središnja banka, a koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju KRK ADRIA d.o.o. Krk Linardići 28/4, OIB: 54681417762, naknaditi tuženicima 1. EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TIHI-MONT d.o.o. Križevci, Ulica Drage Grdenića 15, OIB: 72480841083, trošak parničnog postupka u iznosu od 980,00 eura (devetsto osamdeset eura) u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 231,31 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako su stranke bile obvezno pravnom odnosu, a s obzirom na to da su tuženici bili izvršitelji građevinskih radova (finih, završnih) odnosno radova postavljanja knaufa, gletanja zidova te bojanja zidova kuće u vlasništvu tužitelja, na adresi [adresa]. Navedeni građevinski radovi počeli su u proljeće 2022. godine i trajali su do ljeta (do srpnja) iste godine te je za te radove tužitelj tuženicima isplatio temeljem ispostavljenih računa iznos od 195.000,00 kn/25.880,95 eura i još 150.000,00 kn/19.908,42 eura u gotovini. Tužitelj je naveo kako su radovi koji su se odnosili na postavljanje knaufa, gletanja i bojanja (zidova) izvedeni s nedostacima jer se površine na kojima su isti izvedeni krive, napuhuju, ljušte i pucaju, a o čemu je tužitelj u više navrata usmenim i pisanim putem obavijestio tuženike te ih pozvao na izvršenje obveze, odnosno na naknadu štete. Kako tuženici nisu izvršili sanaciju radova, niti su tužitelju nadoknadili štetu, tužitelj je pokrenuo postupak radi osiguranja dokaza pred ovim sudom, u postupku poslovni broj R1-1/2023. U tom je postupku stalni sudski vještak graditeljske struke i procjene vrijednosti nekretnina, CG, nakon provedenog uviđaja na licu mjesta, izradio dana 14. ožujka 2023. Nalaz i mišljenje, u kojem je utvrdio nedostatke na soboslikarskim radovima na žbukanim zidovima i špaletama (bočnim stranicama otvora na zidovima), dok je u odnosu na dio gips-kartonskih stropnih obloga, utvrdio potrebu dovršetka soboslikarskih radova i stručnog saniranja uglova (spojeva) horizontalnih i vertikalnih površina stropova i zidova. Vještak je sveukupnu vrijednost potrebnih radova za sanaciju utvrđenih nedostataka na soboslikarskim i ličilačkim radovima utvrdio u iznosu od 10.776,00 eura. Prema navodima iz tužbe, tuženici su tužitelju prouzročili štetu u iznosu od 10.776,00 eura, koji iznos tužitelj potražuje ovom tužbom.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ukazali su na to da je obrt tuženika 1. odjavljen 31. prosinca 2022. Osporili su postojanje uzročno posljedične veze između radova koje su izvršavali tuženici i eventualnih nedostataka. Naveli su kako su iskazali spremnost na uklanjanje eventualno postojećih nedostataka, odnosno na naknadu troškova koje bi tužitelj radi otklanjanja takvih nedostataka u izvođenju radova od strane tuženika imao, međutim, tužitelj je onemogućio tuženike u otklanjanju eventualnih nedostataka jer se oglušio na dopis tuženika od 21. prosinca 2022. kojim su ga tuženici podsjetili na njihov (prethodni) dogovor o otklanjanju eventualnih nedostataka. Osporili su navode prema kojima je tužitelj isplatio iznos od 19.908,42 eura u gotovini ističući kako je tužitelj tuženicima isplatio isključivo iznos od 25.880,95 eura. Tuženici su istaknuli prigovor neispunjenja općih pretpostavki odgovornosti za štetu jer ne postoji štetna radnje tuženika kao štetnika, uzročna veze između radnje tuženika i štete te protupravnost, odnosno krivnja tuženika. Osporili su i tijek zakonskih zateznih kamata ističući da bi kamate mogle teći eventualno od donošenja sudske odluke. Predložili su da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao kod navoda iz tužbe ističući kako su radove na kojima su utvrđeni nedostaci (u postupku osiguranja dokaza) izvodili isključivo tuženici što ukazuje na njihovu odgovornost. Pojasnio je kako tražbinu po osnovi zakonskih zateznih kamata potražuje od dana kada je tuženike pozvao na ispunjenje obveze (15. ožujka 2025.). Na ročištu održanom 9. svibnja 2025. tužitelj je predložio da sud tuženike solidarno obveže na plaćanje utuženog iznosa.

4. Tuženici su u nastavku postupka ustrajali kod navoda iz odgovora na tužbu. Isticali su kako je tužitelj naknadnim zahtjevom za solidarnom odgovornošću tuženika preinačio tužbeni zahtjev kojoj su se preinaci protivili.

5. Sud je proveo dokaze saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja FG i tuženika 1. EG (zastupnika po zakonu tuženika 2.). U postupku je svoj nalaz i mišljenje usmeno iznio vještak dipl. ing. građ. CG.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju kojeg su se tuženici za tužitelja obvezali izvesti završne građevinske radove i to gips kartonske (postavljanje knaufa) te soboslikarske radove i ličilačke radove. Nesporno je te proizlazi iz isprava u spisu (izvatka iz obrtnog registra za obrt [obrt] u vlasništvu tuženika 1. na stranici 45 spisa), da je taj obrt odjavljen 31. prosinca 2022, slijedom čega je taj tuženik označen kao fizička osoba bez naznake da se radi o vlasniku obrta (kako je označen u tužbi). Sporno je, jesu li radovi izvedeni s nedostacima te posljedično, jesu li tuženici dužni tužitelju platiti utuženi iznos.

8. Prije svega, a u odnosu na tužiteljev zahtjev kojim je na ročištu od 9. svibnja 2025. tražio da se tuženici solidarno obvežu na isplatu utuženog iznosa, napominje se da prema shvaćanju ovog suda takva procesna dispozicija ne predstavlja preinaku tužbe jer njome nije promijenjena istovjetnost zahtjeva, nije povećan postojeći, niti je istaknut drugi zahtjev uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP-a). Navedeno zato jer se solidarnost u konkretnom slučaju predmnijeva sukladno odredbi čl. 42. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO), a s obzirom na to da se radi o trgovačkom ugovoru među strankama.

9. Prema odredbi čl. 610. st. 1. ZOO-a, kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. Naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka (čl. 610. st. 2. ZOO-a). Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor (čl. 610. st. 3. ZOO-a). U svakom slučaju naručitelj ima pravo i na naknadu štete (čl. 610. st. 5. ZOO-a).

10. U odnosu na tužbeni zahtjev napominje se da tužitelj potražuje naknadu štete u visini vrijednosti radova (potrebne) sanacije. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije dokazao (niti je dokazivao) da je za utuženi iznos njegova imovina umanjena uslijed (protupravnog) ponašanja tuženika u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1046. ZOO- a, odnosno da je zbog nedostataka u izvedenim radovima od strane tuženika njegova imovina umanjena za iznos od 10.776,00 eura. Drugim riječima, tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta koju potražuje. Takvu štetu tužitelj može potraživati jedino ako mu je stvarno nastala, a stvarno mu je nastala ako je pretrpio negativne posljedice u svojoj imovini. Je li tužitelj doista pretrpio takve negativne posljedice ne proizlazi iz provedenih dokaza jer predvidivi troškovi sanacije za koje se ne zna je li ih tužitelj snosio ili nije, ne predstavljaju nastalu (stvarnu) štetu. Ovdje se dodaje da tužitelj štetu poistovjećuje s troškovima sanacije što predstavlja dvije različite pravne kategorije. Šteta, u smislu odredbe čl. 610. st. 5. ZOO-a je šteta koju oštećenik (eventualno) trpi zbog nedostataka u izvedenim radovima poput, primjerice, štete koja mu je nastala jer nije mogao upotrebljavati stvar zbog nedostataka. Navedeno proizlazi iz smisla odredbe čl. 610. ZOO-a jer oštećeniku pravo na naknadu štete pripada i pored ostalih, sekundarnih prava propisanih odredbom čl. 610. st. 3. ZOO- a, među kojima je i pravo na otklanjanje nedostataka na račun izvođača i posljedično tražbina po osnovi tako nastalih troškova koju može potraživati od izvođača. Dakle, navedena odredba razgraničava pravo na naknadu štete i pravo na naknadu troškova nastalih uslijed otklanjanja nedostataka (troškovi sanacije). Cijeneći tužiteljev zahtjev i u kontekstu odredbe čl. 610. st. 3. ZOO-a kao zahtjev za naknadu troškova otklanjanja nedostataka tj. kao troškove sanacije nedostataka na soboslikarskim i ličilačkim radovima koje je vještak utvrdio u iznosu od 10.776,00 eura, napominje se da je i po toj pravnoj osnovi tužbeni zahtjev neosnovan. Da bi se tužitelj mogao koristiti pravom na naknadu tih troškova od izvođača, nužno je da mu prethodno dopusti uklanjanje nedostataka i da mu za to odredi primjereni rok. Iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj pozvao tuženika na otklanjanje nedostataka (pozvao ga je izvršiti popravke), da je tuženik bio voljan otkloniti nedostatke nakon 31. prosinca 2022., ali da je istovremeno i pristao na to da netko drugi otkloni eventualne nedostatke koji su nastali kao posljedica tuženikovih radova te da tuženik snosi troškove otklanjanja tih (eventualnih) nedostataka. Navedeno proizlazi iz poruke koju je tuženik EG poslao tužitelju 1. prosinca 2022. (stranica 4 spisa), ali i iz iskaza zastupnika po zakonu stranaka. Iz navedenog je vidljivo da je zadovoljena prva pretpostavka za postavljanje novčanog zahtjeva u visini troškova otklanjanja nedostataka jer je i sam tuženik pristao na plaćanje tih troškova ako netko drugi otkloni eventualne nedostatke koji su nastali kao posljedica njegovih radova. Međutim, da bi tužitelj postavio zahtjev u obliku novčanog iznosa koji odgovara troškovima otklanjanja nedostataka, on je bio dužan dokazati i da su ti nedostaci otklonjeni kao i činjenicu da su mu uslijed otklanjanja tih nedostataka nastali upravo (utuženi) troškovi (tako i Visoki trgovački sud u odluci poslovni broj Pž-5729/2019-2 od 24. studenoga 2020.). U tom kontekstu se napominje da tužitelj, osim što nije dokazao da mu je nastala šteta jer nije dokazao da je njegova imovina umanjena upravo za utuženi iznos, on nije dokazao ni da je zaista bio izložen troškovima sanacije upravo u onom iznosu kojeg je utvrdio vještak. Naime, vještak je nakon uviđaja na licu mjesta u postupku pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-1/23 utvrdio koliko bi iznosila vrijednost radova za sanaciju soboslikarskih i ličilačkih radova, međutim, tužitelj nije dokazao, niti je dokazivao kolike je on troškove pretrpio radi izvođenja soboslikarskih i ličilačkih radova kojima je (putem treće osobe) vršio popravke iza tuženika. Tužitelj tijekom postupka nije ni isticao koliki su mu stvarni troškovi nastali uslijed angažiranja drugog izvođača niti je predlagao dokaze na okolnosti visine nastalih troškova, a što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a i u skladu sa postavljenim tužbenim zahtjevom. Drugim riječima, vještačenje provedeno u postupku osiguranja dokaza ne predstavlja dokaz o stvarnim troškovima koje je tužitelj pretrpio uslijed uklanjanja (eventualnih) nedostataka u radovima izvedenim od strane tuženika, a da bi ostvarivao to svoje (sekundarno) pravo iz odredbe čl. 610. st. 3. ZOO-a tužitelj je dužan dokazati stvarni trošak koji je u uzročno posljedičnoj vezi s nedostacima u izvedenim radovima, a koje je nedostatke otklonio po drugom izvođaču. Provedeno vještačenje nije ni dokaz visine nastale štete jer ono ne daje odgovor na pitanje je li tužiteljeva imovina doista umanjena za vrijednost utvrđenu vještačenjem. Zato je ostalo otvoreno pitanje koliki je trošak ili štetu pretrpio tužitelj i u tom smislu koliko je on doista platio drugom izvođaču kako bi otklonio nedostatke u radovima tuženika i izvršio odgovarajuće popravke, a dužnost dokazivanja navedenih činjenica bila je na tužitelju.

11. Tužitelj nije imao dokaznih prijedloga na okolnosti stvarnih troškova uklanjanja nedostataka koje je platio trećoj osobi, niti je ima dokaznih prijedloga na okolnosti umanjenja njegove imovine uslijed protupravne tuženikove radnje pa je zato, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 221. a ZPP-a njegov tužbeni zahtjev odbijen. Tužitelj u ovom postupku nije dokazivao stvarne troškove i štetu već nedostatke u radovima tuženika i iznos potreban za njihovu sanaciju koji ne predstavlja ni stvarne troškove ni stvarnu štetu za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio. Zato je odlučeno kao u točki I. izreke presude. Ovdje se dodaje da sud nije posebno cijenio kvalitetu nalaza i mišljenja vještaka jer u nedostatku (predloženih) dokaza koji se tiču stvarno nastalih troškova ili stvarno nastale štete, izostala je potreba ocjene navedenog dokaza. S druge strane, iz iskaza stranaka (tužitelja) nije se moglo s izvjesnošću zaključiti o stvarnim troškovima ili šteti koju je tužitelj (eventualno) pretrpio).

12. Odluku o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke) sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženici imaju pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 220,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa u vezi sa čl. 40. Tarife) te za pristup ročištima od 27. lipnja 2024., 8. svibnja 2025. i 9. svibnja 2025. (Tbr. 9. t. 1. u vezi sa Tbr. 40. Tarife) te iznos od 100,00 eura za pristup ročištu za objavu presude (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 980,00 eura. O kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 151. st .3. ZPP-a u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a. Zato je odlučeno kapo u točki II. izreke presude.

13. Zahtjev tuženika za naknadu troškova na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu i na presudu je odbijen jer tuženicima ti troškovi nisu nastali s obzirom na uspjeh u sporu (odgovor na tužbu) te s obzirom na činjenicu prema kojoj tužitelj ovaj postupak nije pokrenuo (pristojba na presudu), a u smislu odredbe čl. 3. st. 2. i čl. 4. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23). Zato je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.