Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 42.

Poslovni broj: P-33/2024-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Slavici Brekalo, u pravnoj stvari tužitelja OSIJEK-KOTEKS d.d. OIB: 44610694500, Osijek, Šamačka 11, koga zastupa punomoćnik Željko Zrno odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno, j.t.d. u Osijeku, Kardinala A. Stepinca 10, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru, s objavom presude 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev i utvrđuje da je tužitelj stekao suvlasništvo u 111/609 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Virovitici, zemljišnoknjižni odjel Virovitica u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao zkč. br. [katastarska čestica], dvorište površine 498 m2 i kuća, Virovitica, Ulica Mirka Danijela Bogdanića 3 površine 111 m2, ukupne površine 609 m2, što je tužena Republika Hrvatska, OIB 52634238587 dužna priznati i trpjeti da se temeljem ove presude, nakon njezine pravomoćnosti, tužitelj upiše kao suvlasnik opisane nekretnine u 111/609 dijela uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice.

II Djelomično se odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtjeva utvrđenje da je stekao pravo vlasništva u 498/609 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Virovitici, zemljišnoknjižni odjel Virovitica u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao zkč. br. [katastarska čestica], dvorište površine 498 m2 i kuća, Virovitica, Ulica Mirka Danijela Bogdanića 3 površine 111 m2, ukupne površine 609 m2, što je tužena Republika Hrvatska, OIB 52634238587 dužna priznati i trpjeti da se temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, tužitelj upiše kao suvlasnik opisane nekretnine u 498/609 dijela uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice, kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 571,95 eur, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 328,05 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. veljače 2024. Općinskom sudu u Virovitici, podnio tužbu radi utvrđenja da je stekao pravo vlasništva nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], dvorište površine 498 m2 i kuća, [adresa] površine 111 m2, ukupno 609 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužitelj uknjiži kao vlasnik te nekretnine na temelju presude. U tužbi u bitnome navodi da je „KOTEKS“ poduzeće za preradu i promet kožom i vunom Osijek 2. veljače 1976. donijelo odluku da se u sastavu poduzeća osniva obračunska jedinica pod imenom OTKUPNA STANICA sa sjedištem u [adresa]. Iz Rješenja Okružnog privrednog suda u Osijeku od 2. veljače 1976. vidljivo je da je sjedište novoosnovane OTKUPNE STANICE u [adresa] na adresi [adresa]. Također iz Uvjerenja Tržišne inspekcije broj 03/7-Up/I-49 od 26. siječnja 1976. proizlazi da su ispunjeni uvjeti u pogledu tehničke opremljenosti u poslovnim prostorijama – otkupno mjesto u [adresa]. Predmetna nekretnina koja se nalazi na lokaciji [adresa] odgovarala je zkč. br. [katastarska čestica] u naravi gradilište u [adresa], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je brisana uslijed postupka obnove, te je upisana u glavnu knjigu k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica]. Predmetna čestica u katastru se vodila kao k. č. [katastarska čestica] u naravi grad kuća – dvor, katastarska općina: [adresa] – grad, te je nakon postupka obnove upisana u k. o. [katastarska općina], posjedovni list 18, kč. br. [katastarska čestica] u naravi Ulica Mirka Danijela Bogdanića, i to dvorište 498 m2 i kuća, [adresa], površine 111 m2, ukupno 609 m2. Iz prijepisa posjedovnog lista Klasa: 935-07/07-01/466, Ur.broj: 541- 16-2/5-07-2 od 8. ožujka 2007. proizlazi da je u posjedovnom listu 3370, k. o. [katastarska općina] – grad, broj k. č. [katastarska čestica] bilo upisano trgovačko društvo „KOTEKS“, dakle nedvojbeno je kako se upravo „KOTEKS“ vodio kao vlasnik u katastru. Predmetna nekretnina se u zemljišnim knjigama vodila kao općenarodna imovina, da bi se Republika Hrvatska temeljem odredbi članka 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP) uknjižila kao vlasnik nekretnine, te je isto provedeno i u katastru iako nije bilo osnove za uknjižbu iste. Trgovačko društvo OSIJEK-KOTEKS d.d., OIB 44610694500 pravni je sljednik „KOTEKS“ poduzeće za preradu i promet kožom i vunom p.o. Osijek, te da je predmetna nekretnina i opisana u elaboratu o pretvorbi društvenog poduzeća „OSIJEK-KOTEKS“ i kao takva je ušla u temeljnu glavnicu trgovačkog društva. Također važno je za istaknuti da se predmetna nekretnina vodi u dugotrajnoj imovini trgovačkog društva OSIJEK-KOTEKS d.d.. Tužiteljev punomoćnik je 22. ožujka 2023. poslao tuženiku prijedlog za mirno rješenje spora, koje je Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru odbilo. Iz svega navedenog proizlazi kako je tužitelj kao sljednik poduzeća „KOTEKS“ u neprekinutom istinitom, zakonitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine preko 45 godina i stekao je pravo vlasništva te nekretnine. Tužitelj je vlasništvo nekretnine stekao i primjenom odredbi o uspostavi pravnog jedinstva nekretnine odnosno sjedinjenja zemljišta i neupisane zgrade sukladno odredbama čl. 368. ZVDSP. Nekretnina je u zemljišnim knjigama upisana kao općenarodna imovina, a tužiteljev prednik je na zemljištu izgradio zgradu do stupanja na snagu ZVDSP, da se vodio kao posjednik u katastru, a nekretnina je i danas u posjedu tužitelja.

2. Rješenjem Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: P-180/2024-2 od 7. veljače 2024. taj sud se oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u Bjelovaru na daljnje postupanje.

3. U odgovoru na tužbu od 25. rujna 2024. tužena je u cijelosti osporila tužbeni zahtjev, jer iz zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva predmetne zčk.br. 436/21 gradilište u [adresa] sa 140 čhv na temelju čl. 362. st. 3. ZVDSP. Prije upisa prava vlasništva Republike Hrvatske bila je upisana općenarodna imovina, bez upisanog prava korištenja, Upis prava vlasništva na Republiku Hrvatsku proveden je 2010. Iz dokumentacije Centra za restrukturiranje i prodaju i to iz: djelomičnog rješenja, Klasa: 943-01/96-01/2554, Urbroj: 563-04-403/96-3 od 6. studenog 1996., djelomičnog rješenja, Klasa: UP/I- 943-01/99-02/201, Ur.broj: 563-03-0301/02-1999-2 od 21. prosinca 1999., rješenja Klasa: UP/I-943-01/99-02/201, Ur.broj: 563-03-02/01-2005-4 od 3. veljače 2005., djelomičnog rješenja, Klasa: UP/I-943-01/99-02/201, Ur.broj: 563-03-0202/01-2005-6 od 29. rujna 2005., djelomičnog rješenja, Klasa: UP/I-943-01/99-02/201, Ur.broj: 563- 03-0202/01-2006-11 od 14. lipnja 2006., rješenja, Klasa: UP/I-943-01/99-02/201, Ur.broj: 563-03-0202/01-2007-13 od 5. lipnja2007., uvjerenja, Klasa: 943-01/18- 02/308, Ur.broj: 360-04-0201/03-2018-3 od 17. prosinca 2018. proizlazi da predmetna nekretnina nije bila procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća OSIJEK-KOTEKS s.p.o. Osijek. Činjenica da se sporna nekretnina navodi u izvodu iz elaborata o pretvorbi društvenog poduzeća Osijek Koteks i to bez oznake čestice nije relevantna za utvrđenje prava vlasništva stoga što nekretnina u pretvorbi mora biti iskazana u rješenju nadležnog tijela, odnosno tada Hrvatskog fonda za privatizaciju. Dakle, budući da sporna nekretnina nije bila procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe niti je to utvrđeno rješenjem nadležnog tijela, nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer tužitelj nije kvalificirani posjednik i to iz sljedećih razloga. Prema odredbi čl. 360. st. 1. ZVDSP pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava – pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi stavka 2. istog zakonskog članka pravo upravljanja odnosno korištena i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. No odredbom čl. 390. st. 1. ZVDSP propisano je da se odredbe čl. 360. do čl. 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Također prema odredbi čl. 390. a ZVDSP trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

4. Naime, odredbom čl. 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, broj 19/91, 26/91, 45/92, 83/92, 84/92, 18/93, 94/93, 2/94, 9/95/, 42/95, 21/96, 118/99, 99/03) propisano je da se tim zakonom uređuje pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (u daljnjem tekstu: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik, dok je odredbom čl. 2. st. 1. istog Zakona propisano da je društveni kapital prema tom zakonu razlika između vrijednosti sredstva ukupne aktive poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih naloga u poduzeću. Postupak pretvorbe počinje donošenjem odluke o pretvorbi koju u smislu čl. 10. toga Zakona donosi organ upravljanja poduzeća, a koja se s prilozima u smislu čl. 11. toga Zakona (između ostalog elaboratom o procjeni vrijednosti poduzeća – st. 1. toč. 7. te podacima i dokazima o pravu korištenja nekretnina prema st. 1. toč. 5.) dostavlja Fondu za privatizaciju kao nadležnom za davanje suglasnosti o namjeravanoj pretvorbi (čl. 12. st. 1. toga Zakona), odnosno za donošenje rješenja kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u smislu čl. 42. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, broj 21/96, 16/98, 71/97, 73/00, dalje: ZP). To znači da samo poduzeće donosi odluku o tome koje su nekretnine njegova sredstva i stoga ulaze u vrijednost njegove ukupne aktive (njegovih ukupnih sredstava), a rješenje o tome donosi Fond za privatizaciju kao nadležno tijelo, ako su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 11. Zakona o pretvorbi (u pogledu nekretnina, to je prije svega pravo korištenja). Tako izdano rješenje u skladu s odredbom čl. 42. st. 2. Zakona o privatizaciji služi za upis nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganje u knjigu isprava, te predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 55. st. 1. b Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10). Prema odredbi čl. 47. Zakona o privatizaciji, dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utiče na postojeću tehnološku cjelinu, koja predstavlja prijelaznu odredbu za one nekretnine (i druge stvari) koji u postupku pretvorbe nisu procijenjene i unesene u vrijednost društvenog kapitala, pa nisu postale vlasništvo trgovačkog društva nastalog pretvorbom. Tom odredbom, međutim, nije određeno da takve nekretnine prelaze u vlasništvo trgovačkog društva, odnosno da se prenesu u temeljni kapital trgovačkog društva, već je na temelju čl. 58. st. 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 150/10 i 70/12) s danom 31. ožujka 2011. vlasnik predmetnih nekretnina postala Republika Hrvatske.

5. Dakle, procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva. Potpuno je neprihvatljivo s obzirom na odredbu čl. 47. ZP i 390.a ZVDSP da bilo koje trgovačko društvo može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom. To bi bilo u postupnosti u suprotnosti s osnovnim ciljem i svrhom pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev x 33/2009 od 7. listopada 2009.) Ustavni sud Republike Hrvatske također je u svojim odlukama broj U-I-68/2001, U-I-2645/2002 i U-I-43/2006 u postupku povodom ocjene ustavnosti odredbe čl. 47. ZP zauzeo je jasno stajalište da čl. 47. ZP nije u suprotnosti sa čl. 89. st. 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01 – pročišćeni tekst i 55/01 – dalje Ustav) da se ne radi o retroaktivnom djelovanju zakona već se odredba čl. 47. ZP odnosi neprocijenjene nekretnine koje su kao takve zatečene u trenutku stupanja na snagu ZP. U navedenim odlukama Ustavni sud Republike Hrvatske također je jasno zauzeo stajalište da se kod neprocijenjenih nekretnina ne može raditi o stečenom pravu vlasništva novonastalih trgovačkih društava slijedom čega nema niti povrede prava vlasništva (isto i u odluci Rev x 1200/2016-3 od 2. ožujka 2021.). Nadalje, odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Međutim, ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku (čl. 18. st. 4. ZVDSP). S druge strane čl. 159. st. 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, ako i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. tog članka. Dakle, osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću jest barem pošten posjed, s tim da se poštenje posjeda pretpostavlja, međutim tužitelji je od kada je sudjelovao u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u kojem je pravomoćno odlučeno da predmetne nekretnine nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, pa se time prenose u vlasništvo Republike Hrvatske, prestalo biti pošten posjednik (čl. 18. st. 4. ZVDSP). Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. veljače 2019. zauzeto je pravo shvaćanja da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. Slijedom svega navedenog tuženik osporava da bi tužitelj bio kvalificirani posjednik sporne nekretnine zbog čega predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, te tužitelja obvezati na plaćanje troškova postupka.

6. Na pripremnom ročištu od 8. studenog 2024. stranke su ustrajale na tvrdnjama i dokaznim prijedlozima iznesenim u tužbi i odgovoru na tužbu, donesen je plan upravljanja postupkom, te je zaključen prethodni postupak.

7. Podneskom od 11. studenog 2024. tuženica je postupajući po raspravnom rješenju od 8. studenog 2024. dostavila sudu isprave vezano za identitet nekretnine.

8. Podneskom od 19. studenog 2024. tužitelj je pojasnio tvrdnje vezano gradnju objekta na nekretnini, navodeći da je tužitelj započeo s gradnjom objekta 1959. godine, što proizlazi iz I Privremene situacije za izvršene radove na skladištu Koteksa u [adresa] s dokazom o plaćanju, II Privremene situacije za izvršene radove na skladištu Koteksa u [adresa] s dokazom o plaćanju, računa nadzornog inženjera i inventarne kartice. Tužitelj je odustao od saslušanja njegovog zastupnika po zakonu.

9. Podneskom od 7. siječnja 2025. tužena se očitovala na tužiteljev prijedlog mirnog rješenja spora prijedlogom sklapanja sudske nagodbe na način da tužitelj isplati tuženici tržišnu vrijednost zemljišta i plati naknadu za korištenje unazad pet godina sukladno odredbi čl. 25. st. 1. al 4. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 155/23).

10. Na ročištu za glavnu raspravu stranke su ustrajale na tvrdnjama i dokaznim prijedlozima iznesenim u tužbi i odgovoru na tužbu, saslušan je svjedok IS, te je ročište odgođeno radi pokušaja mirnog rješenja spora.

11. Budući da stranke nisu postigle mirno rješenje spora, na ročištu za glavnu raspravu proveden je dokaz ispravama u spisu, zaključena je glavna rasprava, te je određeno ročište za objavu presude.

12. Izvedeni su sljedeći dokazi: uvidom u Odluku o osnivanju „KOTEKS“ (list 12 spisa), u rješenje o upisu Okružnog privrednog suda u Osijeku (list 13-18 spisa), u Uvjerenje tržišne inspekcije od 26. siječnja 1976. (list 19-20 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 21-22 spisa), u izvadak iz BZP-a A Posjedovnica zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] (list 23 spisa), u Zahtjev za mirno rješenje spora i potvrdu o primitku (list 25-27 spisa), u posjedovni list broj 3370 stanje podataka na dan 8. lipanj 2007. (list 29 spisa), u Izvadak iz BZP- a A posjedovnica zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] (list 31 spisa), u prijepis posjedovnog lista broj 3370, k. o. [katastarska općina]-Grad (list 33 spisa), u Potvrdu Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: R3-1860/10-2 od 15. travnja 2010. (list 35-36 spisa), u Izvod iz elaborata o pretvorbi društvenog poduzeća „OSIJEK KOTEKS“, Osijek, Ribarska 1 (list 37-58 spisa), u karticu dugotrajne imovine tužitelja (list 59 spisa), u Zahtjev za mirno rješenje spora od 22. ožujka 2023. i potvrdu o primitku (list 61-63 spisa), u Dopis tužene od 14. lipnja 2023. (list 65-66 spisa), u djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: 943-01/96-01/2554, Ur.broj: 563-04-403/96-3 od 6. studenog 1996.,u djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa:

UP/I-943-01/99-02/201, Ur.broj: 563-03-0301/02-1999-2 od 21. prosinca 1999., u rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: UP/I-943-01/99-02/201, Ur.broj: 563- 03-02/01-2005-4 od 3. veljače 2005., u djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/99-02/201, Ur.broj: 563-03-0202/01-2005-6 od 29. rujna 2005., u djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943- 01/99-02/201, Ur.broj: 563-03-0202/01-2006-11 od 14. lipnja 2006., u rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/99-02/201, Ur.broj: 563-03- 0202/01-2007-13 od 5. lipnja 2007., u Uvjerenje Centra za restrukturiranje i prodaju, Klasa: 943-01/18-02/308, Ur.broj: 360-04-0201/03-2018-3 od 17. prosinca 2018. (list 89-105 spisa), u izvod iz posjedovnog lista za kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Grad (list 113 spisa), u izvatke iz BZP-a A Posjedovnica za kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 114-115 spisa), u izvod iz katastarskog plana za kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (list 116 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige, posebni izvadak, povijesni prikaz za kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 117-120 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige, posebni izvadak, povijesni prikaza za kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 121-142 spisa), u identifikaciju katastarske čestice [katastarska čestica], Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Virovitica od 29. ožujka 2023., u povijest promjena na katastarskoj čestici [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] - Veza-R-DO-36/2023-2 od 29. ožujka 2023. u rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Virovitica od 17. kolovoza 2017. o promjenama u katastarskom operatu katastarske općine [katastarska općina]- Grad (list 143 spisa-152 spisa), u I privremenu situaciju za izvršene radove na skladištu Koteksa u [adresa] i dokaz o plaćanju (list 154-158 spisa), u II privremenu situaciju za izvršene radove na skladištu Koteksa u [adresa] i dokaz o plaćanju (list 159-164 spisa), u račun nadzornog inženjera (list 165-166 spisa), u inventarnu karticu (list 167-170 spisa), u rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. srpnja 1993. o davanju suglasnosti društvenom poduzeću „Osijek – Koteks“, Osijek, na provedbu pretvorbe (list 173-176 spisa), u rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 21. lipnja 1994. o postupku u predmetu davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu društvenom poduzeću „OSIJEK – KOTEKS“ Osijek obnavlja se po službenoj dužnosti (list 176-177 spisa) i u Dopis Centra za restrukturiranje i prodaju od 12. studenog 2024. (list 178 spisa), te je saslušan svjedok IS (list 186 do 189 spisa).

13. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

14. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da stekao vlasništvo nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Virovitici, zemljišnoknjižni odjel [adresa] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao zkč. br. [katastarska čestica], dvorište površine 498 m2 i kuća, [adresa] površine 111 m2, ukupne površine 609 m2.

15. Između stranaka nije sporan identitet nekretnine, odnosno da se spor vodi u odnosu na nekretninu koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Virovitici, zemljišnoknjižni odjel [adresa] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao zkč. br. [katastarska čestica], dvorište površine 498 m2 i kuća, [adresa] površine 111 m2, ukupne površine 609 m2. Ta nekretnina je ranije bila upisana kao općenarodna imovina zkč. br. [katastarska čestica], gradilište u [adresa], površine 140 čhv, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je pod brojem: Z-3941/10 od 12. studenog 2010. uknjiženo pravo vlasništva za korist tužene na temelju odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP. Istovremeno nekretnina je u katastru bila upisana u posjedovni list 3370, k. o. [katastarska općina]-Grad, kč. br [katastarska čestica], kuća br. 7/1 i dvor površine 619 m2, a kao posjednik nekretnine upisan je bio tužiteljev pravni prednik. Na zahtjev tužene 2017. godine kč. br. [katastarska čestica] upisana je u posjedovni list 6870 k. o. [katastarska općina]-grad te promijenjen je podatak o posjedniku odnosno vlasniku na način da je na temelju odredbe čl. 65. st. 1. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" broj: 16/07, 152/08, 124/10,56/13, 121/16 i 9/17) upisano je vlasništvo tužene. Sve navedeno proizlazi iz zk. izvatka i povijesnog zk. izvatka za zkč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], identifikacije nekretnina DGU, Područni ured za katastar Virovitica, Klasa:

930-04/23-04/55, Ur.broj: 541-21-01/6-23-2 od 29. ožujka 2023., povijesti promjena na katastarskim česticama DGU, Područni ured za katastar Virovitica, Klasa: 930- 04/23-05/55, Ur.broj: 541-21-02/2-23-2 od 29. ožujka 2023., rješenja DGU, Područni ured za katastar Virovitica, Klasa: UP/I-541-19-02/3-19-3 od 17. kolovoza 2017., posjedovnog lista broj 6870 k. o. [katastarska općina] – Grad, te zk. izvatka i posjedovnog lista s kopijom katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je dostavljen uz tuženičin podnesak od 11. studenog 2024. (list 111 do 152 spisa).

16. Nije sporno ni da je tužitelj pravni sljednik društva „KOTEKS“ poduzeće za preradu i promet kožom i vunom Osijek. Navedeno proizlazi i iz potvrde Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: R3-1860/10-2 od 15. travnja 2010. (list 35 spisa).

17. Između stranaka je sporno pravno pitanje je li tužiteljev prednik građenjem i posjedovanjem nekretnine kroz razdoblje od više od 45 godina stekao pravo vlasništva te nekretnine.

18. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je njegov prednik izgradio zgradu koja se nalazi na čestici zkč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] još 1959. godine i od tada se nalazi u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu te nekretnine, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 159. ZVDSP posjedovanjem nekretnine kroz razdoblje od više od 45 godina stekao pravo vlasništava, a osim toga stekao ga je i na temelju odredbe čl. 368. ZVDSP, te je nekretnina iskazana u tužiteljevoj dugotrajnoj imovini.

19. Osporavanje tužbenog zahtjeva tužena temelji na tvrdnji da činjenica što se nekretnina navodi u izvodu iz elaborata o pretvorbi društvenog poduzeća Osijek Koteks i to bez oznake čestice nije relevantna za utvrđenje prava vlasništva stoga što nekretnina u pretvorbi mora biti iskazana u rješenju nadležnog tijela, odnosno tada Hrvatskog fonda za privatizaciju, pa budući da nekretnina nije bila procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe niti je to utvrđeno rješenjem nadležnog tijela prema relevantnim propisima, tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva nekretnine, te nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer tužitelj nije kvalificirani posjednik.

20. Iz povijesnog zk. izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proizlazi da je nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina, dok iz Izvoda iz elaborata o pretvorbi društvenog poduzeća "OSIJEK KOTEKS", Osijek, Ribarska 1, djelomičnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: 943-01/96-01/2554, Ur.broj: 563-04- 403/96-3 od 6. studenog 1996., djelomičnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/99-02/201, Ur.broj: 563-03-0301/02-1999-2 od 21. prosinca 1999., rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: UP/I-943-01/99- 02/201, Ur.broj: 563-03-02/01-2005-4 od 3. veljače 2005., djelomičnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/99-02/201, Ur.broj: 563-03- 0202/01-2005-6 od 29. rujna 2005., djelomičnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/99-02/201, Ur.broj: 563-03-0202/01-2006-11 od 14. lipnja 2006., rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/99-02/201, Ur.broj: 563-03-0202/01-2007-13 od 5. lipnja 2007., uvjerenja Centra za restrukturiranje i prodaju, Klasa: 943-01/18-02/308, Ur.broj: 360-04-0201/03-2018-3 od 17. prosinca 2018. (list 89-105 spisa), rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. srpnja 1993. o davanju suglasnosti društvenom poduzeću „Osijek – Koteks“, Osijek, na provedbu pretvorbe, rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 21. lipnja 1994. o postupku u predmetu davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu društvenom poduzeću „OSIJEK – KOTEKS“ Osijek i Dopisa Centra za restrukturiranje i prodaju od 12. studenog 2024. proizlazi da je tužiteljev prednik u postupku pretvorbe i privatizacije u svoj temeljni kapital procijenio objekt – skladište sirove kože – [adresa], NGP 102,44 m2, dok zemljište na kojem je objekt sagrađen nije pobliže označeno ni procijenjeno.

21. Iz iskaza svjedoka IS, kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan, jer je svjedok iskazao okolnosno, životno logično i uvjerljivo, a iskaz nije proturječan ispravama u spisu, te Odluke o osnivanju „KOTEKS“ od 2. veljače 1976., rješenja o upisu Okružnog privrednog suda u Osijeku od 2. veljače 1976. i Uvjerenja tržišne inspekcije od 26. siječnja 1976. proizlazi da je tužiteljev prednik na spornoj nekretnini izgradio objekt – skladište sirove kože – [adresa], NGP 102,44 m2 te je od onda u posjedu nekretnine. Stoga, suprotno tvrdnji tuženice da tužitelj nije procijenio taj objekt u vrijednost svog temeljnog kapitala, osobito imajući u vidu to da i CERP u svom dopisu od 12. studenog 2024. (list 178 spisa) navodi da je uvidom u spis pretvorbe utvrdio da je tužitelj u temeljni kapital procijenio objekt skladište sirove kože – [adresa], NGP 102,44 m2, bez obzira na to što u rješenjima Hrvatskog fonda za privatizaciju nije naveden pobliži opis tog objekta, sud zaključuje da tužitelj jest u svoj temeljni kapital procijenio njegovu vrijednost.

22. Međutim, u odnosu na tužiteljevu tvrdnju da je vlasništvo stekao na temelju odredbe čl. 368. ZVDSP, ističe se da je objekt izgrađen 1959. godine, pa je u smislu odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP, o toj tužiteljevoj tvrdnji valjalo odlučiti primjenom odredbi Zakona o prometu zemljišta i zgrada (Službeni list FNRJ br. 26/54, 19/55, 48/58, 52/58, 30/62, 53/62, Službeni list SFRJ br. 15/65, 57/65, 17/67, Narodne novine br. 52/73, Službeni list SFRJ br. 11/1974,) koji je bio na snazi u vrijeme izgradnje, a iz čijih odredbi čl. 1. i 14. jasno slijedi da se odredbe o stjecanju vlasništva građenjem na tuđem zemljištu ne mogu primijeniti kad pravna osoba gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu, dok se prijenos prava korištenja poljoprivrednih i građevinskih zemljišta koja su u društvenom vlasništvu regulira sa posebnim saveznim zakonom (čl. 3). Da bi prema tom Zakonu tužitelj mogao steći pravo vlasništva na zemljištu na kojemu se gradi, ono je moralo biti u građanskom, a ne u društvenom vlasništvu, odnosno, općenarodna imovina. Budući da je objekt izgrađen 1959. godine na općenarodnoj imovini, nema mjesta primjeni odredbi čl. 366. – čl. 369., te čl. 394. i čl. 395. ZVDSP.

23. Nadalje, u odnosu na tvrdnju da je pravo vlasništva stekao dosjelošću, ističe se kako je prethodno izneseno, da je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama kao općenarodna imovina, zgrada je izgrađena 1959. godine., a tužitelj, odnosno, njegov prednik je od tada u posjedu nekretnine.

24. Za utvrđenje postojanja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe ZVDSP, iako je rok dosjedanja počeo teći prije stupanja na snagu tog zakona. Naime, prema odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

25. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravni odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 177/92) na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može se steći dosjelošću. Ta odredba je stavljena van snage 8. listopada 1991. stupanjem na snagu Zakona o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91), iz čega slijedi zaključak da u razdoblju od 1. travnja 1941. do 8. listopada 1991. nije bilo moguće predmetnu nekretninu steći u vlasništvo dosjelošću (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Gzz-33/83 od 18. svibnja 1983., Rev-3462/93 od 3. svibnja 1995. i Rev-197/90 od 31. svibnja 1990.).

26. Prema odredbi čl. 388. st. 3. ZVDSP rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ZVDSP, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2. tog članka (dakle, prema ranijim propisima), ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ZVDSP, ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu te je u stavku 3. tog članka određeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana (premda je primjena te posljednje odredbe relativizirana praksom Europskog suda za ljudska prava, s obzirom da je ista prvotno glasila da se u taj rok računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., ali je navedena odredba ukinuta odlukom USRH od 17. studenog 1999., a supstituirana je sadašnjom odredbom ZID ZVDSP iz 2001. godine).

27. Dakle, kako tužitelj, odnosno, njegov prednik nije mogao steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću od trenutka kada je stupio u posjed do stavljanja van snage čl. 29. ZOVO 8. listopada 1991., već se rok dosjelosti imao navršiti nakon stupanja na snagu ZVDSP, tako je pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju valjalo ocijeniti prema odredbama ZVDSP, računajući trajanje posjeda od 8. listopada 1991. do danas.

28. Prema odredbama čl. 159. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka (st. 4.).

29. Dakle da bi se na temelju zakona, originarno, steklo pravo vlasništva dosjelošću potrebna je određena kvaliteta posjeda – da je samostalan, zakoniti, istinit i pošten (redovna dosjelost) ili barem pošten (izvanredna dosjelost), kroz određeno vrijeme. U odnosu na nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske to je 20 godina za redovnu dosjelost i 40 godina za izvanrednu.

30. Tužiteljev prednik, odnosno tužitelj, samostalni posjednik je predmetnih posebnih dijelova nekretnine u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZVDSP.

31. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed, čl. 18. st. 1. ZVDSP), koja pretpostavka je bila ispunjena od 1959. do 22. ožujka 1996. kada je stupio na snagu Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" broj: 21/96, 16/98, 71/97 i 73/00), čijom je odredbom čl. 47. jasno bilo propisano da se imovna koja nije procijenjena u vrijednost temeljnog kapitala društva prenosi u Hrvatski fond za privatizaciju, te kasnije stupanjem na snagu Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj: 145/10, 70/12, 94/13) i Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" broj: 92/10) prelazi u vlasništvo tužene. Budući da je tužiteljev prednik prema gore navedenim ispravama u postupku pretvorbe i privatizacije u svoj temeljni kapital procijenio objekt – skladište sirove kože – [adresa], NGP 102,44 m2, dok zemljište na kojem je objekt sagrađen nije procijenjeno, slijedi da je i posjed cijele nekretnine tada prestao biti zakonit. Dalje, iz činjeničnog i dokaznog supstrata spisa ne proizlazi da je tužitelj, odnosno njegov prednik posjed pribavio silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, pa sud zaključuje da je posjed stečen na dopušten i pravilan način, odnosno da je istinit (čl. 18. st. 2. ZVDSP). Međutim, u odnosu na poštenje, prema odredbama čl. 18. st. 3. i 5. ZVDSP, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Iz prethodno navedene dokumentacije sud zaključuje da je posjed u konkretnom slučaju prestao biti pošten još u vrijeme postupka pretvorbe iz razloga što je u temeljni kapital procijenjena samo vrijednost objekta, a ne i zemljišta. Da je smatrao da mu pripada pravo vlasništva cijele nekretnine tužitelj bi zasigurno u vrijednost svog temeljnog kapitala procijenio i zemljište.

32. Iz tih razloga sud zaključuje da u konkretnom slučaju tužitelj nije ni dosjelošću stekao vlasništvo cijele nekretnine, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 4. u vezi sa st. 2. i 3. tog čl. ZVDSP s obzirom na to da je posjed cijele nekretnine prestao biti zakonit i pošten još u vrijeme postupka pretvorbe.

33. U vezi s navedenim, konačno i najvažnije, ističe se da je odredbom čl. 359. st. 2. ZVDSP propisano da su pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ovoga Zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu te o pretvorbi prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, stečena su pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama na temelju propisa o denacionalizaciji. Odredbom čl. 390.a ZVDSP propisano je da trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Iz navedenog jasno slijedi da su Zakon o privatizaciji, Zakon o upravljanju državnom imovinom, Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, te najnoviji Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj: 50/2020, dalje u tekstu: ZNGZ), posebni zakoni u odnosu na ZVDSP.

34. Prema odredbi čl. 1. st. 1. t. 1. ZNGZ neprocijenjeno građevinsko zemljište je zemljište koje je bilo u društvenom vlasništvu ili koje je i danas uknjiženo kao društveno vlasništvo, na kojemu je knjižno ili izvanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imalo društveno poduzeće, a koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.) i koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije temeljem Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, br. 21/96., 71/97., 16/98., 73/00. i 92/10.), a na kojemu je na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.) bila izgrađena građevina gospodarske namjene, neovisno od provedene uknjižbe prava vlasništva.

35. Odredbama čl. 28. st. 2. i 3. ZNGZ propisano je da ostalo građevinsko zemljište odnosno građevina čija vrijednost je u dijelu procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94.,9/95, 21/96. i 118/99.) odnosno čija je vrijednost u dijelu unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, br. 21/96., 71/97., 16/98., 73/00. i 92/10.) suvlasništvo je Republike Hrvatske i trgovačkog društva. Ako je u temeljni kapital trgovačkog društva procijenjena samo građevina, trgovačko društvo vlasnik je građevine i zemljišta tlocrtne površine ispod građevine. Jednako je bilo propisano i odredbama čl. 23. i 24. Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije.

36. Cijeneći sadržaj odredbe čl. 28. st. 3. ZNGZ u odnosu na činjenicu da je u konkretnom slučaju upravo riječ o situaciji kada je u vrijednost temeljnog kapitala pretvorenog društva procijenjena vrijednost građevine, a ne i vrijednost zemljišta, kao i to da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] posebno upisana tlocrtna površina građevine u površini od 111 m2, te preostalog zemljišta u površini od 498 m2, ukupno 609 m2, te vodeći se pravnim načelom da je manji zahtjev sadržan u većem, kao i odredbom čl. 186. st. 3. ZPP prema kojoj sud nije vezan pravnom osnovom tužbe, sud je zaključio da je u konkretnom slučaju tužitelj stekao pravo suvlasništva sporne nekretnine u 111/609 dijela koji se odnosi na građevinu i zemljišta tlocrtne površine ispod građevine, slijedom čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo prihvatiti, a u preostalom dijelu od 498/609 dijela nekretnine, koji se odnosi na površinu zemljišta u naravi dvorište od 498 m2 odbiti kao neosnovan.

37. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 28. st. 3. ZNGZ i čl. 325. st. 1. ZPP odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude.

38. Budući da je tužitelj djelomično uspio u sporu i to u omjeru od 18,22%, a tuženica u omjeru 81,77 %, na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i 155. i 163. ZPP, prema tuženičinom troškovniku (list 195 spisa) i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), tuženici pripada pravo na naknadu troška nagrade odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu od 8. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9.2.), za zastupanje na ročištu od 8. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu od 16. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9.1.), te za sastav podnesaka od 11. studenog 2024. i 27. studenog 2024. u iznosu od po 50,00 eur (Tbr. 8.3.), što ukupno iznosi 900,00 eur. Budući da je tuženica uspjela u sporu u omjeru od 81,77% tužbenog zahtjeva, kada se od uspjeha tuženice oduzme uspjeh tužitelja u omjeru od 18,22%, slijedi da tuženici na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP pripada pravo na naknadu 63,55% njezinih ukupnih troškova postupka, što iznosi 571,95 eur.

39. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, o troškovima postupka, odlučeno je kao u točkama III i IV izreke presude.

Bjelovar 13. lipanj 2025.

Sutkinja

Slavica Brekalo

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, Savska cesta 62, putem Trgovačkog suda u Bjelovaru. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte