Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-137/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja HN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, Bužanova 6D, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja, ON, odvjetničkog vježbenika kod Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, te zamjenice ODO u Karlovcu, KN, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane OIB 66486182714, da tužitelju HN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3,41 EUR sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- na iznos od 0,07 EUR od 15.05.2019.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.06.2019.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.07.2019.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.08.2019.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.09.2019.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.10.2019.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.11.2019.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.12.2019.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.01.2020.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.02.2020.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.03.2020.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.04.2020.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.05.2020.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.06.2020.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.07.2020.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.08.2020.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.09.2020.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.10.2020.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.11.2020.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.12.2020.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.01.2021.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.02.2021.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.03.2021.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.04.2021.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.05.2021.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.06.2021.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.07.2021.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.08.2021.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.09.2021.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.10.2021.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.11.2021.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.12.2021.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.01.2022.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.02.2022.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.03.2022.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.04.2022.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.05.2022.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.06.2022.

- na iznos od 0,06 EUR od 15.07.2022.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.08.2022.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.09.2022.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.10.2022.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.11.2022.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.12.2022.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.01.2023.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.02.2022.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.03.2023.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.04.2023.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.05.2023.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.06.2023.

- na iznos od 0,07 EUR od 15.07.2023.

- na iznos od 0,08 EUR od 15.02.2024., kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 343,75 EUR sa zateznom kamatom od 13. lipnja 2025. do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je do umirovljenja dana 1. travnja 2017. bio djelatnik Ministarstva obrane RH, Kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu. Prije umirovljenja, navodi da je pokrenuo parnične postupke protiv tužene radi isplate dodataka na plaću s osnove prekovremenog rada, rada subotama, nedjeljama, noću i u smjenama koji postupci su se vodili pod brojem Pr-270/17 8 Pr-638/17. Međutim, prilikom izračuna mirovinske osnovice tužitelju u zbroj ostvarenih plaća i obračun vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz priloženih sudskih presuda pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni. Tužitelj smatra da je vidljivo da je tužitelju od umirovljenja od pa do danas isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi mu pripadao da je tužena uredno ispunjavala svoje zakonske obveze.

2. Stoga, tužitelj ustaje tužbom radi naknade štete za utuženo razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. siječnja 2024., te konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja, potražuje iznos od 3,41 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

3. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu naknade štete u neutvrđenom neto iznosu. Navodi da tužitelj potražuje naknadu štete s osnove manje isplaćene mirovine jer prilikom obračuna mirovine nisu uvršteni dodaci na plaću iz presuda koje je priložio

- presuda Općinskog suda u Karlovcu posl.br.: Pr-270/17 od 15. listopada 2018. koja je ispravljena rješenjem od 26. listopada 2018. postala je pravomoćna 14. srpnja 2020., a ovršna 21. rujna 2020. i presuda Općinskog suda u Karlovcu posl.br.: Pr- 638/17 od 3. ožujka 2023. postala je pravomoćna 5. srpnja 2023., a ovršna 3. listopada 2023. Ističe prigovor zastare prava na naknadu štete ovo stoga jer je mirovina po svojoj pravnoj naravi povremena tražbina. Naime, sukladno odredbi članka 227. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Prema stavku 2. istoga članka kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. U tom smislu tumačenje je i u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev 110/2007-2 od 12. ožujka 2008. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja temeljem odredbe članka 230. stavka 1. ZOO-a. Temeljem članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Sukladno članku 230. stavku 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Stavkom 2. istog članka propisano je da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. U konkretnom slučaju tužiteljevo saznanje za štetu poklapa se s donošenjem presude, odnosno s isplatom mirovine time da je znao da je tuženik kao poslodavac obveznik obračuna doprinosa i prema tome pretpostavljeni štetnik. Stoga je neosnovano potraživanje naknade štete za posljednjih pet godina kako to tužitelj potražuje jer bi obzirom na odredbu članka 230. stavka 1. ZOO-a zastara nastupila nakon tri godine. U tom smislu pravno shvaćanje iznio je i Vrhovni sud RH u presudi broj Rev 748/2022-2 od 7. lipnja 2023. Prema odredbi članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Tuženik u trenutku kada su predmetne presude postale ovršne više nije bio tužiteljev poslodavac jer je tužitelj otišao u mirovinu 1. travnja 2017., što je vidljivo iz dokumentacije priložene uz tužbu. Prema tome nije niti postojala obveza tuženika da te presude dostavi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, već je to mogao učiniti sam tužitelj i time odmah spriječiti nastanak utužene štete. On je to učinio tek 7. prosinca 2023., čime je i sam doprinio nastanku štete. U navedenom upravnom postupku još uvijek nije doneseno rješenje stoga tuženik ističe i prigovor preuranjenosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbaci kao preuranjen podredno da isti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 9. travnja 2024., Odluke i rješenja MORH na listu 6-15, presudu ovog suda poslovni broj: Pr-638/2017-33 od 3. ožujka 2023., presudu Općinskog suda poslovni broj: Pr- 270/2017-29 od 15. listopada 2018., rješenje od 26. listopada 2018., poslovni broj: Pr- 270/2017-31, dokumentaciju na listu 44, rješenje HZMO, Područni ured u Gospiću od 28. travnja 2024., podatke koje je dostavio HZMO na listu 178-182, te na listu 186-190.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno da se prije podnošenja tužbe, 9. travnja 2024., tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojim je tražio isplatu razlike mirovine pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

7. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Gospiću klasa: UP/I 40-02/17 urbroj: 341-06-05/3-17-006433 od 14. lipnja 2017. tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu i određena starosna mirovina počevši od 1. travnja 2017. u svoti od tadašnjih 2.545,69 kn mjesečno.

8. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Gospiću klasa: UP/I 140-02/28-01/03380851961 urbroj: 341-06-05/3-23-7622 od 26. travnja 2024. tužitelju se određuje starosna mirovina od 1. siječnja 2024. u svoti od 502,83 EUR mjesečno. Isplata mirovine pripada od 01.01.2024. i isplaćivat će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Ovim rješenjem mijenja se rješenje Područnog ureda u Požegi broj spisa 13084 od 14. lipnja 2017. uz obračun isplaćenih mjesečnih svota mirovine prema tom rješenju. Iz obrazloženja rješenja vidljivo je da je postupak za ponovno određivanje starosne mirovine pokrenut na zahtjev korisnika koji je podnesen 7. prosinca 2023.

9. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-270/17- 29 od 15. listopada 2018. naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju H na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od tadašnjih 1.591,64 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 15.u mjesecu za prethodni mjesec.

10. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 638/2017-33 od 3. ožujka 2023. naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju HN na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 171,92 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 16.u mjesecu za prethodni mjesec.

.

11. Prema odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/21, 119/2022, u daljnjem tekstu: Zakon o mirovinskom osiguranju) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku, sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u svezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku, obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

12. Daljnjom odredbom st.2.istog članka određeno je da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

13. Iz navedenih odredbi proizlazi da tužitelj koji je, nakon donošenja rješenja o priznanju prava na starosnu mirovinu i određivanju isplate mirovine, stekao mogućnost upotrijebiti pravomoćne presude ovog suda kojom mu se, zbog dosude razlike dodataka na plaću i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, uvećava mirovinska osnovica, ne može zahtijevati uvećanje ove mirovine od dana kada mu je priznato pravo na mirovinu (1.7.2015.) nego tek od dana kada je postavio zahtjev za obnovu postupka.

14. Obzirom u upravnom postupku tužitelju nije bilo priznato na uvećanu mirovinu od dana 1.4.2017. od kada mu je prvim rješenjem HZMO-a priznato pravo na starosnu mirovinu nego tek od dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, to tužitelj ustaje ovom tužbom radi naknade štete protiv tužene Republike Hrvatske jer smatra da mu je njenom krivnjom nastala šteta u visini razlike pripadajuće mirovine prema mirovinskoj osnovici utvrđenoj nakon pravomoćnosti presude i mirovine koja mu je određena prvim rješenjem HZMO.

15. Naime, nesporno je da tužena, u vrijeme kada su dospijevali iznosi razlike bruto plaće tužitelja prema pravomoćnoj presudi, nije uplatila obvezne doprinose, porez i prirez niti je do tada podnijela obrazac o promjeni podataka osiguranja nadležnoj službi HZMO-a prema uvećanoj plaći tužitelja koja je utvrđena pravomoćnom presudom nego je doprinose, porez i prirez na razliku tužiteljeve plaće uplatila tek kasnije, nakon pravomoćnosti presude.

16. Obveza tužene da kao poslodavca tužitelja obračuna i isplati doprinose na razliku bruto plaće tužitelja, koja je utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, nastala je u vrijeme dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće tužitelja.

17. Odredbom članka 108. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno je da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama . U st. 6 citiranog članka određeno je da je u postupku kontrole podataka osiguranika, odnosno u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa obvezan na zahtjev Zavoda dostaviti podatke o stažu osiguranja i osnovici na propisanoj prijavi.

18. Daljnjom odredbom čl. 112. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno da su obveznici dužni u određenim rokovima dostavljati podatke za vođenje matične evidencije o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjeni podataka.

19. Nesporno je da tužena nije na vrijeme izvršila obveze iz navedenih odredbi.

20. Odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 13/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima iz obveznog prava.

21. Daljnjom odredbom članka 111. stavak 2. ZR propisano je da se pravo na naknadu štetu na radu ili u svezi s radom odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovog prava iz radnog odnosa.

22. Slijedom iznijetog proizlazi da je tužena kao poslodavac uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa jer mu nije na vrijeme isplatila razliku bruto plaće i doprinose na razliku bruto plaće te o tome nije na vrijeme obavijestila Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na odgovarajućem obrascu, uslijed čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine u utuženom razdoblju. Naime, tužena kao poslodavac je takvim postupanjem uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa zbog toga što nije tužitelju isplaćivala plaću i doprinose na plaću u pripadajućem iznosu (naknadno utvrđene navedenim presudama) kada je tužitelj radio, radi čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se je obračunavala prema manjoj osnovici, nego što bi tužitelju pripadalo.

23. Visina razlike mirovine utvrđena je naposljetku na temelju podataka koje je dostavio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područni ured u Gospiću za svaki mjesec pojedinačno, a ukupno 3,41 EUR obzirom je HZZO dostavio podatak da sveukupno isplaćena mirovinska primanja tužitelja od 1. travnja 2019. do 31. siječnja 2024. iznose 23.306,39 EUR, a da je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaći, sveukupan iznos bi iznosio 23.309,80 EUR, što znači da razlika između mirovina iznosi 3,41 EUR.

24. Na obračun HZZO Područnog ureda u Gospiću stranke nisu imale primjedbi pa ih prihvaća i ovaj sud te utvrđuje da je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi u ukupnom iznosu od 3,41 EUR koji iznos i dosuđuje tužitelju, i to sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

25. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata od 15.u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je to tužitelj i zatražio time da Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisano kada dospijeva isplata mirovine, a time i naknada štete, a općepoznato je da se mirovine isplaćuju do 10.u mjesecu za prethodni mjesec.

26. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare.

27. Odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 45/2023, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

28. Odredbom čl. 230. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.), ali u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala (st. 2.)

29. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

30. Odredbom čl. 245. stavak 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Nadalje stavkom 3. istog članka je propisano da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

31. Obzirom na sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenične okolnosti, tužitelju je nastala šteta isplatom svake mirovine u manjem iznosu nego što mu pripada te je kontinuirano u razdoblju od 1. travnja 2019. do 31. siječnja 2024. trpio štetu u vidu manje isplaćenih mirovina.

32. Međutim, pri ocjeni zastare potraživanja treba poći od činjenice da je tužitelj pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje 7. prosinca 2023. pokrenuo postupak za ponovnim određivanjem mirovine prilažući navedene presude te da mu je za razdoblje od počevši od 1. siječnja 2024. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje rješenjem od 21. svibnja 2024. priznao pravo na ponovno određivanje mirovine. Opisanim radnjama koje su poduzete za utvrđivanje tražbine dovele su do prekida zastare potraživanja sukladno odredbi čl. 241. ZOO te je zastara ponovno počela teći dostavom rješenja HZMO-a tužitelju, a kada je tužitelj i doznao za visinu štete. U vrijeme isplata, iako je tužitelj sumnjao u pogrešan izračun, nije mogao zahtijevati isplatu razlike mirovine, odnosno štete u vidu manje isplaćenih mirovina jer mu ta razlika u to vrijeme nije bila ni određena pravomoćnim rješenjem nadležnog upravnog tijela.

33. Dakle, u odnosu na dospjelost najstarijeg potraživanja iz 2019. koje je dospjelo 15. svibnja 2019, tužitelj je, prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, prekinuo zastaru 7. prosinca 2023. podnošenjem prijedloga za ponovnim određivanjem mirovine pa kada je od pravomoćnosti rješenja od 21. svibnja 2024. o utvrđivanje te mirovine ponovno počeo teći petogodišnji rok, to isti nije istekao prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari koja je podnesena 16. srpnja 2024.

34. Prema odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelju pripada naknada troškova u cijelosti.

35. Tužitelj je imao troškove zastupanja u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 50,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 50,00 EUR prema Tbr.7.t.1., za sastav podneska od 3.4.2025. iznos od 50,00 EUR prema Tbr.8.t.1, za zastupanje na raspravama dana 16.10.2024. i 22.5.2025. iznos od 50,00 EUR prema Tbr.9.t.1., za pristup na ročište za objavu presude iznos od 25,00 EUR prema Tbr.9.t.3., što uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., iznosi 343,75 EUR, sve sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

36. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 13. lipnja 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu