Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-467/2023-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Kristina Mudrovčić, odvjetnica iz Zagreba, Kneza Trpimira 31, protiv tuženice DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Irena Benić, odvjetnica iz Zagreba, Radnička 80, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 29. travnja 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ZĐ koji glasi: "Utvrđuje se ništetnim i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju sklopljen između tužiteljice ZĐ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], GĐ lijevi odvojak 2 kao Darovatelja i (sada pok.) IĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao Daroprimca, na kojem je potpis tužiteljice ZĐ ovjeren kod Javnog bilježnika Ivana Markovića iz Siska, broj ovjere OV-2588/03 od dana 07.05.2003. godine. Zemljišnoknjižni odjel Sisak, Općinskog suda u Sisku na nekretnini 7. Suvlasnički dio: 1/28 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) 1/28 dijela čest.br. 1271/3 stambena zgrada do 597 m2 s kojom je povezan posebni dio - STAN BROJ 7 - trosoban stan na III. katu u hodniku lijevo, od 3 sobe, kuhinje, lođe i balkona, pomoćnih prostorija od 90,25 m2, drvarnice u podrumu broj 7 i ostave za zimnicu broj 7 A – koji stan se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na zkč. [katastarska čestica] Trg hrvatskih branitelja ukupne površine 597m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] će izvršiti brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist IĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] izvršeno temeljem rješenja pod posl. brojem Z-1853/03, uz uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja na ime ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici UĐ da tuženici DĐ naknadi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eur sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica ĐĐ je podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženice DĐ radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, brisanja uknjižbe prava vlasništva i uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja.

2. U tužbi tužiteljica navodi da su ona i pok. majka tužiteljice IĐ, [adresa] sklopile Ugovor o darovanju nekretnine zemljišnoknjižno opisane kao 7. Suvlasnički dio: 1/28 ETAŢNO VLASNIŠTVO (E-7) 1/28 dijela čest.br. 1271/3 stambena zgrada do 597 m2 s kojom je povezan posebni dio - STAN BROJ 7 - trosoban stan na III. katu u hodniku lijevo, od 3 sobe, kuhinje, lođe i balkona, pomoćnih prostorija od 90,25 m2, drvarnice u podrumu broj 7 i ostave za zimnicu broj 7 A – koji stan se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na zkč. [katastarska čestica] Trg hrvatskih branitelja ukupne površine 597m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak ( dalje u tekstu: STAN BROJ 7). Tužiteljica je svoj potpis na predmetnom Ugovoru o darovanju ovjerila kod Javnog bilježnika Ivana Markovića iz [adresa], broj ovjere OV-2588/03 od dana 07.05.2003. ( dalje u tekstu: Ugovor o darovanju). Ugovori o darovanju sklapaju se u pisanom obliku, a kada se sklapaju bez prave predaje stvari obavezno moraju biti sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Propisana forma za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca navedena je i u članku 53. stavku 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16), koji se primjenjuje kao lex specialis i u kojem je određeno da je za ovu vrstu pravnog posla potreban javnobilježnički akt. Izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku dovodi do ništetnosti tog pravnog posla odnosno takav ugovor neće proizvoditi namjeravane pravne učinke i to na temelju zakona (ex lege) i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc). Tužiteljica se poziva na sudski praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke U-III/891/2006, od 2. prosinca 2009. U ovom konkretnom slučaju tužiteljica je raspolagala imovinom Ugovorom o darovanju na način da nije predala posjed nekretnine - stana br. 7. opisanog u toč IĐ niti ga je IĐ ikada posjedovala. Isto tako, Ugovor o darovanju na sadrži uopće odredbu o predaji posjeda, pa nedostatak iste čini Ugovor o radovanju dodatno ništetnim, te kao takav uopće nije smjeo biti proveden u zemljišnim knjigama, odnosno sud je trebao odbiti uknjižbu prava vlasništva u korist pok. IĐ. S obzirom da je tužiteljica jedina zakonska nasljednica iza pok. IĐ, smatrala je da je svejedno na koga predmetna nekretnina glasi te da će majku naslijediti po njezinoj smrti u odnosu na imovinu koju joj je darovala, s obzirom da je predmetno darovanje izvršila na traženje majke, pok. IĐ, ali je stvarno zadržala trajno i isključivo koristila predmetni stan. U tom smislu se predmetni Ugovor o darovanju može smatrati i fiktivnim pravnim poslom. Pok. IĐ raspolagala je predmetnom nekretninom temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, solemniziran po Javnom bilježniku Davoru Škugor iz [adresa], OV-1214/2021, u korist ovdje tužene - DĐ kao stjecatelj, iako su obje ugovorne strane ( dakle i tuženica i pok. IĐ ) znale sve prethodno navedeno, odnosno da je stan opisan u toč. I. historijata ove tužbe imovina tužiteljice kojom ona stvarno upravlja, u koju je uložila znatna materijalna sredstva, koju jedina i posjeduje i u odnosu na koju isključivo tužiteljica ima vlasnička prava, obzirom da do darovanja u stvarnosti nikada nije niti došlo. Isto tako, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nema odredbe o predaji u posjed nekretnina, pa se i u tom smislu može smatrati ništetnim.

3. U odgovoru na tužbu tuženica ističe da nije sporno da je predmetni Ugovor o darovanju zaključen za nekretninu koja se u nastavku opisuje kako je to naznačeno u zemljišnim knjigama, no sve ostale navode tužbe tužena osporava u cijelosti. Prije svega tužena ističe prigovor litispendencije u dijelu tužbenog zahtjeva pod brojem II, i IV jer se pred istim sudom između istih stranaka vodi postupak pod brojem P-356/2023, gdje je tužiteljica već tužila tuženu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, stoga se ističe kako nedvojbeno postoje okolnosti koje sprečavaju daljnje postupanje, te je Sud dužan po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama, te će u tom smislu sud odbaciti tužbu. Tužena posebno ističe kako osporava navode u cijelosti pod ovom točkom jer je tužiteljica stekla vlasništvo predmetnog stana temeljem ništetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključila s pokojim ocem RĐ, koji je otac ovdje tužiteljice i tužene, stranke su sestre po ocu, a koji Ugovor je ništetan jer je osnovna pobuda za sklapanje ugovora o predmetnom doživotnom uzdržavanju bilo rješavanje imovinskopravnih odnosa, na način da se onemogući tuženoj nasljeđivanje dijela predmetnog stana. Tužiteljica je zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju s ocem dana 24.lipnja 1997. godine i to na Općinskom sudu u Sisku pod poslovnim brojem R2-90/97, a radi se o nedopuštenoj pobudi za koju su obje ugovorne strane znale i zbog čega je taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništav. Nesporno je RĐ znao za svoju kćer DĐ, to je njegovo prvo dijete, kao što je i tužiteljica znala za sestru DĐ, ovdje tuženu, naime živjeli su svi zajedno u predmetnom stanu i obje ugovorne strane su znale da tim ugovorom raspolažu imovinom na način da izigraju tuženu. Ugovor je sačinjen za predmetni stan koji je vrijedna imovina kako bi se imovinskopravni odnosi stranaka riješili tako da tužena kao prva kći oca tužiteljice bude onemogućena da naslijedi dio predmetnog stana. Nikada se nije radilo o stvarnom uzdržavanju pokojnog RĐ, niti je istog tužiteljica ikada uzdržavala, a nije uzdržavala niti pokojnu majku IĐ, a što je Sud pravomoćnom odlukom utvrdio i raskinuo i taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je tužiteljica sačinila sa pokojnom majkom, a postupak se vodio u predmetu pod brojem P-800/2018 pred ovim sudom u [adresa]. Stoga je sukladno zakonu sud dužan utvrditi kako je Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je tužiteljica zaključila s ocem, ništav, jer takav Ugovor nema pravni učinak. Pokojnog RĐ sahranila je u svom trošku u cijelosti i o istome se brinula supruga IĐ do njegove smrti.

Tužiteljica je sačinila taj ugovor s ocem kako bi izigrala tuženu kao sunasljednicu iza pokojnog oca jer imaju zajedničkog oca, a predmetni ugovor nikada nije niti izvršavan, stoga tužena traži od suda da utvrdi kako je predmetni ugovor ništav jer je nesporno kako tužiteljica nije isti izvršavala, nikada nije uzdržavala niti oca niti majku, a za majku je već pravomoćno i presuđeno stoga ne može imati taj Ugovor pravni učinak. Tužiteljica se nakon smrti oca uknjižila kao vlasnica, a potom taj stan darovala pokojnoj majci. Prema tome ukoliko je ništav Ugovor o doživotnom uzdržavanju kao temelj stjecanja predmetnog stana, ista nije mogla nikada niti biti upisana kao vlasnica istog, pa stoga njezinog darovanja u korist majke ne bi niti bilo jer je ugovor s ocem zaključila iz nedopuštenih pobuda, taj pravni posao je ništav jer je sklopljen u svrhu izigravanja prava na nasljeđivanje ostalih nasljednika. Predmetni stan tužiteljica je dobila u vlasništvo pod uvjetom da se doživotno brine o oba roditelja i uzdržava i oca i majku do kraja života koju odredbu čl.2. predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24.6.1997. je nadležni zk odjel propustio upisati u zemljišne knjige iako je ovjera Ugovora o doživotnom uzdržavanju učinjena pred Općinskim sudom u Sisku u predmetu pod brojem R2-90/97. Bitno je naglasiti kako tužiteljica nije uzdržavala niti oca niti majku, o tome je jasno govorila njezina pokojna majka na sudu i izvan suda sačinila i ovjerila posebnu izjavu koja prileži sudskom predmetu pred istim sudom P-189/2021, koja se dostavlja u prilogu, a iz koje proizlazi na nedvojben način potvrda istinitosti navoda odgovora na tužbu. Predmetni stan predstavljao je bračnu stečevinu supružnika pokojnih RĐ i IĐ, za koji stan je RĐ dobio Ugovor o stanarskom pravu koji je koristio za potrebe stanovanja svoje obitelji od 7 članova tamo su živjele tužiteljica i tužena kao djeca, to nije stan koji je stekla tužiteljica svojim osobnim radom ili kreditom kojeg ista otplaćuje. Čak je i otkup istoga stana otplatila u cijelosti pokojna majka tužiteljice, a ne tužiteljica, pa se dostavlja u prilogu dokaz o istom. Poriče se u cijelosti i dio tužbe u odosu na ništetnost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju, upravo do stjecanja prava vlasništva predmetnog stana u korist same tužiteljice nikada nije trebalo doći jer je temelj njezina stjecanja ništava isprava koju je zaključila s pokojnim ocem. Tužiteljica je isključivo usmjerena na stjecanje osobne materijalne koristi, te je oduvijek usmjerena na izigravanje roditelja i sestre po ocu, te vodi godinama protiv istih sudske sporove kako bi se na svaki način domogla imovine koja joj po zakonu ne pripada. Nije izvršavala svoje obveze prema roditeljima iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koji je zaključila iz nedopuštene pobude radi rješavanja imovinskopravnih odnosa, te kako bi tuženu izigrala da naslijedi dio stana, stoga nije niti mogla biti stjecatelj i vlasnik predmetne nekretnine. Upravo tu nepravdu načinjenu tuženoj odlučila je ispraviti majka tužiteljice, o čemu govori u svojoj ovjerenoj izjavi koja se dostavlja u prilogu, a nakon što je i nju svoju majku tužiteljica godinama iscrpljivala sudskim postupcima do same smrti pokojne gospođe IĐ, a na način da je svoju imovinu predala u vlasništvo tuženoj koja se godinama brinula o njoj i izvršavala uredno sve svoje obveze sukladno Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Tužena je preuzela sve obveze tužiteljice u kompletnoj skrbi i njezi o pokojnoj majci tužiteljice koje ista nikada nije izvršavala iako je tužiteljica njezina jedina kćer, nije se brinula o majci, a tužena se brinula o pokojnoj majci tužiteljice par godina prije nego je zaključila s pokojnom Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, dakle i puno prije Ugovora tužena je vodila kompletnu brigu o majci tužiteljice kao njezina pastorka, koju je pokojna odgojila kao svoje dijete. Tužena ističe kako su o cijeloj situaciji u pravnom smislu pravomoćno odlučili Županijski sudovi i Vrhovni sud koji su na jasan i nedvojben način utvrdili kako je tužiteljica izgubila spor jer je Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključila s pokojnom majkom IĐ raskinut, a sve jer je u postupku utvrđeno i dokazano da tužiteljica nije i prije i nakon događaja kada su se narušili odnosi stranaka poštovala odredbe Ugovora doživotnom uzdržavanju, a tijekom trajanja postupka nije dostavila niti jedan dokaz na okolnost vlastitih uloženih sredstava. Nije tu okolnost čak nikada niti spomenula. Sad u ovoj tužbi tvrdi da je uložila znatna materijalna sredstva, te se poziva na svoja navodna vlasnička prava iako nije na zakonit način stekla predmetnu nekretninu s obzirom da je konkretan pravni posao ništav te bez pravnog učinka. Tvrdnja da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nema odredbe o predaji u posjed ne znači samo po sebi da je ugovor ništav, to je notorna činjenica, a uostalom tužena je već bila u posjedu prije stana u kojem je brinula o pokojnoj majci umjesto same tužiteljice, za vrijeme i nakon zaključenja ugovora na način da je uredno izvršavala sve obveze preuzete ugovornim odredbama, dok tužiteljica nije u posjedu predmetnog stana jer tvrdi da navodno živi u [adresa]. Ne odgovara istini niti tvrdnja da je tužena znala da IĐ nije vlasnica nekretnina koje su predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jer je IĐ uredno i sukladno zakonu bila uknjižena u zemljišne knjige nadležnog suda i bila vlasnica predmetnih nekretnina, riječ je o promašenoj percepciji tužiteljice koja ponovo pokušava ostvariti uspjeh u sporu i steći nepripadajuću materijalnu korist. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužiteljicu s ovako postavljanim tužbenim zahtjevom u cijelosti sve u pravcu iznijetih razloga uz naknadu prouzročenog parničnog troška. Nadalje, tužena ističe kako je nužno prvo utvrditi kako je ništav Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je tužiteljica zaključila s pokojnim ocem, jer je isti zaključila u nedopuštenoj pobudi da izigra ostale sunasljednike, a za koju činjenicu su obje ugovorne strane znale, te ista nije izvršavala uopće niti ugovorom preuzete obveze, pa nije niti mogla steći pravo vlasništva na predmetnom stanu, a o tom pravu i pravnom odnosu još nije sud donio odluku. Sud je pravomoćno utvrdio kako tužiteljica nije uzdržavala majku, te je zbog toga pravomoćno raskinuo ugovor o doživotnom uzdržavanju koji he ista imala sa majkom. Dok je od značaja naglasiti kako je ujedno Ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenim s ocem ujedno bila dužna uzdržavati i majku sukladno čl. 2 istog, a kako je pravomoćno utvrđeno P-800/2018 OS Sisak kako to nije činila samim tim uz sve ostalo prethodno istaknuto taj ugovor sud mora utvrditi ništetnim. Ništetnost predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim s ocem tužiteljice je prethodno pitanje jer odluka o tužbenom zahtjevu ovisi od prethodnog rješenja pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, pa se bez tog pitanja ne može odlučiti, a o tome do sada nije sud odlučivao, a to pitanje predstavlja samostalnu pravnu cjelinu. S obzirom na sve do sada iznijeto, nesporno je kako je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između pok.RĐ, oca tužiteljice i same tužiteljice stoga tužena podnosi protutužbu kojom zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. lipnja 1997. zaključenog između RĐ iz [adresa] kao primatelja uzdržavanja i ZĐ iz [adresa] lijevi odvojak 2, OIB [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja koji ugovor je ovjeren na Općinskom sudu u Sisku pod poslovnim brojem R2-90/97.

4. Rješenjem ovog suda br. P-467/2023-5 od 26. 1. 2024. odbačena je, sukladno odredbi čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), tužba tužiteljice ZĐ u dijelu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog 11.06.2021. godine između (sada pok.) IĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao Primateljem uzdržavanja i tuženom DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao Davateljem uzdržavanja, solemniziran po Javnom bilježniku Davoru Škugor iz [adresa], OV- 1214/2021, zatim u dijelu koji se odnosi na raspolaganje nekretninom i prijenos prava vlasništva nekretnine - 7. Suvlasnički dio: 1/28 ETAŢNO VLASNIŠTVO (E-7) 1/28 dijela čest.br. 1271/3 stambena zgrada do 597 m2 s kojom je povezan posebni dio - STAN BROJ 7 - trosoban stan na III. katu u hodniku lijevo, od 3 sobe, kuhinje, lođe i balkona, pomoćnih prostorija od 90,25 m2, drvarnice u podrumu broj 7 i ostave za zimnicu broj 7 A – koji stan se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na zkč. [katastarska čestica] Trg hrvatskih branitelja ukupne površine 597m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak ( čl.1.st.1. ) sa imena IĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] te u dijelu u kojem će Zemljišnoknjižni odjel Sisak, Općinskog suda u Sisku na nekretnini 7. Suvlasnički dio: 1/28 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) 1/28 dijela čest.br. 1271/3 stambena zgrada do 597 m2 s kojom je povezan posebni dio - STAN BROJ 7

- trosoban stan na III. katu u hodniku lijevo, od 3 sobe, kuhinje, lođe i balkona, pomoćnih prostorija od 90,25 m2, drvarnice u podrumu broj 7 i ostave za zimnicu broj 7 A – koji stan se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na zkč. [katastarska čestica] Trg hrvatskih branitelja ukupne površine 597m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvršiti brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], izvršeno temeljem rješenja pod posl. brojem Z-6363/21, uz uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 17. 2. 2024.

5. Nadalje, rješenjem ovog suda br. P-467/2023-9 od 16. travnja 2024. razdvojen je postupak u ovom predmetu pod. br. P-467/2023, i to po protutužbi ovdje tuženice DĐ, protiv ovdje tužiteljice UĐ, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je u odnosu na protutužbeni zahtjev oformljen zaseban parnični predmet u kojem će se provesti zaseban parnični postupak (P-159/2024).

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga, povijesni prikaz (str. 6-24 spisa), smrtni list (str. 25 spisa), ugovor o darovanju (str. 27 i 28 spisa), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (str. 29-32 spisa), presliku zemljišnih knjiga (str. 33-39 spisa), posebnu izjavu (str. 47 i 48), ugovor o doživotnom uzdržavanju (str.49 spisa), rješenje br. Z-36/06 (str. 50 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 51 spisa), presliku uplatnice (str. 52 spisa), Anex ugovora broj 554 (str. 53-55 spisa), potvrdu (str. 57 spisa), ugovor (str. 58 spisa), tužbu (str. 59-68 spisa), izvršen je uvid u predmet ovog suda br. P-356/2021 (preslika str. 143-169 spisa), zapisnici o očevidu na adresi stanovanja (str. 187 – 190 spisa), ugovor o prodaji nekretnine (str. 191-193 spisa), tabularnu ispravu (str. 194-196 spisa), ugovor o prodaji (str. 197-202 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (str. 203- 205 spisa), saslušani su svjedoci AĐ, LĐ, ŽĐ, VĐ, JĐ, MĐ, FĐ te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

7. Svjedokinja AĐ iskazala je da je kći tužiteljice te joj je poznato da je predmetom ugovora o darovanju iz 2003.g bio stan u [adresa] na adresi [adresa], a radilo se o nekretnini koju je njezina majka, ovdje tužiteljica, stekla u ostavinskom postupku iza svoga oca i odlučila je tu nekretninu darovati njezinoj baki iz razloga što se njezina baka bojala da će se nešto dogoditi njezinoj majci pa da u tom slučaju ta nekretnina ne bi pripala njezinom ocu. Nije joj poznato iz kojeg razloga je njezina baka imala taj strah, te ističe da je ona tada bila u dobi od 14 godina. Do te 2003. g u tom stanu su živjeli njezina baka IĐ i njezin djed RĐ, a ona je sa majkom, ocem TĐ te sestrom LĐ do tada živjela u Željezari u nekom drugom stanu te su oni početkom 2003.g iz Željezare preselili u taj stan u [adresa], a baka je preselila u drugi stan na istoj adresi, odnosno na adresi [adresa], a djed se razbolio i završio je u bolnici. Ona je živjela u tom stanu na adresi [adresa]. do 2015.g kada se udala i odselila, zatim tužiteljica i njezin otac iz istog se odselili negdje 2008.g u [adresa], a njezina sestra LĐ cijelo vrijeme od 2003.g živi u tom stanu. Ističe da IĐ od perioda kada je preselila iz stana na adresi [adresa], kako je prethodno navela, nije koristila navedeni stan. U periodu prije nego što je ona sa obitelji doselila u stan u [adresa], do tada je u istom sa bakom i djedom živjela i prabaka ČĐ, a koja je potom sa bakom preselila u stan na adresi [adresa]. Ističe da je djed umro **.**.2003. Ne sjeća se točno kada je baka kupila stan na adresi [adresa], a misli da je to bilo negdje godinu dana prije 2003.g odnosno prije nego što se preselila na kbr. 5. O razlozima sklapanja ugovora o darovanju čula je od svojih roditelja i bake jer su svi tada o svemu tome između sebe razgovarali. Ističe da joj nije poznato kada je prodan stan u Željezari, [adresa], u kojem su živjeli prije preseljenja 2003., a misli da je to bilo vrlo brzo poslije toga preseljenja, iako ne zna sa sigurnošću navesti. Baka se već početkom siječnja 2003. preselila u stan na adresi [adresa].

8. Svjedokinja LĐ iskazala je da je sada u dobi od 29 godina te je sa tužiteljicom koja je njezina majka, ocem, sestrom AĐ na adresi [adresa] doselila početkom 2003.g., a do tada su živjeli u stanu na adresi [adresa], u kojem su živjeli nekoliko godina, ne može se točno sjetiti koliko, možda tri godine, a u taj stan je s obitelji doselila upravo iz stana na adresi [adresa], gdje je sa obitelji živjela od rođenja. Ističe da se samo sjeća da su početkom 2003. preselili u taj stan na adresi [adresa], da se tada djed razbolio, a baka IĐ je tada preselila u stan na adresi [adresa]. u odnosu na vlasništvo stana na adresi [adresa], ona samo zna da je to u vrijeme mama, ovdje tužiteljica, darovala stan baki. Ona je tada bila u dobi od 9 godina te zapravo misli da je do toga darovanja došlo jer je baka IĐ bila dominantna osoba, njezina majka je u to vrijeme bila ranjiva jer je te godine djed umro, a baka je to iskoristila. Ističe da baka IĐ nakon preseljenja u stan na adresu [adresa]. nije koristila stan na adresi [adresa]. Od preseljenja u taj stan 2003.g isti je koristila njezina obitelj i to njezina majka, otac, sestra i ona. Sada taj stan koristi ona, a dolaze joj i njezini roditelji. Nitko osim njezine obitelji taj stan ne koristi. Njezin djed je umro u veljači 2003. Ne može detaljnije navesti kada se s obitelji doselila u stan na adresi [adresa], osim što može reći da je to bilo početkom 2003. jer je tada imala 8 godina. Ističe da ne zna kada je baka kupila stan na adresi [adresa]. Ističe da do njihovog preseljenja u stan na adresi [adresa]. u istom je živjela baka, kako je ranije navela, a koja se preselila potom u stan na adresi [adresa], a djed se razbolio i otišao je u bolnicu. Osim njih dvoje u stanu na adresi [adresa] tada nitko drugi nije živio.

9. Svjedok ŽĐ, bračni drug tužiteljice, iskazao je da je sa obitelji i to suprugom, ovdje tužiteljicom i djecom te njezinim roditeljima IĐ i BĐ od 1988.g do 1998. živio u stanu [adresa], a potom je sa obitelji i to suprugom i djecom odselio u stan na adresi [adresa], točan kbr. ne zna, u kojem su živjeli do početka 2003. U to vrijeme 1988. vlasnik stana na adresi [adresa] bio je RĐ. Početkom 2003. on je sa suprugom i djecom preselio natrag u taj stan [adresa], a majka tužiteljice i njezina majka preselile su se u stan na adresi [adresa]. supruga i on odselili su u [adresa], a u stanu na adresi [adresa] ostale su živjeti njihove kćeri, te je starija kćer u tom stanu živjela do 2015. a mlađa kćer živi i dalje u tom stanu. Ističe da je njegova supruga sa RĐ napravila ugovor da stan na adresi [adresa] nakon njegove smrti ostane njoj, ne zna točno koje je to godine bilo. Ne zna iz kojeg razloga je uopće sklopljen ugovor o darovanju koji je predmet ovog spora, samo se sjeća da je te 2003.g kada je otac tužiteljice završio u bolnici, a tužiteljica je bila jako emotivno vezana za njega, njezina majka vjerojatno vezano za to darovanje na istu izvršila pritisak. Ne zna iz kojeg razloga se to dogodilo, obzirom da su svi u to vrijeme bili u skladnim odnosima. IĐ, nakon što je preselila u stan na adresi [adresa], više nije koristila stan na adresi [adresa] niti je u isti dolazila, a pod time misli da nije živjela u tom stanu, dok je u posjete dolazila. Ističe da pritisak o kojem je prethodno govorio pojašnjava time što je je njegova punica vjerojatno smatrala da, ukoliko se njegovoj supruzi što dogodi da bi stan ostao njemu, a pretpostavlja da ona nije htjela da njemu ostane taj stan, iako ne zna iz kojeg razloga jer su živjeli u skladnim odnosima. Ističe da nije bio prisutan razgovorima ugovornih stranaka predmetnog ugovora o darovanju, a niti sklapanju ugovora o darovanju. O sklapanju tog ugovora o darovanju odlučila je isključivo njegova supruga. Stan na adresi [adresa] kupljen je nakon što je prodana kuća na moru, a suvlasnici koje su bili njegova supruga i njezini roditelja te je iz tog novca kupljen taj stan. Ističe da je RĐ umro **.**.2003. U stan [adresa] obitelji i on doselili su početkom siječnja 2003. Vlasnik stana u [adresa], Z [adresa] bila je njegova supruga, a koja je taj stan prodala negdje 2001.g, odnosno 2002.g

10. Svjedokinja VĐ iskazala je da poznaje tužiteljicu i njezinog supruga i njihovu djecu i majku tužiteljice i njezinu majku, već dugo godina, jer živi na adresi [adresa]. Poznato joj je da tužiteljica s obitelji živi već dugo godina u stanu na adresi [adresa], i to sa svojom djecom, a s njima je živjela i IĐ i njezin suprug te njezina majka i to sve dok IĐ s majkom nije preselila u drugi stan, koji je bio u prizemlju i to na adresi [adresa], no ne može točno navesti kada je to bilo, a u stanu na adresi [adresa] ostali su živjeti tužiteljica sa suprugom i djecom. Ističe da od kuda bi ona znala što o ugovoru o darovanju koji je zaključen između ZĐ i IĐ. ZĐ nije nigdje drugdje živjele nego na adresi [adresa]. Ne zna kada je kupljen stan na adresi [adresa]. Ne zna kada je umro RĐ. Ona je bila u dobrim odnosima sa IĐ sve dok RĐ nije umro i dok se IĐ nije preselila dolje, a onda joj je zatvorila vrata. Ističe da se ona brinula o majci IĐ, ČĐ, hranila ju je i sa njom razgovarala, a za to joj je IĐ plaćala.

11. Svjedokinja JĐ u svom je iskazu navela da stranke poznaje preko 50 godina jer je ona bila medicinska sestra i radila je u bolnici, a IĐ je neko vrijeme ležala na intenzivnoj njezi i bila je njezin pacijent. Ističe da su joj IĐ i njezin suprug RĐ bili i prijatelji preko 50 godina i posjećivala ih je. Onaj je njih oboje posjećivala jako dugo godina i to u stanu u kojem su živjeli na trećem katu u zgradi iza Doma zdravlja, točnu adresu ne može navesti jer ju ne zna. Poznato joj je da je IĐ sa svojom majkom iz toga stana preselila u drugi stan u koji je bio u prizemlju zgrade koja se nalazi odmah pored Gimnazije u Sisku, a u odnosu na koji stan također ne zna adresu te ne može točno navesti kada je ona preselila u taj stan, može samo reći da RĐ u vrijeme kada je ona posjećivala HĐ u tom stanu u prizemlju više nije bio živ. Zna da je RĐ umro 2003. g jer je isti ležao na odjelu koji je bio preko puta odjela u kojem je radila. Zna da je IĐ preselila u taj stan u prizemlju jer je bila krupnija, teško je hodala i bila je bolesna. Ona jedino zna da joj je IĐ govorila da oko 20.000,00 kn mora platiti da bi otplatila stan koji se nalazi na trećem katu da bi bilo njezino vlasništvo. Ne zna kome je točno ona to morala platiti, valjda onome na kome se stan vodio, valjda RĐ. Taj stan je navodno trebalo otkupiti, a govorila joj je da je navedeni stan RĐ dao tužiteljici kako bi se ona o njemu brinula. Sjeća se da je nakon što je RĐ ležao u bolnici iz iste trebao biti otpušten, iako je bio u jako lošem stanju i nepokretan, te IĐ nije mogla prihvatiti brigu oko njega, obzirom na svoje zdravstveno stanje i da se još brinula o svojoj majci, a tužiteljica se nije htjela prihvatiti brige o ocu. Stoga je RĐ produžen boravak u bolnici u kojoj je u konačnici umro, a to je bilo možda tjedan ili dva nakon što mu je produžen boravak u bolnici. Ona je dolazila u posjete IĐ na treći kata nakon smrti njezinog supruga. Misli da je IĐ negdje 2-3 mjeseca nakon smrti supruga preselila u stan u prizemlju koji je prethodno navela. Ističe da ne zna kada je kupljen stan u prizemlju. U vrijeme kada je ona posjećivala IĐ u periodu nakon smrti njezina supruga u stan na trećem katu, odgovara da je u tom stanu tada bila IĐ i njezina majka te ona nije vidjela niti je zaključila, a niti saznala iz razgovara sa IĐ da bi u tom stanu osim njih dvije tada živio još netko. Ona isto tako poznaje tuženicu dugo vremena koliko poznaje i tužiteljicu. Pok. RĐ trebao je biti otpušten iz bolnice jer su bolnički liječnici procijenili da je njegovo bolničko liječenje završeno i da treba ići na kućnu njegu.

12. Svjedokinja FĐ ističe da je bila u dobrim odnosima i u kontaktu sa strankama sve do smrti kume IĐ i njezinog supruga do kojeg perioda su se i redovito posjećivali. Nisu joj poznati njihovi imovinski odnosi. Ističe da je uglavnom posjećivala IĐ i njezinog supruga u stanu u kojem su živjeli na adresi KĐ, ne zna kako se ta ulica sada zove, a radilo se o stanu na trećem katu. Ističe da je davno, još dok su svi oni bili mladi, s njima živjela ZĐ koja je odselila valjda kada se udala. Ističe da RĐ, suprug IĐ u tom stanu živio do svoje smrti, a umro je prije 20 godina, a IĐ je nakon njegove smrti nastavila živjeti u tom stanu. Otprilike prije 2000.g IĐ i RĐ prodali su nekretninu u Tribunju i tada su kupili stan u prizemlju, u zgradi također tada na adresi KĐ, kućni broj ne zna, a radi se o zgradi koja se nadovezuje na zgradu u kojoj je prethodno navedeni stan. Ističe da ne može procijeniti koliko je godina prošlo između prodaje nekretnine u Tribunju i kupnje toga stana u prizemlju. Ističe da je IĐ godinu ili dvije nakon smrti svoga supruga RĐ živjela u tom stanu na trećem katu, a potom je preselila u stan u prizemlju. Ističe da je sa IĐ i njezinim suprugom, a potom i nakon njegove smrti sa IĐ u tom stanu na trećem katu živjela njezina majka, a koja je također potom sa IĐ preselila u taj stan u prizemlju. Ističe da joj je poznato da je tužiteljica sa svojim suprugom i djecom dosta dugo živjela u stanu u [adresa], točnu adresu toga stana ne zna, te misli da se ona sa obitelji u stan na trećem katu, kojeg je prethodno spomenula doselila nakon što je IĐ s majkom preselila u stan u prizemlju. Koliko je njoj poznato niti u jednom periodu tužiteljica sa suprugom i djecom nije živjela u tom stanu na trećem katu zajedno sa IĐ, njezinim suprugom i njezinom majkom. Ističe da je njezin otac, a i ona je redovito posjećivala IĐ u tom stanu na trećem katu i to kroz period od godinu ili dvije nakon smrti RĐ. Tada su u tom stanu bile IĐ i njezina majka. Ističe da ne može sada točno navesti, ali misli da su njezin otac i ona IĐ u tom stanu na trećem katu, nakon smrti njezina supruga posjećivali oko 5 puta godišnje. U to vrijeme o majci IĐ brinula IĐ, pri čemu ističe da se radi o periodu od prilike prije 20 godina u kojem su obje bile još aktivne. Tada se IĐ teže kretala jer je bila pojačane težine, no sama je kuhala i spremala. Ne može sa sigurnošću navesti, ali misli da je RĐ umro 2002. ili 2003.godine. i bila je na njegovom sprovodu. Ona je kao dijete vidjela tužiteljicu u tom stanu na trećem katu, a sve druge susrete je obavljala kod IĐ u tom stanu u prizemlju. Ističe da nakon što se tužiteljica vratila u taj stan na trećem katu ona više nije nikada u tom stanu bila. Ističe da nije s tužiteljicom u lošim odnosima. Tuženicu zna iz gimnazijskih dana, iako dugo nisu bile u kontaktu, no cijelo vrijeme su si ostale dobre.

13. Svjedokinja MĐ iskazala je da je tuženica njezina majka te su bili svi u dobrim odnosima u obitelji, uključujući i tužiteljicu i to od 1997.g kada je nastradao njezin otac i kada su svi bili u kontaktu. Što se tiče stana na adresi [adresa], a radi se o stanu na trećem katu, njezina majka je tek nakon smrti njezina oca RĐ saznala da isti ne ulazi u njegovu ostavinsku imovinu, obzirom da je isti, sa ovdje tužiteljicom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ističe da je ona sa majkom od 1997.g posjećivala IĐ i RĐ u stanu u kojem su tada živjeli na adresi [adresa], na trećem katu, a u kojem su sami živjeli dok je tužiteljica sa obitelji, koliko se sjeća, živjela u stanu u Željezari. Godinu ili dvije prije smrti RĐ u taj stan doselila je i majka IĐ. Ističe da je RĐ do svoje smrti živio u tom stanu te joj je poznato da su IĐ i RĐ 1999. ili 2000.g prodali vikendicu te nakon toga 2000.g kupili su dva stana, od kojih je jedan, a adresi [adresa], a drugi je bio u Trstenjakovoj ulici. IĐ je sa majkom nakon smrti RĐ još neko vrijeme živjela u tom stanu na adresi [adresa], a potom je preselila 2004. ili 2005. u stan na adresi [adresa] u prizemlju. Od 2000. pa do negdje 2003. ili 2004. ta dva stana su bila iznajmljivana, a potom si je IĐ sređivala taj stan u prizemlju te se potom preselila sa majkom da im bude lakše, da ne moraju ići na treći kat. Ističe da su tijekom ostavinskog postupka iz pok. RĐ i saznali za to da je tužiteljica darovala stan na adresi [adresa], IĐ. Tada su saznali da je taj ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je na početku spomenula zaključen u vrijeme kada je RĐ bio u bolnici na nekakvoj operaciji pa su oni zaključili da je isti sklopljen iz razloga da, ukoliko se RĐ što dogodi da tužiteljica postane vlasnica navedenog stana. Ona je dolazila u posjet 2003. ili 2004.g IĐ u stanu na adresi [adresa] nakon smrti pok. RĐ. Nakon njegove smrti u veljači 2003. u tom stanu su živjele IĐ i njezina majka i nitko drugi. Ističe da su svi bili u kontaktu i to sa IĐ je bila u kontaktu do početka 2004.g, a sa tužiteljicom do sprovoda RĐ te napominje da nije bilo nikakvih svađa samo je od tog perioda samo prekinut kontakt. Dakle, u tom stanu na adresi [adresa] zadnji puta je bila 2004.g. Ističe da je Zdenka Nišević 2015.g inicirala kontakt sa njezinom majkom, a potom i sa njom te se od tada zapravo njezina majka o njoj počela brinuti i to tako da joj je od 2016.g obilazila, svakodnevno joj donosila ručak, obavljala potrebnu kupovinu, a negdje 2018.g kada se zdravstveno stanje IĐ pogoršalo njezina majka preselila se njoj zato da joj pomogne i to je tako bilo do smrti IĐ. Ističe da je u tom periodu o IĐ brigu isključivo vodila njezina majka, a ona joj je pomagala oko prijevoza doktoru i što god je trebalo. Za to vrijeme tužiteljica nije sa IĐ imala nikakvih kontakata osim preko sudskih postupaka. Ne može točno navest da li je 2003. posjetila IĐ u stan na adresi [adresa] već može jedino reći da je nakon smrti RĐ bila na karminama u tom stanu i nakon toga još 4 ili 5 puta u toj godini i nešto početkom 2004.

14. Tužiteljica ZĐ u svom je iskazu navela da da je ugovor o darovanju koji je predmet ovog spora sklopila na nagovor svoje majke IĐ u vrijeme nakon smrti njezina oca, kada je zbog njegove smrti bila ranjiva, a koja ju je nagovarala da to učini jer u slučaju da se njoj nešto desi taj stan, koji je bio predmet ugovora o darovanju, osim djece naslijedio bi i njezin suprug, a djeca se u ostavinskom postupku obično odreknu nasljedstva u korist roditelja. Ističe da ona nije htjela da taj stan naslijedi njezin suprug, ne zna iz kojeg razloga, a govorila je da će isti stan u svakom slučaju ostati njoj jer je ona njezino jedino dijete. Ističe da je ona tada bolovala od astme, a njezina majka je čula u susjedstvu da je bilo razno raznih situacija oko nasljeđivanja. Njezina majka je sa strane svoga oca imala takvu situaciju da je vodila sudske postupke oko nasljedstva iza istoga sa djecom koju je njezin otac imao iz drugoga braka, pa je o tome imala nekog iskustva. U vrijeme sklapanja tog ugovora o darovanju u stanu koji je bio predmet ugovora živjela je ona sa svojim suprugom i svojom djecom, a IĐ je živjela u stanu na adresi [adresa], a u koji je uselila prije smrti supruga Dragana Niševića 2003. negdje u siječnju, a koji je u vrijeme tog preseljenja bio u bolnici i u kojoj je u konačnici umro. IĐ je u taj stan preselila sa svojom majkom, a obje su do tada živjele u stanu koji je predmet ugovora o darovanju. Ona je sa obitelji u stan koji je predmet ugovora o darovanju uselila nekoliko dana nakon što je njezina majka preselila u taj drugi stan. Ona je iz toga stana sa suprugom iselila 2008. g kada je odselila u [adresa], a tada su u stanu ostala njihova djeca, jedna kćer se udala 2015.g i tada je iselila iz tog stana, a druga kćer LĐ cijelo vrijeme živi u tom stanu. Ona je 2021.g majku tužila da joj vrati taj stan, a prije toga ju je na to pozvala mirnim putem, a potom je nakon tri dana sa ovdje tuženicom sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Ona je sa majkom bila u dobrim odnosima do 2015. ga kada je njezina majka bila nezadovoljna svojim statusom na vjenčanju njezine kćeri i kada je protiv tužiteljice podnijela tužbu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je s njom sklopila 12 godina prije toga. Od 2015.g sa majkom nije kontaktirala obzirom da su bile na sudu, a ujedno joj je bilo i onemogućeno da s njom kontaktira i to od kada je tuženica doselila kod nje i to iz razloga jer ju tuženica nije pustila u kuću niti joj je majku htjela dati na telefon. To je vidljivo iz spisa koji se vodi pred ovim sudom pod broje P- 356/2021. Ističe da njezina majka sa tuženicom u vrijeme sklapanja ugovora od darovanju nije bila u dobrim odnosima sa tuženicom jer je bila svađa oko stana koji je bio predmetom ugovora o darovanju, a koji je ona stekla ugovorom o doživotnom uzdržavanju i o uopće ostatku imovine. Ističe da je tuženica došla zadnji puta IĐ nakon smrti njezina oca kada joj je IĐ rekla da nemaju što dijeliti, kao i njoj. Neovisno o ugovoru o darovanju cijelo vrijeme je ona stvarni vlasnik stana koji je predmetom tog ugovora. Ona je formalno otkupila navedeni stan. Ističe da nije sporno da je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju tužiteljica bila vlasnica stana koji je predmet ugovora i to 3 mjeseca. Sporni stan nije predala IĐ u posjed. U stanu na adresi [adresa] živi tuženica. Ističe da ovu tužbu nije ranije podnijela, konkretno od 2015. jer je mislila da će doći do dogovora. Ona je na adresi Z [adresa] živjela do siječnja 2003. Ne zna da li je njezina kćer LĐ bila u nekom periodi prijavljena na drugoj adresi.

15. Tuženica DĐ iskazala je da je u stanu koji je predmet ugovora o darovanju živjela sa roditeljima i to 1977. kada se udala i odselila. Taj stan je otkupio RĐ 1993. temeljem ugovor o otkupu stana te je u istom sa BĐ i IĐ živjela tužiteljica i nakon svoje udaje pa i nakon što je dobila djecu, dakle, živjeli su svi zajedno do 1998. kada je tužiteljica sa suprugom i djecom iselila i uselila u stan [adresa]. Od 1995. nadalje u tome stanu je sa IĐ i RĐ živjela i majka IĐ, ČĐ. Čim je tužiteljica stasala, ista je počela nju ocrnjivati pred roditeljima, te su se tada kontakti između njih prorijedili, odnosno prekinuli i to je tako bilo od 1986. do 1997.g kada je tužiteljica ponovno uspostavila kontakt jer su u to vrijeme u bolnici završili i njihov otac RĐ i njezin suprug. Ističe da je ona tek nakon smrti RĐ saznala za ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je tužiteljica 1997. u 6. mj sklopila sa RĐ vezano za stan koji je predmetnom ugovora o darovanju, a tijekom ostavinskog postupka sklopila je i ugovor o darovanju koji je je predmet ovog spora. Ističe da je RĐ do svoje smrti živio u stanu koji je predmet ugovora o darovanju, a IĐ i njezina majka i dalje su živjele u istom i nakon njegove smrti sve do kraja 2004. ili početka 2005. Ističe da joj je poznato da su RĐ i IĐ negdje 2000. prodali svoju nekretninu i kupili dva stana od kojeg je jedan [adresa], a oba ta stana su neko vrijeme iznajmljivali. Ta nekretnina koja je prodana je kuća na moru koja je bila vlasništvo samo RĐ i IĐ. Dakle, RĐ i IĐ kao i ČĐ u tom su stanu živjeli sami od 1998., RĐ do svoje smrti, a IĐ i ČĐ u drugi stan kako je prethodno navela. U to vrijeme u tom stanu je zadnji puta bila početkom 2004.g te nitko drugi osim njih nije živio u tom stanu. Ističe da je iskaz svjedoka ŽĐ kontradiktoran iskazu koje je dao u predmetu P-356/2021. Ističe da ona 1997. nije brinula o ocu jer o njemu tada niti trebalo brinuti, odnosno brinula je njegova supruga o njemu. Tada je imao zdravstvenih problema sa krvnim žilama. Ona je naslijedila očev dio u Glini. Nije bila u svađi sa nikim. Od 1986. do 1997. nije kontaktirala sa tužiteljicom i IĐ, no sa ocem ipak je, jer ju je znao posjetiti na radnom mjesto u ratno doba. Ističe da je ona u konačnici sa IĐ sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i o njoj preuzela brigu jer joj je bilo žao i ona ju je zamolila i nije imala nikoga da se o njoj brine. Nije točno da je tužiteljici onemogućila bilo kakav kontakt sa IĐ. Ona je o istoj počela voditi brigu 2016.g a ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je sklopila 2021. Ističe da je IĐ htjela i ranije sa njom sklopiti takav ugovor obzirom da je sa tužiteljicom imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji je osporavala tužbom i koji spor je okončan 2021. i potom su njih dvije sklopile navedeni ugovor. Ističe da nije dobila ponudu tužiteljice za rješavanjem ovog spora mirnim putem.

16. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

17. Uvidom u ugovor o darovanju koji je sklopljen 6. 5. 2003. između tužiteljice ZĐ kao darovatelja i sada pok. IĐ, kao daroprimatelja, ovjerenog od strane Javnog bilježnika Ivana Markovića, broj ovjere OV-2588/03 od 7. 5. 2003. (dalje: Ugovor o darovanju), utvrđeno je da darovatelj daruje daroprimatelju nekretninu stan br. 7 koji se nalazi u zgradi upisanoj na čest. kat. 127/3 z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 90,25 m2 (čl. 1. Ugovora o darovanju), da daroprimatelj prima darovanu nekretninu iz čl. 1. Ugovora o darovanju sa zahvalnošću (čl. 2. Ugovora o darovanju) te je odredbom čl. 4. Ugovora o darovanju ugovoreno da darovatelj ovlašćuje daroprimatelja da na temelju ovog ugovora bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na nekretninama iz čl. 1. na svoje ime.

18. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak, povijesni prikaz za k. o. [katastarska općina] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] utvrđeno je da je tuženica vlasnica nekretnine i to suvlasnički dio: 1/28 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) 1/28 dijela čest.br. 1271/3 stambena zgrada od 597 m2 s kojom je povezan posebni dio - STAN BROJ 7

- trosoban stan na III. katu u hodniku lijevo, od 3 sobe, kuhinje, lođe i balkona, pomoćnih prostorija od 90,25 m2, drvarnice u podrumu broj 7 i ostave za zimnicu broj 7 A – koji stan se nalazi u stambenoj zgradi na čest. kat. br. 1271/3 Trg hrvatskih branitelja ukupne površine 597m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je navedeno pravo vlasništva uknjiženo 15. 6. 2021., pod br. Z- 6363/21, i to temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 11. 6. 2021., te da je dotadašnja vlasnica bila IĐ.

19. Uvidom u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 11. 6. 2021., koji je sklopljen između IĐ kao primatelja uzdržavanja i DĐ kao davatelja uzdržavanje utvrđeno je, između ostalog, da je čl. 1. ugovoreno da je primatelj uzdržavanja vlasnik, između ostalog, nekretnine i to suvlasnički dio: 1/28 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) 1/28 dijela čest.br. 1271/3 stambena zgrada od 597 m2 s kojom je povezan posebni dio - STAN BROJ 7 - trosoban stan na III. katu u hodniku lijevo, od 3 sobe, kuhinje, lođe i balkona, pomoćnih prostorija od 90,25 m2, drvarnice u podrumu broj 7 i ostave za zimnicu broj 7 A

– koji stan se nalazi u stambenoj zgradi na čest. kat. br. 1271/3 Trg hrvatskih branitelja ukupne površine 597m2, sve upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da primatelj uzdržavanja izričito dozvoljava davatelju uzdržavanja da odmah i bez ikakvog daljnjeg pitanja i privole u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist.

20. Iz preslike zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] z. k. ul. br. [broj ZK uloška] utvrđeno je da se 13. 1. 1993. na temelju ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 5. 1. 1993. uknjižuje pravo vlasništva RĐ na stanu br. 7. u AII – trosoban stan u III. katu u hodniku desno, od 3 sobe, kuhinje, lođe i balkona, pomoćnih prostorija od 89,55 m2, drvarnice u podrumu br. 6 i ostave za zimnicu br. 6A te da se 8. 5. 2003. na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. 6. 1987. i smrtnog lista Matičnog ured Sisak od 9. 4. 2003. uknjižuje pravo vlasništva na stanu br. 7 za korist ZĐ.

21. Uvidom u Anex ugovora broj 554 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 5. 12. 2005. proizlazi da je isti sklopljen između SI TURIST d.o.o. kao pravnog sljednika Željezare Sisak, Poduzeće za crnu metalurgiju, kao prodavatelja, i IĐ, kao kupca, da ugovorne strane utvrđuju da su 5. 1. 1993. sklopili ugovor broj 554 o prodaji stana na kojem postoj stanarsko pravo s pravom kupca da kupoprodajnu cijenu otplaćuje obročno kroz vrijeme od 26 godina, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je kupac uplatio 3 % učešća i 154 o obroka, da je kupac u obavezi da do konačne isplati plati još 158 obroka u iznosu od 28,67 eur, da je rješenjem ovog suda od 9. 5. 2003. vlasnicom proglašena IĐ, te da su ugovorne stane suglasne da je kupac cijeli ostatak kupovne cijene za stan iz čl. I. ugovora prodavatelju platio u jednokratnom iznosu i da mu je prodavatelj na temelju prijevremene otplate odobrio popust u visini od 40 % ostatka duga, te da neotplaćeni iznos kupovne cijene umanjen za popust iznosi 20.086,70 kn što je kupac u cijelosti platio 24. 11. 2005. te iz preslike priložene uplatnice proizlazi da je IĐ SI- TURIST d.o.o. 24. 11. 2005. platila iznos od 20.086,70 kn.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 479. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

23. Odredbom čl. 482. st. 1. ZOO propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a prema odredbi st. 2. istog članka ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

24. Nadalje, odredbom čl. 53.st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/93, 29/94, dalje: ZJB) propisano je da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

25. Prema odredbi čl. 54. st. 1. ZJB javnobilježnički akt je izvršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilno izvršenje.

26. Nadalje, prema odredbi čl. 54. st. 2. ZJB na temelju javnobilježničkog akta koji sadrži obvezu da se osnuje, prenese, ograniči ili ukine koje zemljišno knjižno pravo može se neposredno provesti upis u zemljišne knjige ako je obvezanik izričito na to pristao u tom aktu.

27. Prema odredbama čl. 54. st. 6. i 7. ZJB, isti učinak kao i isprava iz stavka 1. ovoga članka ima i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika, te ako privatna isprava ne sadrži izjavu o pristanku dužnika da se neposredno na temelju nje može tražiti prisilno izvršenje, takovu izjavu može u privatnu ispravu, uz pristanak stranaka, unijeti javni bilježnik prigodom ovjere potpisa dužnika te, u slučajevima iz čl. 54. st. 1., 3. i 6. javni će bilježnik, na zahtjev stranke, sam staviti na ispravu potvrdu o njenoj izvršnosti.

28. Nadalje, prema odredbi čl. 59. st. 1. ZJB, ako nisu u pitanju pravni poslovi iz članka 53. ovoga Zakona, sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima članka 54. ovoga Zakona ima snagu i izvršnog javnobilježničkog akta.

29. Odredbom čl. 59. st. 2. ZJB propisano je da će javni će bilježnik privatnu ispravu ispitati u skladu s odredbama članka 34., 57. i 58. ovoga Zakona i ako za to ne nađe zapreka potvrdit će je.

30. Prema odredbi čl. 290.st. 1. ZOO ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

31. Odredbom čl. 294. ZOO propisano je da ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

32. Nadalje, sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

33. Dakle, Ugovor o darovanju (čl. 479. st. 1. ZOO) sklopljen je sukladno odredbi čl. 482. st. 1. ZOO u pisanom obliku, isti ne sadrži odredbu o predaji stvari u posjed te nije sporno između ovdje stranaka da je proveden u zemljišnim knjigama odnosno da je temeljem istog daroprimateljica IĐ stekla pravo vlasništva nekretnine koja je bila predmetom navedenog ugovora - suvlasnički dio: 1/28 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) 1/28 dijela čest.br. 1271/3 stambena zgrada od 597 m2 s kojom je povezan posebni dio - STAN BROJ 7 - trosoban stan na III. katu u hodniku lijevo, od 3 sobe, kuhinje, lođe i balkona, pomoćnih prostorija od 90,25 m2, drvarnice u podrumu broj 7 i ostave za zimnicu broj 7 A – koji stan se nalazi u stambenoj zgradi na čest. kat. br. 1271/3 Trg hrvatskih branitelja ukupne površine 597m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

34. Ugovor o darovanju nije javnobilježnički akt niti ovjerovljena (solemnizirana) privatna isprava (čl. 54. st. 1. i čl. 59. ZJB) već isti predstavlja privatnu ispravu na kojoj je ovjeren potpis darovateljice i na temelju koje je stoga sukladno odredbi čl. 52. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96 i 114/21) i čl. 479. st. 1. ZOO Zemljišnoknjižni sud dopustio uknjižbu , međutim, isti sadrži izjavu o pristanku dužnika da se neposredno na temelju nje može tražiti prisilno izvršenje koju odredbu su u navedeni ugovor unijele same ugovorne stranke (čl. 4. Ugovora o darovanju) i na istoj je od strane javnog bilježnika ovjeren potpis darovateljice ZĐ te stoga Ugovor o darovanju, sukladno odredbi čl. 54. st. 6. ZJB ima isti učinak kao javnobilježnički akt (čl. 54. st. 1. ZJB).

35. Nadalje, odredbe čl. 479.do čl. 498. ZOO ne propisuju obvezan sadržaj ugovora o darovanju već je propisan poseban oblik ugovora o darovanju ukoliko se ugovor sklapa bez prave predaje stvari (čl. 482. st. 2. ZOO, čl. 53. st. 1. toč. 3. ZJB).

36. Na okolnost utvrđenja da li je pri sklapanju Ugovora bilo predaje stvari - nekretnine, i to suvlasnički dio: 1/28 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) 1/28 dijela čest.br. 1271/3 stambena zgrada od 597 m2 s kojom je povezan posebni dio - STAN BROJ 7 - trosoban stan na III. katu u hodniku lijevo, od 3 sobe, kuhinje, lođe i balkona, pomoćnih prostorija od 90,25 m2, drvarnice u podrumu broj 7 i ostave za zimnicu broj 7 A – koji stan se nalazi u stambenoj zgradi na čest. kat. br. 1271/3 Trg hrvatskih branitelja ukupne površine 597m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] saslušani su svjedoci AĐ, LĐ, ŽĐ, VĐ, JĐ, MĐ, FĐ te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

37. Svjedoci AĐ, LĐ i ŽĐ iskazali su da su s obitelji početkom 2003. preselili u stan koji je predmet Ugovora o darovanju ([adresa]) i da je IĐ tada iz tog stana preselila u stan na adresi [adresa]

38. Svjedokinja VĐ zna da je IĐ živjela s tužiteljicom i njezinom obitelji te s majkom, u stanu na adresi [adresa] i da je potom preselila u stan na adresi [adresa], no ne zna točno kada, a u stanu na adresi [adresa] je ostala živjeti tužiteljica sa suprugom i djecom.

39. Svjedokinja JĐ iskazala je da je IĐ dva do tri mjeseca nakon smrti supruga preselila iz stana na adresi [adresa], u kojem je živjela s majkom, u stan na adresi [adresa].

40. Svjedokinja FĐ iskazala je da je IĐ s majkom živjela u stanu na adresi [adresa] godinu ili dvije nakon smrti RĐ, te da su obje potom preselile u stan na adresi [adresa].

41. Svjedokinja MĐ iskazala je da je IĐ do 2004. ili 2005. živjela s majkom u stanu na adresi [adresa] te da su obje potom preselile u stan na adresi [adresa].

42. Dakle, isključivo svjedoci AĐ, LĐ kćeri tužiteljice i ŽĐ, bračni drug tužiteljice, koji su kao članovi obitelji neposredno zainteresirani za uspjeh tužiteljice u sporu potvrđuju navode tužiteljice da u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju IĐ više nije živjela u stanu koji je predmet darovanja, a u odnosu na iskaze svjedokinja AĐ i LĐ za istaknuti je da nije niti uvjerljivo da se iste sjećaju određenog vremena preseljenja obzirom da je od tada proteklo više od 20 godina, a iste su u to vrijeme bile u dobi od 14 i 9 godina.

43. Za istaknuti je da je uvidom u predmet ovog suda br. P-356/2021 (preslika spisa, str. 144-168 spisa) koji se vodi po tužbi ovdje tužiteljice protiv ovdje tuženice, radi utvrđen ja da je darovanje učinjeno ugovorom o darovanju od 6. 5. 2003. opozvano utvrđeno da je tužiteljica ZĐ iskazala da je s bračnim drugom i djecom 1998. preselila u stan u Željezaru gdje su živjeli do 2004., kada su taj stan prodali i vratili se u [adresa].

44. Nadalje, iskaz svjedokinje VĐ, osim što ista niti ne navodi određeno do kada je IĐ živjela u stanu na adresi [adresa], po ocjeni ovog suda nije uvjerljiv niti vjerodostojan jer ne samo da je u suprotnosti s iskazima svjedokinja JĐ i FĐ koje iskazuju da su isključivo IĐ i njezina majka, prije preseljenja u stan na adresi [adresa], živjele u stanu na adresi [adresa], nego je i u suprotnosti s navodima tužiteljice koja ističe da je s obitelji u stan na adresi [adresa] doselila nakon što je IĐ s majkom iz tog stana iselila i preselila u stan na adresi [adresa] kao i navodima tužiteljice i svjedoka LĐ, AĐ i ŽĐ koji navode da su do preseljenja u stan na adresi [adresa] živjeli u stanu u [adresa] u [adresa].

45. Niti temeljem iskaza svjedokinje JĐ sud nije sa sigurnošću mogao izvesti zaključak kada je IĐ iselila iz stana u na adresi [adresa], a svjedokinja MĐ je kći tuženice i stoga također osobno zainteresirana za uspjeh iste u sporu.

46. Konačno, svjedokinja FĐ potvrdila je da je IĐ s majkom živjela u stanu na adresi [adresa] godinu ili dvije nakon smrti RĐ, pa utoliko što je iz rješenja o nasljeđivanju br. O-447/03-17 od 20. 7. 2005. utvrđeno da je isti umro **.**.2003., te iz razloga što u Ugovoru o darovanju nema naznake da se radi o darovanju bez prave predaje stvari, zaključak je ovog suda da tužiteljica nije s uspjehom dokazala da je u vrijeme sklapanja izostala prava predaja posjeda nekretnine koja je predmetom Ugovora o darovanju daroprimateljici IĐ.

47. Točno je da iz priloženih elektroničkih zapisa o prebivalištu tužiteljice i LĐ proizlazi da su u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju iste imale prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], međutim isto nije od utjecaja na zaključak suda o posjedu nekretnine koja je predmetom Ugovora o darovanju jer i iz iskaza tužiteljice kao i LĐ, AĐ i ŽĐ proizlazi da su u stan na adresi [adresa] doselili početkom 2003. i da su do tada živjeli u stanu u [adresa] u [adresa].

48. Dakle, kako temeljem izvedenih dokaza nema mjesta zaključku da bi se, pri sklapanju konkretnog Ugovora o darovanju, radilo o darovanju bez prave predaje stvari, mišljenje je ovog suda da je Ugovor o darovanju sklopljen sukladno odredbi čl. 482. st. 1. ZOO te da bi isti, temeljem odredbe čl. 290. st. 1. ZOO ili odredbe čl. 322.st. 1. ZOO bio ništetan.

49. Ujedno, na Ugovoru o darovanju je ovjereni potpis darovateljice ZĐ, zatim, prema odredbi čl. 54. st. 6. ZJB isti učinak kao i javnobilježnički akt ima i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika, zatim Ugovor o darovanju sadrži izjavu iz čl. 54. st. 7. ZJB te u konačnici, Ugovor o darovanju je izvršen iste godine kada je i sklopljen zbog čega, temeljem odredbe čl. 294. ZOO, a nakon proteka više od dvadeset godina od sklapanja Ugovora o darovanju, po ocjeni ovog suda, nema mjesta utvrđenju njegove ništetnosti, a stoga niti uspostave zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo sklapanju Ugovora o darovanju (čl. 323. st. 1. ZOO).

50. Po mišljenju ovog suda, nisu utemeljeni navodi tužbe da je Ugovor o darovanju fiktivan ugovor jer je tužiteljica trajno zadržala i isključivo ona koristila stan koji je predmetom navedenog ugovora jer temeljem izvedenih dokaza ne proizlazi zaključak da je u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju izostala prava predaja posjeda nekretnine daroprimateljici IĐ. Dakle, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi sklapanjem Ugovora o darovanju ugovorne strane prikrile neki drugi ugovor (čl. 285 ZOO) odnosno Ugovor o darovanju nije fiktivan, a niti ništetan isključivo iz razloga što raspolaganje nekretninom koja je bila predmetom Ugovora o darovanju od strane daroprimateljice (nakon više od 18 godina od stjecanja vlasništva daroprimateljice Ugovorom o darovanju) nije u skladu s očekivanjima tužiteljice.

51. Konačno, na odluku suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju zbog nedostatka propisanog oblika nisu od utjecaja navodi stranaka koji se odnose na to tko je (ili nije) od stranaka vodio brigu o zajedničkom ocu stranaka ili o IĐ, o ispunjenju obveza iz zaključenih ugovora o dosmrtnom i ugovora o doživotnom uzdržavanju, čijim novčanim sredstvima je plaćena cijena otkupa spornog stana ili o tome tko je o stranaka što naslijedio od druge imovine zbog čega u tom dijelu sud nije niti cijenio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, materijalne dokaze (posebnu izjavu IĐ od 11. 6. 2021., ugovor o doživotnom uzdržavanju od 24. 6. 1997., rješenje br. Z-36/06 od 20. 1. 2006., potvrdu klesara i ugovor s klesarom za grobnicu, zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu u k. o. [katastarska općina], sporazum IĐ i DĐ od 29. 8. 2007., zapisnike Centra za socijalnu skrb Sisak, medicinsku dokumentaciju IĐ, ugovor o prodaji nekretnine od 19. 3. 2004., tabularne isprave, ugovor o prodaji od 14. 7. 2005. i ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. 4. 2000.) te je odbio dokazne prijedloge stranaka radi izvođenja dokaza radi saslušanja svjedoka OĐ, CĐ, ZĐM, ŠĐ, SĐ, NĐ i PĐ, uviđajem na licu mjesta, kao i uvidom u predmete ovog suda br. P-800/2018 i P-159/2024 (predloženih prije razdvajanja protutužbenog zahtjeva na okolnost ništetnosti ugovor o doživotnom uzdržavanju) kao nepotrebne i usmjerene prema odugovlačenju ovog postupka .

52. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odnosno stoga što je tužiteljica u cijelosti izgubila spor dužna je tuženici nadoknaditi parnični trošak koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 8.st.1.), za zastupanja na ročištima 1. 10. 2024., 21. 1. 2025., 22. 1. 2025., 8. 4. 2025. i 29. 4. 2025. u iznosu od 500,00 eur za svako (Tbr.9. st.1.), ukupno 3.000,00 eur.

53. Tuženici nije priznat trošak za sastav podneska od 1. 4. 2025. jer podnesak s navedenim datumom nije niti dostavljen u spis, a niti troškovi podnesaka od 28. 4. 2025. jer se u njima ponavljaju ranije istaknuti navodi i isti nisu od utjecaja na ishod ovog postupka, sve sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

54. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sisku, 13. lipnja 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženici po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte