REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-124/2024-27

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja KF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) zastupane po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, 2. ZF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 3. GF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 4. BF pok. VF, 5. HF ž. K, 6. ĐF. Z, 7. PF pok. Z, 8. AF pok. Z, 9. UF pok. Z, 10. NF pok. Z, 11. AF ud.Z, 12. PF. Z, 13. UF, 14. AF pok. Z, 15. FF ud. JF, 16. TF pok. Z, 17. LF ud. Z, 18. AF pok. Z, 19. RF pok. Z, 20. IF pok. Z, 21. EF. Z, 22. BF. Z, 23. DF pok. Z, 24. CF pok. Z, 25. OF pok. Z, 26. SF pok. GF, 27. ŽF pok. K, 28. VF pok. K, 29. ČF ž. G, 30. ŠF ž. GF, 31. MF ž. VF, 32, AF, 33. KFA, 34. ZFA, 35. GFA, 36. ĆF pok. GF, 37. KI pok. GF, 38. ZI, 39. GI, 40. BI ud. GF, 41. IF pok. Z, 42. LF ud. Z, (svi oni ad/4 - ad/42, odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremena zastupnica Matea Burazin Lončar, odvjetnica iz Imotskog) radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 6. lipnja 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 13. lipnja 2025. god.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj KF (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], vlasnik nekretnine u k. o. [katastarska općina] koju tvore: d. k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], u površini 103 m², d. k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], u površini 330 m2, d. k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], u površini 225 m² i d. k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], u površini 145 m², dakle nekretnine ukupne površine 803 m², baš nekretnine koja je na skici vještaka Perice Puljića od 23.5.2025. god. koja čini sastavni dio ove odluke, narisana između točaka A-B-C-D-E-A, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten, temeljem ove presude, a uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, ishoditi uknjižbu prava vlasništva te nekretnine na njegovo ime u ovosudnoj zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje svih upisa (izuzev zabilježbe upisane pod Z-471/15) i prava tuženika upisanih u zemljišnoj knjizi u pogledu te nekretnine, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da je faktična vlast njegovih prednika na uparničenoj nekretnini uspostavljena još prije više od stopedeset godina, a u slijedu stjecanja te vlasti, u krugu prednika njegovih/tužiteljevih neposrednih prednika, vlast da je bila realno razdijeljena na osobe njegovog strica sada pok. GF i njegovog oca sada pok. JF.

1.1.Njegovog strica GF, u pogledu zapadnog dijela uparničene nekretnine, baš dijela koji u naravi predstavlja bazen, a u ostalom dijelu zatravljenu oranicu, da je naslijedila njegova supruga ZF, a ona da je tim dijelom nekretnine darovno raspolagala u njegovu/tužiteljevu korist.

1.2.Pak, njegovog oca JF da je naslijedila njegova/tužiteljeva majka FF, a tu nasljednicu da su naslijedili tužitelj i ostala braća i sestre, a naposljetku, njemu/tužitelju da je pripao taj promatrani istočni dio uparničene nekretnine.

1.3.Utoliko da su njemu/tužitelju naposljetku pripali svi pravni učinci vršenja faktične vlasti njegovih prednika na predmetnoj nekretnini kroz uvodno opisano razdoblje i da mu u skladu s tim na ukupnosti te nekretnine pripada izvanknjižno stečeno vlasničko pravo.

1.4.Zahtijevao je da su deklarira postojanje tog prava i njega ovlasti na upis prava u zemljišnu knjigu.

2. Tužena Republika Hrvatska je kroz tijek postupka iskazivala protivljenje tužiteljevom zahtjevu u pogledu brisanja zabilježenog prava zabrane otuđenja i opterećenja suvlasničkog dijela upisanog u njenu/te tužene korist na suvlasničkom dijelu upisane zemljišnoknjižne ovlaštenice AF, da bi naposljetku, od takvog protivljenja odustala pravdajući to raspolaganje time jer da se ta zabilježba ionako ima brisati po službenoj dužnosti.

5.1.Ustrajala je pak u zadržavanju upisa zabilježbe statusa kulturnog dobra nad uparničenom nekretninom.

6. Tuženik ad/3 VI je u podnesku od 26.2.2025. god. priznao tužiteljevu tvrdnju da je baš on/tužitelj vlasnik posrednog predmeta spora ove parnice.

7. Privremena zastupnica tuženika ad/4 – ad/42, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, osporila istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost zahtjeva postavljenog u odnosu na njene kvazimandante.

8. Tužena ad/2 ZF, pak, iako je uredno pozivana pristupati ročištima pred ovim sudom, ročištima nije pristupala niti je podnijela pisani odgovor na tužbu.

9. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitana su rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom O-383/70 od 15.9.1970. i O-165/06 od 19.9.2006. god., pročitano je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-132/21 od 26.7.2021. god., pročitan je ugovor o darovanju nekretnine – Imotski 19.8.2022. god., pročitano je rješenje Ministarstva kulture – Uprave za zaštitu kulturne baštine Republike Hrvatske od 25.5.2016. god., pročitana je javnobilježnički ovjerena izjava HI od 5.9.2024. god., pročitana je isprava "Nasljedničke izjave" – U Imotskom 18. kolovoza 2006. god., obavljena je radnja uviđaja na predmetnoj nekretnini, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica, fotosnimci i ortofoto snimak) vještaka Perice Puljića od 23.5.2025. god. te su u statusu svjedoka saslušani ĐI pok. VF i BF pok. Z.

10. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u postupku – zbog niže izloženih razloga – o ne/osnovanosti dijelova tužiteljevih zahtjeva zauzeta su stajališta izložena u izreci ove odluke.

11. Prema rezultatima radnje uviđaja obavljenog na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine proizlazi da ukupnost te nekretnine tvore dijelovi u obliku izgrađenog i uređenog prostora bazena, obrađenog oraničnog prostora krumpirišta i neobrađeno oranično zemljište.

12. Prema iskazima svjedoka proizlazi da nitko treći izuzev osoba koje je tužitelj označio njegovim prednicima na dijelovima uparničene nekretnine i samog tužitelja, kroz razdoblje u koje upire sjećanje tih svjedoka (a sjećanje svjedoka ĐI pok. VF, s obzirom na dob, upire u šezdesete godine prošlog stoljeća) nije vršio bilo kakve akte vlasti na predmetnoj nekretnini.

12.1.Nadalje proizlazi da su dijelove uparničene nekretnine kroz razdoblje u koje upiru njihova sjećanja posjedovale baš one osobe koje je tužitelj označio bilo njegovim neposrednim prednicima, bilo neposrednim prednicima tih prednika.

12.2.Napokon, proizlazi i to da je isključivi vršitelj faktične vlasti na predmetnoj nekretnini baš ovopostupni tužitelj.

13. Da iskazima svjedoka valja podariti vjeru proizlazi prema ispravama koje svjedoče o slijedu stjecanja na relaciji tužitelj – neposredni prednik – prednik tog neposrednog prednika.

13.1.Naime, čitanjem rješenja o nasljeđivanju koje je donijeto iza smrti tužiteljevog strica GF pok. Z, utvrđeno je da je njega naslijedila supruga ZF ud. Z, a pak, čitanjem ugovora o darovanju nekretnine od 19.8.2022. god. sklopljenog između ZF i tužitelja utvrđeno je, baš kako je to tvrdio tužitelj, a potvrdili svjedoci, da je dio nekretnine Donja Torina (zapadni dio te nekretnine) koji je ranije pripadao GF pok. Z pripao ovopostupnom tužitelju.

14. S druge strane, čitanjem rješenja o nasljeđivanju koje je donijeto iza smrti JF pok. Z, utvrđeno je da je tog ostavitelja naslijedila supruga FF ud. JF, a pak, čitanjem rješenja o nasljeđivanju koje je donijeto iza smrti netom označene nasljednice, utvrđeno je da je promatranu ostaviteljicu naslijedio tužitelj zajedno s braćom PF, PI i HI.

14.1.Pak, čitanjem javnobilježnički ovjerene izjave tužiteljevog sunasljednika iza smrti njihove majke FF ud. JF, HI pok. JF, utvrđeno je da je u diobi nasljednika promatrane ostaviteljice predmetna nekretnina pripala baš ovopostupnom tužitelju KF.

14.2.Utoliko su potvrđena i iskazivanja svjedoka o tužiteljevom stjecanju istočnog dijela nekretnine Donja Torina, a u skladu s tim i njegova tvrdnja da je i taj dio nekretnine u opisanom slijedu stjecanja baš njemu/tužitelju pripao.

15. Utvrđeno je dakle da su baš tužitelju pripali svi pravni učinci posjedovanja predmetne nekretnine Donja Torina ostvarivanog barem kroz razdoblje od šezdesetih godina prošlog stoljeća pa naovamo, dakle da tužitelju pripadaju pravni učinci stečeni barem šezdesetogodišnjim posjedovanjem predmetne nekretnine.

16. Onog tko je putem prednika i osobno pošteno, mirno i kontinuirano posjedovao nekretninu kao predmet posjedovanja kroz razdoblje dulje od dvadeset godina, na njegovo zahtijevanje, u skladu s određenjima čl. 159. st. 3. u vezi čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17; dalje: ZV) valja sagledavati kao izvanknjižnog vlasnika predmeta posjedovanja.

16.1.S obzirom na prethodno kazano, dakle na utvrđene činjenice da vlast koju valja sagledavati kao tužiteljevu vlast, u opisanim kvalitetama i u označenom kontinuitetu, postoji kroz kudikamo dulje razdoblje nego je dvadesetogodišnje, i tužitelja, u skladu s prethodno izloženim, valja sagledavati kao izvanknjižnog vlasnika posrednog predmeta spora ove parnice.

16.2.Stoga je postojanje te i takve vlasti valjalo deklarirati kao u izreci ove odluke, a k tome tužitelja, jer mu takvo pravo udjeljuju određenja čl. 130. ZV, i ovlastiti na upis prava u mjerodavnu evidenciju vlasništva nekretnina.

17. Pak, u skladu s raspolaganjima stranaka vezano za ne/opstoj zabilježbe postojanja tužiteljičine uvodno opisane tražbine, valjalo je odrediti i brisanje tog upisa iz zemljišne knjige.

17.1. No, s obzirom da upis i izbris u zemljišnu knjigu statusa kakve nekretnine kao kulturnog dobra može biti rezultat isključivo realizacije upravno pravnih određenja izostalo je parnično problematiziranje ne/opstoja tog statusa nad predmetnom nekretninom te je, na izričito traženje tužene Republike Hrvatske, bez da bi se time premašile granice tužiteljevog postavljenog zahtjeva, učinjeno puko bilježenje da promatrana zabilježba nije izgubila pravni opstoj donošenjem ove odluke.

U Imotskom 13. lipnja 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.