Poslovni broj 54 Gž-2013/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 54 Gž-2013/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Travaš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Š. iz V. T., sada u B., OIB …, koju zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u B., protiv tuženika I. Š. iz V. T., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. K. i K. K., odvjetnici u B., radi opoziva darovanja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-632/2020-47 od 3. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-632/2020-47 od 3. lipnja 2022.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Opoziva se darovanje nekretnine upisane u zk.ul.br. 1995 k.o. V. T., i to čk.br. 1032/2 oranica sa 76 čhv i čk.br. 1031/3 kuća, dvor i vinograd sa 213 čhv, koja nekretnina se sada naziva čk.br. 1031/3 kuća br. 84, dvor i vinograd u … s 213 čhv i čk.br. 1032/2 oranica sa 76 čhv, sve upisano u zk.ul.br. 1995 k.o. V. T., a koja nekretnina je darovana ugovorom o darovanju između tužitelja J. Š. iz V. T., sada u B., OIB …, i tuženika I. Š. iz V. T., OIB …, koji je sklopljen 24. veljače 2003. i ovjeren kod javnog bilježnika N. O. 24. veljače 2003. pod poslovnim brojem Ov-1829/03, te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnoj knjizi, u roku od 15 dana."

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

" Nalaže se tuženiku I. Š. iz V. T., OIB …, da plaća tužitelju J. Š. iz V. T., sada u B., OIB …, mjesečni iznos od 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetstokuna) počev od podnošenja tužbe 18. lipnja 2020. na način da je mjesečne dospijevajuće iznose dužan platiti do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a dospjele neplaćene obroke uzdržavanja dužan je platiti odjednom, sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za svaki pojedini mjesec, tužitelju na ruke, u roku od 15 dana."

 

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 7.712,50 kn u roku od 15 dana.

 

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže presudu preinačiti odnosno ukinuti, uz naknadu troška žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužitelja za opoziv darovanja nekretnine upisane u zk.ul.br. 1995 k.o. V. T., koja nekretnina je darovana Ugovorom o darovanju sklopljenom 24. veljače 2003. između tužitelja J. kao darovatelja i tuženika kao obdarenika (dalje: Ugovor), uslijed pogoršanih materijalnih prilika tužitelja tj. njegovog osiromašenja, te eventualno kumulirani zahtjev za isplatu s osnove obveze uzdržavanja tuženika kao sina tužitelja.

 

6. Među strankama nije sporno zaključenje navedenog Ugovora, sporno je da li je takav Ugovor proizveo pravne učinke, da li su ispunjeni uvjeti za opoziv darovanja, te da li postoji obveza tuženika kao sina tužitelja za uzdržavanje oca.

 

7. Prilikom donošenja prvostupanjske presude sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer je izreka presude razumljiva i neproturječna, presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema nikakvih nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8. Također nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

 

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8 ZPP, pa nije ostvaren žalbeni razlog  pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355 ZPP.

 

10. Pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla stječe se upisom u zemljišne knjige, sukladno odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, 94/17).

 

11. Na temelju uvida u povijesne zemljišnoknjižne izvatke, kao i na temelju iskaza tuženika i svjedoka I. K. i Z. Š. prvostupanjski sud utvrdio je da se tužitelj po osnovi Ugovora nikada nije upisao u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine, kao i da takav upis nije bio moguć s obzirom je u vrijeme sklapanja Ugovora u zemljišnim knjigama bila zabilježena ovrha na toj nekretnini, odnosno, da tuženik na temelju tog Ugovora nije stekao vlasništvo nekretnine iz zk.ul.br. 1995 k.o. V. T.. Ta nekretnina bila je predmet ovrhe u ovršnom postupku ovrhovoditelja P. b. Z. d.d. Z. radi naplate novčane tražbine prema tužitelju kao ovršeniku i ta banka stekla je vlasništvo nekretnine s pravnim učincima od zabilježbe dosude upisane rješenjem broj Z-4493/04 od 23. rujna 2004. tako da je tuženik prestao biti vlasnikom nekretnine kada je to pravo kao kupac u ovršnom postupku stekla banka. Potom je I. Š. ugovorom broj 01/07 od 25. siječnja 2007. nekretninu kupila od P. b. Z. d.d. Z. i svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi uknjižila je 22. ožujka 2007. (rješenje broj Z-1786/07) nakon čega je spornu nekretninu ugovorom od 31. ožujka 2014. darovala tuženiku, što je u zemljišnoj knjizi upisano rješenjem broj Z-2450/2014 od 28. travnja 2014.

 

12. Na temelju takvog utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da Ugovor nije proizveo pravne učinke u smislu tuženikovog stjecanja prava vlasništva nekretnine, radi čega ne može biti niti opozvan.

 

13. Radi navedenog, glavni tužbeni zahtjev pravilno je odbijen.

 

14. Prvostupanjski se sud kod toga pogrešno poziva na odredbe čl. 493 st. 1 i 4 i čl. 494 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO/05), jer je predmetni Ugovor sklopljen za vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91). Kako ZOO/91 nije regulirao institut darovanja, na konkretni slučaj primjenjuju se odredba par. 947 o opozivu ugovora o darovanju zbog oskudnosti Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91).

 

15. Iako je prvostupanjski sud glavni tužbeni zahtjev odbio pogrešnom primjenom ZOO/05, pravilnom primjenom materijalnog prava (par. 947 OGZ) trebalo je jednako odlučiti o istom tužbenom zahtjevu.

 

16. Pravilno je odbijen i eventualno akumulirani tužbeni zahtjev za plaćanje uzdržavanja.

 

17. Čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 – dalje: ZOO) propisuje da je punoljetno dijete dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstva za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Temeljem st. 2. istog članka dijete se može osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to bila njegova zakonska obveza.

 

18. Na temelju iskaza tužitelja i podataka nadležnog centra utvrđeno je tužitelj u dobi od 69 godina, da nema redovitih prihoda i da stanuje u V. T. u kući za odmor (klijeti) koju mu je na korištenje dala treća osoba. Uzdržava se povremenim jednokratnim naknadama i radom u nadnici, a tijekom ove parnice ostvario je pravo na pomoć u iznosu od 920,00 kn mjesečno, a nije ostvario pravo na mirovinu. Iz navedenog proizlazi da tuženik nema dovoljno sredstava za život i ne može ih ostvariti iz svoje imovine.

 

19. Na temelju iskaza tuženika i saslušanih svjedoka I. K. i Z. Š. te uvidom u podatke centra B. od 26. kolovoza 2021., utvrđeno je da je brak tužitelja i Z. Š., u kojem su rođeni tuženik i njegova sestra I. K., razveden 1996. zbog teško i trajno narušenih odnosa jer je tužitelj bio sklon prekomjernom konzumiranju alkohola i agresivnom ponašanju, svojim ponašanjem negativno je utjecao na psihofizički razvoj djece, a zbog fizičkog maltretiranja i zlostavljanja obitelji bio je kažnjavan te je zbog nasilja u obitelji 14 mjeseci izdržavao kaznu zatvora, sve do 17. listopada 2007. Tužitelj nije radio, već je pio i spavao, vrijeđao je i prijetio obitelji, susjedima i prolaznicima, a s obzirom na to da je psihički i socijalno propadao i bio je prijetnja za okolinu, pokrenut je postupak lišenja poslovne sposobnosti i imenovanja tužiteljevog skrbnika, te mu je oduzeta poslovna sposobnost vraćena 2020. Tužitelj, za vrijeme dok je radio, zarađeni novac je trošio po gostionicama, a nakon razvoda 1996. više ni djelomično nije uzdržavao tuženika, iako je on tada bio maloljetan i to je bila tužiteljeva obveza.

 

20. Pravilnom ocjenom tako provedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj iz neopravdanih razloga nije uzdržavao tuženika u vrijeme kad je to bila tužiteljeva zakonska obveza jer je u to vrijeme tuženik bio maloljetan (čl. 288 st. 1 ObZ), zbog čega postoji razlog iz čl. 292. st. 2 ObZ za oslobođenje tuženika od obveze uzdržavanja tužitelja.

 

21. Neosnovano tuženik smatra da je pogrešno utvrđeno da on nije uzdržavao tuženika dok je isti bio maloljetan, te da su iskazi svjedoka i tuženika pristrani i neobjektivni. Prvostupanjski sud pravilno je prihvatio iskaze tuženika i svjedoka Z. Š. i I. K., jer su isti životni i u skladu s podacima nadležnog centra, te je pravilno utvrđeno da nakon razvoda braka tužitelj više uopće nije uzdržavao tada maloljetnog tuženika. U odnosu na žalbeni navod da Z. Š. nije radila i imala sredstava za uzdržavanje, valja reći da je iz njenog iskaza utvrđeno da je ona nakon razvoda 1996. otvorila vlastiti obrt, od čega je logično mogla uzdržavati djecu.

 

22. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pravilno je naloženo da tužitelj nadoknadi tuženiku parnični trošak.

 

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1 i 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

 

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer isti nije uspio u žalbenom postupku (toč. II izreke ove drugostupanjske presude).

 

 

U Zagrebu 29. kolovoza 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Renata Đaković Vranković, v.r.