REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-386/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja IDDQD iz Ičića, Antona Dminaka 18, OIB: 10829142553, zastupanog po punomoćniku Nikoli Fanuku, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika B Capital d.o.o. iz Mučića, Mučići 68, OIB: 69265843291, zastupanog po punomoćnici Sanji Bravar, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja i punomoćnika tužitelja, te zastupnika po zakonu tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika, objavljene 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku B Capital d.o.o. iz Mučića, Mučići 68, OIB: 69265843291 isplatiti tužitelju IDDQD iz Ičića, Antona Dminaka 18, OIB: 10829142553 iznos od 35.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 5.000,00 EUR od 7. siječnja 2024. do isplate

- na iznos od 30.000,00 EUR od 7. siječnja 2024. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je zatražio da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 5.000,00 EUR od 18. studenoga 2022. do 6. siječnja 2024., a na iznos od 30.000,00 EUR od 26. prosinca 2022. do 6. siječnja 2024.

III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 16.962,50 EUR, istaknuta prigovorom radi prebijanja.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.396,46 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 35.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. U tužbi navodi da je sa tuženikom 16. studenoga 2022. sklopio ugovor o zajedničkom ulaganju sa zajedničkim ciljem kupnje nekretnina. Nadalje, navodi da su 13. siječnja 2023. zaključili aneks ugovora o zajedničkom ulaganju, kojim je u članku 2. dogovoreno da će tužitelj i tuženik ostvariti kupoprodaju zemljišta, odnosno nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u cjelokupnom iznosu od 70.000,00 EUR, na kojima je kao vlasnik u 1/1 dijela upisan ČG. Člankom 3. navedenog aneksa tuženik da se obvezao do 1. travnja 2023. ishodovati potpis kupoprodajnog ugovora i tabularnu izjavu, te isplatiti kupoprodajnu cijenu, dok je člankom 4. utvrđeno da je tužitelj tuženiku već uplatio 50% kupoprodajne cijene, i to 17. studenoga 2022. kaparu u iznosu od 5.000,00 EUR i 25. prosinca 2022. ostatak iznosa od 30.000,00 EUR, a člankom 5. da ukoliko tuženik ne uspije ispuniti svoju obvezu, da će vratiti tužitelju uplaćeni ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 30.000,00 EUR. Ističe i da su prije navedenog aneksa, stranke također sklopile aneks ugovora o zajedničkom ulaganju identičnog sadržaja, s tim što je tuženik bio obvezan ishodovati potpis kupoprodajnog ugovora i tabularnu izjavu, te isplatiti kupoprodajnu cijenu do 28. veljače 2023. Također, navodi da je 27. lipnja 2023. zaključen i treći aneks ugovora o zajedničkom ulaganju kojim je rok za ispunjenje obveze tuženiku dogovoren do 1. siječnja 2024., te je ugovoreno da ukoliko tuženik ne uspije ispuniti svoju obvezu, da će vratiti tužitelju uplaćeni ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 35.000,00 EUR, u roku od 5 dana. Tuženik da nije postupio po zadnjem aneksu ugovora o zajedničkom ulaganju i do 1. siječnja 2024. ishodio potpis kupoprodajnog ugovora i tabularnu izjavu, te isplatio kupoprodajnu cijenu, a što proizlazi i iz izjave vlasnika nekretnina ČG ovjerene kod javnog bilježnika Željka Petrušića iz Zagreba. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata navedenih iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od dana uplate, te trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi da nije sporno da je 27. studenoga 2022. između stranaka zaključen ugovor o zajedničkom ulaganju kojim su stranke kao zajednički cilj odredile kupnju nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i anekse ugovora od 13. siječnja 2023. i 27. lipnja 2023., kojim je ugovoren duži rok za ishodovanje kupoprodaje nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Međutim, navodi da su stranke temeljem ugovora otkupile čestice upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te čestice upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (sada zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), te je tužitelj bio dužan tuženiku isplatiti iznos za kupnju tih nekretnina. U vezi s navedenim, ističe da je iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] razvidno da su tužitelj i tuženik podnijeli prijedloge za uknjižbu 27. prosinca 2022. i 24. siječnja 2023., pa da su, s obzirom da su uplate neposredno prethodile uknjižbi prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], navedene uplate izvršene upravo za kupnju nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Također, ističe da sve i kad bi dugovao tužitelju iznos od 35.000,00 EUR, da ima pravo prijeboja navedenog iznosa, sukladno članku 195. Zakona o obveznim odnosima, jer prema tužitelju ima dospjele, a neplaćene tražbine koje glase na novac, slijedom čega ističe prigovor djelomičnog prijeboja iz odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. U konačnici, navodi da su nesuglasice između stranaka krenule vezano za račune u odnosu na druge nekretnine u suvlasništvu stranaka, iz kojeg razloga tužitelj više nije želio potpisivati anekse ugovora i na taj način dati mu mogućnost za realizaciju kupoprodaje predmetnih nekretnina.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu. Istaknuo je da iz dostavljenih potvrda o uplatama uz tužbu nedvojbeno proizlazi da se uplate odnose na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da se na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] odnosi potvrda o uplati od 5. srpnja 2023. Nadalje, navodi da su neosnovane tvrdnje o postojanju potraživanja koje ističe prigovorom radi prijeboja jer isti ničim nije potkrijepljen, s obzirom da ne postoje zapisnici o primopredaji, privremene situacije ili bilo koja druga dokumentacija kojom bi se utvrdila količina i vrijednost izvedenih radova. Račun 15-BC-1 da mu nikada nije dostavljen, te da radovi obračunati u tom računu nikada nisu dogovoreni, a niti je tuženik dostavio dokaz o izvedenim radovima. Navedeni računi da se odnose na prethodno sklopljen ugovor o zajedničkom ulaganju prema kojem je tužitelj za radove platio akontaciju u iznosu od 54.000,00 EUR + 10.700,00 EUR.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo da iz dostavljene potvrde od 5. srpnja 2023. nije razvidno da bi se ista odnosila na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] jer ista ne sadrži opis plaćanja ili bilo koji drugi podatak iz kojeg bi bilo razvidno da se odnosi na nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Posebno je istaknuo da je u više navrata komunicirao i pregovarao s vlasnikom nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te s istim dogovorio kupoprodajnu cijenu. U odnosu na prigovor radi prebijanja navodi da predmetni prigovor ističe na način da osporava tužiteljevu tražbinu, te uvjetno ističe prigovor u slučaju da sud utvrdi osnovanom postojanje tužiteljeve tražbine, odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

5. Na pripremno ročištu održanom 19. veljače 2025. tuženik je na poseban upit suda naveo da je prigovor istaknut u odgovoru na tužbu i podnesku od 18. veljače 2025. prigovor radi prebijanja, odnosno procesno pravni prigovor prijeboja.

6. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz zastupnika po zakonu tužitelja UG i zastupnika po zakonu tuženika EG.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, osim u dijelu u kojem je zatražio isplatu zakonskih zateznih kamata od dana isplate pojedinog iznosa do 6. siječnja 2025.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu (povrat) iznosa od 35.000,00 EUR koji je uplatio tuženiku temeljem ugovora o zajedničkom ulaganju od 16. studenoga 2022. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 5.000,00 EUR od 17. studenoga 2022. do isplate, a na iznos od 30.000,00 EUR od 25. prosinca 2022. do isplate. Predmet spora je i zahtjev tuženika istaknut prigovorom radi prebijanja u iznosu od 16.962,50 EUR.

9. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i tuženika 16. studenoga 2022. zaključen ugovor o zajedničkom ulaganju sa zajedničkim ciljem kupnje nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kojim su stranke suglasno utvrdile da navedenu kupnju predstavlja isplata iznosa od 205.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prodavateljima nekretnina, svaki od partnera po 102.500,00 EUR, te da će svaki od prodavatelja prenijeti na svakog kupca ½ dijela svojeg udjela u nekretninama.

10. Nije sporno ni da je u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. Kastav 13. siječnja 2023. zaključen aneks ugovora o zajedničkom ulaganju od 16. studenoga 2022., kojim je izmijenjen i dopunjen navedeni ugovor, na način da se tuženik obvezao tužitelju ostvariti kupoprodaju nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u cjelokupnom iznosu od 70.000,00 EUR, te do 1. travnja 2023. ishodovati potpis kupoprodajnog ugovora i tabularnu izjavu, te isplatiti kupoprodajnu cijenu prodavatelju. Istim aneksom je utvrđeno da je tužitelj već uplatio 50% kupoprodajne cijene na račun tuženika u 2 transakcije, i to 17. studenoga 2022. iznos od 5.000,00 EUR i 25. prosinca 2022. iznos od 30.000,00 EUR. Također, navedenim aneksom ugovoreno je da ako tuženik ne uspije ispuniti svoju obvezu, da se obvezuje vratiti uplaćeni ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 35.000,00 EUR na račun tužitelja, u roku od 5 dana.

11. Nije sporno ni da je 27. lipnja 2023. zaključen novi aneks ugovora o zajedničkom ulaganju od 16. studenoga 2022., kojim se rok u kojem je tuženik dužan ishoditi potpis kupoprodajnog ugovora i tabularnu izjavu, te isplatiti kupoprodajnu cijenu prodavatelju produžen do 1. siječnja 2024., te je ugovoreno da ako tuženik ne uspije ispuniti svoju obvezu u tom roku, da se obvezuje vratiti uplaćeni ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 35.000,00 EUR na račun tužitelja, u roku od 5 dana.

12. Međutim, među strankama je sporna obveza tuženika na isplatu navedenog iznosa od 35.000,00 EUR tužitelju, kao i postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju istaknute prigovorom radi prebijanja u visini od 16.962,50 EUR.

13. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja UG proizlazi da je tužitelj sa tuženikom bio u nekoliko poslovnih odnosa, a da je u konkretnom slučaju dogovor, da se otkupe tri čestice od vlasnika KG koje se nalaze u Kastvu, zaključen u obliku ugovora o zajedničkom ulaganju. Zastupnik po zakonu tuženika EG da mu je rekao da sa vlasnikom nekretnina ČG već ima dogovorenu prodaju tih nekretnina, a budući da je dogovor bio da će nekretnine kupiti po pola, da je tuženiku uplatio ukupno 35.000,00 EUR. U odnosu na navedeni ugovor o zajedničkom ulaganju da su sklopili nekoliko aneksa kojima su produljivani rokovi u kojima je EG trebao realizirati kupoprodaju, a s obzirom da kupoprodaja nije bila realizirana da je kontaktirao vlasnika nekretnina KG koji mu je rekao da ga EG nikada nije kontaktirao vezano za kupoprodaju predmetnih nekretnina. U odnosu na uplatu iznosa od 35.000,00 EUR je istaknuo da je prvo uplatio kaparu u iznosu od 5.000,00 EUR, a nakon nekoliko mjeseci i ostatak od 30.000,00 EUR jer mu je EG rekao da je ČG pristao spustiti cijenu na 70.000,00 eura ukoliko odmah uplati ostatak. Navedeni iznos od 35.000,00 EUR da je uplatio na račun tuženika koji je onda navedeni iznos trebao proslijediti ČG. Takav način plaćanja da je bio uobičajen u odnosu i na druge ugovore o zajedničkom ulaganju zaključene između tužitelja i tuženika. EG da mu je dostavio predugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina koji je bio potpisan po ČG i tuženiku nakon čega ga je i on potpisao. Nadalje je, a u odnosu na po tuženiku istaknuti prigovor radi prebijanja, istaknuo da je tužitelj imao zaključen ugovor o izvođenju građevinskih radova sa tuženikom, ali da račun koji prileži spisu na listu 36 u iznosu od 6.500,00 EUR nikada nije zaprimio, a račun koji prileži spisu na listu 37 u iznosu od 10.462,50 EUR da je zaprimio, ali i osporio jer se odnosi na radove koji nisu izvedeni i koji nisu ugovoreni. Potonji račun da se odnosi na građevinske radove na susjednoj nekretnini od nekretnina koje su predmet postupka.

14. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika EG proizlazi da je kao zastupnik po zakonu tuženika poduzimao sve potrebne aktivnosti vezano za kupnju nekretnina od ČG, a da je razlog predmetnog spora generalno pogoršanje odnosa njega i zastupnika po zakonu tužitelja. U odnosu na predmetni ugovor o zajedničkom ulaganju kao i drugi ugovor o zajedničkom ulaganju koji je tuženik zaključio sa tužiteljem je istaknuo da je tuženik bio taj koji je podnio kompletan teret isplate kupoprodajnih cijena, kao i teret privođenja svrsi tih nekretnina. Tužitelj da je imao puno uplata na račun tuženika, pa da je vjerojatno uplatio i utuženi iznos od 35.000,00 EUR. Također je naveo da nije sporno da je aneksima ugovora ugovoreno da će tuženik vratiti uplaćeni iznos tužitelju ukoliko ne ispuni svoju obvezu iz ugovora o zajedničkom ulaganju, ali da se ne sjeća koji je bio u konačnici krajnji datum u kojem je tuženik trebao ishoditi potpise kupoprodajnih ugovora temeljem ugovora o zajedničkom ulaganju, ali da rok iz aneksa ugovora o zajedničkom ulaganju od 27. lipnja 2023. sigurno nije bio krajnji rok, s obzirom da su rokove izvršenja često produljivali usmeno. U odnosu na račun za izvedene građevinske radove koji prileži spisu na listu 37 je istaknuo da su svi radovi navedeni na tom računu i izvedeni, a da se tužiteljevo osporavanje predmetnog računa uopće nije odnosilo na radove obračunate u tom računu već na radove koji su već ranije izvedeni i plaćeni, odnosno na radove iz ranijih faza. U odnosu na račun koji prileži spisu na listu 36 je istaknuo da je navedeni račun dostavljen tužitelju, kao i da je isti zaveden u poslovnim knjigama tuženika, te je na njega plaćen porez. Predugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina da je potpisan sa njegove strane i strane tuženika, ali da ne može tvrditi da je isti stvarno potpisao i ČG jer je ugovor dao bratu ČG, ali se ne sjeća je li mu isti ugovor uopće vratio.

15. Prvenstveno valja navesti da iz sadržaj ugovora o zajedničkom ulaganju od 16. studenoga 2022. proizlazi da su stranke zaključile ugovor o ortaštvu iz odredbe članka 637. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) kojim se ugovorne strane uzajamno obvezuju uložiti svoj rad i imovinu radi postizanja zajedničkog cilja, s ciljem uspostave zajednice osoba bez pravne osobnosti.

16. U konkretnom slučaju ugovorom o zajedničkom ulaganju od 16. studenoga 2022. tužitelj i tuženik su se, između ostalog, obvezali uložiti iznos od 205.000,00 EUR (svaki u iznosu od 102.500,00 EUR) u kunskoj protuvrijednosti na račun tuženika s ciljem kupnje nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Aneksima tog ugovora od 13. siječnja 2023. i 27. lipnja 2023., a u odnosu na predmet spora, izmijenjen je i dopunjen ugovor o zajedničkom ulaganju od 16. studenoga 2022. na način da se tuženik obvezao ostvariti kupoprodaju nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], s obvezom svakog od njih sudjelovati s 50% troškova kupoprodaje, pri čemu je utvrđeno da je tužitelj to već učinio i to 17. studenoga 2022. uplatom iznosa od 5.000,00 EUR, a 25. prosinca 2022. uplatom iznosa od 30.000,00 EUR, a tuženik se dodatno obvezao do 1. travnja 2023, odnosno do 1. siječnja 2024. ishodovati potpis kupoprodajnog ugora i tabularnu izjavu, te isplatiti prodavatelju kupoprodajnu cijenu, a ukoliko to ne uspije, vratiti tužitelju uplaćeni iznos od 35.000,00 EUR, u roku od pet dana.

17. Iz navedenih, a po strankama nespornih činjenica, osim utvrđenja da je navedeni ugovor ugovor o ortaštvu, proizlazi i da su stranke ugovora, rok za ispunjenje obveze kupnje nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koju obvezu je dužan izvršiti tuženik, ugovorile kao bitan sastojak ugovora.

18. Odredbom članka 361. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Stavkom 2. propisano je da vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora, a kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor, dok je stavkom 4. propisano da ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.

19. Iako u konkretnom slučaju stranke nisu izričito predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako tuženik ne sklopi ugovor o kupoprodaji u roku predviđenom ugovorom, iz odredbe članka 5. aneksa ugovora od 13. siječnja 2023. i 27. lipnja 2023. kojom je propisana posljedica neispunjenja obveze tuženika u jasno i izričito naznačenom roku, odnosno da je isti dužan vratiti tužitelju u cijelosti iznos (35.000,00 EUR) koji je uplatio za kupnju nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], iz kojeg razloga zajednički cilj više nije moguće ostvariti, proizlazi da je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora. Stoga, a budući da je nesporno da tuženik nije u ugovorenom roku ispunio svoju obvezu, predmetni ugovor je raskinut po samom zakonu.

20. U odnosu na posljedicu navedenog raskida ugovora po samom zakonu, valja navesti da je odredbom članka 658. ZOO-a propisan redoslijed u diobi zajedničke imovine ortaštva, pa je tako propisano da se iz zajedničke imovine najprije podmiruju dugovanja ortaštva, a ako su nedospjela i sporna ostavlja se onoliko koliko je potrebno za njihovo podmirenje, nakon toga se vraćaju ulozi s time da se za nenovčane uloge, osim onih koji su se sastojali u radu ili prepuštanju stvari na uporabu, naknađuje vrijednost koju su imali u vrijeme ulaganja, a ostatak zajedničke imovine koji ostane nakon podmirenja dugova ortaštva i vraćanja uloga, dijeli se na ortake prema njihovim udjelima u dobiti.

21. Nije sporno da je temeljem predmetnog ugovora tužitelj uplatio iznos od 35.000,00 EUR na račun tuženika, čime je navedena imovina postala zajednička imovina ortaka na koju bi se primjenjivale citirane zakonske odredbe o podijeli iste, međutim, navedene zakonske odredbe koje uređuju pitanje diobe zajedničke imovine i vraćanje uloga kod ugovora o ortaštvu nisu odredbe prisilne naravi jer to ne slijedi iz njihova sadržaja, a isto bi se i protivilo prirodi samog obveznog odnosa u koji su stranke dobrovoljno ušle, pa stoga mogu i dobrovoljno na drukčiji način urediti svoja međusobna prava i obveze (članak 10. ZOO-a), slijedom čega je dopušten dogovor stranaka da u slučaju neispunjenja obveze od strane tuženika u ugovorenom roku koja dovodi do prestanaka ugovora, tužitelj ima pravo na povrat uplaćenog iznosa ( tako i VSRH u odluci Revx-181/2009 od 3. lipnja 2009.).

22. Prigovor tuženika da su uplate tužitelja od 17. studenoga 2022. u iznosu od 5.000,00 EUR (37.750,00 kuna) i 25. prosinca 2022. u iznosu od 30.000,00 EUR (226.500,00 kuna) učinjene za kupoprodaju nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nije osnovan, budući da je u potvrdama o uplati (list 5 i 6 spisa) jasno naznačeno za što se vrši uplata, jer je pod opis plaćanja navedeno „kapara za zk ul [broj ZK uloška] ko [katastarska općina]“, odnosno „ kupoprodaja „ zk ul [broj ZK uloška] ko [katastarska općina]“.

23. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 35.000,00 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2024. do isplate je osnovan, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

24. Međutim, u preostalom dijelu zatraženih zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 17. studenoga 2022. do 6. siječnja 2024. u odnosu na uplaćeni iznos od 5.000,00 EUR, odnosno od 25. prosinca 2022. do 6. siječnja 2024. u odnosu na uplaćeni iznos od 30.000,00 EUR, zahtjev tužitelja nije osnovan, budući da su stranke, osim obveze vraćanja uplaćenih iznosa propisale i rok za povrat uplaćenih iznosa, i to 5 dana od dana neispunjenja obveze od strane tuženika, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

25. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ČG, predložen po tuženiku, budući da je isti predložen na okolnost vođenja pregovora sa zastupnikom po zakonu tuženika vezano za zaključenje kupoprodajnog ugovora za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a činjenica vođenja pregovora, kraj nesporne činjenice da kupoprodajni ugovor u konačnici nije zaključen do roka kojeg su stranke ugovorile, nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari.

26. S obzirom na navedeno, odnosno da je točkom I. izreke ove presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, valjalo je odlučiti o procesnopravnom prigovoru radi prebijanja istaknutom od strane tuženika, sukladno članku 338. stavku 3. ZPP-a. Naime, iako je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo da su u konkretnom slučaju ispunjene opće pretpostavke za prijeboj određene člankom 195. ZOO-a (materijala kompenzacija), u podnesku od 18. veljače 2025. tuženik je naveo da ističe prigovor radi prebijanja (procesnopravni prigovor) samo ukoliko sud utvrdi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja i postojanje tužiteljeve tražbine. Stoga je sud na pripremnom ročištu održanom 19. veljače 2025. pozvao tuženika da se o navedenom izjasni, kojom prilikom je tuženik naveo da je prigovor istaknut u odgovoru na tužbu i podnesku od 18. veljače 2025., prigovor radi prebijanja, odnosno procesno pravni prigovor prijeboja.

27. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da prema tužitelju ima dospjele, a neplaćene tražbine koje glase na novac i u prilog navedenom dostavio dva računa, i to račun broj 41-BC-1 od 2. listopada 2024. i račun broj 15-BC-1 od 26. ožujka 2024., dok je u podnesku od 18. veljače 2024. naveo da se radi o računima za građevinske radove, a okolnost da je tužitelj prigovorio navedenim računima smatra irelevantnom.

28. Iz navedenog proizlazi da tuženik tražbinu istaknutu prigovorom radi prebijanja temelji na računima izdanim tužitelju za obavljene građevinske radove. Tako iz računa broj 41-BC-1 od 2. listopada 2024. (list 36 spisa) proizlazi da je navedeni račun od strane tuženika izdan tužitelju za radove iskopa – nivelacije gradilišta u iznosu od 6.500,00 EUR, a iz računa broj 15-BC-1 od 26. ožujka 2024. da je navedeni račun od strane tuženika izdan tužitelju za izvođenje građevinskih radova: krovopokrivački radovi, krovna limarija, ugradnja prve faze vodoinstalacije, električne instalacije, hidro- izolacije na lokaciji Ćikovići 32/4 u iznosu od 10.462,50 EUR. Međutim, navedeni računi sami za sebe, posebno u situaciji, kada je tužitelj iste osporio, kako to proizlazi iz podneska tužitelja od 5. prosinca 2024., te iskaza zastupnik po zakonu tužitelja UG (list 51 spisa) koji je u svom iskazu naveo da je tužitelj imao zaključen ugovor o izvođenju građevinskih radova sa tuženikom, ali da račun broj 41- BC-1 od 2. listopada 2024. nikada nije zaprimio, a da je račun broj 15-BC-1 od 26. ožujka 2024. zaprimio, ali i osporio usmeno, putem e-maila i preporučenom poštanskom pošiljkom, te porukom jer se isti odnosi na radove koji nisu izvedeni i koji nisu bili ugovoreni, ali i iskaza zastupnika po zakonu tuženika EG (list 53 spisa) koji je potvrdio da je tužitelj osporio račun 15-BC-1, ali da se to osporavanje odnosilo na druge radove, a ne radove obračunate u tom računu, nisu dostatni za dokazivanje osnove i visine tražbine tuženika. Tuženik, iako je zastupnik po zakonu tužitelja učinio nespornim postojanje ugovornog odnosa temeljem ugovora o izvođenju građevinskih radova s tuženikom, tijekom postupka na navedene okolnosti, odnosno na okolnost da su radovi obračunati u predmetnim računima izvedeni, u kojoj količini i po kojim cijenama nije dostavio pisane isprave, a niti predložio provođenje drugih dokaza za utvrđenje navedenoga. Stoga tuženik, sukladno odredbi članka 219. i članka 221.a ZPP-a, nije dokazao da njegova tražbina (istaknuta prigovorom radi prebijanja) doista postoji, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

29. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svojeg tužbenog zahtjeva, i to djelomično u odnosu na zakonske zatezne kamate na glavnicu, pa u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

30. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav tužbe iznos od 1.000,00 EUR, sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa) i podneska od 5. prosinca 2024., kojim se očitovao na istaknuti prigovor radi prebijanja, u iznosu od 1.000,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, te zastupanja na ročištima 19. veljače 2025. i 22. svibnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.000,00 EUR. Također, tužitelju pripada i trošak plaćene pristojbe na presudu u iznosu od 198,23 EUR, te pristojbe na presudu u iznosu od 198,23 EUR, kako je to tužitelj zatražio, odnosno u sveukupnom iznosu od 5.396,46 EUR.

31. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

U Rijeci, 13. lipnja 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.