Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Osijek

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari I. tužiteljice
V. B., OIB: ..., iz S., II. tužiteljice R. P., OIB: ..., iz Z., III. tužitelja N. B., OIB: ..., iz Z. i IV. tužiteljice M. B., OIB: ... iz D., G., svi zastupani po odvjetnicima u O. d. Š. & Š. & R. j.t.d. u Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB: ..., P. O., zastupanog po odvjetnicima u O. d. G. & p. d.o.o. u Z., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. srpnja 2023. u prisutnosti punomoćnika I. – IV. tužitelja T. Š., i punomoćnika tuženika B. N., po objavi 29. kolovoza 2023.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku A. o. d.d., OIB: ..., P. O., isplatiti, i to:

- I. tužiteljici V. B., OIB: ..., iz S., iznos od 34.507,93 EUR (slovima: trideset četiri tisuće petsto sedam eura devedesettri centa) / 260.000,00 kn 1 (slovima: dvjesto šezdeset tisuća kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- II. tužiteljici R. P., OIB: ..., iz Z., iznos od 34.507,93 EUR (slovima: trideset četiri tisuće petsto sedam eura devedeset tri centa) / 260.000,00 kn (slovima: dvjesto šezdeset tisuća kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
- III. tužitelju N. B., OIB: ..., iz Z., iznos od 34.507,93 EUR (slovima: trideset četiri tisuće petsto sedam eura devedeset tri centa) / 260.000,00 kn (slovima: dvjesto šezdeset tisuća kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
- IV. tužiteljici M. B., OIB: ..., iz D., G., iznos od 34.507,93 EUR (slovima: trideset četiri tisuće petsto sedam eura devedeset tri centa) / 260.000,00 kn (slovima: dvjesto šezdeset tisuća kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je bavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
sve u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se I. - IV. tužitelji s dijelom zakonske zatezne kamate koju potražuju
na iznos glavnice počevši od 27. veljače 2009. pa do 28. kolovoza 2023.

i

r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 2.000,00 kn na ime troška
crnine za IV. tužiteljicu M. B.

II. Nalaže se tuženiku A. o. d.d., OIB: ..., P. O., naknaditi I. tužiteljici V. B., OIB: ..., iz S., II. tužiteljici R. P., OIB: ..., iz Z., III. tužitelju N. B., OIB: ..., iz Z., i IV. tužiteljici M. B., OIB: ..., iz D., G., trošak parničnog postupka u iznosu 56.416,36 EUR (slovima: pedeset šest tisuća četiristo šesnaest eura trideset šest centi) / 425.069,06 kn (slovima: četiristo dvadeset pet tisuća šezdeset devet kuna šest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. kolovoza 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 26. veljače 2003. navode da se 28. srpnja 2002. oko 5,55
sati na lokalitetu B. J. p. na magistralnoj cesti M-17 S.-M. (B.I.H.), dogodila teška prometna nezgoda u kojoj je više osoba smrtno stradalo na način da je T. M. upravljajući osobnim vozilom reg. oznaka SB ... dolaskom na navedeno mjesto izgubio kontrolu nad vozilom i udario u stijenu, uslijed čega je vozilo odbačeno u jezero S. U toj prometnoj nezgodi smrtno je

3

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

stradao suprug i otac tužitelja V. B. koji se nalazio kao suputnik u navedenom vozilu obvezno osiguranom kod tuženika. Zbog smrti supruga i oca
tužitelji trpe teške duševne boli, a imali su i znatne materijalne izdatke, pa potražuju
od tuženika na ime naknade štete i to: I. tužiteljica V. B. za pretrpljene duševne boli zbog smrti supruga iznos od 250.000,00 kn, za nadgrobni spomenik -
paušal iznos od 40.000,00 kn, za grobno mjesto i trošak sahrane iznos od

2.000,00kn, za trošak crnine - paušal iznos od 3.000,00 kn, za trošak vijenca - paušal
iznos od 500,00 kn (ukupno 295.500,00 kn), te 2.-4. tužitelj, svaki, za pretrpljene
duševne boli zbog smrti oca iznos od 250.000,00 kn, za trošak crnine - paušal iznos
od 2.000,00 kn, za trošak vijenca - paušal iznos od 500,00 kn (ukupno 252.500,00kn)
na koje iznose potražuju i pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od
presuđenja pa do isplate, kao i trošak ovog parničnog postupka zajedno s
pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate,
sve u roku od 15 dana. U podnesku od 13. svibnja 2004. i u daljnjem tijekom
postupka tužitelji tvrde da se na razrješenje ovog slučaja kao mjerodavno primjenjuje
pravo propisano člankom 4. stavkom a. podstavkom 2. Haške konvencije o
mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 4. svibnja 1971.
(»Narodne novine - Međunarodni ugovori«, broj: 4/94.), a to je pravo države
registracije vozila koje je bliže konkretnom slučaju. Tu interpretaciju pravilne primjene
materijalnog prava temelje na autoritativnom tumačenju iz Eksplanatornog izvješća
E. W. E., izvjestitelja 11. sjednice Haške konferencije na kojoj je usvojena Haška konvencija, a prema kojem na bliske srodnike kao posredne oštećenike treba primijeniti isto mjerodavno pravo koje se primjenjuje na njihovog prednika kao
neposrednog oštećenika. Na ročištu 6. rujna 2005. IV. tužiteljica M. B. je povukla tužbu u dijelu koji se odnosi na potraživanje troška crnine. Podneskom od 31. svibnja 2023. tužitelji su, a sukladno odluci prihvaćenoj 15. lipnja 2020. na sjednici Građanskog odjela VSRH o povišenju Orijentacijskih kriterija, kao i Zakona o
uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, uskladili svoj tužbeni
zahtjev na način da sada od tuženika na ime neimovinske štete potražuju i to: I.
tužiteljica V. B. iznos od 330.000,00 kn, umanjeno za isplaćenih 70.000,00 kn =260.000,00 kn/34.507,93 EUR, II. tužiteljica R. P. iznos od 330.000,00kn, umanjeno za isplaćenih 70.000,00 kn = 260.000,00 kn / 34.507,93 EUR, III. tužitelj N. B. iznos od 330.000,00 kn, umanjeno za isplaćenih 70.000,00 kn = 260.000,00 kn / 34.507,93 EUR, IV. tužiteljica M. B. iznos od 330.000,00 kn, umanjeno za isplaćenih 70.000,00 kn = 260.000,00 kn / 34.507,93 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2009. do isplate, kao troškove ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zateznom kamatama, a sve to u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne čini spornim postojanje štetnog događaja, ali
osporava osnovanost tužbenog zahtjeva i svoju odgovornost za naknadu štete.
Osporava i tvrdnje tužitelja da je vozilom reg. oznake SB ... upravljao T. M. odnosno da se pokojni V. B. u trenutku nezgode nalazio kao suputnik u navedenom vozilu. Ovo iz razloga što iz zapisnika o uviđaju Općinskog suda II M. proizlazi da nije na pouzdan način utvrđeno tko je upravljao vozilom, a tko se nalazio na mjestu putnika. Dakle, sporno je da li je pokojni rođak tužitelja nastradao u svojstvu treće osobe ili ne. Tuženik ne čini spornom aktivnu legitimaciju tužitelja, ali osporava zatražene iznose posebno u dijelu koji se odnosi na duševne boli zbog smrti bliske osobe jer su zatraženi iznosi enormni i ne odgovaraju dosadašnjoj sudskoj praksi. U podnesku od 22. svibnja 2003. tuženik ne spori pasivnu

4

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

legitimaciju, budući je vozilo registracijskih oznaka SB ... na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske
nezgode broj ... Na ročištu 15. travnja 2004. tuženik čini nespornim da se prometna nezgoda u kojoj je nastala predmetna šteta dogodila na području R. B. i H., što znači da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti domaće pravo, već Haška konvencija o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama iz 1971. godine ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj: 4/94.), i to članak 3. Konvencije prema kojem se primjenjuje domaće zakonodavstvo države na teritoriju na kojem se dogodila nesreća. To stoga što tužitelji u ovoj parnici nisu vlasnici niti posjednici vozila, nisu žrtve koje su bile putnici, a niti žrtve koje su se nalazile izvan vozila. Status žrtve u predmetnoj nesreći ima pokojni V. B., a tužitelji u ovoj parnici ostvaruju naknadu štete samostalno ne izvodeći svoje pravo iz prava pok. V. B. Stoga tuženik drži da je Općinski sud u O. nadležan za suđenje u ovoj parnici, ali da ne može primjenjivati domaće pravo, već pravo R. B. i H.. U podnesku od 27. lipnja 2023. tuženik se protivi preinaci tužbe koju su tužitelju učinili u podnesku od 31. svibnja 2023., to iz razloga jer iz naravi i razloga preinake proizlazi da dopuštenje preinake nije svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U slučaju da sud dozvoli preinaku, ističe prigovor zastare potraživanja za preinačeni povećani glavni zahtjev (nematerijalna šteta pravična novčana naknada) i novo istaknuti sporedni tužbeni zahtjev (zakonske zatezne kamate) za razdoblje od 27. veljače 2009. pa do donošenja prvostupanjske presude.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao
Zapisnik o uviđaju Općinskog suda II M. broj: Kri: 87/02 od 28. srpnja 2002. (list 8-9, 39-40 spisa), smrtni list (list 10 spisa), izvod iz matične knjige vjenčanih (list 11 spisa), rodne listove (list 12-14 spisa), službenu zabilješku Općinskog suda II M. broj: Kri: 87/02 od 10. prosinca 2002. (list 25 spisa), ponudu J. o. d.d. od 20. siječnja 2003. (stranica 26 spisa), službenu bilješku o izvršenom očevidu prometne nezgode Policijske uprave M. broj: 162/02 od 28. srpnja 2002. (list 116 spisa), dokumentaciju (list 117-132 spisa), dokumentaciju (list 137-140 spisa), Hašku konvenciju o mjerodavnom pravu za prometne nezgode od 4. svibnja 1971. (list 146- 150 spisa), Eksplanatorno izvješće (list 151-175 spisa), Orijentacijske kriterije Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda federacije B.I.H. od 20. veljače 2006. (list 276-277 spisa), dokumentaciju (stranica 288-309 spisa) i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Drugi dokazi nisu izvođeni, budući su punomoćnici stranaka na ročištu 19.
srpnja 2023. suglasno iskazali da su izvedeni svi njihovi dokazni prijedlozi te da
nemaju daljnjih dokaznih prijedloga niti eventualno ustraju na nekima koji nisu
izvedeni.

4. Tijekom postupka tuženik J. o. d.d. Z., promijenio je naziv u A. o. d.d. Z., time da su OIB i sjedište ostali isti, a koja okolnost među strankama nije niti sporna.

5. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za naknadu neimovinske štete koja im je
nastala kada je u prometnoj nezgodi 28. srpnja 2002., na magistralnoj cesti S.- M., R. B. i H. smrtno stradao V. B., suprug I. tužiteljice i otac II. tužiteljice, III. tužitelja i IV. tužiteljice, a koji se nalazio kao putnik u

5

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

vozilu registarskih oznaka SB-... registriranom u R. H. i osiguranom policom osiguranja kod tuženika.

5.1. Iako su u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelji potraživali i
naknadu imovinske štete (trošak nadgrobnog spomenika, trošak grobnog mjesta i
sahrane, trošak crnine i trošak vijenca) na ročištu 6. rujna 2005. stranke su učinile
nespornom visinu tih vidova štete, pa je uvažavajući isto o tom dijelu zahtjeva u
dosadašnjem tijeku postupka pravomoćno presuđeno.

5.2. U odnosu na dio zahtjeva na ime troška crnine za koji je IV. tužiteljica M. B. povukla tužbu u iznosu 2.000,00 kn, valjalo je temeljem odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje u tekstu: ZPP) utvrditi tužbu za taj dio zahtjeva povučenom i odlučiti kao u izreci rješenja.

6. Nesporno je među strankama da je I. tužiteljica supruga, dok su II. tužiteljica,
III. tužitelj i IV. tužiteljica djeca pok. V. B. Nadalje je nesporno da je V. B. poginuo u prometnoj nezgodi koja se dogodila 28. srpnja 2002. u R. B. i H., da je isti hrvatski državljanin s boravištem u R. H. kao i da je vozilo registarskih oznaka SB ... u kojem se pok. V. B. nalazio na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj ... Navedeno vozilo bilo je jedino vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi. Navedena utvrđenja proizlaze i iz Zapisnika o uviđaju Općinskog suda II M. broj: Kri: 87/02 od 28. srpnja 2002., smrtnog lista, izvoda iz matične knjige vjenčanih, rodnih listova, službene zabilješke Općinskog suda II M. broj: Kri: 87/02 od 10. prosinca 2002., službene bilješke o izvršenom očevidu prometne nezgode Policijske uprave M. broj: 162/02 od 28. srpnja 2002.

7. Sporno je među strankama u kojem svojstvu se pok. V. B. nalazio u vozilu registarskih oznaka SB ... u trenutku prometne nesreće, da li u svojstvu vozača ili putnika. Naime, tijekom postupka tuženik je tvrdio da nije na pouzdan način utvrđeno tko je upravljao vozilom koje je doživjelo prometnu nezgodu i u kojem je smrtno stradao V. B. odnosno je li V. B. nastradao u svojstvu vozača ili putnika u vozilu.

7.1. Uvidom u Zapisnik o uviđaju sačinjen po sucu Općinskog suda II u M. 28. srpnja 2002. u povodu prometne nesreće koja se dogodila na lokalitetu B. J. p. na magistralnom putu M.-S. utvrđeno je da je u prometnoj nesreći sudjelovalo putničko vozilo BMW reg. oznaka SB ... iz S. B., koje je nakon udara u stijenu odbačeno u jezero S., da su se u vozilu nalazili T. M., I. B. i V. B., nastanjen u Z., da su svi na licu mjesta poginuli kao i da je prema položaju tijela nakon izvlačenja vozila iz jezera zaključeno da je vozilom upravljao T. M.

7.2. Uvidom u službenu zabilješku sačinjenu od strane suca Općinskog suda u
M. 10. prosinca 2002. utvrđeno je da ista predstavlja ispravak Zapisnika o uviđaju tog sud broj: Kir-87/02 od 28. srpnja 2002. u dijelu u koji je unijeto da je

6

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

vozilom upravljao T. M. Naime, umjesto T. M. valjalo je stajati I. Bubalo, a kako je to utvrđeno nakon izvlačenja vozila iz jezera.

7.3. Uvidom u ponudu J. o. d.d. od 20. siječnja 2003. utvrđeno je da je tuženik odštetni zahtjev ovdje tužitelja, a u svezi nezgode od 28. srpnja 2002., utvrdio pravno osnovanim i ponudio tužiteljima naknadu od 216.000,00 kn.

7.4. Uvidom u službenu bilješku o izvršenom očevidu prometne nezgode koju su
sačinili policijski djelatnici Policijske uprave M., Policijske postaje SP/BS 28. srpnja 2002., utvrđeno je da su u prometnoj nezgodi koja se dogodila u mjestu B., Općina M.-S. na magistralnoj cesti M 17 tri osobe smrtno stradale i to I. B. koji je u trenutku nastanka nezgode upravljao motornim vozilom marke BMW reg. pločica SB ..., te T. M. i V. B. koji su u trenutku nastanka nezgode bili putnici u BMW-u.

7.5. Uvidom u podnesak koji je J. o. d.d. 30. kolovoza 2006. dostavilo na spis ovoga suda posl. br. P-6/06, u kojem je vođen postupak u pravnoj stvari tužiteljice V. B. protiv tuženika J. o. d.d. radi naknade štete po osnovu police osiguranja od auto nezgode, a obzirom na prometnu nezgodu od 28. srpnja 2002. u kojoj je stradao suprug tužiteljice, utvrđeno je da je tuženik naveo kako je vozač I. B. bio pod utjecajem alkohola.

7.6. Cijeneći naprijed izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je u trenutku prometne
nesreće V. B. bio putnik u vozilu reg. oznake SB ..., a ne vozač kako to neosnovano tvrdi tuženik. Naime, tijekom očevida na licu mjesta kako od strane suda tako i policijskih službenika utvrđeno je da je vozač bio I. B., a što je i sam tuženik iznio u postupku koji se kod ovoga suda pod posl.br. P-6/06 vodi između ovdje tužitelja i ovdje tuženika u svezi istog događaja. Jednako tako tuženik je očitujući se na odštetni zahtjev tužitelja u svezi predmetne prometne nezgode tužiteljima ponudio novčanu naknadu od 216.000,00 kn, ne sporeći pri tom svojstvo pok. V. B. u trenutku pogibije. Svojstvo pok. V. B. kao putnika u vozilu tuženik uostalom priznaje u trenutku kad postiže sporazum s tužiteljima u odnosu na visinu materijalne štete.

8. Pošto se prometna nezgoda dogodila na području R. B. i H., radi se o sporu s međunarodnim elementom, slijedom čega, prije svega, valja utvrditi mjerodavno pravo koje se ima primijeniti na ovaj slučaj.
Određivanjem mjerodavnog prava koji se primjenjuje za građansku izvanugovornu
odgovornost koja proizlazi iz prometnih nezgoda na cestama bavi se Haška
konvencija o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 4. svibnja

1971. (objavljena u Službenom listu bivše SFRJ broj 26/76). koja se u R. H. primjenjuje obzirom da je Notifikacijom o sukcesiji R. H. postala strankom konvencije 8. listopada 1991. (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj: 4/94. – dalje u tekstu: Haška konvencija).

9. Primjena Haške konvencije nije sporna među strankama, već je sporno
tumačenje iste, naime, tužitelji tvrde da bi u smislu odredbe članka 4. stavka a. točke

2. Haške konvencije mjerodavno pravo trebalo biti pravo države registracije vozila
koje je bliže konkretnom slučaju, a to je pravo R. H., dok tuženik tvrdi da se ne može primijeniti odredba članka 4. stavka a. točke 2. Haške konvencije jer

7

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

da tužitelji u ovoj parnici nisu vlasnici niti posjednici vozila, nisu žrtve koje su bile
putnici, a niti žrtve koje su se nalazile izvan vozila. Status žrtve u predmetnoj nesreći
ima pok. V. B., a tužitelji u ovoj parnici ostvaruju naknadu štete samostalno ne izvodeći svoje pravo iz prava pok. V. B., pa je mjerodavno pravo mjesta štetnog događaja, dakle pravo R. B. i H.

9.1. Člankom 3. Haške konvencije propisano je da je mjerodavno pravo unutrašnje
pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda, dok je člankom 4.
Haške konvencije popisano da se uz iznimke iz članka 5., odstupa od članka 3., u
slijedećim slučajevima:

a) Ako je samo jedno vozilo sudjelovalo u prometnoj nezgodi i ako je registrirano
u nekoj drugoj državi osim one na teritoriju koje se dogodila prometna nezgoda,
unutrašnje pravo države registracije primjenjuje se na odgovornost:

- prema vozaču, posjedniku, vlasniku ili svakoj drugoj osobi koja polaže neko pravo na vozilo, bez obzira na njihovo redovno boravište,

- prema oštećenome koji je bio putnik, ako se njegovo redovno boravište
nalazi u nekoj drugoj državi osim one na teritoriju koje se dogodila prometna
nezgoda,

- prema oštećenome koji se nalazio na mjestu prometne nezgode izvan vozila, ako je imao svoje redovno boravište u državi registracije vozila.

Ako je bilo više oštećenih, mjerodavno pravo određuje se posebno za svakog od njih.

b) Kad je više vozila uključeno u prometnu nezgodu, odredbe koje su navedene pod a) primjenjuju se samo ako su sva vozila registrirana u istoj državi.

c) Ako su osobe koje su se nalazile izvan jednoga ili više vozila na mjestu
prometne nezgode, učestvovale u prometnoj nezgodi, odredbe pod a) i b) primjenjuju
se samo ako su te osobe imale redovno boravište u državi registracije. To vrijedi i u
slučaju kad su te osobe oštećene prometnom nezgodom."

Člankom 8. Haške konvencije propisano je da mjerodavno pravo određuje
osobito: pitanja ustupa ili nasljeđivanja prava na naknadu (podstavak 5.), osobe koje
imaju pravo na naknadu štete koju su osobno pretrpjele podstavak 6).

9.2. Kad bismo doslovno tumačili odredbu članka 4. stavka a. točke 2. Haške
konvencije to bi značilo da se isti ima primijeniti samo na oštećenika koji je bio putnik,
kao neposredno oštećenog, a ne i na njegove bliske srodnike, kao posredne
oštećenike. Primjenjujući ovakvo tumačenje na konkretni slučaj to bi značilo, a
obzirom na utvrđenja suda da je u prometnoj nesreći sudjelovalo samo jedno vozilo,
da je to vozilo registrirano u R. H., da je pok. V. B. bio putnik u tom vozilu, da je imao državljanstvo R. H. i da je imao redovno boravište u R. H., u Z., da bi se na odštetni zahtjev V. B., da je kojim slučajem preživio, imalo primijeniti pravo R. H., dok bi u slučaju kada odštetni zahtjev, a u svezi naknade štete zbog smrti pok. V. B. podnose njegova supruga i djeca (također državljani R. H. s redovnim boravištem u istoj), imalo primijeniti pravo R. B. i H., i to samo iz razloga jer bliski srodnici, kao posredni oštećenici nisu izrijekom navedeni u članku 4. stavku a. točke 2. Haške konvencije. Prema stavu ovoga suda opisano tumačenje citiranog članka Haške konvencije u konačnici bi dovelo do rezultata koji je očito nerazuman i besmislen i sasvim sigurno ne bi predstavljao pravu volju donositelja Konvencije.

8

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

9.3. Pravila tumačenja međunarodnih ugovora sadržana su u Bečkoj konvenciji o
pravu međunarodnih ugovora ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 16/93.
– dalje u tekstu Bečka konvencija), time da pravila Bečke konvencije sukladno članku

134. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 113/00.,
28/01., 76/10., 5/14.) predstavljaju pravila unutarnjeg pravnog poretka R. H. koja su po pravnoj snazi iznad zakona.

9.3.1. Člankom 31. Bečke konvencije su propisana opća pravila o tumačenju, dok su
člankom 32. propisana dopunska sredstva tumačenja. Prema članku 31. stavku 1.
Bečke konvencije, međunarodni ugovori moraju se tumačiti u dobroj vjeri, prema
uobičajenom smislu izraza iz ugovora u njihovu kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe
ugovora. Pod pojam konteksta sadržan u stavku 1., stavak 2. članka 31. Bečke
konvencije ubraja i svaku ispravu koju jedna ili više stranaka sastave u svezi s
ugovorom, a koju ostale stranke prihvate kao ispravu koja se odnosi na ugovor.
Također, prema članku 31. stavku 4. Bečke konvencije, poseban smisao pridaje se
nekom izrazu ako je ustanovljeno da je to bila namjera stranaka. Prema članku 32.
Bečke konvencije, da bi se utvrdio smisao pojedinih odredbi međunarodnih ugovora,
odnosno namjera stranaka, mogu se koristi i dopunska sredstva tumačenja,
uključujući i pripremne radove nastale tijekom izrade i usvajanja teksta
međunarodnog ugovora, sve s ciljem izbjegavanja tumačenja koje bi bilo
dvosmisleno ili nejasno, ili pak dovelo do ishoda koji je očito besmislen ili nerazuman.

9.4. U konkretnom slučaju, na 11. sjednici Haške konferencije donesena je Haška
konvencija i prihvaćeno je Eksplanatorno izvješće izvjestitelja E. W. E. koje sadrži tumačenje svrhe i smisla odredaba Haške konvencije koje su članice konferencije imale na umu pri sastavljanju teksta tog međunarodnog ugovora. Prema
stavu ovoga suda Eksplanatorno izvješće izvjestitelja E. W. E. se može smatrati pripremnim radom u smislu članka 32. Bečke konvencije pa je prilikom tumačenja i primjene Haške konvencije trebalo uzeti u obzir to Eksplanatorno
izvješće.

9.5. Svrha i smisao mjerodavnih odredbi Haške konvencije prema Eksplanatornom
izvješću glasi:

"Članak 4.

1 Konferencija nije smatrala mogućim usvojiti pravilo koje utvrđuje primjenu lex loci
delicti commissi bez omogućavanja bilo kakve iznimke u svezi s tim. (...)

9.2. Drugi podstavak stavka a. bavi se odgovornošću prema žrtvi koja je putnik u
vozilu.

9.2.1. Ova odgovornost regulira se pravom države registracije, ako putnik ima svoje
redovno boravište u državi koja se razlikuje od one u kojoj se nezgoda dogodila.
Koristeći imperfekt u francuskoj jeziku ('qui etait passager' - koji je bio putnik) upućuje
se na vrijeme nastanka nezgode u svrhu utvrđivanja da li je žrtva imala redovno
boravište u državi registracije ili trećoj državi. Kako je relativno rijetko da putnik ima
boravište u državi u kojoj se dogodila nezgoda, pravilo označava de facto da se
unutarnji odnos ... regulira općenitim pravilom mjerodavnog prava države registracije
kada je samo jedno vozilo uključeno u nezgodu. U pogledu putnika, mjesto nezgode
nije više samo po sebi povezujući čimbenik. Ovaj čimbenik mora odgovarati
redovnom boravištu putnika kako bi lokalno pravo moglo biti mjerodavno. U ostalim
slučajevima, kada putnik ima boravište države različite od one u kojoj se dogodila
nezgoda, važnije je pravo države registracije jer uobičajeno putnik i osoba koja je

9

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

odgovorna za vozilo imaju svoje boravište u toj državi, u kojoj je također i sklopljen
ugovor o osiguranju. Nadalje, putnik može predvidjeti i prihvatiti činjenicu da će se
primjenjivati pravo države registracije. (...)

9.3. Treći podstavak stavka a. bavi se odgovornošću prema žrtvi koja se nalazila na
mjestu prometne nezgode izvan vozila. (...) Pravilo se odnosi na žrtve koje se nalaze
na mjestu nezgode u vrijeme kada se nezgoda dogodila, odnosno, 'neposredne
žrtve'. Sve ostale osobe koje imaju pravo na odštetu za bilo kakvu štetu koju su
posredno pretrpjele kao posljedicu ozljede nanesene neposrednoj žrtvi, primjerice
temeljem pravila o naknadi za 'moralnu nepravdu' ili za štete koje proizlaze iz smrti ili
onesposobljenosti za rad neke druge osobe, u potpunosti se izjednačuju s
neposrednom žrtvom u svrhu utvrđivanja mjerodavnog prava. Njihove tužbe su stoga
regulirane pravom koje utvrđuje ili bi utvrđivalo pitanja odgovornosti prema
neposrednoj žrtvi. (...)"

Članak 8.

1 Ovaj članak utvrđuje područje primjene mjerodavnog prava.

2 Konferencija je odlučila omogućiti što veće područje primjene mjerodavnog prava.
Bilo bi doista besmisleno izabrati pravo koje kao općenito pravilo regulira građansku
izvanugovornu odgovornost ako potom iz njegovog područja primjene izuzmemo
mnoštvo pitanja vezanih za odgovornost. (...)

9 Podstavak 6. članka 8. kaže da mjerodavno pravo također utvrđuje osobe koje
imaju pravo na naknadu štete koju su osobno pretrpjele. Ova odredba bavi se
problemom utvrđivanja da li osoba koja nije 'neposredna žrtva' (vidjeti napomenu za
članak 4., br. 9.3.) može dobiti naknadu za štetu koju je pretrpjela posredno kao
posljedicu štete nanesene žrtvi. Vrlo često 'dommage moral' može biti pretrpljena kao
posljedica prvotne štete koju je pretrpio netko drugi; primjerice slučajna smrt jedne
osobe koja uzrokuje patnju drugoj osobi. (...) Tekst ove odredbe navodi da štetu
mora osobno pretrpjeti žrtva koja traži naknadu. (...) Problem utvrđivanja da li će
takva tužba biti prihvaćena stoga također ovisi o pravu koje je mjerodavno za pitanje
odgovornosti."

9.6. Ovakvo tumačenje mjerodavnih odredaba ukazuje da se mjerodavno pravo za
odgovornost prema posredno oštećenim osobama utvrđuje prema istom pravu prema
kojem se utvrđuje mjerodavno pravilo za odgovornost prema neposredno oštećenom.
Sve osobe koje imaju pravo na štetu koju su pretrpjele kao posljedicu ozljede
nanesene neposrednoj žrtvi izjednačuju se s neposrednom žrtvom u svrhu
utvrđivanja mjerodavnog prava. Tužitelji imaju svoj samostalni zahtjev, ali oni svoje
pravo izvode iz prava prednika, te slijede pravnu sudbinu žrtve. Zbog smrti srodnika
nastala su ta njihova prava, pa zbog toga pravna samostalnost zahtjeva bliskih
srodnika ne dovodi do toga da se mjerodavno pravo prema kojem će se ocjenjivati
osnovanost njihova zahtjeva utvrđuje nezavisno od prava mjerodavnog za žrtvu.
Dakle, u konkretnom slučaju, prema odredbi članka 4. stavka a. podstavka 2. Haške
konvencije, u slučaju kada se nezgoda u kojoj je sudjelovalo samo jedno vozilo
dogodila u jednoj državi – R. B. i H., a neposredno oštećena osoba koja je smrtno stradala i njezini srodnici koji postavljaju zahtjev za naknadu štete imaju redovno boravište u drugoj državi – R. H., za odgovornost za štetu zbog prometne nezgode mjerodavno bi bilo pravo države registracije vozila – pravo R. H.. S tim u vezi treba primijeniti i odredbu članka 8. točke 6. Haške konvencije koja izričito određuje da se dopuštenost tužbe prosuđuje prema pravu koje se, prema pravilima Haške konvencije, primjenjuje kao mjerodavno pravo

10

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

za odgovornost za naknadu štete. Dakle, pravo koje je mjerodavno za odgovornost
prema neposrednoj žrtvi bit će mjerodavno i za pitanje dopuštenosti tužbe odnosno
pitanje koje osobe mogu tražiti naknadu štete zbog smrti srodnika. Kako je hrvatsko
pravo mjerodavno za odgovornost prema putniku, to je isto, prema navedenoj
odredbi članka 8. točke 6. Haške konvencije mjerodavno i za pitanje dopuštenosti
tužbe kojom naknadu štete zahtijevaju bliski srodnici poginulog putnika.

10. Kako je štetni događaj nastao 28. srpnja 2002. u konkretnom slučaju
primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj:
29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93.,
107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05. – dalje u tekstu: ZOO), kojim je u
članku 200. stavku 1. propisano da će sud za pretrpljene fizičke bolove, za
pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede
ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah, ako nađe da
okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju,
dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad
nje nema, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da će pri odlučivanju o zahtjevu
za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade sud voditi računa o
značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome
ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

10.1. Pravo tužitelja na naknadu štete zbog smrti supruga odnosno oca temelji se
na odredbi članka 201. stavka 1. ZOO-a kojim je propisano da u slučaju smrti neke
osobe sud može dosuditi članovima njezine uže porodice (bračni drug, djeca i
roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

11. Visina naknade neimovinske štete nije propisana zakonom, već sud kod
odmjeravanja iste primjenjuje Orijentacijske kriterije koje donosi Vrhovni sud
R. H., time da se i stranke pri postavljanju svojih tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske štete pridržavaju navedenih Orijentacijskih kriterija.

11.1. Imajući u vidu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične
novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda R. H. od 29. studenoga 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, kao i pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojim se mijenjaju kriteriji i iznosi na način da se povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu
neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na
sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.), bliski srodnici na ime duševnih
bolova zbog smrti bliskog srodnika (bračni i izvanbračni drug, dijete, gubitak ploda,
roditelji, braća i sestre) i to: za slučaj smrti bračnog i izvanbračnog druga (trajnija
zajednica života) i djeteta imaju pravo naknade u iznosu 330.000,00 kn, dok za slučaj
smrti roditelja dijete koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja ima pravo naknade u
iznosu 330.000,00 kn.

11.2. Uvažavajući Izmijenjene Orijentacijske kriterije, kao i činjenicu da su tužiteljima
tijekom ovoga postupka, svakome na ime pravične novčane naknade neimovinske
štete isplaćeni iznosi od 70.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom
kamatom, to su tužitelji podneskom od 31. svibnja 2023. konačno postavili tužbeni

11

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

zahtjev na način da svaki od njih potražuje iznos od 34.507,93 EUR / 260.000,00 kn
(330.000,00 kn – 70.000,00 kn).

11.3. Ovako postavljenom tužbenom zahtjevu usprotivio se tuženik jer da se radi o preinaci tužbe, te je istaknuo i prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe.

11.4. Sud je rješenjem donesenim na ročištu 29. lipnja 2023. dopustio preinaku
tužbe izvršene u podnesku tužitelja od 31. svibnja 2023., a ovo temeljem odredbe
članka 190. stavka 3. ZPP-a prema kojem sud može dopustiti preinaku tužbe ako
smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

11.4.1. Nadalje, odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a je propisano je da se pod
preinakom tužbe podrazumijeva promjena istovjetnost zahtjeva, povećanje
postojećeg ili isticanje drugoj zahtjeva uz postojeći, dok je stavkom 2. istoga članka
propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale
nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili
novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Ovaj sud smatra da
tužitelji nisu promijenili činjeničnu osnovu predmeta, već su samo uzeli u obzir
izmijenjene - povećane naknade za naknadu neimovinske štete sukladno
Orijentacijskim kriterijima, i potraživali iznos štete u iznosu većem nego u prvotno
postavljenom tužbenom zahtjevu, slijedom čega se tuženik niti ne može protiviti
ovako preinačenoj tužbi.

11.5. Prema stavu ovoga suda u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog
zahtjeva, pitanje zastare se, u odnosu na povećani dio zahtjeva, ocjenjuje
samostalno onda kada se, uz povećanje tužbenog zahtjeva, mijenja pravna i
činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmijene
istovjetnosti zahtjeva. Ako je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo i do izmijene
činjenične osnove zahtjeva u navedenoj mjeri, tada je za ocjenu prigovora zastare, u
odnosu na dio zahtjeva na koji se odnosi preinačenje tužbe, bitan
dan preinake tužbe. Na takav se slučaj odnosi, primjerice presuda Vrhovnog suda
R. H. poslovni broj Rev-x-424/11-2 od 29. siječnja 2014., kojom su preinačene prethodne odluke uvažavanjem prigovora zastare zbog promjene činjeničnog kompleksa tužbenog zahtjeva.

11.6. Ovdje je zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem
tužbenog generičkog novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, visina koje
se određuje prema vrijednostima u vrijeme presuđenja te je stoga prekid zastare
nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni
dio zahtjeva. U ovom slučaju, nije riječ o povremenim tražbinama, niti je promijenjena
činjenična osnova tužbe. Tužitelji su podnošenjem tužbe 26. veljače 2003., poduzeli
radnju ostvarenja svog subjektivnog prava na naknadu nematerijalne štete te su time
prekinuli zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične
osnove. Tako je odlučeno i u presudi Vrhovnog suda R. H. presudom poslovni broj Rev x-1196/11-2 od 4. travnja 2012. Navedenom je presudom poslovni broj Rev x-1196/11-2 odbijena revizija kao neosnovana u sudskom sporu za naknadu upravo nematerijalne štete, sa slijedećim zaključkom: "Podizanjem tužbe kojom zahtijevaju isplatu određenog iznosa na ime naknade određenog vida štete visina
koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužitelji ujedno
poduzimaju radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time,

12

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekidaju zastarijevanje i u odnosu na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove."

11.7. U okolnostima u kojima su na drugoj sjednici Građanskog odjela VSRH
održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. izmijenjeni do tada važeći Orijentacijski
kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete
od 29. studenog 2002. na način da se, tada prihvaćeni novčani iznosi, povećavaju za
50%, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da su tužitelji u vrijeme podnošenja
tužbe mogli tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud R. H. naknadno odredio, jer tužitelji nisu znali, niti su mogli znati, za nešto što će naknadno biti u primjeni. Visina naknade štete, u ovim situacijama, mogla se stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud R. H. zauzeo novo pravno shvaćanje.

11.8. Budući tužitelji u tužbi podnesenoj 26. veljače 2003. nisu mogli postavljati svoj
zahtjev u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose
za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, jer ni na koji
način nisu mogli predvidjeti da će se, po proteku daljnjih godina trajanja postupka,
odnosno 2020. godine, isti Kriteriji, na navedeni način, izmijeniti, a upravo su u
skladu sa izmjenom Orijentacijskih kriterija, i iznosa za utvrđivanje visine pravične
novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. preinačili
svoj zahtjev, to bi primjena zastarnog roka na povećani dio zahtjeva predstavljala za
tužitelje nepredvidiv način primjene toga roka. Ovo stoga, jer je važenje
prethodnih Orijentacijskih kriterija, predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje
zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih
Kriterija iz 2020. godine. Primjena zastarnog roka na dio zahtjeva za naknadu
neimovinske štete preinačen nakon izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za
utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete stoga predstavlja
nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično je suprotna ciljevima pravne
sigurnosti i poštenog suđenja (na što upućuju i odluke Ustavnog suda R. H. broj U-III-3538/2018 od 12. studenog 2020. i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018.). (Županijski sud u Z., Gž-4928/2022)

12. Obzirom na iznijeto valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je isti konačno
postavljen podneskom od 31. svibnja 2023., za iznos od 260.000,00 kn za svakog
tužitelja u cijelosti usvojiti, time da je kod određivanja tog iznosa I. tužiteljici sud uzeo
u obzir da je bračna zajednica između I. tužiteljice i pok. V. B. predstavljala trajniju zajednicu život, što niti tuženik nije sporio. Jednako tako kod
određivanja visine pravične novčane naknade za II. tužiteljicu, III. tužitelja i IV.
tužiteljicu sud je vodio računa da se radilo o djeci koja su se nalazila na odgoju i skrbi
pok. oca V. B., a obzirom su u vrijeme smrti oca svi bili maloljetni.

13. Sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO (članak 277. stavak 1. ZOO/91)
dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamatu.
Na dosuđeni iznos tužiteljima pripada i zakonska zatezna kamata počevši od
presuđenja pa do isplate, pa je tužitelje s dijelom zahtjeva na ime zakonske zatezne
kamate na dosuđeni iznos glavnice počevši od 27. veljače 2009. pa do 29. kolovoza

2023. valjalo odbiti.

14. Tužiteljima pripada naknada parničnih troškova temeljem odredbe članka 154.
stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna

13

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i
stavka 2. istoga članak prema kojem se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema
konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u
pogledu osnove zahtjeva. Vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom
tužbenom zahtjevu iznosu 1.040.000,00 kn (260.000,00 kn x 4), a s kojim zahtjevom
su tužitelju u cijelosti uspjeli kako glede osnove tako i glede visine. Tužiteljima je
priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku:

- sastav tužbe u iznosu 15.600,00 kn (prema Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14.,
107/15. i 37/22. – dalje u tekstu: Tarifa),

- zastupanje na ročištu 19. ožujka 2003. u iznosu 15.600,00 kn (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife),

- sastav podneska od 18. travnja 2003. u iznosu 15.600,00 kn (prema Tbr. 8. točci 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 23. travnja 2003. u iznosu 15.600,00 kn (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 15. travnja 2004. u iznosu 15.600,00 kn (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife),

- sastav podneska od 8. svibnja 2004. u iznosu 15.600,00 kn (prema Tbr. 8. točci 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 6. rujna 2005. u iznosu 15.600,00 kn (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife),

- sastav podneska od 12. rujna 2006. u iznosu 15.225,00 kn (u okviru postavljenog zahtjeva tužitelja),

- zastupanje na ročištu 25. rujna 2006. u iznosu 15.225,00 kn (u okviru postavljenog
zahtjeva tužitelja),

- zastupanje na ročištu 6. studenoga 2006. u iznosu 15.225,00 kn (u okviru postavljenog zahtjeva tužitelja),

- sastav žalbe 8. prosinca 2006. u iznosu 4.687,50 kn (u okviru postavljenog zahtjeva tužitelja),

- zastupanje na ročištu 19. veljače 2009. u iznosu 13.425,00 kn (u okviru postavljenog zahtjeva tužitelja),

- sastav žalbe od 19. ožujka 2009. u iznosu 15.750,00 kn (u okviru postavljenog zahtjeva tužitelja),

- sastav revizije od 27. siječnja 2011. u iznosu 18.900,00 kn,
- sastav Ustavne tužbe u iznosu 7.500,00 kn (prema Tbr. 27. Tarife),
- sastav podneska od 31. svibnja 2023. u iznosu 15.600,00 kn (prema Tbr. 8. točci 1.
Tarife),

- zastupanje na ročištu 29. lipnja 2023. u iznosu 15.600,00 kn (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 19. srpnja 2023. u iznosu 15.600,00 kn (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife).

Dakle, tužiteljima je priznat ukupan trošak u iznosu 261.937,50 kn što uvećano za
30% zbog zastupanje više tužitelja (Tbr. 36. točka 1. Tarife) (što iznosi 78.581,25 kn),
kao i za pripadajući iznos PDV-a od 25% ukupno iznosi 425.648,44 kn. Tužiteljima je
priznat i trošak prijevoda Eksplanatornog izvješća po sudskom tumaču u iznosu

8.540,00 kn (račun s lista 136 spisa). Prema tome tužiteljima je priznat trošak u
ukupnom iznosu 434.188,44 kn.

14

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

14.1. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 4. srpnja 2003., budući se
radi o podnesku koji sadržajno odgovara podnesku od 18. travnja 2003. odnosno
tužitelji u predmetnom podnesku ne iznose niti jednu novu okolnost niti činjenicu koja
nije iznijeta do tog dijela postupka. Nije im priznat niti trošak sastava podneska od 12.
ožujka 2004., jer isti prema mišljenju ovog suda nije bio niti potreban za vođenje
ovoga postupka, naime, tužitelji su pravno razmatranje tijeka zatezne kamate ne
utuženi iznos morali i mogli iznijeti već u tužbi, pa ovako zakašnjelo postupanje ne
može ići na štetu tuženika, time da podnesak također sadrži opetovano ponavljanje
navoda iz dosadašnjih podnesaka. Nije im priznat niti sastav podneska od 3. ožujka

2005. jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka odnosno ustvari se radi o
podnesku – požurnici. Nije im priznat niti trošak sastava tzv. „ostali podnesaka“ od 1.
lipnja 2005., od 12. travnja 2006., od 20. veljače 2023. jer se radi o požurnicama, kao
niti trošak sastava tzv. „ostalih podnesaka“ od 14. studenoga 2005., jer se radi o
podnesku koji nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Nije im priznat trošak
sastava podneska 3. studenoga 2006., budući su tužitelji taj podnesak predali na
ročištu održanom 6. studenoga 2006., za koji ima je priznat trošak zastupanja pa su
navode iz podneska mogli iznijeti na spomenutom ročištu. Nije im priznat sastav
odgovor na žalbu 5. siječnja 2007., obzirom je tuženik uspio sa žalbom na koju su
tužitelji dali odgovor. Nije im priznat trošak sastava podneska 18. veljače 2009.,
budući su tužitelji taj podnesak predali na ročištu održanom 19. veljače 2009., za koji
im je priznat trošak zastupanja pa su navode iz podneska mogli iznijeti na
spomenutom ročištu. Nije im priznat trošak sastava podneska od 29. travnja 2009. te
od 24. rujna 2020., budući ti podnesci niti ne prileže spisu. Nije im priznat sastav
podneska od 7. srpnja 2023., jer se radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje
ovoga postupka. Tužiteljima nije priznato povišenje tarifnih stavaka zbog složenosti
predmeta i proučavanja stranog prava (Tbr. 37. toč.1), jer prema mišljenju ovoga
suda ovaj predmet, iako složen, nije zahtijevao od tužitelja posebno stručno i
specijalističko znanje, uslijed čega bi se tužiteljima tarifne stavke imale povisiti za
100%.

15. Tuženik je 6. ožujka 2009. izjavio žalbu protiv ranije presude posl. broj P-
352/03-42 od 17. studenoga 2006. s kojom je uspio, jer je ta odluka ukinuta
rješenjem Županijskog suda u O., posl. broj Gž -1361/07-2 od 4. prosinca 2008. te je riješeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu 2.287,50 kn kako je
zatraženo troškovnikom, uvećano za PDV od 25%, ukupno 2.859,38 kn. Tuženiku je
dosuđen i zatraženi i plaćeni trošak sudske pristojbe na navedenu žalbu u iznosu

6.260,00 kn. Ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu 9.119,38 kn.

16. Nakon prijeboja troškova stranaka, i to troška tužitelja u iznosu 434.188,44 kn
i troška tuženika u iznosu 9.119,38 kn proizlazi da je tuženik u obvezi naknaditi
tužiteljima parnični trošak u iznosu 425.069,06 kn na koji iznos mu je dosuđena
pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od dana presuđenja 29. kolovoza

2023. pa do isplate.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U O. 29. kolovoza 2023.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

15

Poslovni broj: 98 P-85/2023-11

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci
koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra
izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a
uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena
onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP).
Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na
internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana,
računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj
rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11.
ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. O. d. Š. & Š. & R. j.t.d. u Z.

2. O. d. G. & p. d.o.o. u Z.