REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2591/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE, OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Ulica Stjepana Širole 4, te umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 6. svibnja 2025., 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.561,55 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 18. svibnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.213,52 EUR, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. kolovoza 2017. podnio tužbu protiv prvotuženika AUTOCESTA RIJEKA - ZAGREB d.d. i drugotuženika HRVATSKE AUTOCESTE ODRŽAVANJE I NAPLATA CESTARINE d.o.o. radi isplate regresnog potraživanja koje je proizašlo iz štetnog događaja koji se dogodio 4. travnja 2016. u Draganiću, na 31. kilometru sjeverozapadne kolničke trake autoceste A1, uslijed naleta divljači (jelena) na teretno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], koje je kod tužitelja bilo osigurano policom kasko osiguranja, a na temelju koje je vlasniku oštećenog vozila, društvu NEBUJANEC PROM d.o.o., tužitelj naknadio štetu u ukupnom iznosu od 2.561,55 EUR.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik AUTOCESTA RIJEKA - ZAGREB d.d. je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedičnu vezu između njegovog postupanja i nastale štete, u bitnome istaknuvši kako je u cijelosti postupio u skladu s odredbom čl. 20. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novineˮ broj: 90/14) te čl. 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novineˮ broj: 75/14). Podredno, tuženik je ukazao na činjenicu da odgovornost za predmetni štetni događaj leži na nadležnom lovačkom društvu koje kao vlasnik divljači odgovara za štetu po načelu uzročnosti.

3. Drugotuženik HRVATSKE AUTOCESTE ODRŽAVANJE I NAPLATA CESTARINE d.o.o. je u odgovoru na tužbu osporio aktivnu legitimaciju jer tužitelj nije dokazao da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kod njega imalo sklopljenu policu kasko osiguranja motornog vozila, osporio je svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, dinamiku nastanka štetnog događaja, uzročnu vezu između njegovog postupanja i štetnog događaja, te istaknuo prigovor isključive odgovornosti vozača kao imatelja opasne stvari. Naveo je da je do štetnog događaja došlo zbog iznenadnog dolaska divlje životinje na autocestu, koji drugotuženik nije mogao spriječiti unatoč svim poduzetim mjerama održavanja javnih cesta (cjelodnevna ophodnja autoceste, postavljena žičana ograda).

4. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. svibnja 2018. sud je raspravnim rješenjem dopustio miješanje treće osobe CROATIA OSIGURANJE d.d. u parnicu, budući da je društvo CROATIA OSIGURANJE d.d. osiguratelj od odgovornosti drugotuženika za štete koju u svom radu nanese trećim osobama, pa to društvo ima pravni interes da tuženici uspiju u sporu. Stoga je sud prihvatio prijedlog tuženika za sudjelovanje osiguratelja u predmetnoj parnici kao umješača na strani drugotuženika.

5. Tijekom postupka utvrđeno je da je drugotuženik HRVATSKE AUTOCESTE ODRŽAVANJE I NAPLATA CESTARINE d.o.o. brisan iz sudskog registra rješenjem ovog suda poslovni broj Tt-18/391-1 od 22. siječnja 2018. te je postupak nastavljen u odnosu na njegovog pravnog sljednika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o.

6. Također, rješenjem ovog suda poslovni broj Tt- 21/678-1 od 5. siječnja 2021. prvotuženik AUTOCESTA RIJEKA - ZAGREB d.d je brisan iz sudskog registra nakon što je pripojen drugotuženiku društvu HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. te je stoga postupak nastavljen u odnosu na jedinog tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o.

7. Valja navesti da je ovaj sud donio presudu poslovni broj P-1732/2017 od 11. rujna 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7228/2019 od 24. veljače 2021. No, u povodu revizije je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-1004/2022 od 3. rujna 2024. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7228/2019 od 24. veljače 2021. i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1732/2017 od 11. rujna 2019. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. U ponovnom postupku sud je pročitao izvješće Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac (str. 5. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 4. travnja 2016. (str. 6. spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete (str. 7. i 8. spisa), policu kasko osiguranja motornog vozila broj K06820192259 (str. 9. spisa), Uvjete za kasko osiguranje motornih vozila (str. 10. do 18. spisa), presliku vozačke dozvole vozača teretnog vozila (str. 19. spisa), presliku prometne dozvole oštećenog vozila (str. 20. spisa), potvrdu o plaćanju (str. 21. spisa), izvid štete (str. 22. spisa), obračun djelomične štete (str. 23 spisa), fotografije oštećenog vozila (str. 24. do 29. spisa), e-izvadak iz registra koncesija (str. 30. spisa), izvod iz ophodarskog dnevnika od 3. travnja 2016. (str. 39. do 43. spisa), putni radni list (str. 44. i 45. te 58. i 59. spisa), očitovanje (str. 57. spisa), ophodarski dnevnik od 3. travnja 2016. (str. 60. i 61. spisa), zapisnik broj 49/04 (str. 62. i 63. spisa), obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 31. siječnja 2017. (str. 64. spisa), te dopis MUP-a od 12. travnja 2016. (str. 65. i 66. spisa). Tijekom postupka saslušani su i svjedoci JD i OD na okolnost nepostojanja oštećenja na zaštitnoj ogradi uz autocestu (str. 71. do 73. spisa), te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Husincu, dipl. ing. cestovnog prometa, radi utvrđenja dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja i visine štete (str. 78. do 82. spisa).

9. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 2.561,55 EUR koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime naknade štete nastale na teretnom vozilu registarskih [registarska oznaka], kojim je upravljao AD, osiguranim policom kasko osiguranja kod tužitelja, zbog prometne nesreće od 4. travnja 2016. na autocesti A1, u Draganiću, na 31 km autoceste, do koje je došlo naletom na divlju životinju (jelena).

11. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja.

12. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija te odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj.

13. Neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da iz police kasko osiguranja proizlazi da je tužitelj osigurao upravo predmetno teretno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], čiji je broj šasije [broj šasije], a navedeni broj šasije naznačen je i u prometnoj dozvoli za predmetno teretno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] Iveco Stralis (u samoj polici osiguranja je očito pogrešno naznačena jedino registarska oznaka vozila, dok su ostali podaci u polici (godina proizvodnje, snaga motora, vlasnik, marka i tip vozila) podudarni podacima iz prometne dozvole).

14. Neosnovan je i prigovor nedostatka pasivne legitimacije, budući da je tuženik (točnije njegov pravni prednik u vrijeme nastanka štetnog događaja) pravna osoba koja upravlja i održava predmetnu autocestu A1, a sukladno odredbi čl. 81. Zakona o cestama („Narodne novineˮ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, dalje: ZC).

15. Odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a određeno je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a odredbom čl. 50. st. 2. ZC-a da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

16. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pa da bi se oslobodio odgovornosti na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovog propusta u održavanju autoceste, odnosno da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da nema njegove odgovornosti za nastanak štetnog događaja, budući da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, već zbog iznenadnog dolaska divljači (jelena) na autocestu, što tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje je dužan poduzeti prema propisima kojima su uređene obveze održavanja javnih cesta. Naveo je da su tuženikovi radnici 4. travnja 2016. uredno obavili ophodnju u dvije smjene, odnosno da je ophodarska služba dva puta prošla mjestom štetnog događaja i nije primijetila nikakva oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi, dakle da je poduzeo sve propisane mjere prilikom održavanja autoceste, odnosno nikakvo oštećenje ili rupa na zaštitnoj žičanoj ogradi nije uočena.

18. Uvidom u dopis MUP-a od 12. travnja 2016. (str. 66. spisa) utvrđeno je da pregledom zaštitne žičane ograde nisu pronađena oštećenja, ni mjesto gdje bi divljač mogla ući u ograđeni prostor autoceste.

19. Iz iskaza saslušanih svjedoka JD i OD (str. 71. do 73. spisa) proizlazi da je dužinom cijele autoceste postavljena žičana ograda visine oko 1,5 metar, koja na pojedinim dionicama (šuma, lovišta i dr.) ima veće dimenzije (dodatnih 90 cm u visinu). Ophodnja autoceste se 2016. vršila dva puta u 12 sati, a ostalo po potrebi.

20. Iz putnog radnog lista (str. 58. i 59. spisa), ophodarskog dnevnika te dnevnika rada ophodara JD od 3. travnja 2016. (str. 60. i 61. spisa) razvidno je da je ophodnja po ophodaru JD i ĐD izvršena u periodu od 21,26 do 00,30 sati, pri čemu nije nađeno oštećenje zaštitne žičane ograde, ni druga opasnost po sigurnost prometa.

21. Međutim, valja navesti da je tuženik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz čl. 2. st. 1. t. 13. i t. 17., čl. 26. i čl. 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesta. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste našla se divljač, što ukazuje a to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste.

22. Sama činjenica da je tuženik izvršio ophodnju spornog dijela autoceste i da nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikove odgovornosti za štetu ili da nema tuženikovih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. Naime, s obzirom na to da tuženik upravlja autocestom i da je on bio u obvezi održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet, tuženik je dužan naknaditi štetu korisniku ceste prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice, pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu.

23. Upravo zbog činjenice da se divljač (jelen) našao na kolniku autoceste ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena (odnosno dovoljno visoka) da spriječi ulaz divljači na autocestu jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste.

24. Dakle, tuženik je kao osoba koja upravlja autocestom bio dužan postaviti i održavati zaštitnu žičanu ogradu koja bi spriječila izlazak divljači na cestu. Do predmetne prometne nesreće je došlo na način da je divljač naletjela na teretno vozilo na autocesti zbog nepravilnog održavanja prometnice, jer u protivnom do izlijetanja divljači na cestu ne bi došlo, stoga je neosnovan tuženikov prigovor da ne postoji njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja.

25. U odnosu na osporenu dinamiku nastanka štetnog događaja izveden je dokaz prometnim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Gorana Husinca, na koje stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da se teretno vozilo autocestom u trenutku sudara kretalo do najviše 90 km/h te vozač kočenjem ne bi mogao izbjeći iznenadno iskakanje divljači, dakle da nema nikakvih propusta u načinu vožnje vozača, kao i da šteta na vozilu iznosi 4.061,89 EUR (dok tužitelj potražuje i manji iznos od navedenog, odnosno 2.561,55 EUR).

26. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 963., 1045. ZOO-a i 50. st. 1. i 2. ZC-a valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.561,55 EUR sa zateznim kamatama prema čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za ostale odnose (točka I. izreke ove presude).

27. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pripada mu pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

27.1. Tužitelj ima pravo na trošak i to:

- sastava tužbe prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) od 200,00 EUR,

- zastupanja na ročištima 3. svibnja 2018., 5. srpnja 2019., 6. svibnja 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife za svako u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 600,00 EUR,

-zastupanja na ročištu 24. siječnja 2018. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife u iznosu od 100,00 EUR,

-zastupanja na ročištu 12. travnja 2019. prema Tbr. 9. t. 5. Tarife u iznosu od 50,00 EUR,

-sastava podnesaka od 10. listopada 2017. i 25. ožujka 2019. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife svako u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 400,00 EUR,

-sastava podnesaka od 28. svibnja 2019. prema Tbr. 8. t. 5. Tarife svako u iznosu od 50,00 EUR,

-sastava žalbe prema Tbr. 10. t. 1. Tarife u zatraženom iznosu od 166,00 EUR,

-sastava prijedloga za dopuštenje revizije prema Tbr. 10. t. 5. Tarife u iznosu od zatraženom iznosu od 199,00 EUR,

-sastava revizije prema Tbr. 10. t. 5. Tarife u iznosu od zatraženom iznosu od 199,00 EUR,

-sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 72,07 EUR,

-sudske pristojbe za presudu poslovni broj P-1732/2017 prema Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23, dalje: Uredba) i za ovu presudu svaka u iznosu od 72,07 EUR, ukupno 144,14 EUR,

- sudske pristojbe za žalbu protiv presude prema Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23, dalje: Uredba) u zatraženom iznosu od 72,07 EUR,

-sudske pristojbe za reviziju u iznosu od 72,07 EUR,

-PDV od 25% u iznosu od 491,00 EUR,

-vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, sveukupno 3.213,52 EUR (točki II. izreke ove presude).

27.2. Tužitelju ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 28. svibnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25% 50,00 EUR, ukupno 250,00 EUR, jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. t. 1. ili t. 3. Tarife, pa mu priznat trošak prema Tbr. 8.t .5. Tarife u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 12,50 EUR, ukupno 62,50 EUR.

27.3. Tužitelju ne pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu 24. siječnja 2018. u zatraženom iznosu od 250,00 EUR jer je raspravljano samo o procesnim pitanjima pa mu je priznat trošak prema Tbr. 9. t. 2. Tarife od 100,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, kao ni trošak zastupanja na ročištu 12. travnja 2019. u zatraženom iznosu od 250,00 EUR jer je odgođeno prije početka raspravljanja pa mu je i priznat trošak prema Tbr. 9. 5. Tarife u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 12,50 EUR, ukupno 62,50 EUR.

27.4. Stoga je valjalo odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 EUR kao neosnovan (točka III. izreke ove presude).

28. Budući da tuženik nije uspio u sporu nema pravo ni naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 13. lipnja 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- e- Oglasna ploča

- kal. 30 dana