REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1452/2023- 45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja MV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnik Darko Goljak iz Karlovca, protiv tuženika RV iz [adresa],, OIB [osobni identifikacijski broj], poradi utvrđenja , nakon održane glavne i javne rasprave 08. svibnja 2025.. godine, u nazočnosti tužitelja te opunomoćenika stranaka, dana 13. lipnja 2025.godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja MV koji glasi:
" I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 22.12.2006. godine između tužitelja MV iz [adresa], kao darodavatelja, i tuženog RV iz [adresa], kao daroprimatelja, koji je ovjeren po javnom bilježniku Milanu Gliboti u Zagrebu dana 22.12.2006. godine pod brojem OV-19418/06, te se nalaže Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u pogledu nekretnine,
i to 71. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-71) stan broj 11 na I (prvom) katu, ravno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 60,95 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koji stan se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] JV od 914 m2, STAMBENA ZGRADA br. 2, br. 4 i br. 6 od 914 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjižbom prava suvlasništva u ½ dijela na ime tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što je tuženi EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platež tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškova ovog parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tuženiku MV naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku LV u svoti od 2.640,46 euru roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi od 2. ožujka 2023. godine tvrdi da je tuženik suvlasnik u 1/2dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ovog suda i to 71. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-71) stan broj 11 na I (prvom) katu, ravno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 60,95 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koji stan se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] JV od 914 m2, STAMBENA ZGRADA br. 2, br. 4 i br. 6 od 914 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je stekao na osnovi ugovora o darovanju od 22. prosinca 2006. godine od tužitelja koji je ovjerio svoj potpis na ugovoru pod brojem Ov-19418/06 istog dana kod javnog bilježnika Milana Glibote u Zagrebu te je tuženik u to vrijeme imao 11 godina i nekretnina mu nije predana u posjed, jer je živio sa svojom majkom u [adresa] te je ugovor o darovnaju proveden u zemljišnim knjigama na osnovi ovosudnog rješenja poslovni broj Z-13853/2022 i suprotan je odredbi čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu te čl. 482 Zakona o obveznim odnosima i pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije riječ o realnoj predaji stvari u neposredni posjed tuženiku, već fiktivnoj i nije ugovor sklopljen u obliku javno bilježničkog akta te zahtijeva kao u tužbi tj. :
" I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 22.12.2006. godine između tužitelja MV iz [adresa], kao darodavatelja, i tuženog RV iz [adresa], kao daroprimatelja, koji je ovjeren po javnom bilježniku Milanu Gliboti u Zagrebu dana 22.12.2006. godine pod brojem OV-19418/06, te se nalaže Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u pogledu nekretnine,
i to 71. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-71) stan broj 11 na I (prvom) katu, ravno, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 60,95 m2, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, a koji stan se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] JV od 914 m2, STAMBENA ZGRADA br. 2, br. 4 i br. 6 od 914 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjižbom prava suvlasništva u ½ dijela na ime tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što je tuženi EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platež tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškova ovog parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2.Tuženik u odgovoru na tužbu od 7.ožujka 2023. godine uvodno napominje da su stranke otac i sin i priznaje stjecanje i način stjecanja predmetne nekretnine, poriče da mu nekretnina nije predana u posjed jer živi u njoj i ima prijavljeno prebivalište od 21. kolovoza 1996. godine te je u posjedu i danas, a njegova majka je u to vrijeme imala formalno prijavljeno prebivalište u [adresa], dočim je s tuženikom živjela u predmetnoj nekretnini, kao i tužitelj koji je s majkom bio s izvanbračnoj zajednici, poriče da nije bilo predaje nekretnine u posjed te navodi razne postupke između stranaka te tuženikovih roditelja poput ovosudnog postupka poslovni broj Pob- 915/19, Ps- 111/2021, Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-94/2021 i Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp 886/2022, ugovor o darovanju je valjan jer je proveden u zemljišnim knjigama, te su svi tužiteljevi navodi neosnovani posebice pozivanje na navedene zakonske odredbe jer tuženik živi u ovoj nekretnini praktično od svog rođenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.
3.Sud je proveo dokaz uvidom u ovosudne spise posloveni broj Ps-111/2021, P-10505/06, Pob-915/2019, Z-54727/2021, Z-60070/2021, Z-13853/2022, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor o darovanju nekretnine od 22. prosinca 2006. elektronični zapis iz matice rođenih za tuženika i elektronički zapis o prebivalištu NV, elektronički zapis o prebivalištu za tuženika, presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp 886/2022, tužbu Općinskom sudu u Zagrebu od 17. veljače 2021. godine, podnesak NV u postupku ovog suda poslovni broj P-10505/05 od 22. prosinca 2006. godine i rješenje ovog suda u istom predmetu od 18. siječnja 2007. godine, rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Kir-1425/16 od 03. prosinca 2016., presudu Prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp J-1920/18 od 2. lipnja 2018. godine, presudu Općinskog suda u Karlovcu K-155/2008, ovosudnu presudu poslovni broj Pob- 915/19 od 3. lipnja 2022. godine, odluku o priznanju stanarskog prava od 12. svibnja 1988. godine, tuženikov podnesak Općinskom sudu u Karlovcu poslovni broj P-94/21 i tužbu istom sudu, elektronički zapis o prebivalištu AV i FV, zapisnik Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pp - 1358/2023, preslušao stranke, te svjedoka TV, KV , ĆV i NV, a sve isprave koje je tužitelj priložio uz podnesak od 16. kolovoza 2024. godine nisu posebice ocjenjivane, jer taj podnesak nije uzet u obzir kao suprotan odredbi čl. 299 a ZPP-a kako je i odlučeno na ročištu 5. rujna 2024. godine, jer tužitelj nije zatražio odobrenje za ulaganje istoga za podnošenje očitovanja niti smatra svrsishodnim uzeti to u obzir jer su bitni dokazi radi odluke o tužbenom zahtjevu navedeni u rješenju kojim je zaključen prethodni postupak, a tuženik ovim podneskom dostavlja nepotrebne isprave.
4.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovor o darovanju predmetne nekretnine 22. prosinca 2006. godine dok je tuženik još bio malodoban te ga je u njegovo ime potpisala svjedokinja NV tj. majka, te je istog dana tužitelj ovjerio svoj potpis na tom ugovoru putem javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba pod brojem Ov-19418/06 kojim ugovorom je tužitelj darovao ½ predmetne nekretnine tuženiku, te nije prijeporno da je tužitelj na osnovi tog ugovora uknjižen kao suvlasnik u tom dijelu na predmetnoj nekretnini, što je sve utvrđeno uvidom u taj ugovor i izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao što nije prijeporno da je tuženik rođen **.**.1995. te da NV je od 14. siječnja 1994. do 17. lipnja 2015 prijavila prebivalište u [adresa], zatim do 18. studenog 2015. godine u Milni te od toga dana nadalje u [adresa], kao i da tuženik ima prijavljeno prebivalište od 21. kolovoza 1996. u [adresa], što je utvrđeno uvidom u elektronički zapis iz matice rođenih te elektroničke zapise o prebivalište tuženika i ovog svjedoka. Također nije prijeporno da je tužitelj prigovorio ovosudnom rješenju poslovni broj Z-13853/22 od 14. ožujka 2022. na osnovi kojeg je tuženik uknjižen kao suvlasnik predmetne nekretnine te je isti odbijen ovosudnim rješenjem od 28. prosinca 2022. godine, zatim se žalio te je i ta žalba odbijena rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž zk- 138/2023, a sve to zato jer je ugovor kao privatna isprava bio podoban za provedbu u zemljišnim knjigama te se odredba čl. 53 st. 1 Zakona o javnom bilježništvu ne primjenjuje s obzirom da je tuženik tako stekao imovinu, što je i sve utvrđeno uvidom u taj spis.
6.Konačno nije prijeporno da su odnosi stranaka poremećeni što je utvrđeno uvidom u presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp 866/2022 kojom je tuženik oslobođen optužbe da bi počinio psihičko nasilje u obitelji na tužiteljevu štetu po čl. 10. st. 1 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a nije prijeporno da su poremećeni odnosi tužitelja i svjedoka NV što je i utvrđeno uvidom u rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Kir- 1452/16 od 3. prosinca 2016. godine i presudu Prekršajnog suda u Splitu PPJ-1920/18 od 2. lipnja 2018. godine i Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-155/2018 od 20. svibnja 2021, a i zapisnika Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pp 1358/2023, od 28. rujna 2023. godine gdje su okrivljeni upravo ove stranke i svjedokinja M, a tako proizlazi iz iskaza stranaka i svjedokinje NV, kao i svjedokinje ĆV.
7.Na osnovi odredbe čl. 482, st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 - 155/23) ugovor o darovanju bez pravne predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave, a na osnovi odredbe čl. 53. st. 1.3. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93–57/02) je propisano da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimcu.
8.Odredbom čl. 15 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96- 52/25 ) je propisano da samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju, taj posjed može priječi na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar, isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu stvar, dočim je odredbom čl. 10. st. 3. istog Zakona propisano da kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik,zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik, ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojem je prema drugom ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi , (posredni posjednik).
9.Točno je da je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je odredba čl. 482 st. 2 Zakona o obveznim odnosima prisilne naravi i ne trpi nikakve iznimke zbog čega je ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed ništetan ( primjerice Rev 3196/2009-3 od 21. ožujka 2024).
10.Prijeporno je stoga je li predmetni ugovor o darovanju bio realan tj s predajom u posjed ili suposjed ii je pak bio konsenzulan, bez te prave predaje.
11.Dakle, tuženik ima prijavljeno prebivalište u predmetnom stanu od 1996. godine, dočim je svjedokinja NV imala prijavljeno prebivalište u [adresa] od 1994-2015. godine, zatim kratko 2015. godine u Milni, a onda opet u [adresa].
12.No, sud prihvaća iskaze svjedoka R i NV o poremećenim odnosima tužitelja i svjedokinje NV kao i ostatka obitelji tj. tuženika i svjedokinje R, sina i kćeri prethodno navedenih, kao uvjerljive s obzirom nenavedene isprave iz kaznenih i prekršajnih postupka te da su se ti odnosi pokušavali i popraviti raznim dogovorima, kako ove dvije svjedokinje iskazuju i to glede dogovora oko svih nekretnina u [adresa] i [adresa], a u svezi s ovosudnim postupcima poslovni brojevi P-10505/06gdje je svjedokinja NV tužila ovdje tužitelja radi utvrđenja vlasništva predmetnog stana, koja tužba je povučena i P-Ob-915/2019, gdje j ista svjedokinja opet tužila ovdje tužitelja radi utvrđenja da je 1/2 dijela predmetnog stana bračna stečevina i pravomoćno je prihvaćen taj tužbeni zahtjev.
13.Ti su iskazi ove dvije svjedokinje uvjerljivi s obzirom na to da imaju uporišta u svima navedenim postupcima i ispravama, neovisno o tomu što obje iskazuju da u nikakvim odnosima s tužiteljem, dakle očito je da su ti odnosi poremećeni i sada, dočim su u dobrim odnosima s tuženikom te takav poremećaj odnosa ne utječe na vjerodostojnost iskaza obje svjedokinje zbog povezanosti njihovih iskaza s navedenim ispravama.
14.Tako je nadalje uvjerljiv i dio iskaza ove dvije svjedokinje da su svi u obitelji imali ključeve predmetnog stana, neovisno gdje bi svjedokinja NV i tuženik živjeli dok je bio maloljetan i kretao se s njom kad bi odnosi ove svjedokinje i tužitelja bili poremećeni i dok je izbjegavala odnose s tužiteljem te boravila u [adresa] koje nekretnina je njena obiteljska baština ili dok je boravila u lastovskoj 9 kod brata, gdje ima prijavljeno prebivalište od 1994. godine uglavnom, sve zbog razloga koje su ove svjedokinje navele, tj. zbog poremećenih odnosa tužitelja i svjedokinje NV.
15.Također svjedok KV, znanac stranaka, potvrđuje, koliko on znade u tom svojstvu, iskaze svjedokinja R i NV da je taj predmetni stan stekla majka svjedokinje NV i da je ova svjedokinja ostala u stanu, a kasnije se je uselio tužitelj te su dobili dvoje djece tj. tuženika i svjedokinju R, a potvrđuje i da su se tužitelj i svjedokinja NV selili riječima "bili s malo sim, malo tam", a i da je svjedokinje R živjela u predmetnom stanu dok se nije udala, koji iskaz je uvjerljiv, jer je podudarani iskazima ovih dviju svjedokinja i onom svjedoka TV, a sa svima je u dobrim odnosima
16.Nadalje, svjedok TV, bivši muž svjedokinje R, nije u svađi ni s kim od stranaka, potvrđuje svojim iskazom da je svjedokinja R živjela u predmetnom stanu do 2007. godine, jer se je oženio njom 2008. godine, a nakon što je ona otišla iz ovog stana, u njega su se uselili svjedokinja NV i tada još maloljetni tuženik, što je sve opazio budući je dolazio u taj stan, a koji iskaz je prihvatljiv kao podudaran iskazima ostalih svjedoka i nema vidljivo interesa za bilo čiji uspjeh u postupku.
17.Tako je prihvaćen tuženikov iskaz kao podudaran iskazima ovih svjedoka u bitnim činjenicama stanovanja, s tom što je očito pogriješio u procjeni svoje dobi kod sklapanja ugovor o darovanju, jer je on sklopljen 2006. godine, kad je imao oko 11 godina, a ne 8, budući jer rođen 1995. godine te stoga nije imao 10 godina kad su se poremetili odnosi u obitelji i počele selidbe u [adresa] i [adresa], već je bio stariji, sukladno iskazima svjedokinja R i NV, a koja pogrješka u godinama je razumljiva s obzirom da je tad bio maloljetan te zbog proteka vremena od tada do iskaza.
18.Stoga nije prihvaćen tužiteljev iskaz u dijelu bitnih činjenica kao nedokazan i neuvjerljiv.
19.Dakle, ocjenom svih ovih dokaza supa i pojedinačno, sud zaključuje d zbog svih ovih okolnosti poremećenih odnosa u obitelji, kao i činjenice da je obitelj zasnovana u predmetnom stanu i da tuženik jest bio maloljetan u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju i slijedio je majku tj svjedokinju NV u selidbama u [adresa] i lastovsku 9 te unatoč tomu što 2006. godine očito nije više zbog poremećenih odnosa tužitelja i ove svjedokinje stanovao u predmetnom stanu, već privremeno drugdje, kao i uzevši u obzir da mu je tužitelj otac, sud zaključuje d je tuženik živio u zajedničkom kućanstvu s tužiteljem do poremećaja odnosa, a kasnije se nakon iseljenja svjedokinje R iz predmetnog stana tj kad je tuženik postao punoljetna opet vratio živjeti u ovaj stan, kao i da su svi u obitelji imali ključeve ovog stan, što je i logično s obzirom da se je iselio iz njega kad je došlo do poremećaja, a nastavio je živjeti s majkom tj svjedokinjom NV u blizini tj lastovsko 9 i [adresa] te da je u stanu živjela njegova sestra tj. svjedokinja R, s kojom je u dobrim odnosima.
20.Stoga sud ocjenjuje da je ovdje riječ o o darovanu s predajom u posjed tj suposjed (realno), jer stanovanje ne mora biti neprekinuti život na istom mjestu, posebice kad su obiteljski odnosi toliko poremećeni kao u ovom slučaju i uzrokuju stalne selidbe, mogućnosti dogovora tuženikovih roditelja tj tužitelja i svjedokinje NV o načinu rješavanja odnosa i imovine uz neprekidne kaznene i prekršajne postupke, a za to vrijeme je tuženik maloljetan i pod zakonskim je zastupništvom roditelja. Naime, neovisno o tomu gdje je tuženik trenutačno boravio u vrijeme sklapanja ovog ugovora o darovanju, bitno je da je obitelj zasnovana upravo u predmetnom stanu i da je tuženik s roditeljima i sestrom živio u njemu dok se odnosi njegovih roditelja nisu poremetili, kao što je bitna činjenica i da su svi članovi ove obitelji imali ključeve predmetnog stana i da im je bio dostupan te je bino i da se je tuženik vratio u stan nakon iseljenja svjedokinje R, koja je po dogovoru i odobrenju roditelja tamo živjela sama tijekom studiranja, a tuženik se je vratio nakon toga u taj stan kad je mogao živjeti samostalno ili s majkom, ovisno o svojoj dobi te tužitelj sve do pokretanja postupka pred ovim sudom poslovni broj Ps-111/2021 u lipnju 20'21. godine nije zahtijevao predaju u posjed , zbog čega sud ocjenjuje da je taj stan bio dostupan tuženiku i da se tužitelj nije protivio njegovom useljenju nakon što je iz njega izašla tuženikova sestra svjedokinja R i to gotovo 14 godina, što očito ukazuje da tužitelj jest smatrao da je ova nekretnina u suvlasništvu tuženikovom i da tuženik ima posjed stana. Pri tomu, tužitelj je ovaj postupak radi predaje u posjed pokrenuo oko dvije godine nakon što je svjedokinja NV pokrenula ovosudni postupak poslovni broj P Ob-915/2019 radi utvrđenja bračne stečevine protiv tužitelja, kojim je zahtijevala utvrđenje svog suvlasništva na predmetnom stanu u 1/2 dijela, koliko je preostalo tužitelju nakon sklapanja ovog ugovora o darovanju i uspjela pravomoćnom presudom na kraju te je očito tužitelj ovim postupkom poslovni broj Ps-111/2021 pokušao utjecati na ishod postupka radi utvrđenja bračne stečevine, neuspješno.
21.Tako i Županijski sud u Splitu, Gžp-770/2014-2 (Anon VSRH).
22. Dakle, kako je predmetni stan predan u posjed tuženiku, tj ovdje u suposjed, jer je tužitelj ostao suvlasnik do pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P Ob-915/2019, a tko je točno i koliko te kada koristio predmetni stan i živio u njemu je ovisilo o poremećenosti odnosa tužitelja i svjedokinje NV te njihovim dogovorima oko uređivanja obiteljskih i imovinskih odnosa, dočim je stan bio dostupan svima, budući su svi u obitelji imali ključeve stana i u njemu živjeli ovisno o tim dogovorima, a i logično je da su te ključeve imali svi u obitelji, jer su tamo tužitelj i svjedokinja NV zasnovali obitelj i živjeli do poremećaja odnosa i nastavili koristiti taj stan za potrebe svoje i svoje djece, kao što su i djeca tj svjedokinja R te tuženik koristili stan za svoje potrebe stanovanjem, u očitom dogovoru s roditeljima, a nema dokaza da bi tuženik nasilno ušao u taj stan, što bi bilo logično kada ne bi imao posjed tj suposjed, sud ocjenjuje da nije osnovano tužiteljevo pozivanja na odredbu čl. 482, st. 2. Zakona o obveznim odnosima, već je dovoljno za valjanost ovog ugovora o darovanju što je tužitelj ovjerio svoj potpis na njemu, a to vrijedi i za odredbu čl. 53, st. 1, t. 3. Zakona o javnom bilježništvu. te je tužbeni zahtjev odbijen.
23.Na osnovi odredbe čl. 154, st. 1. Zakona o parničnom postupku, u svezi s tbr. 7,8. i 9. Ot-a je sud tuženiku dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za odgovor na tužbu, podneske 4.9.2023, 6.10.2023, 5.2.2024. i 18.4.2024. te svih pet ročišta po 200,00 eur svaki, za ostale podneske 2.10.2024, 28.10.2024, pod 50,00 eur svaki, što je ukupno 2.100,00 eur, uz PDV od 524,00 eur i sudsku dostavu od 15,46 eur, konačno 2.640,46 eur, a sudsku pristojbu za odgovor na tužbu ne plaća, jer je uspio u postupku u cijelosti, po odredbi čl. 4. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN118/18 i 51/239.
U Zagrebu, 13. lipnja 2025. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
DNA:
- tužitelju po opunomoćeniku
- tuženiku po opunomoćeniku
