Poslovni broj 54 Gž-2525/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 54 Gž-2525/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Travaš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u B., protiv 1. tuženika V. N. iz K.1, OIB … i 2. tuženice Z. N. iz K.1, OIB …, oboje zastupani po punomoćniku Z. K., odvjetniku u K.2, radi pobijanja dužnikove pravne radnje, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-268/2020-13 od 18. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija žalba 1. i 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-268/2020-13 od 18. ožujka 2022.

 

II Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

 

                           

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

 

I. Ugovor o darovanju sa zadržavanjem prava doživotnog uživanja od 19. travnja 2017. godine zaključen između 1.tuženika V. N. iz K.1, OIB … kao darovatelja i 2.tužene Z. N. iz K.1, OIB …, kao obdarenika sklopljen kod javnog bilježnika N. J.-V. broj OU-57/17 gubi pravni učinak prema tužitelju Republici Hrvatskoj u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tužiteljeva potraživanja prema 1.tuženiku V. N. iz K.1, OIB … u ukupnom iznosu od 14.152.500,00 kuna te je 2.tužena Z. N. iz K.1, OIB …, dužna trpjeti da tužitelj Republika Hrvatska svoje potraživanje prema 1.tuženiku V. N. iz K.1, OIB …, u iznosu od 14.152.500,00 kuna namiri prodajom ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zkul. 6863 ko. K. i to čkbr. 1936/8 … sa 556 m2, a koja se sastoji od dvorišta od 427 m2 i kuće K.1 sa 129 m2 u roku od 15 dana.

 

II. 1. tuženik V. N. iz K.1, OIB …, i 2. tužena Z. N. iz K.1, OIB …, dužni su tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 333.240,00 kuna u roku od 15 dana zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 18. ožujka 2022. godine.

 

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli 1. i 2. tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti, uz naknadu troška žalbe.

 

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu 1. i 2. tuženika, u kojem poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet tužbenog zahtjeva je pobijanje dužnikovih pravnih radnji, i to Ugovora o darovanju sa zadržavanjem prava doživotnog uživanja zaključenog 19. travnja 2017. između 1.tuženika kao darovatelja i 2.tužene Z. N., supruge 1. tuženika, kao obdarenika, kojim je 1. tuženik darovao svojoj supruzi 2. tuženici ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zkul. 6863 ko. K. i to čkbr. 1936/8 (dalje: Ugovor). Nije sporno da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije podnijela zahtjev za mirno rješenje spora.

 

6. Sporno je da li je tužbu trebalo odbaciti i osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

7. Neosnovano žalitelji smatraju da je tužbu trebalo odbaciti zbog pogrešne primjene odredbe čl. 186.a ZPP iz razloga što tužiteljica prije podnošenja tužbe nije podnijela zahtjev za mirno rješavanje spora.

 

8. Odredba čl. 186.a ZPP u stavku 1. propisuje da se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe, kod čega zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba, u stavku 6. propisuje da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, a u stavku 8. propisuje da će se odredbe prethodnih stavaka ovoga članka na odgovarajući način primjenjivati i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj.

 

9. Prvostupanjski sud pravilno je postupio kada nije odbacio tužbu jer je u parnicama za pobijanje dužnikovih pravnih radnji posebnim propisom tj. odredbom čl. 71. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) propisan zakonski za podnošenje tužbi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona (naplatna raspolaganja), a za ostale slučajeve u roku od tri godine, koji rok se računa od dana kada je poduzeta pravna radnja. Stoga u smislu odredbe čl. 186.a st. 8 u vezi st. 1 ZPP nije bilo mjesta odbačaju tužbe prema čl. 186.a st. 6 u vezi st. 1 ZPP, te stoga što tužba nije odbačena nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 14 ZPP.

 

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud dao je dostatne razloge zbog čega nije odbacio tužbu, pozivom na odredbu čl. 71 ZOO. Isto tako, dani su dostatni razlozi zbog čega sud smatra da je tražbina tužiteljice dospjela u vrijeme podnošenja tužbe s obzirom na navode presude da je tražbina dospjela prije podnošenja tužbe tj. pravomoćnošću kaznene presude, kao i u odnosu na zaključak da motivacija tuženih nije od utjecaja na sklapanje Ugovora s obzirom na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da je 1. tuženik znao da besplatnim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, pozivom na čl. 67 st. 3 ZOO. Stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuju žalitelji.

 

11. Prilikom donošenja prvostupanjske presude sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 220 ZPP kada nije prihvatio dokazni prijedlog žalitelja za provođenjem građevinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja vrijednosti darovanog dijela nekretnine. Naime, prvostupanjski sud pravilno smatra da nije odlučno da vrijednost darovane nekretnine nije dovoljna za namirenje tužitelja, s obzirom da se radi o ½ polovici dijela nekretnine u K.1 koju čine dvorište od 427 m2 i kuća sa 129 129 m2, pa se nikako ne može raditi o zanemarivoj vrijednosti darovanog dijela, kako to pogrešno smatraju žalitelji.

 

12. Također nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

 

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud valjano je utvrdio činjenično stanje na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8 ZPP, te je za svoju ocjenu dao logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

14. Pravilno je utvrđeno da tužiteljica ima dospjelu tražbinu u iznosu od 14.152.500,00 kn prema 1. tuženiku temeljem presude broj K-11/04 od 21. veljače 2017., koja je postala pravomoćna 12. listopada 2017., izvršna 14. studenog 2017., a ovršna 30. studenog 2017. Ova tražbina dospjela je u trenutku podnošenja tužbe za pobijanje pravnih radnji (tužba je podnesena 20. ožujka 2020.), pa je ispunjen uvjet iz čl. 66 st. 1 ZOO za podnošenje takve tužbe (tako i Vrhovni sud Hrvatske u presudi br. Rev 4928/2019 od 16.3.2021.)

 

15. Nadalje, pravilno je utvrđeno da 1. tuženik zbog poduzete radnje (darovanja) nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66 st. 2 ZOO), jer nema nikakve imovine i prihoda osim mirovine.

 

16. Također je utvrđeno da se radi o besplatnom pravnom poslu, radi čega se ima smatrati da je 2. tuženici bilo poznato da 1. tuženik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužiteljici kao vjerovniku (čl. 67 st. 3 ZOO).

 

17. Na temelju takvog utvrđenja prvostupanjski sud pravilno je zaključio da su ispunjene sve pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, radi čega je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na oba žalitelja (čl. 66 st. 1 i 2, čl. 67 st. 3, čl. 70 ZOO), dok su suprotni žalbeni navodi neosnovani jer se radi o subjektivnom i netočnom viđenju ove pravne stvari od strane žalitelja.

 

18. O troškovima parničnog postupka odlučeno je pravilnom primjenom čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

19. Neosnovano žalitelji prigovaraju vrijednosti predmeta spora od 14.152.500,00 kn. Ova vrijednost istaknuta je u tužbi, a kako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, temeljem čl. 40 st. 3 ZPP mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Kod toga, napominje se da žalitelji do zaključenja prethodnog postupka nisu prigovorili u tužbi označenoj vrijednosti predmeta spora.

 

20. Slijedom izloženog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučiti kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

 

21. Zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer isti nisu uspjeli u žalbenom postupku (toč. II izreke ove drugostupanjske presude).

 

 

U Zagrebu 29. kolovoza 2023.

 

 

                           Predsjednica vijeća:

Renata Đaković Vranković, v.r.