Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ivana Gundulića 27
21000 Split
Povrv-225/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EZ I PARTNERI, odvjetničko društvo d.o.o. Šibenik, Trg kralja Držislava 4 OIB:76421881234, zastupanog po punomoćniku Anti Devčiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika SVETICE-CENTAR d.o.o. za graditeljstvo, Split, Gundulićeva 26 OIB:57501053709, zastupanog po punomoćniku Mirku Bitangi, odvjetniku u Splitu, zbog isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. lipnja 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 I 155/23 , nadalje u tekstu: ZPP) dana 13. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi što ga je dana 26. listopada 2020. donio Javni bilježnik u Splitu Helena Dragun pod poslovnom oznakom i brojem Ovrv-1538/2020 i to u dijelu kojim je tuženiku SVETICE-CENTAR d.o.o. za graditeljstvo, Split, Gundulićeva 26 OIB:57501053709 naloženo da u roku od 8 dana namiri tužitelju EZ I PARTNERI, odvjetničko društvo d.o.o. Šibenik, Trg kralja Držislava 4 OIB:76421881234, iznos od 26.816,64 (ranije 202.050,00 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25. ožujka 2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati troškove ovršnog postupka u iznosu od 393,27 € (ranije 2.963,13 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja rješenja o ovrsi tj. od dana 26. listopada 2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.689,55 € kao i da na te troškove plate zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Obrazloženje
1.Ovrhovoditelj je dana 21. travnja 2020. ustao prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 68-POSL1-1 od 17. ožujka 2020., a prema kojem računu ovršeniku ovrhovoditelju duguje 202.050,00 kuna i to na ime pruženih odvjetničkih usluga 161.640,00 kuna te troška PDV-a od 40.410,00 kuna. Obzirom da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu to je ovrhovoditelj predložio da Javni bilježnik donese rješenje o ovrsi kojim bi se ovršenika obvezalo na dužnu isplatu kao i naknadu ovršnih troškova.
1.1. Na ročištu za glavnu raspravu koje je kod suda održano dana 02. lipnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na strani tužitelja na način da je sukladno promjenama iz Potvrde HOK-a broj 3291/2024 kao novog tužitelja, tužitelj označio EZ i partneri, odvjetničko društvo d.o.o. Šibenik.
2. Dana 26. listopada 2020. Javni bilježnik u Splitu, Helena Dragun, donijela je Rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-1538/2020 kojim je prihvatila predloženu ovrhu u cijelosti.
3. Ovršenik je u svom prigovoru na Rješenje o ovrsi naveo da u cijelosti istoga pobija te je predložio da isti bude odbijen, a ovrhovoditelj obvezan na plaćanje svih troškova ovršeniku. Ovršenik da nikada u životu nije vidio ovrhovoditelja i nije ga angažirao, slijedom čega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ovršenik da je s odvjetnicom ČZ sklopio Ugovor o zastupanju i to 29. travnja 2014. u kojem stoji da u slučaju da se ne ishodi nikakva naplata potraživanja će stranka odvjetniku nadoknaditi samo 50% vrijednosti pravnih radnji kao i putne troškove u cijelosti. Ovršenik smatra da odvjetnica ČZ ima pravo na naknadu samo ako se ovršenik ne naplati u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu. Mogućnost naplate ovršenika da postoji, slijedom čega ističe prigovor preuranjenosti ovrhe tj. tužbe. Prigovorio je i sastavu računa te naglasio da je rezultat rada odvjetnika Mirka Kozine i ČZ da on ima isplatiti u tome postupku kod Trgovačkog suda u Zagrebu tuženiku iznos od 704.120,00 kuna.
4. Rješenjem pod poslovnom oznakom i brojem Povrv-1056/2020 Općinski sud u Splitu je dana 3. prosinca 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave što ga je Javni bilježnik u Splitu, Helena Dragun, donijela dana 26. listopada 2020., a pod poslovnim brojem Ovrv-1538/2020, u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je predmetni spis po pravomoćnosti rješenja dostavljen Parničnom odjelu.
5. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 27.rujna 2021. donio presudu poslovne oznake i broja Povrv-1056/2020-13 kojom je održao na snazi platni nalog kako u pogledu glavnice tako i u pogledu troškova ovršnog postupka i zakonskih zateznih kamata, a ujedno je tuženik obvezan i na plaćanje troškova postupka. Presuda je ispravljena rješenjem od 3.ožujka 2022. u pogledu poslovne oznake. Potpunu i pravodobnu žalbu uložio je tuženik pa je Županijski sud u Zagrebu po istoj odlučio rješenjem 25.veljače 2025. pod poslovnom oznakom i brojem Gž-3824/2021-7 na način da je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.
6. Sud je izveo dokaze pregledom: računa broj 68-POSL1-1, povrata računa od 26. ožujka 2020. zajedno sa potvrdom o primitku, dopisa što ga je tužitelj (do sada označen kao ovrhovoditelj) uputio tuženiku (do sada označenom kao ovršeniku) dana 17. ožujka 2020., Ugovora o zastupanju od 29. travnja 2014., email dopis što ga je ČZ uputila tuženiku 01. rujna 2017., dopisa tužitelja upućenog tuženiku 20. siječnja 2020., odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 11. prosinca 2019. P- 2147/17, rješenja HOK-a od 29. rujna 2015. koje je doneseno pod brojem 6917/15, dopisa HOK-a upućenog tužitelju 22. prosinca 2015., obavijesti što ga je tužitelj uputio tuženiku 19. listopada 2015., email prepiske ČZ i tuženika od 13. siječnja 2020., dopisa tuženika upućenog tužitelju dana 26. studenog 2015., podneska što ga je za potrebe postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu sastavila ČZ dana 6. svibnja 2014. u ime i za račun tuženika, zapisnika od 07. svibnja 2014. sastavljenog kod Trgovačkog suda u Zagrebu, podneska što ga je za potrebe postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu sastavila ČZ u ime i za račun tuženika od 07. studenog 2014., zapisnika od 18. studenog 2014. kod Trgovačkog suda u Zagrebu, podneska što ga je za potrebe postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu sastavila ČZ u ime i za račun tuženika od 28. studenog 2014., očitovanja HOK-a u pogledu tumačenja Tarife u pogledu dospijeća prava odvjetnika da zahtjeva isplatu nagrade, dopisa što ga je tužitelj uputio tuženiku 20. siječnja 2020. i stava recentne sudske prakse točnije Županijskog suda u Varaždinu iznesenog u odluci Gž-596/16-2. Također su tijekom postupka saslušani svjedoci UZ i ČZ . U nastavku postupka, nakon ukinute prvostupanjske presude Povrv-1056/2020-13 još su pregledani potvrda HOKa broj 3291/2024, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 11. prosinca 2019. poslovne oznake i broja P-2145/2017 te presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 19. siječnja 2024. poslovne oznake i broja P-1642/2021 te presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH poslovne oznake i broja Pž-937/2024-2 od 20. ožujka 2024.
7. Prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja nije osnovan.
8. Zahtjev tužitelja je osnovan.
9. Stranke su popisale parnični trošak.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatom naknade u smislu odredbe čl.776.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) za radnje koje je u njegovo ime i za njegov račun poduzeo.
11. Obzirom da je tuženik istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja uz to tvrdeći da nikada nije angažirao tužitelja za zastupanje te čak štoviše da ga niti ne pozna, za kazati je da je doista tuženik, u postupku što ga je vodio i vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu, angažirao ČZ, odvjetnicu u [adresa]. Ista je, međutim, 14. listopada 2015. brisana iz imena odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, a upravo je tužitelj imenovan za preuzimatelja ureda, obzirom da je HOK prihvatila Izviješće o preuzimanju odvjetničkog ureda Katarine Prokopić 7. prosinca 2015. Dakle, točno je da tuženik Ugovor o zastupanju sklopio sa tadašnjom odvjetnicom ČZ no isto tako je točno da je tužitelj imenovan preuzimateljem njezinog ureda, pa je na njemu da dovrši pravne poslove što ih je ČZ započela, a posebno poslove naplate pruženih odvjetničkih usluga. Iz prepiske tužitelja s tuženikom kao i ČZ s tuženikom, jasno je vidljivo da je tuženik znao za ove okolnosti te su mu čak, štoviše, ponuđene usluge odvjetničkog ureda tužitelja u nastavku postupka, koje on nije prihvatio. To je njegovo pravo jednako kao što je pravo tužitelja da naplati usluge koje je nedvojbeno ČZ, kao pravna prednica, pružala. U ovom slučaju pružala ih je tuženiku što također nije ničim dovedeno u pitanje. Slijedom navedenog prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije je odbijen.
12. Osnov nastalog dugovanja je sklopljeni Ugovor o nalogu - punomoć, što ga je tuženik ispustio ČZ, a čiji je odvjetnički ured preuzeo tužitelj. Dakle, dugovanje predstavlja iznos pruženih odvjetničkih usluga zastupanja pred sudom te sastava podnesaka.
13. Analizom provedenog dokaznog postupka jasno je utvrđeno da je tuženik sklopio ugovor o zastupanju. Prema iskazu ČZ, čiji iskaz sud ocjenjuje istinitim, jasnim i logičnim, proizlazi da je ona s tuženikom dogovorila zastupanje u predmetu kod Trgovačkog suda u Zagrebu pri čemu je s tuženikom dogovorila da će joj biti isplaćena naknada za rad, ali ne i nagrada, jer se tuženik žalio na to da nema novca. Svjedokinja ČZ kazala je da su ona i g. ZZ postigli dogovor da joj bude isplaćena naknada za rad, a ukoliko on u tome postupku kod Trgovačkog suda u Zagrebu ne uspije, da će mu ona u tome slučaju izići u susret i oprostiti polovicu dugovanog novca. O načinu na koji je tuženik, točnije ZZ kao njegov zakonski zastupnik, stupio u kontakt s ČZ i koji su bili razlozi za njezino angažiranje, svjedočio je svjedok UZ. Ovaj svjedok potvrdio je da je upravo on tuženiku preporučio angažman ČZ jer je znao za njezine retoričke i verbalne sposobnosti. ČZ da je na predmetu tuženika protiv Ministarstva znanosti RH radila zajedno s odvjetnikom Mirkom Kozinom koji je u predmetu već bio poduzeo određene radnje. Svjedok UZ potvrdio je da mu je bilo poznato da je sva prava i dužnosti svog odvjetničkog ureda ČZ prenijela na tužitelja i da je tužitelj po preuzimanju ureda ponudio gospodinu ZZ nastavak suradnje, ali se isti odlučio da suradnja neće biti nastavljena. I jedan i drugi svjedok potvrdili su da je tuženik izgubio u prvom stupnju postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu te da drugostupanjski postupak još nije dovršen.
14. Nadalje je iz sve pribavljene materijalne dokumentacije jasno vidljivo da je upravo tužitelj određen preuzimateljem odvjetničkog ureda ČZ te je isto tako jasno vidljivo da je tužitelj o navedenome obavijestio tuženika te mu ponudio suradnju koju ovaj nije prihvatio. Potpuno je irelevantno promišljanje tuženika o razlozima prestanka odvjetničke prakse ČZ. Nije na tuženiku niti da ocjenjuje kvalitetu i kvantitetu podnesaka što ih je ČZ, po njegovu nalogu i za njegov račun, sastavila u tome postupku koji se vodio i vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu. Uostalom, ČZ je u svome iskazu kazala da je svaki podnesak slala zakonskom zastupniku tuženika prije slanja na sud i da bi on na te podneske stavljao privatne bilješke, dodavao rečenice i riječi koje su, po njenom mišljenju bile bespotrebne, ali ih je po nalogu svoje stranke uvrštavala u podnesak. Iz zapisnika sa glavnih rasprava koje su se održavale kod Trgovačkog suda u Zagrebu, također je razvidno da je na istima ČZ kao punomoćnica tuženika, u tome postupku, tužitelja, itekako bila aktivna i poduzimala je sve radnje u svrhu zaštite i interesa svoje stranke.
15. Odredbom čl.83 Statua Hrvatske odvjetničke komore propisano je da je nakon okončanja postupaka po predmetima, privremeni zamjenik ili preuzimatelj ureda, dužan isplatiti odvjetniku kojemu je prestalo pravo na obavljanje odvjetništva, odnosno nasljednicima preminulog odvjetnika, pripadajući dio naknade umanjen za poreze i doprinos (st. 1). Upravo tako postupio je tužitelj kada je pozvao tuženika da ispuni svoju obvezu.
16. Polazeći od materijalnopravnog motrišta da su potpisivanjem punomoći stranke zaključile ugovor o nalogu u smislu ranije citirane odredbe ZOO-a, ako nije drugačije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla. U konkretnom slučaju, ČZ prestala je s obavljanjem odvjetničke prakse, a odlukom HOK-a, preuzimatelj njezinog ureda označen je tužitelj koji se sukladno Statutu HOK-a stavio na raspolaganje tuženiku u nastavku postupka za kojeg je ČZ bila angažirana, međutim, tuženik takvu suradnju nije prihvatio. Naplata odvjetničke usluge dospjela je i dospijeva u općem zastarnom roku koji počinje teći prvog dana poslije otkaza punomoći ili prvog dana poslije pravomoćnog okončanja postupka, sukladno odredbi čl.215.st.1. ZOO-a. U konkretnom slučaju to znači da je ova tražbina na naplatu dospjela dana 25. ožujka 2020.
17. Iz pregledane presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-2145/2017 vidljivo je da je predmet postupka isplata u iznosu od 5.775.621,13 kuna. Taj iznos nužno uvjetuje i visinu troška tj. primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa) gdje se prema tome vrijednosnom kriteriju određuje i visina bodova za svaku radnju koju punomoćnik, iz reda odvjetnika, poduzme za stranku. Dostavljeni račun tuženiku od strane tužitelja kao i pojašnjenje računa u podnescima koje su međusobno razmijenili tužitelj i tuženiku u skladu je s navedenom Tarifom te se u visini podudara sa iznosima koji su dosuđeni u tome postupku kojeg je ovdje tuženik, a tamo tužitelj u prvom stupnju izgubio. Sukladno navedenom tužitelj je zatražio troškove u iznosu od po 53.880,00 kuna zajedno s pripadajućim PDV-om za slijedeće radnje: zastupanje na ročištima od 07. svibnja i 08. studenog 2014. te sastav obrazloženih podnesaka od 07. svibnja, 20. listopada, 07. studenog i 28. studenog 2014. Sudeći po jačini i snazi iskaza saslušane svjedokinje ČZ ove troškove koje je ona učinila u ime i za račun tuženika, tuženik je i odobrio jer je svaki podnesak pregledao, na njemu sačinjavao svoje bilješke i odobravao njihovo slanje (pri čemu je ponovno za naglasiti da je iskaz ČZ ovome sudu djelovao jasnim, logičnim te istinitim).
18. Sa pravom se tužitelj pozvao na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ambrusio protiv Italije iz koje odluke proizlazi stav da bi troškovi postupka bili imovina odvjetnika EZ, pa kao takva imovina bila zaštićena čl.1. Protokola prvog i ne može se uskraćivati.
19. Slijedeći uputu Županijskog suda u Zagrebu iz ukidne odluke za navesti je da tuženiku u konkretnom slučaju nije nastala nikakva šteta koju bi mu prouzročila ranija punomoćnica ČZ koja ga je obavijestila o prestanku obavljanja svoje prakse i da je preuzimatelj njezinog ureda upravo tužitelj. Tuženik je donio odluku da neće nastaviti suradnju sa novim punomoćnikom. Dakle, drugim riječima rečeno, nikakva šteta tuženiku nije nastala a koju bi prouzročio tužitelj. Recentna sudska praksa već je odavno zauzela stav da tražbine punomoćnika iz reda odvjetnika dospijevaju na naplatu ili po izvršenom nalogu ili po prestanku zastupanja što je u konkretnom slučaju riječ. U ostalom pregledane su i presude Trgovačkog suda u Zagrebu odnosno presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH iz kojih je razvidno da je ovdje tuženik, a u tim postupcima tužitelj, SVETICE-CENTAR d.o.o. djelomično uspio u svojem zahtjevu kojeg je uperio protiv tuženika Republike Hrvatske na način da je u tom postupku njegov zahtjev prihvaćen za iznos od 1.785.188,20 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 392.608,67 EUR-a.
19.1. Tuženik je prigovarao i litispedenciji pozivajući se na broj parničnog spisa koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu broj P-4852/2024 no to je prigovor koji tuženik ima istaći u tom postupku, obzirom da je ovaj postupak ranije započeo. No i bez obzira na to tužitelj je s pravom istakao da se ne radi o litispedenciji obzirom da se u tom postupku nakon što je pravomoćno završen spor koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u toj tužbi zatražena isplata nagrade ČZ, a glede koje nagrade su stranke imale sklopljen ugovor.
20. Kako je dakle, tužitelj dokazao osnovanost svojih potraživanja to je valjalo održati na snazi rješenja o ovrsi što ih je donio Javni bilježnik u Splitu Helena Dragun dana 26. listopada 2020. pod poslovnim brojevima Ovrv-1538/2020, kako u pogledu glavnice potraživanja tako i u pogledu zakonskih zateznih kamata na istu, koje je sud tužitelju obistinio pozivom na odredbu čl.29 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO) počevši od dana 25. ožujka 2020. do isplate.
20.1. Osim toga održan je platni nalog na snazi i u pogledu materijalnog troška ovršnog postupka u dijelu u kojem ga je javni bilježnik označio kao stvarno nastali trošak, također sa pripadajućom kamatom od dana nastanka tog troška tj. od dana donošenja rješenja o ovrsi i to na ime javnobilježničke nagrade i pripadajućeg PDV-a u iznosu od 393,27 € (ranije 2.963,13 kn).
21. U nastavku je valjalo odlučiti i o troškovima cijelog postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 02. lipnja 2017. (Su- IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl.450.st.1. ZPP-a, izuzev materijalnog troška kojeg naplaćuje javni bilježnik u visini svoje nagrade i pripadajućeg PDV-a.
21.1. Odluka o visini troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154 ZPP-a i tužitelju je taj trošak priznat pozivom na ranije citiranu Tarifu, za slijedeće radnje: sastav prijedloga za ovrhu, sastav obrazloženih podnesaka od 12. svibnja i 9. lipnja 2021. te za pristupe i zastupanja na ročištima od 13. svibnja, 18. lipnja i 9. rujna 2021. te 02. lipnja 2025.– svaka radnja po 250 bodova. Ukupni zbir od 1750 bodova pomnožen je iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednoga boda a potom je dobiveni iznos od 3.500,00 € uvećan za trošak 25% PDV-a ili iznos od 875,00 € te trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 314,55 € (ili 2.370,00 kuna). Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos ukupnog parničnog troška od 4.689,55 € koliko će tuženik također morati platiti tužitelju jer je postupak u cijelosti izgubio.
21.2. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl.30 st.2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.
22 Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22) iznos obveze tuženika prikazan je u kunskom, ali i u eurskom iznosu.
23. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu, 13. lipnja 2025.
S U D A C
Dunja Ljubičić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.
DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
