Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-191/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Martini Furlan Marjanović, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB:37120416755, zastupan po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, pod poslovnim brojem Pr- 45/2022-10 od 3. travnja 2025., u sjednici vijeća održano 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, pod poslovnim brojem Pr-45/2022-10 od 3. travnja 2025. u dijelu točke I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo utvrditi da je otkaz ugovora o radu koji je zaključen između tužiteljice ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB:37120416755, dana 01.06.2015. koji je otkaz tužiteljici ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dan Odlukom o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28.9.2018.g. tuženika RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB:37120416755, potvrđen odlukom tuženika odgovor poslodavca na prigovor radnika na Odluku o otkazu ugovora o radu od 24.10.2018.g., nedopušten ( točka I. 1.).

1.1. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za raskid ugovor o radu sklopljen 01.06.2015. između tužiteljice ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB: 37120416755, sa danom 24.03.2019. ( točka I.2.) te zahtjev da se tuženiku RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB: 37120416755, naloži da tužiteljici ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prizna i uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa do zaključno sa 24.0 3.2019., u roku od 15 dana ( točka I.3. izreke) te njen zahtjev za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 2.282,70 eura bruto sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana uz zahtjev za naknadu troškova postupka ( točka I.4. i 5. izreke).

1.2. U odluci pod II. naloženo je tužiteljici ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku RABO d.o.o. Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, OIB: 37120416755, naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.125,00 eura (tisućustodvadesetpeteura) u roku od 15 dana, dok je u odluci pod točkom III. za vše zatraženo njegov zahtjev za naknadom parničnog troška od 225,00 eura (dvjestodvadesetpeteura), odbijen kao neosnovan.

1.3. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je pak preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka kojom je naloženo tužiteljici naknaditi troškove postupka tuženiku, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijan presuda u tom dijelu preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik je odgovorio na žalbu tuženika te osporio navode žalbe i predložio žalbu tužiteljice odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a prvostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a koje navode tuženik temelji na tvrdnji da su izneseni razlozi u suprotnosti s provedenim dokazima pri čemu je ocjena provedenih dokaza provedena na način upravo onako kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP-a, a ocjena provedenih dokaza po žaliteljice, koja je različita od ocjene dokaza po prvostupanjskom sudu , ne dovodi do navedene bitne povrede.

5. Predmet konkretnog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, za sudski raskid ugovora o radu, isplatu naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu i isplatu troškova postupka.

6. Iz raspravne građe u bitnom proizlazi:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu radnika u poljoprivredi temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.06.2015.,

- da je tuženik dana 28. rujna 2018. donio Odluku o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu sklopljenom dana 01.06.2015. iz razloga jer radnica zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, uz pravo na otkazni rok, na razmjerni dio korištenja godišnjeg odmora za 2018. i prava na otpremninu,

- da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, niti djeluje sindikat,

- da je tuženik nakon redovnog zdravstvenog pregleda tužiteljice dana 11. srpnja 2018. zbog utvrđene nesposobnosti pod točkom 16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ broj 5/84 i i 71/2014- u daljnjem tekstu: Pravilnik)), istu premjestio sa poslova radnika u poljoprivredi na rad u hladnjači,

- da je tužiteljici na izvanrednom zdravstvenom pregledu dana 25. rujna 2018. nakon što joj je pozlilo na radu u hladnjači, utvrđena nesposobnost za rad i za poslove pod točkom 18. Pravilnika,

- da je tužiteljica nakon redovnog zdravstvenog pregleda prema Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 11. srpnja .2018. za poslove radnika u poljoprivredi određene Pravilnikom, zdravstveno sposobna za točku 1., 17., 18., 53. i 54., a nesposobna za točku 16. Pravilnika,

- da je tužiteljica nakon izvanrednog zdravstvenog pregleda prema Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 25. rujna .2018. za poslove radnika u poljoprivredi određene Pravilnikom, zdravstveno nesposobna i za točku 18. Pravilnika,

- da tužiteljica na ocjene zdravstvene sposobnosti nije uložila pisani prigovor drugostupanjskom povjerenstvu pri Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.

7. Temeljem navedenih utvrđenja, koja žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju, budući su ista zasnovana na valjanoj ocjeni svih izvedenih dokaza i to svakog zasebno tako i u njihovoj ukupnosti kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, polazeći od sadržaja od strane tuženika dostavljenog Pravilnika o sistematizaciji i popisu poslova tuženika, sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice jer je smatrao utvrđenim kako je tužiteljica zdravstveno nesposobna za obavljanje poslova radnog mjesta, a tuženik osim poslova radnika u poljoprivredi, te na pakiranju i skladištenju voća u hladnjači, kontraindiciranih njenom zdravstvenom stanju, nije imao mogućnost rasporediti tužiteljicu na drugo radno mjesto koje bi odgovaralo struci, kvalifikacijama i zdravstvenom stanju tužiteljice, a koje po zadanom broju izvršitelja već nije bilo popunjeno.

8. Naime, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi kako tuženik obzirom na sadržaj Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti, koje je steklo svojstvo pravomoćnosti u smislu odredbe članka 7. točka 6. Pravilnika o poslovima na kojima radnik može raditi samo nakon prethodnog i redovnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti („NN“ broj 70/10. - dalje: Pravilnik), a imajući u vidu Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, nije imao mogućnosti tužiteljici ponuditi neko drugo radno mjesto u svojoj organizaciji na kojem bi mogla obavljati poslove sukladno svojoj zdravstvenoj (ne)sposobnosti. Pored navedenog, kada tužiteljica nije navela niti jedno određeno slobodno radno mjesto na koje ju je tuženik mogao rasporediti za rad u odnosu na njenu zdravstvenu (ne)sposobnost u trenutku kada joj je otkazao ugovor, s pravom prvostupanjski sud upućuje na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1818/2010-2 od 16.02.2011., prama kojoj poslodavac nije dužan dokazivati negativnu činjenicu: da tužiteljicu nije mogao zaposliti na drugim poslovima, odnosno da ju nije mogao obrazovati ili osposobiti za rad na drugim poslovima Naime, u sporu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu po tužbi radnika, na poslodavcu je teret dokaza samo u pogledu postojanja opravdanog razloga za otkaz, dok ostale činjenice o kojima ovisi nedopuštenost otkaza treba, u skladu s odredbom čl. 135. st. 1. ZR-a, kao i općoj odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazati radnik (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 212/2016-2 od 24.04.2019.). I na koncu prvostupanjski sud ukazuje kako sadašnjim uvjetima u gospodarstvu, a radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i opstanka na tržištu, poslodavac ima pravo očekivati i tražiti od svakog radnika da izvršava ono na što se ugovorom o radu obvezao.

9. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za donošenje pobijane odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog razloga predviđenih odredbom člankom 115. st.1. točka 2. tada važećeg Zakona o radu („Narodne novine broj 93/14 i 127/17- dalje:. ZR)

10. Naime, glede razloga otkazivanja prvostupanjski sud polazi od sadržaja citirane odredbe članka 115. st.1. toč.2. ZR-a, prema kojoj je osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu takva vrsta otkaza koja je izričito predviđena za situaciju kada radnik ne može uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa bez ikakve svoje krivnje jer su u njegovim sposobnostima ili osobinama nastale određene trajne promjene koje ga u tome onemogućavaju.

11. Tužiteljica u žalbi ističe kako prvostupanjski sud nije dao jasno obrazloženje koje to trajne sposobnosti odnosno osobine tužiteljica nema, a koje bi opravdale predmetni otkaz ugovora o radu.

12. Naime, iz sadržaj predmetne Odluke o redovito osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. rujna 2018. proizlazi da je tuženik tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu radnika u poljoprivredi dao osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog dana 01. lipnja 2015., jer radnica zbog svojih trajnih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa uz pravo na otkazni rok na razmjerni dio korištenja godišnjeg odmora za 2018. i prava na otpremninu.

13. U obrazloženje pobijane odluke poslodavca tako se navodi kako je poslodavac- tuženik poštujući zakonsku obvezu utvrđivanja zdravstvene sposobnosti radnika za obavljanje ugovorenih poslova sukladno članku 63. i 64. Zakona o zaštiti na radu, uputio radnicu, ovdje tužiteljicu, na zdravstveni pregled kod izabranog specijalista medicine rada koji je utvrdio da radnica s obzirom na njeno zdravstveno stanje nije sposobna za obavljanje težih fizičkih poslova, niti za obavljanje poslova kod kojih je izložena fizikalnim ili kemijskim štetnostima (što uključuje i nepovoljnu mikro klimu) sukladno članku 3. točka 16. i 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada.

14. Prema dostavljenom Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika koje je izdala Ustanova za zdravstvenu skrb dr. Špiranović za medicinu rada i športa Osijek dana 25. rujna 2018., proizlazi da je, zdravstveno sposobna za točku 1., 17., 53. i 54., a nesposobna za točku 16. i 18. Pravilnika, koje činjenice u odnosu na zdravstvenu sposobnost tužiteljica ne spori ni u svom izričitom izjašnjenju na ročištu za glavnu raspravu pred sudom prvog stupnja od 4. ožujka 2025.

15. Naime, saslušan u ovom postupku u svojstvu svjedoka dr. SA za medicinu rada i športa u svom iskazu objašnjava kako bi kod tužiteljica da je nastavila raditi kao radnik u poljoprivredi na dotadašnjim radnim mjestima, došlo do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, a upravo je i cilj liječničkog pregleda da se to spriječi.

15.1. Tako članka 3. točka 16. citiranog Pravilnika podrazumijeva teži fizički rad, dizanje i prenošenje tereta od 15 kg i duži nepovoljni položaj kao što je čučanj, a na temelju dodatne dokumentacije, prema navodima svjedoka donesena je ocjena da je tužiteljica nesposobna za rad i pod točkom 18. Pravilnika, što podrazumijeva mikro i makro klimu (rad na vlazi, vruće, hladno), s obzirom da radi kod poslodavca i u hladnjači.

16. Naime, u postupku nije bilo sporno da je tuženik tvrtka koja se bavi proizvodnjom, skladištenjem, pakiranjem, otpremom i prodajom voća kroz dvije ključne stvari: radom u voćnjaku i u hladnjači, koje poslove je obavljala tužiteljica kao radnik u poljoprivredi, tijekom cijele godine, a koji poslovi se obavljaju vani kroz paralelno obavljanje preko 50- tak aktivnosti u godini, time da je utvrđeno kako u proizvodnom procesu ne postoji mogućnost da određeni radnik može obavljati samo određene aktivnosti u tom procesu.

16. U odnosu na poslove za koje je tužiteljica prema Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti zdravstveno sposobna za točku 1., 17., 53. i 54. citiranog Pravilnika, sud osnovom dostavljene dokumentacije Pravilnika o sistematizaciji poslova ( prilog podneska tuženika od 8. veljače 2021) i kazivanja zz tuženika, utvrđuje da tužiteljica nikada nije upravljala, a niti je tehnički i stručno osposobljena za rukovanje i upravljanje strojevima i uređajima na mehanizirani pogon, što ista ni ne osporava. Naime, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika KA, proizlazi da radnik u poljoprivredi pri obavljanju poslova vezano za npr. voćarstvo obavlja teške fizičke poslove s rukama koji čine 90% rada u voćnjaku, jer ti poslovi nisu mehanizirani. U odnosu na točku 17. Pravilnika, sud osnovom i dostavljene dokumentacije spisa, utvrđuje da se poslovi koji se izvode na visini obavljaju samo u voćnjaku i povezani su s točkom 16. jer se i na visini rade isti poslovi kao i sa tla (rezidba i berba), pa bi stoga opterećenje za leđa i tijelo tužiteljice bilo isto kao i na poslovima pod točkom 16. u odnosu na koje je tužiteljica proglašena nesposobnom. U odnosu na poslove iz točke 53. i 54. sud pak utvrđuje da iste obavljaju tehnolozi i traktoristi u prskanju voćnjaka traktorima, koje poslove tužiteljica nije nikada radila, što je nesporno i kako iskazuje svjedok PA a te poslove obavljaju diplomirani inženjeri agronomije na strojevima, za koje poslove tužiteljica nije obučena, a niti kvalificirana.

16.1. U odnosu pak na poslove u administraciji, iz Pravilnika o sistematizaciji i popisu poslova tuženika, proizlazi da osim poslova radnika u poljoprivredi, te na pakiranju i skladištenju voća u hladnjači, ne postoji niti jedno radno mjesto kod tuženika koje bi odgovaralo struci, kvalifikacijama i zdravstvenom stanju tužiteljice, a koje po zadanom broju izvršitelja već nije bilo popunjeno.

17. Stoga s pravom sud utvrđuje da tuženik nije imao mogućnosti tužiteljici ponuditi neko drugo radno mjesto u svojoj organizaciji na kojem bi mogla obavljati poslove sukladno svojoj zdravstvenoj (ne)sposobnosti. Pored navedenog, kada tužiteljica nije navela niti jedno određeno slobodno radno mjesto na koje ju je tuženik mogao rasporediti za rad u odnosu na njenu zdravstvenu (ne)sposobnost u trenutku kada joj je otkazao ugovor, s pravom prvostupanjski sud ukazuje kako tuženik nije niti mogao dokazivati negativnu činjenicu da tužiteljicu nije mogao zaposliti na drugim poslovima, odnosno da ju nije mogao obrazovati ili osposobiti za rad na drugim poslovima (tako u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1818/2010- 2od 16.02.2011. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 212/2016-2 od 24.04.2019.).

17.1. Utoliko su u tom pravcu neosnovani žalbeni navodi tužiteljice pri čemu je naglasiti kako je u konkretnom slučaju tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu na temelju odredbe članka 115. st. 1. toč. 2. ZR-u , za koju vrstu otkaza zakonodavac predviđa dvije pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene;

-da radnik ne može uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa,

- i da uzrok neizvršavanja obveza jesu trajne osobine ili sposobnost radnika.

18. Pri tom, pojam trajnosti treba shvatiti u relativnom smislu i to kao prognozu sposobnosti i osobina radnika ograničenu na određeno buduće razdoblje odnosno privremena, kratkotrajna i promjenjiva nemogućnost obavljanja rada upravo radi takvih osobina i li sposobnosti ne bi bila dopuštena osnova za osobno uvjetovano otkazivanje, o čemu govori u svom iskazu tijekom postupka saslušani dr. SA za medicinu rada i športa.

19. Kako tužiteljica nema potrebnu radnu sposobnost za navedeno radno mjestu to je tuženik zakonito otkazao jer ta okolnost predstavlja trajnu nesposobnost zbog koje tužitelj nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa te su pogrešni navodi da razlog za osobno uvjetovani otkaz može biti samo bolest trajnog karaktera ( pravni stav zauzet i u odluci Žs u Zagrebu,GžR-1475/14 od 9.12.2014. ).

20. Osim toga i sama tužiteljica nije sporila činjenicu kako nije u stanju obavljati poslove svog dotadašnjeg radnog mjesta, koji se sastoje od dizanja i manipulacije težim teretima i radu na visini ali da može obavljati one poslove koje ista isključuju odnosno koja su navedena u citiranom Uvjerenju o njenoj zdravstvenoj sposobnosti, koje nikada nije pobijala uz opravdanje svojim zdravstvenim stanjem, pa je i po ocjeni ovoga suda opravdano poslodavac otkazao osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici ( pravni stav izražen i u odluci Žs u Zagrebu,GžR-1389/15od16.2.2016.).

20.1. Stoga ovaj sud prihvaća kao pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da činjenica koja proizlazi iz pregledanog Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika, u kojoj je specijalist medicine rada dr. SA naveo kategoriju „nesposoban“, ukazuje na zaključak da tužiteljica kao radnik ne može obavljati poslove za koje je sklopila Ugovor o radu, jer bi takav rad mogao dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja radnika koje bi moglo dovesti do invalidnosti. Naime, radi se o obrascu RA-2, koji ispunjava i ovjerava liječnik medicine rada, i u kojem se upisuju ocjena zdravstvene sposobnosti: “sposoban, privremeno nesposoban, nesposoban”. Upravo iz ovih razloga tuženik je dao tužiteljici osporavani otkaz ugovora o radu, jer se taj Ugovor više ne može izvršavati, bez krivnje radnika, a ne radi se o tome da je kod tužiteljice utvrđena invalidnost ili trajna profesionalna nesposobnost, jer to može utvrditi samo nadležno tijelo, što kod tužiteljice nije slučaj.

20.2. U navedenom pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je tuženik koji opravdano ima očekivanja da će njegov radnik moći obavljati poslove radnog mjesta za koji je sklopljen ugovor o radu, tužiteljici dao otkaz ugovora o radu upravo zbog toga što taj ugovor više ne može izvršavati, jer je imao opravdani razlog za osobno uvjetovani redoviti otkaz (bez krivnje radnika). Dakle,. otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dat suprotno odredbi čl. 115. st. 1. točka 2. ZR-a, već je u skladu i s odredbom čl. 36. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018.), a nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 40. st. 1. i čl. 41. st. 1. ZR-a.

21. . Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a, radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu, 13. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica