REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-741/2025-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dobriši Rubesu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, [adresa], OIB: 57500462912, zastupanog po punomoćniku Emilu Havkiću, odvjetniku u Zagrebu, radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Dobriše Rubesa, odvjetnika i punomoćnika tuženika Emila Havkića, odvjetnika, 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu broj: 279-7 od 20. siječnja 2014. koju je dana 29. siječnja 2014.g. donio ARZ-ON d.o.o., OIB: 91054150964, sa sjedištem u [adresa], sada Hrvatske autoceste d.o.o. iz [adresa], OIB: 57500462912.

II Utvrđuje se da nije prestao radni odnos na neodređeno vrijeme tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 57500462912.

III Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na obavljanje poslova i radnih zadataka radnog mjesta Šefa pravca u Sektoru za održavanje autoceste, operativna jedinica održavanja – zapadna Hrvatska koje je radio temeljem Ugovora o radu broj: 279-7 od 20. siječnja 2014., u roku od 8 dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži vraćanje na rad na poslove koji prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu tuženika odgovaraju radnom mjestu Koordinatora operativne jedinice održavanja - Operativna jedinica održavanja Zapadna Hrvatska.

V Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, [adresa], OIB: 57500462912 da tužitelju FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 331,81 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

VI Odbija se zahtjev tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 293,19 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od 13. lipnja 2025. do isplate.

VII Odbija se zahtjev tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, [adresa], OIB: 57500462912 za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

i

r j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja i to vraćanja na rad i plaćanja naknade za vrijeme radnog spora, određuje se privremena mjera

-tako što se protivniku osiguranja određuje rok od tri dana računajući od dana dostave ovog rješenja o osiguranju, da vrati predlagatelja osiguranja na rad tako da mu ponovno povjeri poslove Šefa pravca u Sektoru za održavanje autoceste, Operativna jedinica održavanja – Zapadna Hrvatska (ustrojbena jedinica), a prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu protivnika osiguranja na poslove Koordinatora operativne jedinice održavanja

- Operativna jedinica održavanja Zapadna Hrvatska, odnosno da ga vrati na rad na radno mjesto koje po opisu poslova i radnih zadataka, iznosu plaće, kao i stručnoj spremi i radnim sposobnosti tužitelja odgovara radnom mjestu na koje je bio raspoređen tužitelj prije nego što mu je nezakonito prestao radni odnos dana 29. siječnja 2014. godine.

Ako protivnik osiguranja u tako određenom roku ne ispuni navedenu obvezu, sud protivniku osiguranja zaprječuje novčanom kaznom u iznos od 1.990,84 Eur-a.

Ako protivnik osiguranja u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu, sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja protiv protivnika osiguranja, izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio.

Ako novčana kazna bude izrečena protivniku osiguranja kao pravnoj osobi, sud će izreći novčanu kaznu i odgovornim osobama u pravnoj osobi.

Nalaže se protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja za vrijeme radnog spora plaća naknadu u mjesečnom iznosu plaće prema ugovoru o radu, tj. u bruto iznosu od 3.716.24 EUR-a na IBAN: [broj bankovnog računa] na mjesec i to počev od dana kada je predlagatelju osiguranja zbog otkaza prestao radni odnos do pravomoćnosti presude u ovom radnom sporu.

Radi naplate naknade mjesečne plaće prema ugovoru o radu i priloženom obračunu u bruto iznosu od 3.716.24 EUR-a, zatim radi naplate troškova ovog osiguranja, određuje se osiguranje zabranom bankama da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena privremena mjera tako što se nalaže Financijskoj agenciji da izda nalog kojom će zabraniti svim bankama kod koje se vode računi prema osobnom identifikacijskom broju protivnika osiguranja, da protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja isplate sa njegovog računa iznos za koji je određena ova privremena mjera.

Dostavom Financijskoj agenciji ovog rješenje o osiguranju predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod banaka za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja tražbine predlagatelja osiguranja.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka (Pr-227/2023) ili do drugačije odluke suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ova privremena mjera određena."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s društvom Autocesta Rijeka – Zagreb – održavanje i naplata d.o.o. (u daljnjem tekstu ARZ-ON d.o.o.), a čiji je pravni slijednik tuženik, imao sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Temeljem Ugovora o pripajanju od 27. siječnja 2014., Odluke skupštine tuženika od 27. siječnja 2014., te Odluke skupštine pravnog prednika tuženika od 27. siječnja 2014. izvršeno je pripajanje društva Autocesta Rijeka Zagreb – održavanje i naplata d.o.o. za usluge tuženiku. Tužitelj je dana 1. listopada 2013., koji je do tada bio zaposlen u tvrtki Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. društvo za građenje i gospodarenje autocestom, s prednikom tuženika sklopio Ugovor o radu br: 279-6 za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelj operative održavanja u Sektoru za održavanje autoceste. Prethodno je tužitelj 30. rujna 2013. s tvrtkom Autocesta Rijeka – Zagreb d.d. sklopio sporazum o raskidu ugovora o radu od 1. listopada 2013. za radno mjesto rukovoditelja službe redovnog održavanja. Međutim, tužitelju je od strane prednika tuženika ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu od 1. listopada 2013. uz ponudu sklapanja novog ugovora o radu za radno mjesto Šef pravca u Sektoru za održavanje autoceste, Operativna jedinica održavanja – Zapadna Hrvatska te je tužitelj sklopio već spomenuti ugovor o radu br.: 279-7 od 20. siječnja 2014. Dana 17. siječnja 2014. tužitelj je zaprimio dopis direktora ARZ-ON d.o.o. za usluge ČU u kojem je navedeno kako je uvidom u dokumentaciju utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je tužitelj za vrijeme obnašanja dužnosti rukovoditelja službe redovnog održavanja u podružnici za održavanje autoceste, Autoceste Rijeka – Zagreb, društva za građenje i gospodarenje autocestom d.d. počinio više radnji i propusta koji, kako pojedinačno, tako i u ukupnosti predstavljaju osobito tešku povredu radne obveze, a koji predstavljaju razloge za izvanredni otkaz ugovora o radu. Na navedeni je dopis tužitelj dana 20. siječnja 2014., po punomoćniku, podnio pisanu obranu u kojem u potpunosti pobija navode iz dopisa od 17. siječnja 2014. Dana 29. siječnja 2014. prednik tuženika donio je Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja. Navedena Odluka je nezakonita. U obrazloženju pobijane Odluke o otkazu navodi se kako je provjerom Ugovora o javnim radovima zaključenog između Autoceste Rijeka – Zagreb d.d. i Mežnar – Građevinske usluge broj 03-04/13 od dana 21. ožujka 2013., za izradu asfaltne kolničke konstrukcije u centralnom pojasu, utvrđeno sljedeće:

a) da radovi dobrim dijelom tamo (centralni pojas) nisu niti izvođeni,

b) da je građevinska dokumentacija neuredna,

c) da je, misleći najvjerojatnije na tužitelja, isti ovjeravao građevinsku dokumentaciju iako nije dipl. ing. građ. u svojstvu nadzornog inženjera, a ujedno i u.z. naručitelja, d) da radovi nisu izvođeni sukladno dokumentaciji.

Nadalje, da je pregledom dokumentacije i drugim ispitnim radnjama utvrđeno: e) da su radovi temeljem Ugovora o javnim radovima zaključenim između Autoceste Rijeka – Zagreb d.d., društvo za građenje i gospodarenje autocestom i tvrtke Viadukt d.d., broj: 03-06/13 od 16. travnja 2013., na izvođenju obnove asfaltne kolničke konstrukcije dionice autoceste Zagreb-Karlovac-Bosiljevo kao i radovi temeljem Ugovora o javnim radovima broj: 03-07/13 od 19. travnja 2013. – radovi na obnovi asfaltne konstrukcije dionice autoceste Ravna Gora-Delnice-Oštrovica-Orehovica-Rupa obavljani protivno ugovoru,

f) da je angažirana tehnika prednika tuženika umjesto tehnike izvođača kao što je bilo ugovoreno,

g) da je građevinska dokumentacija nevjerodostojna te

h) da su slijedom toga izvršena plaćanja bez osnove i da je na račun naručitelja, na taj način, omogućeno stjecanje neosnovne koristi trećim osobama.

Nadalje, da je uvidom u dokumentaciju, razgovorom s nadležnim djelatnicima te očevidom na terenu, utvrđeno da je:

i) da je na području TJ Lučko odbojna ograda zamijenjena protivno projektu i to po standardu H1 umjesto H2,

j) da hidratantski sustav u tunelima Javorova Kosa i Tuhobić nije u funkciji, a čime da je ugrožena sigurnost prometa, ljudi i imovine,

k) da je u tunelu Tuhobić tužitelj sudjelovao u protupropisnoj ugradnji plastične cijevi koja je protivna projektu i nefunkcionalna,

l) da je infrastruktura neodržavana,

m) da veći broj metereoloških stanica na raznim lokacijama nije u ispravnom stanju i ne funkcionira, a čime je ugrožena sigurnost prometa,

n) da je sudjelovao u prodaji sekundarne sirovine na području TJ Delnice novac prodajom koje je iskorišten za društvenu zabavu,

o) da na početku centralnog pojasa kod naplate u pravcu Karlovca ublaživač udara nije nabavljen kroz postupak javne nabave i certificiran te unesen u koncesijsku imovinu već je sastavljen od nabavljenih dijelova pa je evidentiran kao trošak društva. Prednik tuženika stoga zaključuju da je tužitelj svoje poslove (kod bivšeg poslodavca – Autoceste Rijeka – Zagreb, društva za građenje i gospodarenje autocestom d.d.) obavljao neuspješno, neodgovorno i nestručno te da iz navedenog proizlazi ovakvo činjenično stanje i propusti te radnje tužitelja koji obnaša dužnost Šefa pravca u Sektoru za održavanje autoceste, Operativna jedinica održavanja – Zapadna Hrvatska (ustrojbena jedinica), osobito važna činjenica koja je uzrokovala gubitak povjerenja prednika tuženika, kao poslodavca, u tužitelja, kao radnika, budući je riječ o poslovima od posebnog povjerenja, i da je za očekivati da se takvim propustima i zapravo osobito teškim povredama radne obveze nastavi i kod novog poslodavca (ARZ-ON d.o.o.), a budući se radi o istom radnom mjestu, istim pravima i odgovornostima pa mu se održavanje autoceste ne može više povjeriti. Prije svega, tužitelj ističe kako je protiv Ugovora o radu broj: 279-7 od 20. siječnja 2014. kojeg je sastavni dio Sporazum o raskidu ugovora o radu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i poništenja istih. Obzirom se radi o ništetnim i pobojnim Ugovorima isti povlače i nedopuštenost pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu. Nadalje, kao što je navedeno u samom obrazloženju pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu, tužitelj više nije zaposlen u trgovačkom društvu ARZ društvu za građenje i gospodarenje autocestom d.d. već u ARZ – Održavanje i naplata d.o.o. za usluge, stoga, prednik tuženika, kao novi poslodavac, uopće nije bio aktivno legitimiran za otkazivanje ugovora o radu za navodne osobito teške povrede radne obveze koje su počinjene kod starog poslodavca. Propisujući vrste redovitog otkaza ugovora o radu i pod kojim se uvjetima isti može otkazati, zakonodavac je izričit i jasan. Odredbom čl. 107. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz) ili

3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Dakle, ne obveze iz bivšeg radnog odnosa.

Iako prednik tuženika, kao novi poslodavac, nigdje u Odluci o redovitom otkazu nije naveo o kojem se točno otkazu radi, dade se zaključiti kako se radi o redovitom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika koji dolazi u obzir jedino ako radnik krši obveze iz radnog odnosa, a ne bivšeg radnog odnosa. U konkretnom slučaju, tužitelj je zaposlen kod prednika tuženika, kao novoga poslodavca, od 1. listopada 2013. Svi navodni propusti i povrede da su i učinjeni, bili bi učinjeni davno prije nego je tužitelj započeo radni odnos kod novoga poslodavca. Prednik tuženika nije mogao donijeti Odluku o otkazu ugovora o radu zbog navodnog kršenja obveza iz radnog odnosa koje je tužitelj počinio kod starog poslodavca. Dakle, tužitelja se tereti za kršenje obveza iz radnog odnosa kod starog poslodavca, stoga je ovakva Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu novog poslodavca u potpunosti promašena, a kao takva nezakonita i ništetna. Otkaz ugovora o radu nije zakonit niti iz sljedećeg razloga. Valja istaknuti činjenicu kako poslodavac prilikom donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu nije poštovao zakonom predviđeni postupak prije otkazivanja ugovora o radu, a koji je predviđen odredbama članka 111. stavka 1. i 2. Zakona o radu. Naime, poslodavac koji otkazuje ugovor o radu radniku sukladno članku 107. stavku 1. točka 3. Zakona o radu jer isti krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) dužan je postupiti sukladno članku 111. stavku 1. Zakona o radu odnosno prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Upravo ovo pisano upozorenje s ukazivanjem mogućnosti otkaza u slučaju nastavka povrede obveza iz radnog odnosa tužitelj od tuženika nikada nije zaprimio. Vezano uz osobito teške povrede radne obveze koje se tužitelju stavljaju na teret da je počinio kod starog poslodavca, kao i u pisanoj obrani od 20. siječnja 2014., tužitelj u cijelosti osporava odgovornost za propuste u radu te navodi da nije učinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, a prvenstveno iz razloga što nije bio ovlašten samostalno donositi odluke već je istome bilo nužno potrebno odobrenje i suglasnost njemu nadređenih radnika. Konačno, kako je supruzi tužitelja DU otkazan Ugovor o radu zbog poslovnih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) ova je odluka u suprotnosti s čl. VII. Odluke br. 2-05-11/13 o kriterijima za utvrđivanje radnika za čijim radom prestaje potreba, a kojim je propisano da se ne može otkazati ugovor o radu oba bračna druga. Obzirom je pobijana Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu nezakonita, tužitelj je sukladno st. 1. čl. 129. Zakona o radu podnio zahtjev za zaštitu prava. Na predmetni zahtjev, tuženik nije odgovorio.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se osporavaju tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti. Temeljem Ugovora o radu br. 297-3 od dana 15. svibnja 2007., br. 279-4 od 11. studenog 2011., br. 275-5 od 1. veljače 2013. i br. 279-6 od 1. listopada 2013., tužitelj je bio odgovoran za:

a) pravovremeno i kvalitetno izvršenje poslova i zadataka u Sektoru za održavanje autoceste, Služba redovnog održavanja,

b) provođenje programa redovnog održavanja i zaštite autocesta i objekata sa naplatom, c) za sigurno i nesmetano odvijanje prometa na području autoceste (Rijeka – Zagreb), ako ne organizira i ne obavlja nadzor nad stanjem i održavanjem autoceste i nad prometnom signalizacijom,

d) za stanje autocesta i objekata u slučaju nepoduzimanja mjera u okviru poslova održavanje, ako je time ugrožena sigurnost prometa, u slučaju da je na to bio prethodno upozoren.

Provjerom Ugovora o javnim radovima zaključenog između Autoceste Rijeka-Zagreb d.d. i Mežnar – Građevinske usluge broj 03-04/13 od dana 21. ožujka 2013., za izradu asfaltne kolničke konstrukcije u centralnom pojasu, utvrđeno je da radovi dobrim dijelom tamo (centralni pojas) nisu niti izvođeni, da je građevinska dokumentacija neuredna, da je ovjeravao građevinsku dokumentaciju iako nije dipl. ing. građ. u svojstvu nadzornog inženjera, a ujedno i u u.z. naručitelja, da radovi nisu izvođeni sukladno dokumentaciji. Tužitelj to u tužbi djelomično i priznaje, međutim, tvrdi da su ti radovi obavljani po nalogu trećih osoba, međutim, tužitelj je bio odgovoran za izvođenje radova sukladno Ugovoru pa je takve radove trebao spriječiti. Napominje se da je tužitelj uz tužbu priložio samo djelomičnu dokumentaciju tako da se ne vidi odnos raspisane javne nabave, Ugovora, izvedenih radova, a niti stanje građevinske dokumentacije. Nadalje, radovi prema Ugovoru o javnim radovima zaključenim između Autoceste Rijeka Zagreb d.d., društvo za građenje i gospodarenje autocestom i tvrtke Viadukt d.d., broj: 03-06/13 od 16. travnja 2013., na izvođenju obnove asfaltne kolničke konstrukcije dionice autoceste Zagreb- Karlovac-Bosiljevo kao i radovi temeljem Ugovora o javnim radovima broj: 03-07/13 od 19. travnja 2013. – radovi na obnovi asfaltne konstrukcije dionice Ravna Gora-Delnice- Oštrovica-Orehovica-Rupa obavljani protivno ugovoru jer je angažirana tehnika poslodavca umjesto tehnika izvođača kao što je bilo ugovoreno, pa je građevinska dokumentacija nevjerodostojna, a tužitelj je omogućio da se koriste vozila poslodavca što uostalom i priznaje. Ono što tužitelj prešućuje jest da je frezani asfalt kamionima tuženika odvožen i na poduzetničke lokacije bez fakturiranja, a što je tužitelj omogućio i nije spriječio. Što se tiče odbojne ograde koja je zamijenjena na dionici prema Karlovcu, ista ne odgovara europskoj normi 1317-2. Pravilnikom o prometnoj signalizaciji te standardu postave odbojnih ograda točno je definiran standard postavljanja. Služba redovnog održavanja naručila je ogradu, a postavljanje nije vršila stručna tvrtka već su po nalogu tužitelja istu postavljali i ophodari i nije moguće dobiti certifikat te tuženik smatra da je i na taj način tužitelj odgovoran. Hidratantski sustavi u tunelima Javorova Kosa, Tuhobić i Trsat nisu u funkciji, čemu je doprinio tužitelj svojim neuspješnim, neodgovornim i nestručnim radom radi čega je ugrožena sigurnost prometa, ljudi i imovine. Što se tiče sekundarnih sirovina, tužitelj je dao nalog da se iste prodaju za gotovinu "na ruke" iako se radi o imovini tuženika. To znači da nisu plaćeni porezi kao što isto nije evidentirano u financijskom knjigovodstvu tvrtke. U pogledu Meteo stranica iste su neodržavane i dobar dio uopće ne funkcionira i tužitelj slanjem dva dopisa tvrtki Led Elektronika nije napravio ništa što u biti u tužbi i priznaje. Tužitelj u cilju izbjegavanja svoje odgovornosti tvrdi da on nije ništa samostalno odlučivao jer mu je uvijek bilo potrebno odobrenje i suglasnost njemu nadređenih. Napominje se da su i protiv "njemu nadređenih" poduzete odgovarajuće mjere. Međutim, kao što će svjedoci i dokumentacija potvrditi, tužitelj nije samo aktivni suučesnik nego i nalogodavac, a "odobrenje ili suglasnost njemu nadređenih" ne anulira njegove obveze i zonu samostalne odgovornosti za zakonitost i pravilnost rada, a koje proizlaze iz Ugovora o radu i njegovih ovlaštenja i odgovornosti. Napominje se da je imovina na kojoj je tužitelj poduzimao radnje i činio propuste imovina u vlasništvu Republike Hrvatske i takvo ponašanje jest nedopustivo i prema poreznim obveznicima koji su mu osigurali uvjete i mogućnost zaposlenja i sve to plaćaju. Tužitelj se poziva da je to "možda" počinjeno kod ranijeg poslodavca, a prešućuje da se radi o istim poslovima na istoj cesti u vlasništvu RH i kod tvrtki koje nastaju zapravo statusnim promjenama, a ne nekom "novom poslodavcu" koji kao da je pao sa Marsa, pa je za to što tužitelj ne "možda" nego što on jest počinio "novi poslodavac" u njega u potpunosti izgubio povjerenje. Svaka od ovih radnji i propusta jest bila osobito teška povreda radne obveze ali je to ujedno i osobito važna činjenica radi koje je nastavak radnog odnosa nemoguć. Radi nemogućnosti davanja izvanrednog otkaza, a postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, poslodavac je Ugovor o radu otkazao redovitim otkazom, a s obzirom na to da su u konkretnom slučaju ostvareni svi razlozi iz čl. 107. st. 1. točka 2. i 3. i čl. 108. st. 1. Zakona o radu. Privremena mjera je neosnovana stoga što tužitelj nije dokazao postojanje zakonskih uvjeta za izdavanje iste, a osim toga i tužitelj i njegova supruga su radno sposobne osobe, a supruzi je isplaćena i otpremnina. Predlaže se stoga odbiti tužitelja u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem isprava i pregledom dokumentacije sadržane u spisu, i to: Ugovora o radu od 20. siječnja 2014. (list 9-10 spisa), izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 11-12, 481-482, 524-537 spisa), Ugovora o radu od 1. listopada 2013. (list 13 spisa), Sporazuma o raskidu Ugovora o radu od 30. rujna 2013. (list 14 spisa), dopisa direktora ARZ-ON d.o.o. od 17. siječnja 2014. (list 15 spisa), pisane obrana tužitelja (list 16-19 spisa), Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 29. siječnja 2014. (list 20-24 spisa), građevinske knjige i građevinskog dnevnika (list 25-103 spisa), Ugovora o javnim radovima od 21. ožujka 2013. (list 104-108 spisa), Odluke o imenovanju od 28. ožujka 2013. (list 109 spisa), okončane situaciju od 16. rujna 2013. (list 110 spisa), izjave radnika (list 111-123 spisa), dopisa od 16. veljače 2012. (list 124- 125 spisa), zapisnika od 2. ožujka 2012. (list 126-128 spisa), zahtjevnice štete od 13. ožujka 2012. (list 129), zahtjeva za nabavu od 19. ožujka 2012. (list 130 spisa), izvješća o aktivnostima vatrogasne postrojbe na dan 1. ožujka 2012. (list 131-132 spisa), dnevnika rada vatrogasne jedinice (list 133-143 spisa), dopisa od 24. listopada 2012. (list 144 spisa), zapisnika inspekcijskog pregleda iz zaštite od požara od 23. listopada 2012. (list 144-146 spisa), tijeka ugovora od 9. siječnja 2014. (list 147 spisa), zahtjeva za raskid ugovora od 31. prosinca 2013. (list 148 spisa), dopisa od 29. studenog 2013. o realizaciji ugovora s LED elektronikom d.o.o. (list 149 spisa), kronologije događaja za meteorološke stanice od 16. prosinca 2013. (list 150-151 spisa), ugovora o nabavi elemenata zaštitne odbojne ograde od 21. svibnja 2013. (list 152-155 spisa), ponude od 5. ožujka 2013. (list 156-158 spisa), tehničke dokumentaciju (list 159 spisa), izjave o zajedničkoj ponudi od 5. ožujka 2013. (list 160 spisa), sporazuma članova poslovne udruge o međusobnim pravima i obvezama od 20. travnja 2013. (list 161-164 spisa), Odluke o kriterijima za utvrđivanje radnika za čijim radom prestaje potreba (list 165-170 spisa), zahtjeva radi ostvarenja prava iz radnog odnosa od 10. veljače 2014. (list 171-177 spisa), odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za DU (list 178-182 spisa), izračuna troškova vozila ARZ-ON d.o.o. za vrijeme prijevoza glodanog asfalta (list 189- 199 spisa), izvještaja o prijevozu asfalta temeljem ugovora od 16. travnja 2013. sa prilozima (list 201-478 spisa), odluke ovog suda od 4. rujna 2014. (list 485-487 spisa), odluke Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 13. kolovoza 2015. (list 501-504, 507-510 spisa), dopisa od 27. siječnja 2014. (list 545 spisa), zapisnika sa sastanka sindikalnih povjerenika u funkciji Radničkog vijeća od 28. siječnja 2014. (list 546-553 spisa), odluke Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2020., poslovni broj Gž R- 289/20 (list 557-560 spisa), nalaza i mišljenja MU, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 8. prosinca 2016. koje je sačinjeno u predmetu koji se vodio kod ovog suda pod posl. brojem Pr-1739/14 (list 561-577 spisa), dopune nalaza i mišljenja od 23. siječnja 2019. (list 578-674 spisa), odluke ovog suda od 12. prosinca 2019. poslovni broj Pr-1874/19 (list 675-698 spisa), odluke ovog suda od 28. srpnja 2017. poslovni broj Pr-1751/14 (list 700-709 spisa), odluke Županijskog suda u Osijeku od 6. prosinca 2018. poslovni broj Gž R-314/18 (list 710-713 spisa), podatke o solventnosti (list 765 spisa), medicinske dokumentacije za tužitelja (list 766-772 spisa), rješenja Agencije za komercijalnu djelatnost od 21. siječnja 2024. (list 774-776 spisa), rješenja Grada Zagreba od 3. travnja 2009. (list 777 spisa), bruto bilance za DAG-LOP d.o.o. (list 778- 797 spisa), očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate za tužitelja od 30. rujna 2024. (list 798-811 spisa), Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. prosinca 2024. (list 863, 892 spisa), izvatka iz sudskog registra za Ivan-Ena gradnja d.o.o. (list 866-869 spisa), izvadak iz sudskog registra za DAG-LOP d.o.o. (list 870-876, 894-908 spisa), izvod iz Pravilnika o unutarnjem ustroju (list 877 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na ročištu 20. ožujka 2014. (list 720-722 spisa), dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja na ročištu 1. listopada 2024. (list 757 spisa) i na ročištu 13. svibnja 2025. (list 914-915 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka GU na ročištu 1. listopada 2024. (list 757-759 spisa), svjedoka ŽU putem Općinskog suda u Rijeci (list 825-826 spisa), svjedoka TU na ročištu 5. prosinca 2024. (list 832-835 spisa), CU na ročištu 5. prosinca 2024. (list 835-836 spisa) i svjedoka BU na ročištu 13. svibnja 2025. (list 912-914 spisa).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežitom djelu osnovan.

5. Na ročištu 13. svibnja 2025., a nakon što je sud odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka HU, stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud, uz suglasnost stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu broj: 279-7 od 20. siječnja 2014. koju je dana 29. siječnja 2014.g. donio ARZ-ON d.o.o., OIB: 91054150964, sa sjedištem u [adresa], sada Hrvatske autoceste d.o.o. iz [adresa], OIB: 57500462912 te da se tužitelj vrati na obavljanje poslova i radnih zadataka radnog mjesta Šef pravca u Sektoru za održavanje autoceste, operativna jedinica održavanja – zapadna Hrvatska koje je radio temeljem Ugovora o radu broj: 279-7 od 20. siječnja 2014., a koji prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu tuženika odgovaraju radnom mjestu Koordinatora operativne jedinice održavanja - Operativna jedinica održavanja Zapadna Hrvatska. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 25. ožujka 2025.

7. Rješenjem ovog suda od 18. studenog 2014., poslovni broj Pr-1711/2014, utvrđen je prekid postupka, a koji će se nastaviti kada se pravomoćno okonča postupak ovog suda koji se vodi pod brojem Pr-1683/2014. Naime, sud u obrazloženju odluke navodi da je uvidom u spis poslovni broj Pr-1683/2014 utvrdio da je presudom od 4. rujna 2014. odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže utvrđenje ništetnosti ugovora o radu od 20. siječnja 2014. i ostavlja se na snazi ugovora o radu od 1. listopada 2013. Budući da odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu od 20. siječnja 2014. ovisi o rješenju prethodnog pitanja da li je taj ugovor o radu ništetan, sud je 18. studenog 2014. donio odluku o prekidu postupka.

7.1. Rješenjem ovog suda od 19. travnja 2022., poslovni broj Pr-1711/2014, odlučeno je da se parnični postupak prekinut rješenjem od 18. studenog 2014. nastavlja.

7.2. Rješenjem ovog suda od 3. ožujka 2025., poslovni broj Pr-227/2023, utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari. Pozvano je trgovačko društvo Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari te je istim rješenjem nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari. Naime, uvidom u podatke iz sudskog registra utvrđeno je da je, nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, društvu Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, pripojeno društvo Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o., sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS) 080816791, OIB: 62942134377, temeljem Ugovora o pripajanju od 13. studenog 2017. i Odluke skupštine tog društva i pripojenog društva od 13. studenog 2017., a koje Odluke nisu pobijane.

8. Tijekom postupka sud je utvrdio:

- da je tužitelj s ARZ-ON d.o.o. 20. siječnja 2014. sklopio Ugovor o radu za radno mjesto Šef pravca u Sektoru za održavanje autoceste, operativna jedinica održavanja – zapadna Hrvatska, te da je člankom 2. stavkom 3. Ugovora utvrđeno da je tužitelj poznat s opisom poslova na koje je imenovan (list 9-10 spisa),

- da je tužitelj prethodno s ARZ-ON d.o.o. imao sklopljen Ugovor o radu od 1. listopada 2013. za radno mjesto Rukovoditelj operative održavanja sektora za održavanje autoceste te da je člankom 3. stavkom 2. Ugovora utvrđeno da je opis poslova radnog mjesta uručen radniku (list 13 spisa),

- da je tužitelj 30. rujna 2013. sa trgovačkim društvom AUTOCESTA RIJEKA-ZAGREB d.d. sklopio Sporazum o prestanku ugovora o radu od 1. veljače 2013. (list 14 spisa),

- da je radniku omogućeno iznošenje obrane (list 15-19 spisa),

- da je ARZ-ON d.o.o. odlukom od 29. siječnja 2014. otkazao Ugovor o radu od 20. siječnja 2014. koji je do otkazivanja bio na snazi 9 dana,

- da iz Ugovora o radu od 20. siječnja 2014. proizlazi da je tužitelj odlukom poslodavca od 14. siječnja 2014. imenovan da obavlja poslove Šefa pravca u Sektoru za održavanje autoceste, operativna jedinica održavanja – zapadna Hrvatska, a da bi direktor ARZ-ON d.o.o. g. ČU 3 dana nakon imenovanja tužitelja od strane istoga društva, pozvao tužitelja na iznošenje obrane vezane uz propuste u radu koji su utvrđeni za vrijeme obnašanja dužnosti Rukovoditelja službe redovitog održavanja u trgovačkom društvu Autoceste Rijeka Zagreb, društva za građenje i gospodarenje autocestom (list 15 spisa),

- da, unatoč utvrđenjima navedenim u dopisu od **.**.2014., g. ČU sklapa s tužiteljem Ugovor o radu 20. siječnja 2014. za radno mjesto Šef pravca u Sektoru za održavanje autoceste, operativna jedinica održavanja – zapadna Hrvatska,

- da nakon 9 dana primjene Ugovora o radu od **.**.2014., g. ČU donosi Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (list 20-21 spisa),

- da tužitelj nije upozoravan na obveze iz radnog odnosa,

- da je ARZ-ON d.o.o. pripojen društvu Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o., a ovaj sadašnjem tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o.

9. Iz Odluke o redovitom otkazu od 29. siječnja 2014. (list 20-21 spisa) proizlazi da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu broj: 279-7 sklopljen dana 20. siječnja 2014. za obavljanje poslova radnog mjesta Šef pravca u Sektoru za održavanje autoceste, operativna jedinica održavanja – zapadna Hrvatska, zbog osobito važnih činjenica zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

9.1. U obrazloženju pobijane odluke o otkazu, navedeno je da je temeljem Ugovora o radu broj: 279-4 od dana 1. prosinca 2011. radnik u društvu Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. obavljao poslove Rukovoditelja službe redovnog održavanja u podružnici za održavanje autoceste. Ugovoru o radu i opisu poslova radnik je bio odgovoran za rad davanje naloga i uputa svim djelatnicima održavanja, supotpisivanje dokumentacije u svojoj nadležnosti, odgovoran za pravovremenu i kvalitetno izvršavanje poslova u Službi, za provođenje programa redovitog održavanja autoceste i nad prometnom signalizacijom, za provođenje redovnog programa održavanja i zaštite autoceste, za sigurno i nesmetano odvijanje prometa na autocesti i dr. Osnivanjem tvrtke kćeri od strane Autoceste Rijeka-Zagreb d.d., koja tvrtka kćer ARZ-ON d.o.o. je preuzela obavljati iste poslove na istoj imovini (autocesti Rijeka-Zagreb s pripadajućom infrastrukturom) radnik je sporazumno raskinuo radni odnos kod Autoceste Rijeka-Zagreb d.d., a poslodavac mu je povjerio iste poslove te je radnik zaključio Ugovor o radu 279-6 od 01. listopada 2013. na mjesto Direktora sektora za održavanje autoceste, Sektor za održavanje autoceste, s istim krugom odgovornosti. Dana 20. siječnja 2014. zaključio je s radnikom Ugovor o radu broj: 279-7 na poslove radnog mjesta Šef pravca u Sektoru za održavanje autoceste, operativna jedinica održavanja – zapadna Hrvatska.

9.2. Tužitelju su stavljeni na teret slijedeći propusti u radu:

1. Provjerom ugovora o javnim radovima zaključenim između Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. i Mežnar-Građevinske usluge broj 03-04/13 od 21. ožujka 2013., za izradu asfaltne kolničke konstrukcije u ventralnom pojasu, utvrđeno je:

- radovi dobrim dijelom tamo nisu niti izvođeni te je građevinska dokumentacija neuredna, da je tužitelj ovjeravao građevinsku dokumentaciju u svojstvu nadzornog inženjera, a ujedno i uz. naručitelja

- da radovi nisu izvedeni sukladno dokumentaciji.

2. Pregledom dokumentacije i drugim ispitnim radnjama utvrđeno je da su radi temeljem Ugovora o javnim radovima zaključenim između Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. i Viadukt d.d. broj 03-06/13 od 19. travnja 2013. radovi na obnovi asfaltne konstrukcije dionice autoceste Zagreb-Karlovac-Bosiljevo, kao i temeljem ugovora istog datuma broj 03-07/13 radovi na obnovi asfaltne konstrukcije dionice autoceste Ravna Gora-Delnice-Oštrovica- Orehovica-Rupa obavljeni protivno ugovoru, da je angažirana tehnika poslodavca umjesto tehnike izvođača, da je građevinska dokumentacija nevjerodostojna, da su izvršena plaćanja bez osnove.

3. Nadalje utvrđeno je:

- da je na području TJ Lučko odbojna ograda zamijenjena protivno projektu i to po standardu HI umjesto H2,

- da hidratantski sustav u tunelima Javorova Kosa i Tuhobić nije u funkciji čime je ugrožena sigurnost prometa, ljudi i imovine,

- da je u tunelu Tuhobić radnik sudjelovao u protupropisnoj ugradnji plastične cijevi koja je protivna projektu i nefunkcionalna,

- da veći broj meteoroloških stanica na raznim lokacijama nije u ispravnom stanju i ne funkcionira čime je ugrožena sigurnost prometa,

- da je sudjelovao u prodaji sekundarne sirovine na području TJ Delnice novac prodajom koje je iskorišten za društvenu zabavu,

- da na početku centralnog pojasa kod naplate u pravcu Karlovca ublaživač udara nije nabavljen kroz postupak javne nabave i certificiran te unesen u koncesijsku imovinu već je sastavljen od nabavljenih dijelova pa je evidentiran kao trošak društva.

9.4. Radnik je iznio pisanu obranu u kojoj poriče svoju odgovornost za navedeno stanje i propuste.

9.5. S obzirom da je radnik obnašao rukovodeće funkcije i obavljao iste poslove na istoj imovini, tuženik smatra da je navedena okolnost ujedno i opravdani razlog nedostatka upozorenja iz članka 111. stavka 1. Zakona o radu.

10. Odredbom člankom 107. stavkom 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, i to u slučaju:

1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), ili

3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

11. Iz Odluke o otkazu vidljivo je da se tužitelju otkazuje ugovor o radu zbog osobito važnih činjenica zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ovako opisani razlog otkaza može predstavljati razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno članku 108. ZR. Naime, prema članku 108. stavku 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

12. Slijedom navedenog, tuženik je donio redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a isti opravdava razlogom gubitka povjerenja u tužitelja. Kako otkazni razlog da se ugovor o radu otkazuje zbog osobito važnih činjenica zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a u pobijanoj odluci o otkazu nije konkretno naznačeno na koji način je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, to već zbog toga tuženik nije imao opravdan razlog za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. U odluci o otkazu nije navedeno što je točno tužitelj učinio ili propustio učiniti, a da bi se navedene nepravilnosti u radu poslodavca mogle pripisati isključivo krivnji tužitelja. Dakle, kako se u pobijanoj odluci o otkazu paušalno navodi stanje kod poslodavca, a nije objašnjeno što je i na koji način tužitelj učinio ili propustio učiniti kod svake utvrđene nepravilnosti (a zbog čega je tuženik u njega izgubio povjerenje), to pobijana odluka o otkazu niti ne sadrži jasni i opravdani razlog za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Dodatno, tuženik opravdava donošenje osporavane odluke činjenicom da tužitelj kod tuženika u kontinuitetu obavlja iste poslove na istoj cesti u vlasništvu Republike Hrvatske i kod tvrtki koje nastaju zapravo statusnim promjenama, a ne kod nekog "novog poslodavca". U odnosu na navedeno, valja reći da tuženik nije dostavio u sudski spis opise poslova radnih mjesta za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu, kao niti Ugovor o radu od 1. prosinca 2011., 1. veljače 2013. i od 1. listopada 2013. za radno mjesto Direktora sektora za održavanje autoceste (spisu je priložen Ugovor o radu od 1. listopada 2013. za Rukovoditelja operative održavanja) iz kojih bi se utvrdio kontinuitet poslova koji se navode u pobijanoj odluci.

13. Iz pobijane odluke o otkazu bi proizlazilo da se radi o nepravilnostima do kojih je djelomično došlo za vrijeme dok je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu za radno mjesto Rukovoditelj službe redovitog održavanja, a koji ugovor o radu je sklopljen 1. veljače 2013., kao i za vrijeme ugovora o radu koji bi prethodili istome. Međutim, kako je tužitelju otkazan ugovor o radu za radno mjesto Šefa pravca u Sektoru za održavanje autoceste, operativna jedinica održavanja – zapadna Hrvatska., to je sud mišljenja da se u konkretnom slučaju nije mogao otkazati ugovor o radu zbog eventualnih propusta u radu za vrijeme dok je tužitelj obavljao poslove drugih radnih mjesta za koje je imao sklopljen ugovor o radu, a sve zbog gubitka povjerenja. Imajući u vidu činjenicu da je direktor ARZ- ON d.o.o. g. ČU u trenutku kada je dopisom od 17. siječnja 2014. pozvao tužitelja na iznošenje obrane zbog utvrđenih nepravilnosti imao sve relevantne informacije o stanju (ne)izvršenih radova i nepravilno izvršenih radova, ipak s tužiteljem (za kojeg se tvrdi da je odgovoran za nepravilnosti) sklopio novi ugovor o radu 20. siječnja 2014. za radno mjesto Šef pravca u Sektoru za održavanje autoceste, operativna jedinica održavanja – zapadna Hrvatska, to tuženik u Odluci o otkazu od 29. siječnja 2014. ne može tvrditi da je izgubio povjerenje u tužitelja i s uspjehom otkazati ugovor o radu od 20. siječnja 2014. zbog navodnih povreda obveza iz radnog odnosa koje su počinjene u periodu prije sklapanja ugovora o radu koji se otkazuje. Naime, iz stanja spisa ne proizlazi da bi se činjenična situacija vezana uz utvrđene nepravilnosti kod tuženika u razdoblju od 17. siječnja 2014. (kada g. ČU kao direktor ARZ-ON d.o.o. poziva tužitelja na iznošenje obrane) pa do 29. siječnja 2014. (kada g. ČU kao direktor ANRZ- ON d.o.o. donosi odluku o otkazu) izmijenila da bi direktor ČU mogao opravdati svoje dijametralno suprotno postupanje i to od ponude za sklapanje ugovora o radu za rukovodeće radno mjesto Šef pravca u Sektoru za održavanje autoceste, operativna jedinica održavanja – zapadna Hrvatska pa do otkaza ugovora o radu zbog gubitka povjerenja u tužitelja.

14. Dodatno se ističe da je sud mišljenja da kako se radi o većem broju nepravilnosti u radu poslodavca koje su se događale dulji period tijekom dvije godine, nije logično da Uprava poslodavca nije imala saznanja o nepravilnostima na terenu. Ovaj sud smatra da je Uprava znala i sa svime se suglasila, pa zbog toga tužitelja nikada nije opomenula. Također, iz obrazloženja Odluke o otkazu je vidljivo da tuženik navodi da je tužitelj 1. listopada 2013. sklopio ugovor o radu za radno mjesto Direktora sektora za održavanje autoceste, Sektor za održavanje autoceste. Navedeno utvrđenje tuženika u suprotnosti je s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis i to ugovoru o radu od 1. listopada 2013. (list 13 spisa).

15. Ovaj sud ponovno ističe kako tuženik nije priložio u sudski spis opis poslova za svako radno mjesto za koje je tužitelj sklopio ugovor o radu, a iz kojih bi sud mogao utvrditi opseg odgovornosti i zaduženja u sklopu radnih mjesta za koje je imao sklopljen ugovor o radu te kojima bi potkrijepio paušalne tvrdnje iz Odluke o otkazu da se radilo o poslovima od posebnog povjerenja te da tuženik očekuje da će tužitelj nastaviti s takvim propustima i na novom radnom mjestu kod novog poslodavca slijedom čega se ugovor o radu otkazuje zbog osobito važne činjenice.

16. Na okolnost postojanja opravdanih razloga za otkaz, stranke su suglasno predložile da se koristi građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku MU koje je sačinjeno u postupku koji se vodio pred ovim sudom u pravnoj stvari tužitelja TU protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. pod poslovnim brojem Pr- 1874/19 (ranije Pr-1739/14). Sud je izvršio uvid u spis poslovnog broja Pr-1874/19 (ranije Pr-1739/14) te utvrdio slijedeće:

Na listu 281-295 spisa priložen je nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke MU. Vještak navodi da očitovanje na nepravilnosti navedene pod rednim brojevima 4., 5. i 6. u točki 1.3. nalaza i mišljenja (list 292 spisa) ne predstavlja građevinsko vještačenje, te se vještak o istima ne može očitovati. U odnosu na ostale nepravilnosti navedene u

Odluci o otkazu, vještak je naveo:

- "da je na području TJ Lučko odbojna ograda zamijenjena protivno projektu i to po standardu H1 umjesto H2" - Budući da spisu ne prileži glavni i izvedbeni projekt, odnosno troškovnik, nije vidljivo koja je ograda projektirana. Osim toga, spisu ne prileži građevinska knjiga niti građevinski dnevnik, gdje bi trebala biti zabilježena vrsta ograde i eventualna izmjena u odnosu na projekt. Prema navodima tužitelja i tuženika, bila je projektirana ograda klase zaštite H2 s trovalnim plaštom. Prema navodima tužitelja, umjesto trovalnog plašta ograde, ugrađen je dvovalni plašt, ali pod uvjetom da zadovoljava standarde klase H2. Ukoliko je dokumentacija priležeća spisu (strana spisa 55-74) bila dokumentacija za nadmetanje, odnosno za davanje ponuda za izvođenje radova na postavljanju odbojnih ograda, tada je vidljivo da je u istoj predviđena ograda klase zaštite H2, iz čega slijedi da u tom dijelu nije bilo nepravilnosti u radu. Iz dokumentacije priležeće spisu nije moguće utvrditi koja je ograda u naravi i postavljena, pa nije moguće utvrditi da li je pri izvođenju ograde bilo nepravilnosti u radu.

- "da hidrantski sustav u tunelima Javorova Kosa i Tuhobić nije u funkciji čime je ugrožena sigurnost prometa, ljudi i imovine" - Policijska uprava Primorsko-goranska, Sektor upravnih i inspekcijskih poslova, Inspektorat unutarnjih poslova, Inspekcija zaštite od požara i eksploziva je 06.04.2012. izdala rješenje trgovačkom društvu Autocesta Rijeka - Zagreb d.d. da dostavi na uvid dokumentaciju o ispravnosti sustava za dojavu požara, hidrantske mreže i učinkovitosti ventilacije u svim tunelima na autocesti od čvora Oštrovica do vijadukta Osojnik. Podružnica za održavanje autoceste 13.06.2012. daje zahtjev za produženje roka iz gornjeg rješenja: "S obzirom na puknuće hidrantskog voda u dužini od 500 m u tunelu Tuhobić, sjeverna cijev, zbog ekstremno niskih temperatura u veljači 2012. godine, nije se moglo ispitati funkcionalnost sustava za gašenje požara jer je postupak sanacije hidrantskog voda bio u tijeku. Kako je dodatnim ispitivanjem propusnosti hidrantske mreže utvrđeno veće oštećenje koje zahtijeva zatvaranje tunelske cijevi i kompletnu rekonstrukciju mreže traže rok odgode rješenja za 6 mjeseci iz razloga što će se s rekonstrukcijom hidrantske mreže početi po završetku turističke sezone." Prema dokumentaciji priležećoj spisu je vidljivo da trgovačko društvo Autocesta Rijeka - Zagreb od 06.04.2012. do 11.12.2013. nije postupila po rješenju Inspekcije, iz čega slijedi da je u tom dijelu bilo nepravilnosti u radu da je u tunelu Tuhobić radnik sudjelovao u protupropisnoj ugradnji plastične cijevi koja je protivna projektu i nefunkcionalna.

- "da radovi temeljem Ugovora o javnim radovima zaključenog između Autoceste Rijeka Zagreb d.d. i Mežnar - Građevinske usluge broj 03-04/13 od dana 21.03.2013., za izradu asfaltne kolničke konstrukcije u centralnom pojasu dobrim dijelom tamo nisu niti izvođeni te je građevinska dokumentacija neuredna" - Spisu ne prileži dokumentacija o navedenoj nepravilnosti, te se vještak o istoj ne može očitovati. Prema stavkama troškovnika koji prileži Ugovoru, tvrtka Mežnar-građevinske usluge je trebala izvesti radove: - nabava, doprema i ugradnja kamenog drobljenog materijala 0-32 mm koji se ugrađuje na pripremljenu podlogu u slojevima s odgovarajućom mehanizacijom, u količini 2.800 m3, - izvedba habajućeg asfaltnog sloja kolnika AB 11E, u količini 9.000 m2. Spisu ne prileži građevinski dnevnik i građevinska knjiga vezana za izvođenje radova iz navedenog ugovora, a iz dokumentacije priležeće spisu nije vidljiva vrsta i količina izvedenih radova, te se vještak ne može očitovati da li je bilo nepravilnosti u radu.

- "da su radovi temeljem Ugovora o javnim radovima zaključenim između Autoceste Rijeka Zagreb d.d., društvo za građenje i gospodarenje autocestom i tvrtke Viadukt d.d., broj: 03-06/13 od 16.04.2013., na izvođenju obnove asfaltne kolničke konstrukcije dionice autoceste Zagreb - Karlovac - Bosiljevo kao i Ugovora o javnim radovima broj:

03-07/13 od 19.04.2013. - radovi na obnovi asfaltne konstrukcije dionice autoceste Ravna Gora-Delnice-Oštrovica-Orehovica-Rupa obavljani protivno ugovoru, da je angažirana tehnika naručitelja umjesto tehnika izvođača, da je građevinska dokumentacija nevjerodostojna, pa da su izvršena plaćanja bez osnove. " - Predmet Ugovora o javnim radovima sklopljenom između društva Autocesta Rijeka - Zagreb d.d. i društva Viadukt d.d. je obnova asfaltne kolničke konstrukcije dionice autoceste Zagreb

- Karlovac - Bosiljevo. U stavkama 1., 2. i 3. troškovnika koji je sastavni dio Ugovora su navedeni radovi strojnog glodanja asfalta kolničke konstrukcije s odvozom glodane mase na deponiju za zbrinjavanje otpadnog materijala u nadležnosti izvoditelja. U Izvještaju o prijevozu asfalta (strana spisa 227) je navedeno da su odvoz jednog dijela glodanog asfalta izvršila vozila društva Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. (naručitelj), a odvoz drugog dijela vozila društva Viadukt d.d. (izvoditelj). U okončanoj situaciji društva Viadukt d.d. je obračunata cjelokupna količina izvedenih radova iz stavaka 1., 2. i 3. U građevinskom dnevniku nisu vidljivi upisi vezani za promjenu u izvođenju radova odvoza glodanog asfalta na deponiju. Iz svega navedenog slijedi da je prilikom izvođenja radova prema Ugovoru broj 03-06/13 od 16.04.2013. bilo nepravilnosti u radu. Spisu ne prileži dokumentacija vezana za Ugovor o javnim radovima broj: 03- 07/13 od 19.04.2013. - radovi na obnovi asfaltne konstrukcije dionice autoceste Ravna Gora - Delnice - Oštrovica - Orehovica - Rupa, te se vještak o eventualnim nepravilnostima vezanim za taj ugovor ne može očitovati.

16.1. Usmeno je saslušan vještak MU na ročištu koje je održano 30. svibnja 2017. (list 307 spisa). Vještak je izjavio da je tužitelj TU prigovorio na nalaz i mišljenje te ističe da u dijelu nalaza koji se odnosi na činjenicu da društvo Autocesta Rijeka-Zagreb nije postupila po rješenju inspekcije, tj. da li su postojali opravdani razlozi ili ne u čijoj nadležnosti je bila ispravnost hidrantskog sustava, navodi da u spisu ne prileži dovoljno podataka i dokumentacije temeljem koje bi se mogli izvršiti relevantno vještačenje kako po ovom pitanju, tako i po svim ostalim koji su bili u zadatku vještaku. Po ovom prigovoru je zaključio da je iz zapisnika o inspekcijskim nadzorima jedino vidljivo da nije 2013. otklonjen kvar na hidrantskoj mreži u sjevernoj cijevi tunela Tuhobić, te zbog nedostatka dokumentacije nije mogao utvrditi da li je to i kada otklonjeno. Isto tako, što se tiče pitanja obnove asfaltne kolničke konstrukcije na dionici autoceste Zagreb- Karlovac-Bosiljevo nije mogao jednoznačno utvrditi tko je vršio odvoz glodanog asfalta te kome je za isto plaćeno zbog nedostatka dokumentacije koja je vezana uz ovaj ugovor. Izvršio je uvid u izvješće o prijevozu asfalta iz kojeg je vidljivo da je dio prijevoza asfalta izvršilo društvo Autoceste Rijeka Zagreb d.d.

16.2. Budući je vještaku nedostajala određena dokumentacija potrebna za izradu nalaza i mišljenja, vještak je nakon pregleda cjelokupne dokumentacije tuženika izradio dopunski nalaz i mišljenje od 23. siječnja 2019. (list 329-424 spisa) te se je u istom očitovao na povrede iz odluke o otkazu tako da navodi:

- "da je na području TJ Lučko odbojno ograda zamijenjena protivno projektu i to po standardu Hl umjesto H2"

U Izvedbenom prometnom projektu zaštitnih odbojnih ograda i zaštitnih cestovnih sustava, broj 1046/1/2010 koji je u srpnju 2010. godine izradila tvrtka ZG-projekt d.o.o. za dio autoceste Rijeka - Zagreb - dionica Karlovac - Jastrebarsko, dionica Jastrebarsko

- Donja Zdenčina i dionica Donja Zdenčina - Lučko, predviđena je izmjena postojeće distantne ograde u razdjelnom pojasu novom distantnom ogradom. Prema navodima tužitelja VU, u naravi, zbog uštede, nije ugrađena projektirana ograda. Prema mišljenju projektanta tvrtke ZG-projekt d.o.o. od 24. prosinca 2013. je vidljivo da ograda koja je ugrađena nije u skladu s projektiranim rješenjem, ne zadovoljava uvjete propisane projektantskim troškovnikom, te je na granici zadovoljavanja uvjeta ispitivanja IGH d.d. Budući da su se radovi izvodili mimo projekta, odnosno bez odgovarajućeg projekta, mišljenje je vještaka da to predstavlja nepravilnost u radu.

- "da hidrantski sustav u tunelima Javorova Kosa i Tuhobić nije u funkciji čime je ugrožena sigurnost prometa, ljudi i imovine" i "da je u tunelu Tuhobić radnik sudjelovao u protupropisnoj ugradnji plastične cijevi koja je protivna projektu i nefunkcionalna" Vještak Željko Žarko navodi da prema iskazima svjedoka i stranaka u postupku vidljivo je da je u tunelu Tuhobić zbog puknuća cijevi u ožujku 2012. godine prema nalogu tužitelja VU izmijenjen dio cijevi, neodgovarajućim cijevima, nakon čega je ponovno trebalo izmijeniti cijevi. Budući da je utvrđeno da treba izmijeniti i dio ostalih cijevi u puno većoj dužini, to je prema navodu tužitelja prelazilo ovlasti sektora održavanja i prelazilo u sektor građenja. Iz korespondencija između rukovoditelja Službe građenja i zaštite okoliša i voditelja poslova vatrogastva Podružnice za održavanje autoceste, Vatrogasne postrojbe od 25.4.2013. je vidljivo da je Služba građenja i zaštite okoliša preuzela poslove sanacije hidrantskog voda u tunelu Tuhobić. Uzevši u obzir prethodno navedeno, vještak smatra da zamjena cijevi neodgovarajućim cijevima, odnosno bez prethodne izrade projekta, budući da se zamjena vrši cijevima drugačijih karakteristika od postojećih, predstavlja nepravilnost u radu. Sanacija hidrantskog sustava u tunelu Tuhobić je prema dostupnoj dokumentaciji preuzela Služba građenja i zaštite okoliša, te nefunkcioniranje hidrantskog sustava kroz duži vremenski period predstavlja njihovu odgovornost.

- "da radovi temeljem Ugovora o javnim radovima zaključenog između Autoceste Rijeka Zagreb d.d. i Mežnar - Građevinske usluge broj 03-04/13 od dana 21.03.2013., za izradu asfaltne kolničke konstrukcije u centralnom pojasu dobrim dijelom tamo nisu niti izvođeni te je građevinska dokumentacija neuredna"

Lokacija na kojoj su radovi prema navodima tužitelja VU u naravi izvedeni je u skladu s lokacijom radova prikazanom u građevinskoj knjizi i građevinskom dnevniku, međutim nije u skladu s ugovorenom lokacijom radova. Količina i vrijednost radova prikazana u građevinskoj knjizi i građevinskom dnevniku je u skladu s ugovorenom količinom i vrijednošću radova. S obzirom na navedeno, vještak smatra da je za izvođenje radova na drugoj lokaciji trebalo sklopiti novi ugovor, međutim isto predstavlja pravno pitanje, te navedena problematika zahtijeva pravno tumačenje.

- "da su radovi temeljem Ugovora o javnim radovima zaključenim između Autoceste Rijeka Zagreb d.d. i tvrtke Viadukt d.d., broj: 03-06/13 od 16.04.2013., na izvođenju obnove asfaltne kolničke konstrukcije dionice autoceste Zagreb - Karlovac - Bosiljevo kao i Ugovora o javnim radovima broj: 03-07/13 od 19.04.2013. - radovi na obnovi asfaltne konstrukcije dionice autoceste Ravna Gora-Delnice-Oštrovica-Orehovica-Rupa obavljani protivno ugovoru, da je angažirana tehnika naručitelja umjesto tehnika izvođača, da je građevinska dokumentacija nevjerodostojne. Da su slijedom toga izvršena plaćanja bez osnove. "

Prema analiziranoj dokumentaciji, kao i prema navodima tužitelja VU, prilikom izvođenja radova odvoza glodanog asfalta prema ugovoru između društva Autocesta Rijeka - Zagreb d.d. i društva Viadukt d.d. i ugovoru između društva Autocesta Rijeka - Zagreb d.d. i društva GP Krk d.d. dio glodanog asfalta su odvozila vozila društva Autocesta Rijeka - Zagreb d.d., umjesto vozila društava Viadukt d.d. i GP Krk d.d., što nije u skladu s građevinskom dokumentacijom (građevinski dnevnik i građevinska knjiga) tih društava, kao niti s okončanim situacijama koje su navedena društva ispostavila društvu Autocesta Rijeka - Zagreb d.d., što predstavlja nepravilnost u radu.

16.3. Radi očitovanja na iznesene primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, vještak je usmeno saslušan na ročištu koje se održalo 17. rujna 2019. (list 437-438 spisa). Vještak MU je izjavio da se je tužitelj TU **.**.2019. očitovao na nalaz i mišljenje, te pod točkom 1 navodi da nije moguće iz nalaza i mišljenja utvrditi da li je projekt bio ovjeren od nadležnog ministarstva, da li se moglo postupa u skladu s navedenim projektom. Također, smatra da iz mišljenja nije moguće utvrditi kada je nepravilnost u radu utvrđena. Nadalje ističe da je u mišljenju navedeno da je sustav prošao test, a s druge strane se navodi da su radovi izvedeni bez projekta pa postoji nepravilnost u radu. Nadalje postavlja pitanje da li bi se drugačijom izvedbom, tj. onom prema projektu izmijenila količina odbojne ograde na više ili manje, te da li je izmjenom odbojne ograde nastala šteta tuženiku ili je tuženik ostvario uštedu. Na iznesene primjedbe i pitanja, vještak je odgovorio da je u dopuni nalazu i mišljenju naveo kako je projektant sporne odbojne ograde iz tvrtke ZG Projekt iskazao da ograda nije naručena kao cjeloviti sistem, već su pribavljane pojedine komponente i dijelovi, te je iz istih sastavljana, te smatra da je naručeni plašt B profila neodgovarajući jer ne zadovoljava tražene uvjete iz troškovnika, te da je visina ograde projektirana 90 cm, a da ugrađena ograda ima visinu 75 cm. Također je naglasio da ugrađena ograda ima ravnu širinu W7, a da je projektom traženo W6 čime se kod eventualnog udara vozila u ogradu dijelovi ograde raspršuju do 2 i pol metra, što znači da bi pojedini dijelovi mogli pasti i na suprotni kolnički trak. Zaključno navodi da je iz svega vidljivo da ograda nije izvedena prema projektu, a da li je time nastala financijska ušteda, to ne može precizno odgovoriti, ali pretpostavlja da je ugrađena ograda koja je izvedena od pojedinih komponenti bila financijski povoljnija od gotove ograde koja je bila predviđena projektom.

- Kod nepravilnosti br. 2 gdje je hidrantski sustav saniran na način da su ugrađene plastične cijevi protivno projektu, tužitelj navodi da je vještak u mišljenju iskazao da je sanaciju hidrantskog sustava u tunelu Tuhobić preuzela služba građenja i zaštite okoliša, što predstavlja njihovu odgovornost. Zato smatra da tu nema primjedbi na navedeno.

- Nepravilnost pod br. 4, 5 i 6 ne predstavljaju radove vezane uz građevinsko vještačenje, te se na iste nije niti mogao očitovati, te tužitelj nema ni primjedbi.

- Kod nepravilnosti br. 7 tužitelj pita da li je bilo izvršenih radovima na drugoj lokaciji a ne na onoj koja je navedena u ugovoru te da li je tuženiku na bilo koji način nastala šteta. Vještak navodi da nije utvrdio da je tuženiku nastala šteta, jedino je u svom mišljenju istaknuo da smatra da je za izvođenje radova na drugoj lokaciji trebao sklopiti novi ugovor, ali da je to pravno pitanje, a ne građevinsko.

- Što se tiče nepravilnosti br. 8, tužitelj navodi da su iz okončane situacije RN74-P4-1 iz listopada 2013. može vidjeti da su stavke 1 i 2 korigirane, da je smanjena jedinična cijena, te na taj način umanjen i ukupan iznos okončane situacije, za cca 400.000,00 kn. Tužitelj smatra da je društvo Viadukt umanjilo iznos upravo u vrijednosti izvršenih radova samog naručitelja, te misli da ne postoji nepravilnost u radu jer tuženik nije platio više od onoga što je društvo Viadukt izvršilo. Kod navedene nepravilnosti utvrdio je da je društvo Viadukt i društvo GP Krk prema ugovoru odvozilo dio glodanog asfalta, ali je dio asfalta bio odvezen vozilima tuženika, što nije nigdje popraćeno građevinskom dokumentacijom, odnosno građevinskim dnevnikom ili knjigom. Što se tiče navedene situacije koju navodi tužitelj, radi se o okončanoj situaciji koja je potpisana od izvođača radova i predstavnika investitora i st. 1 i st. 2 su korigirane, a odnosili su se na strojno glodanje asfalta kolničke konstrukcije sa odvozom glodene mase, čišćenje i ispuhivanje. St. 1 se odnosila na debljinu sloja 5 cm, a st. 2 na debljinu sloja 7 cm. Kod jedinične cijene jedne i druge stavke vidljivo je da su prekrižene i zatim su ukupni iznosi također prekriženi i unesene niže vrijednosti na način da je kod st. 1 prekrižen iznos od 271.666,79 kn te je upisano 96.117,19 kn, a kod st. 2 je prekrižen iznos od 336.335,65 kn te je upisano 120.675,28 kn. Ostale stavke okončane situacije ostale su nekorigirane, te je ukupni iznos korigiran sa prethodne cijene 3.921.319,86 kn na 3.530.109,88 kn. Kraj korekcije postoji paraf koji pretpostavlja da je paraf nadzornog inženjera. Iz istoga može zaključiti da je došlo do korekcije jedinične cijene u određenoj situaciji, dok u građevinskoj knjizi i dnevniku nema korekcija koje bi se odnosile na odvoz glodene mase. Također, iz same okončane situacije nije vidljivo i nije jasno zašto se korigirala jedinična cijena koja je ugovorena cijena umjesto da se korigirala količina izvedenih radova onako kao što je to uobičajeno gdje se te količine prvo utvrde u građevinskoj knjizi, korigiraju ukoliko ne odgovaraju ugovorenim količinama, a zatim se ta korekcija prenese i u okončanu situaciju. Nadalje, vještak je izjavio da on nije upoznat sa sustavom javne nabave kod tuženika, da je IGH nakon ispitivanja zaštitne ograde napisao da sustav zadovoljava stupanj zadržavanja H2, da zadovoljava stupanj A žestine naleta, te da stupanj djelovanja iznosi W7, odnosno da je manji 1-2 i pol metra. Vještak navodi da se prvenstveno trebaju obaviti radovi temeljem javne nabave, ali ako se ukaže potreba za više radnjama ili vantroškovničkim radovima koji nisu ugovoreni, a predstavljaju neophodne radove da bi se određeni tehnološki proces dovršio, stavio u funkciju ili bi bez istih nastala šteta za investitora, onda se takvi radovi izvode po nalogu nadzornog inženjera a uz pristanak investitora. Navodi da bi se svaki projekt iz domene građevinarstva treba se držati pravila struke te zadanih standarda iz navedenog područja i isto tako onih koji se odnose na pitanje sigurnosti i zaštite.

16.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka MU koji je sačinjen u postupku koji se vodio pod poslovni brojem Pr-1784/19 (ranije Pr-1739/14) u pravnoj stvari tužitelja VU protiv ovdje tuženika, kao i njegova dopunska usmena i pismena očitovanja, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a nakon usmenog saslušanja vještaka, niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru. Također, stranke su suglasno predložile da se prethodno navedeni nalaz i mišljenje koristi u ovom predmetu.

17. U odnosu na otkazni navod - da je na području TJ Lučko odbojna ograda zamijenjena protivno projektu i to po standardu HI umjesto H2 sud navodi slijedeće: građevinskim vještačenjem je utvrđeno da je tvrtka ZG-projekt d.o.o. u srpnju 2010. godine izradila projekt zaštitnih odbojnih ograda i zaštitnih cestovnih sustava za dio autoceste Rijeka - Zagreb - dionica Karlovac - Jastrebarsko, dionica Jastrebarsko - Donja Zdenčina i dionica Donja Zdenčina - Lučko, kojim je predviđena izmjena ograde, ali prema mišljenju projektanta tvrtke ZG-projekt d.o.o. od 24. prosinca 2013., ograda koja je ugrađena nije u skladu s projektiranim rješenjem, ne zadovoljava uvjete propisane projektantskim troškovnikom, te je na granici zadovoljavanja uvjeta ispitivanja IGH d.d. Nakon ispitivanja zaštitne ograde, F je napisao da sustav zadovoljava stupanj zadržavanja H2. Ovako ugrađena ograda koja je izvedena od pojedinih komponenti je bila financijski povoljnija od gotove ograde koja je bila predviđena projektom.

17.1. Tijekom postupka je saslušan svjedok TU koji je bio zaposlen kod tuženika i u utuženom periodu (2013./2014.) bio je direktor tuženika i nadređeni rukovoditelj tužitelju. Iz iskaza svjedoka ĆU proizlazi da je za odbojnu ogradu postojao projekt te da je taj projekt preuzet od sektora građenja i temeljem tog projekta je nabavljena i kupljena odbojna ograda i to 9 km za koliko je bilo novaca. Svjedok je iskazao da je u tom projektu bio i ublaživač udara koji je postavljen na početku centralnog pojasa. U odnosu na pitanje koja je uloga tužitelja bila nakon nabave odbojne ograde, svjedok je iskazao da je sve poslove proslijedio tužitelju, a tužitelj je po njegovom nalogu dalje raspodjeljivao voditeljima tehničkih jedinica i nadgledao obavljanje poslova.

17.2. Iz iskaza tužitelja vezano uz ovaj otkazni razlog, isti je naveo da nije sudjelovao u tome, ali mu je poznato da je ublaživač udara nabavljen temeljem projektne dokumentacije i to u postupku javne nabave. Poznato mu je da je u projektu bilo 9 km zamjene te ograde, ali ističe da ni na koji način nisam sudjelovao u nabavi i radovima u vezi ublaživača udara.

17.3. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka TU budući su jasni i suglasni. Dakle, svjedok je izjavio da je dao nalog tužitelju da poslove vezane uz postavljanje odbojne ograde raspodjeli voditeljima tehničkih jedinica i nadgleda obavljanje poslova. Iz navedenog je jasno da tužitelj nije sudjelovao u donošenju odluke da se odbojna ograda zamijeni i ugradi protivno projektu i to po standardu HI umjesto H2. Dakle, tužitelj je izvršavao nalog svog poslodavca vezano uz ugradnju odbojne ograde, ne ulazeći u sferi donošenja odluke o vrsti odbojne ograde koja će biti ugrađena. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da navedeno ne može biti opravdani razlog za otkaz.

18. U odnosu na otkazni navod - da hidrantski sustav u tunelima Javorova Kosa i Tuhobić nije u funkciji čime je ugrožena sigurnost prometa, ljudi i imovine, te da je u tunelu Tuhobić tužitelj sudjelovao u protupropisnoj ugradnji plastične cijevi koja je protivna projektu i nefunkcionalna, sud navodi slijedeće: građevinskim vještačenjem je utvrđeno da je u tunelu Tuhobić zbog puknuća cijevi u ožujku 2012. godine prema nalogu tužitelja izmijenjen dio cijevi, neodgovarajućim cijevima, odnosno bez prethodne izrade projekta, nakon čega je ponovno trebalo izmijeniti cijevi. Budući da je utvrđeno da treba izmijeniti i dio ostalih cijevi u puno većoj dužini, a to je prelazilo ovlasti sektora održavanja, to je sanacija hidrantskog sustava u tunelu Tuhobić preuzela služba građenja i zaštite okoliša, te nefunkcioniranje hidrantskog sustava kroz duži vremenski period predstavlja njihovu odgovornost.

18.1. Iz iskaza svjedoka TU, a vezano za ugradnju plastične cijevi u tunelu Tuhobić i poznato mu je da je tužitelj po njegovom nalogu sudjelovao u tim poslovima. Postojao je problem jer 2 km hidrantske mreže nije funkcioniralo i oni su pokušavali osposobiti hidrantsku mrežu i to na način da prvih 50 ili 100 metara zamijene duktilnom cijevi umjesto čelične cijevi jer je duktilna cijevi bila otpornija. Nakon navedene sanacije, odnosno ugradnje spomenute cijevi, puštena je voda i utvrđeno je da u hidrantskoj mreži i dalje nema pritiska, pa je svjedok dao nalog da se zatvori jedna traka tunela i otvori cijeli hidrantski vod i da se ustanovi stanje cijevi. Navedene poslove obavljali su zaposlenici tuženika zato što je vanjski suradnik za navedene poslove tražio 450.000 kuna. S obzirom da je utvrđeno da su cijevi popucale u cijeloj dužini hidrantske mreže, a sanacija ne spada u redovno održavanje, zatvorili su cijevi, ali kako nisu smjeli pustiti tunel bez hidrantskog sustava, iz susjednog tunela dovukli su vatrogasne cijevi kako bi eventualno u slučaju požara postojala voda i mogućnost gašenja. O navedenom je izvedena vježba pred predstavnicima Ministarstva. O puknuću cijevi te pokušajima sanacije svjedok je obavijestio Upravu i ti poslovi prešli su u nadležnost sektora građenja. Prije otvaranja hidrantske mreže u svrhu sanacije koja je opisana, u hidrantsku mržu bili su ugrađeni grijači na čelične cijevi, ali su oni bili u kvaru, odnosno van funkcije. Navedeni poslovi poduzeti su nakon što je došla prijava od vatrogasne postrojbe Tuhobić, da se radi o kvaru. Nakon navedene dojave svjedok je dao tužitelju nalog da provjeri o čemu se radi. Inače, svaki tunel duži od jedan kilometar prema zakonu mora imati vatrogasnu postrojbu koja je zadužena za nadzor tunela i to za hidrantski vod, ventilaciju, rasvjetu, senzor za plin i slično.

18.2. Vezano za puknuća cijevi u tunelu Tuhobić tužitelj je iskazao da su temeljem prijava vatrogasaca i voditelja ispostave, krenuli u sanaciju te cijevi. Direktor TU, u dogovoru s Upravom, je odlučio da se krene u sanaciju tako da sami otkopamo cijev. Nakon kopanja uočili su puknuće, zamijenili cijevi i pustili ih u rad, a nakon toga se ustanovilo da puknuće i dalje postoji. Tada su otkopali daljnjih 200 metara, sanirali puknuće, ali je i dalje curilo. To su radili u svrhu privremenog osposobljenja hidrantske mreže. Nakon toga je otkopan cijeli tunel Tuhobić i uočeno je da na cijeloj hidrantskoj mreži postoji puknuće. Direktor TU je o tome obavijestio Upravu i Uprava je angažirala sektor građenja da izvrši sanaciju navedenog te da prethodno provede postupak javne nabave.

18.3. Iz iskaza svjedoka SU koji je u spornom periodu bio zapovjednik vatrogasne postrojbe u svom iskazu, a vezano uz ugradnju plastičnih cijevi u tunelu Tuhobić i Javorova Kosa, svjedok je detaljno iskazao tijek pokušaja sanacije hidrantske mreže i u bitnome je suglasno iskazivao sa svjedokom ZU i s tužiteljem. Svjedok je dodatno iskazao da do puknuća cijevi nije došlo zbog nestručnosti i neodgovornosti tužitelja te da su svi u sektoru dali sve od sebe da se kvarovi što prije otklone.

18.4. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja budući su u bitnome suglasni. Kako je tužitelj provodio sanaciju hidrantske mreže do prelaska sanacije u sektor građenja, u skladu s nalogom svjedoka VU koji je bio direktor i nadređeni radnik tužitelju, a da je svjedok TU o svemu obavještavao Upravu, to navedeni razlog ne može biti opravdani razlog za otkaz ugovor o radu tužitelju.

19. U odnosu na otkazni navod - da nije proveo propisno ispitivanje i utvrđivanje kvara, da veći broj meteoroloških stanica na raznim lokacijama nije u ispravnom stanju i ne funkcionira čime je ugrožena sigurnost prometa, sud navodi slijedeće:

Tuženik nije dokazao kakvo je to propisno ispitivanje i utvrđivanje kvara tužitelj trebao poduzeti, a niti da je tužitelj kriv zbog toga što veći broj meteoroloških stanica na raznim lokacijama nije u ispravnom stanju i ne funkcionira.

19.1. Tužitelj je izjavio da ni na koji način nije bio zadužen za provjeru ispravnosti meteoroloških stanica. Za navedeno bili su nadležni najprije RU, rukovoditelj elektro-održavanja, a nakon njega JU. Tužitelju je bio cilj da se meteorološke stanice dovedu u funkciju te je stoga usmeno upozoravao JU. Tvrtka koja je bila zadužena za održavanje meteoroloških stanica nije bila u mogućnosti popraviti te meteoroloških stanice jer nije bilo rezervnih dijelova, pa je tužitelj direktoru VU predložio da se s tom tvrtkom raskine ugovor, što je na kraju i učinjeno.

19.2. Svjedok TU je iskazao da tužitelj nije bio zadužen za provjeru ispravnosti meteoroloških stanica već je to bio nadležan elektroodjel, a da je on raskinuo ugovor o poslovnoj suradnji s tvrtkom koja je bila zadužena za popravak jer nisu odmah popravili meteorološke stanice.

19.3. Sud vjeruje iskazu svjedoka VU i tužitelja jer su iskazi suglasni. Kako je iz navedenih iskaza sud utvrdio da tužitelj nije bio nadležan za održavanje meteoroloških stanica, to navedeni razlog ne može predstavljati opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju.

20. U odnosu na otkazni navod - da je tužitelj nalagao da se prodaju sekundarne sirovine na području TJ Delnice novac prodajom koje je iskorišten za društvenu zabavu, sud navodi slijedeće: Svjedok TU je naveo da se u konkretnom slučaju radi o prodaji otpadnog željeza s time da je to željezo prodao voditelj tehničke jedinice JU, a novac dobiven od prodaje utrošio za nabavu namirnica koje su mu trebale za organizaciju neke proslave. O navedenom JU je obavijestio svjedoka nakon što je prodao otpadno željezo i kupio namirnice. Tužitelj nije ni na koji način sudjelovao u prodaji otpadnog željeza.

20.1. Tužitelj je u svom iskazu naveo da nije sudjelovao u prodaji sekundarne sirovine te da to nije bilo u njegovoj nadležnosti. Tužitelj je naveo da nije dao nalog niti izvršio prodaju sekundarne sirovine.

20.2. Svjedok GU je iskazao da je zaposlen sam kod tuženika neprekidno od 2005. godine, a u utuženom razdoblju 2013/2014. bio sam voditelj tehničke jedinice Delnice. Tužitelj mu je bio prvi nadređen. Svjedok je naveo da je jednom prilikom prodao sekundarnu sirovinu i to željezo, a radilo se o otpadnom materijalu odnosno o oštećenoj ogradi. Možda je bilo i drugih elemenata, ali se radilo o otpadu i prodaja je izvršena po nalogu tužitelja. Sredstva dobivena od prodaje sekundarne sirovine bila su korištena za organiziranje domjenaka. Svjedok je izjavio da su domjenke znale organizirati tehničke jedinice i da su se financirali skupljanjem novaca od zaposlenika. Na poseban upit tužitelja da li je od TU dobio nalog za organiziranje spomenutog domjenka, svjedok je izjavio da se ne može sjetiti.

20.3. Sud vjeruje iskazu svjedoka VU i tužitelja budući su isti suglasno iskazivali. Sud ne vjeruje iskazu svjedoka GU u djelu u kojem je suprotan s iskazima svjedoka VU i tužitelja. Kako iz iskaza svjedoka GU proizlazi da su domjenke organizirale tehničke jedinice, nije životno i logično da bi tužitelj davao uputu vezano za financiranje domjenka kojeg organizira tehnička jedinica (kojoj rukovodi svjedok GU), a uz to je postojala i praksa da se domjenci financiraju skupljanjem novaca od zaposlenika. Nevjerodostojnosti iskaza svjedoka GU govori i činjenica da je svjedok, na posebne upite punomoćnika stranaka, odgovarao da se ne sjeća.

20.4. Slijedom navedenog, sud je mišljenja da niti prodaja sekundarnih sirovina ne može predstavljati opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju.

21. U odnosu na otkazni navod da na početku centralnog pojasa kod naplate u pravcu Karlovca ublaživač udara nije nabavljen kroz postupak javne nabave i certificiran te unesen u koncesijsku imovinu već je sastavljen od nabavljenih dijelova pa je evidentiran kao trošak društva, navodi se slijedeće: Tužitelj je u svom iskazu naveo da mu je poznato da je ublaživač udara nabavljen kroz postupak javne nabave.

21.2. Svjedok TU u vezi nabave ublaživača udara i odbojne ograde, iskazao je da su kupili materijal i sami montirali ublaživač udara i odbojnu ogradu, a tužitelj je sudjelovao po njegovom nalogu u tim poslovima kao voditelj održavanja, a radove su izvodili voditelji tehničkih jedinica sa svojim ljudstvom. Prilikom nabave ublaživača udara na javnoj nabavi kupili su dodatne ublaživače udara kako bi u slučaju razbijanja ublaživača udara mogli isti zamijeniti s obzirom da je popravak bio skuplji od nabave novog ublaživača udara.

22. Sud vjeruje iskazu tužitelju i svjedoka VU budući su životni i logični. Kako iz navedenih iskaza ne proizlaze odgovornost tužitelja za eventualne propuste kod nabave ublaživača udara, to niti navedeni razlog ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

23. U odnosu na otkazni navod - da radovi temeljem Ugovora o javnim radovima zaključenog između Autoceste Rijeka Zagreb d.d. i Mežnar - Građevinske usluge broj 03- 04/13 od dana 21. ožujka 2013., za izradu asfaltne kolničke konstrukcije u centralnom pojasu dobrim dijelom tamo nisu niti izvedeni, da je građevinska dokumentacija neuredna, da je tužitelj nepropisno ovjeravao građevinsku dokumentaciju te da radovi nisu izvedeni sukladno dokumentaciji, navodi se slijedeće:

Građevinskim vještačenjem je utvrđeno da lokacija na kojoj su radovi u naravi izvedeni je u skladu s lokacijom radova prikazanom u građevinskoj knjizi i građevinskom dnevniku, međutim nije u skladu s ugovorenom lokacijom radova. Količina i vrijednost radova prikazana u građevinskoj knjizi i građevinskom dnevniku je u skladu s ugovorenom količinom i vrijednošću radova. Tuženiku time nije nastala šteta.

23.1. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da je u utuženom razdoblju ovjeravao građevinsku dokumentaciju za radove koje je izvodila tvrtka Mežnar. Navedeni radovi izvođeni su na području Tehničke jedinice Lučko na autocesti Zagreb-Karlovac. Radilo se na izradi novih službenih prijelaza, radovi su izvođeni na platou naplate Karlovac i na području TJ Lučko. Za navedene radove od strane Uprave tuženika bio je imenovan da nadzirem te radove. Temeljem navedene odluke Uprave, bio sam ovlašten potpisivati građevinsku dokumentaciju. Na navedenim radovima korištena je isključivo tehnika izvođača.

23.2. Svjedok TU je naveo da tužitelj nije ovjeravao građevinsku dokumentaciju za radove na području tehničke jedinice Lučko koju je izvodila tvrtka Mežnar jer je tužitelj bio ovlašten za investicijski nadzor za što je bio imenovan te je tužitelj u tom svojstvu ovjeravao krajnji račun. Tužitelj nije bio ovlašten za ovjeravanje stručnog nadzora. Svjedok je tužitelju dao ovlaštenje za navedene investicijski nadzor. Ne sjeća se tko je ovjeravao građevinsku dokumentaciju za navedene radove. Svjedok je potpisivao dokumentaciju zadnji, a nakon njega dokumentaciju je potpisivala Uprava. Radovi na obnovi asfaltne konstrukcije nisu spadali u sektor održavanja u kojem je svjedok radio, već su spadali u sektor za građenje.

23.3. Sud vjeruje iskazu svjedoka VU koji je u spornom razdoblju bio direktor i nadređeni rukovoditelj tužitelju. Svjedok je naveo da je tužitelj bio imenovan i ovlašten za investicijski nadzor te je stoga u tom svojstvu ovjeravao krajnji račun. Vezano uz građevinsku dokumentaciju svjedok je naveo da se ne sjeća tko ju je ovjeravao, ali da je on zadnji potpisivao dokumentaciju, a nakon njega Uprava. Stoga sud nije uzeo u obzir dio iskaza tužitelja u kojem je navedeno da je isti potpisivao građevinsku dokumentaciju. Analizirajući iskaze tužitelja i svjedoka VU, vidljivo je da svjedok VU radi razliku između građevinskog i investicijskog nadzora koji se u stručnom smislu razlikuju. Međutim, tužitelj ne radi razliku između navedenih pojmova nego ih, po mišljenju suda, koristi kao sinonime. Iako u navedenom dolazi do nesuglasnosti u iskazima tužitelja i svjedoka, sud je mišljenja da navedeno odstupanje ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza tužitelja, osobito imajući u vidu da je iskaz tužitelja vezano uz otkazne razloge konzistentan.

23.4. Slijedom navedenog, sud smatra da tuženik nije dokazao postojanje niti ovog otkaznog razloga.

24. U odnosu na otkazni navod - da su radovi temeljem Ugovora o javnim radovima zaključenim između Autoceste Rijeka Zagreb d.d., društvo za građenje i gospodarenje autocestom i tvrtke Viadukt d.d., broj: 03-06/13 od 16.04.2013., na izvođenju obnove asfaltne kolničke konstrukcije dionice autoceste Zagreb - Karlovac - Bosiljevo kao i Ugovora o javnim radovima broj: 03-07113 od 19.04.2013. - radovi na obnovi asfaltne konstrukcije dionice autoceste Ravna Gora-Delnice-Oštrovica-Orehovica-Rupa obavljani protivno ugovoru, da je angažirana tehnika naručitelja umjesto tehnika izvođača, da je građevinska dokumentacija nevjerodostojna, da su slijedom toga izvršena plaćanja bez osnove i da je na račun naručitelja omogućeno stjecanje neosnovane koristi trećim osobama, navodi se slijedeće: Građevinskim vještačenjem je utvrđeno da prilikom izvođenja radova odvoza glodanog asfalta prema ugovoru između društva Autocesta Rijeka - Zagreb d.d. i društva Viadukt d.d. i ugovoru između društva Autocesta Rijeka - Zagreb d.d. i društva GP Krk d.d. dio glodanog asfalta su odvozila vozila društva Autocesta Rijeka - Zagreb d.d., umjesto vozila društava Viadukt d.d. i GP Krk d.d., što nije u skladu s građevinskom dokumentacijom (građevinski dnevnik i građevinska knjiga) tih društava, kao niti s okončanim situacijama koje su navedena društva ispostavila društvu Autocesta Rijeka - Zagreb d.d.

24.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da radovi sanacije kolničke konstrukcije koje je izvodila tvrtka Viadukt nisu bili u njegovoj nadležnosti već su bili u nadležnosti sektora građenja. U tim radovima korištena je tehnika poslodavca po nalogu direktora.

24.2. Svjedok TU je iskazao da radovi na obnovi asfaltne konstrukcije nisu spadali u sektor održavanja u kojem je radio svjedok, već su spadali u sektor za građenje. Frezani asfalt su odvozili i poklanjali gradovima i općinama uz autocestu. Zahtjevi za frezanje asfalta dolazili su u Upravu i ako je na zahtjevu pisano TU, to je značilo da svjedok mora to riješiti. Svjedok je sam tražio da se tvrtki Viadukt umanji okončani obračun za 400.000 kuna i to zato što su oni odvezli frezani asfalt gradovima i općinama sa svojim resursima, a te poslove je trebala obaviti tvrtka Viadukt, a s obzirom da nije, već smo ih obavili oni sami, svjedok je iz tog razloga tražio smanjenje obračuna u navedenom iznosu. Za opisan odvoz frezanog asfalta imao je odobrenje Uprave, a odobrenje se sastojalo u tome što je na zahtjevu općine bilo navedeno njegovo prezime, što je značilo da on to treba riješiti.

24.3. Sud je vjeruje iskazima tužitelja i svjedoka TU. Dakle, obnova asfaltne konstrukcije nije spadala u djelokrug poslova tužitelja i većinu poslova vezano uz odvoz frezanog asfalta je obavljao svjedok po nalogu uprave. Slijedom navedenog, tužitelj nije počinio niti ovu povredu obveza iz radnog odnosa.

25. Nakon provedenog postupka, ovaj sud smatra da je navedeni otkaz nedopušten iz slijedećih razloga:

- tužitelju je otkazan ugovor o radu za radno mjesto Šef pravca u Sektoru za održavanje autoceste, operativna jedinica održavanja – zapadna Hrvatska, a u otkazu mu se stavljaju na teret povrede počinjene u vrijeme dok su bili na snazi prethodno sklopljeni ugovori o radu,

- tužitelju se otkazuje ugovor o radu zbog osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć, a što ne predstavlja opravdan razlog za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika,

- u pobijanoj odluci o otkazu se paušalno navode nepravilnosti počinjene kod tuženika, ali se ne navodi kada je i što tužitelj učinio ili propustio učiniti,

- navodi tuženika da je tužitelj obavljao rukovodeće poslove ne može ujedno značiti da je on odgovoran za sve što se je događalo u njegovoj organizacijskoj jedinici, a osobito kada se ima u vidu da je tužitelj postupao po nalogu nadređenog direktora VU, te da je TU obavještavao Upravu i dogovarao s njom daljnja postupanja u okviru svojeg djelokruga rada te da iz stoga razlika tužitelj niti nije upozoravan na obveze iz radnog odnosa,

- da tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da je imao opravdan razlog za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

26. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Također, sud je odbio prijedlog za saslušanjem svjedoka HU, na okolnost nefunkcioniranja hidrantskog sustava, budući da je predloženi svjedok bio vatrogasac te da mu je nadređeni rukovoditelj bio svjedok SU koji je saslušan na ročištu koje je održano 13. svibnja 2025. Stoga je sud mišljenja da je navedeni prijedlog bio nepotreban, a činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje predmetne odluke.

27. Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka ŽU i CU budući da su navedeni svjedoci u svom iskazu u bitnome naveli da se ne sjećaju činjenica koje su bile predmet dokazivanja u ovom postupku.

28. Stoga je valjalo utvrditi da je pobijani otkaz nedopušten, da tužitelju radni odnos nije prestao i da je tuženik dužan tužitelja vratiti na rad na radno mjesto na kojem je i radio tj. na radno mjesto Šef pravca u Sektoru za održavanje autoceste, operativna jedinica održavanja – zapadna Hrvatska temeljem članka 116. stavka 1. ZR. Stoga je odlučeno kao u točki I, II i III izreke presude.

29. Člankom 116. stavkom 1. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Sud je odbio dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj traži da ga se vrati na poslove koji prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu tuženika odgovaraju radnom mjestu Koordinatora operativne jedinice održavanja - Operativna jedinica održavanja Zapadna Hrvatska. Budući da vraćanje na poslove određenog radnog mjesta koje je trenutno sistematizirano kod tuženika nije bio predmet dokazivanja u ovom postupku, sud je odbio taj dio tužbenog zahtjeva, a sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZR odlučio kao u točki IV izreke presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj 142/12). Kako tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi tuženiku, tužitelju je priznat trošak postupka u iznosu od 265,45 eura (2.000,00 kn), što uvećano za trošak PDV-a od 25% iznosi 331,81 euro. U preostalom dijelu je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka te je odlučeno ako u točka V i VI izreke presude.

31. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

32. Tuženik je odbijen sa zahtjev za naknadu troška parničnog postupka temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP te je odlučeno kao u točki VII izreke presude.

33. Odluka o paricijskom roku temelji se na odredbi članka 436. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13.).

U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere

34. Podneskom od 15. prosinca 2014. tužitelj-predlagatelj osiguranja je predložio određivanje privremene mjere na način da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslova Šefa pravca u Sektoru za održavanje autoceste, Operativna jedinica održavanja

- Zapadna Hrvatska (ustrojbena jedinica) koje je obavljao prije nego što mu je prestao radni odnos 29. siječnja 2014. te da sud tuženiku zaprijeti novčanom kaznom od 15.000,00 kn ukoliko tuženik ne ispuni navedenu obvezu. Tužitelj je također predložio da sud naloži tuženiku da za vrijeme radnog spora tužitelju plaća naknadu u mjesečnom iznosu plaće prema ugovoru o radu tj. u bruto iznosu od 28.000,00 kn i to od dana prestanka radnog odnosa do pravomoćnosti presude u ovom radnom sporu. Radi naplate naknade mjesečne plaće i radi naplate troškova postupka osiguranje, predloženo je i osiguranje po svim kunskim i deviznim računima tuženika-protivnika osiguranja. U podnesku od 22. studenog 2023. tužitelj je naveo da ostaje kod prijedloga za donošenje privremene mjere.

35. Tuženik-protivnik osiguranja se protivio prijedlogu za donošenje privremene mjere.

36. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Pr-227/2023 od 22. ožujka 2024. sud je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere jer tužitelj-predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje pretpostavki za određivanje privremene mjere koje su propisane člankom 346. Ovršnog zakona.

37. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-495/2024 od 12. lipnja 2024. ukinuto je rješenje ovog suda od 22. ožujka 2024. iz razloga što prvostupanjski sud nije ocijenio da li je tužiteljeva egzistencija bila ugrožena samom činjenicom što je tužitelj šest godina bio bez posla, što je njegova supruga kod istog poslodavca dobila otkaz i sedam godina bila bez posla, odnosno iz razloga što sud nije utvrdio pravo materijalno stanje tužitelja i nije utvrdio da li je tužitelj ostvarivao kakve prihode.

38. Na ročištu održanom 20. ožujka 2024. sud je saslušao tužitelja-predlagatelja osiguranja na okolnost razloga za donošenje privremene mjere i tužitelj je tom prilikom izjavio da je u vrijeme otkaza imao 42 godine života, 14 godina radnog staža kod tuženika i imao je obvezu uzdržavanja punoljetne kćeri na redovitom školovanju i imao je obvezu otplate dva kredita. Nakon otkaza nije imao nikakve prihode, a kod drugog poslodavca zaposlio se šest godina nakon otkaza. U vrijeme otkaza u vlasništvu nije imao nikakve nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti. Njegova supruga je također dobila otkaz od strane istog poslodavca u isto vrijeme, nije imala nikakve prihode, a kod drugog poslodavca zaposlila se sedam godina nakon otkaza. Naveo je da traži donošenje privremene mjere zato što su on i njegova supruga isti dan kod istog poslodavca dobili otkaz, tužitelj je imao dva kredita, njegova supruga jedan kredit i iz tih razloga tužitelj je do danas zadužen i u blokadi. Naveo je da se nakon otkaza bavio građevinskim radovima i to na 4 sata radnog vremena, da je direktor firme Ivan-Ena gradnja i to u posljednje 4 godine, a u drugoj tvrtki Daglop je prokurista.

39. Na ročištu održanom 1. listopada 2024., sukladno uputi Županijskog suda u Zagrebu, sud je dopunski saslušao tužitelja-predlagatelja osiguranja na okolnost razloga za donošenje privremene mjere i tužitelj je tada izjavio da u cijelosti ostaje kod svog iskaza sa ročišta od 20. ožujka 2024. godine. Dodao je da je 2021. godine protiv njega pokrenut kazneni postupak te je mjesec dana proveo u istražnom zatvoru. Firme Daglop i Skela gradnja koje je vodio, a koje su bile u vlasništvu njegove kćeri, doživjele su krah i tužitelj više nije mogao dobiti nikakav posao za te firme. Firma je došla u dugove, firma Skela gradnja otišla je u stečaj, blokirani su računi firme i tužiteljevi osobni računi. Naveo je da živi od plaće koju ostvaruje njegova supruga, a povremeno mu pomažu kćer i zet.

40. Tužitelj-predlagatelj osiguranja je u prilogu podneska od 8. listopada 2024. dostavio u spis dokumentaciju na kojoj temelji prijedlog za donošenje privremene mjere.

41. Sud je rješenjem od 14. listopada 2024., poslovni broj: Pr-227/2023 odbio prijedlog za određivanje privremene mjere, dok je Županijski sud u Zagrebu, rješenjem od 9. prosinca 2024., poslovni broj: Gž R-939/2024 uvažio žalbu tužitelja i ukinuo rješenje te predmet vratio na ponovni postupak. Županijski sud u Zagrebu ukazuje prvostupanjskom sudu da treba saslušati tužitelja na okolnost egzistencije, a kako bi utvrdio njegovo materijalno stanje danas te činjenicu da li uzdržava članove obitelji.

42. Podneskom od 27. veljače 2025. tuženik-protivnik osiguranja se ponovno usprotivio donošenju privremene mjere navodeći da što se tiče obveze uzdržavanja, imovinskog stanja ili egzistencijalne ugroženosti, naročito s obzirom na ranije navedeno, da tužitelj nije dostavio nikakve uvjerljive materijalne dokaze, pa se njegov iskaz opravdano smatra u cijelosti prilagođen potrebama postupka.

43. Podneskom od 25. ožujka 2025. tužitelj-predlagatelj osiguranja je konačno uredio prijedlog za određivanje privremene mjere. U predmetnom podnesku tužitelj-predlagatelj osiguranja navodi da je dostavio svoj nepotpisani primjerak odluke o poslovno- uvjetovanom otkazu ugovora o radu dok se potpisani primjerak nalazi u evidenciji poslodavca i temeljem istoga je izvršena odjava tužitelja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, te izvršena prijava na Hrvatski zavod za zapošljavanje. Tužitelj je u određenom periodu bio prokurist TD Daglop d.o.o., a što proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra. Prilikom ponovnog saslušanja na raspravi održanoj 1. listopada 2024. tužitelj-predlagatelj osiguranje je izjavio da je vodio firme Daglop i Skela gradnja u vlasništvu kćeri i da su iste doživjele krah. Tužitelj je bio jedan od osumnjičenika u aferi GSKG i bio mu je određen istražni zatvor. Kasnije je doneseno rješenje o obustavi istrage jer su optužbe u odnosu na tužitelja bile u potpunosti neosnovane. Međutim, činjenica boravka u istražnom zatvoru utjecala je na samo poslovanje trgovačkih društava kao i na činjenicu da je tužitelj nepravedno stigmatiziran. Povrh svega stres prouzročen vođenjem sudskog postupka i boravak u istražnom zatvoru negativno su utjecale na zdravlje tužitelja zbog čega je došlo do progresije kardiovaskularne bolesti pa je tužitelju ugrađen dodatni stent. Tužiteljeva kćer pokušala je nastaviti sa radovima u građevini, dok je zadatak tužitelja bio sporedan iako je u određenom periodu bio direktor trgovačkih društava. Trgovačka društva nisu ostvarivala očekivanu dobit pa je očekivano tužitelju otkazan ugovor o radu u trgovačkom društvu Daglop d.o.o. dok je u trgovačkom društvu Ivan-Ena d.o.o. imenovan prokuristom. Uloga mu je isključivo savjetima pomoći kćeri, a za što ne ostvaruje nikakva primanja. Navod da tužitelj nije dostavio nikakve uvjerljive dokaze imovinskog stanja ili egzistencijalne ugroženosti je u potpunosti neosnovan i u suprotnosti je sa dokumentacijom u spisu. Podneskom od 9. listopada 2024. tužitelj je dostavio financijsku dokumentaciju TD Daglop d.o.o. iz koje jasno proizlazi da je trgovačko društvu u financijskim poteškoćama, pa je stoga suvišno komentirati navode tuženika gdje se ukazuje da je tužitelj propustio uložiti zahtjev za zaštitu prava radnika protiv odluke o otkazu i predložio donošenje privremene mjere vraćanja na rad. Osim dokumentacije vezane za poslovanje TD Daglop d.o.o. tužitelj je dostavio i dokumentaciju iz koje proizlazi da je protiv njega zbog nemogućnosti izvršavanja dospjelih obveza pokrenuto više ovršnih postupka, koji se pak ne mogu izvršiti zbog nedostataka novčanih sredstava na računu tužitelja. Potrebno je uzeti u obzir da je tužitelj osoba načetog zdravlja, a što dokazuje medicinskom dokumentacijom u spisu. Općepoznato je da privatno poduzetništvo, a pogotovo poslovi u građevini, zahtijevaju veći angažman od primjerice rukovodećih poslova koje je tužitelj obavljao kod tuženika. Poslovi se u građevini moraju se često izvršavati u lošim vremenskim uvjetima i van uobičajenog osmosatnog radnog vremena. Izloženost stresu karakterističnom za privatno poduzetništvo u smislu pronalaska i realizacije posla, a zatim i koordiniranje sa većim brojem radnika kudikamo je veća nego na radnom mjestu koje je tužitelj obavljao kod tuženika. Tužitelj obzirom na svoju kronološku dob i zdravstveno stanje, obrazovanje i radno iskustvo, ne može očekivati da će ostvariti zaposlenje u nekom drugom sektoru djelatnosti, pa stoga ni ne očekuje poziv Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sa ponudom radnog mjesta.

44. Na ročištu održanom 13. svibnja 2025. ponovno je saslušan tužitelj-predlagatelj osiguranja koji je naveo da u cijelosti ostaje kod iskaza koji su dani pred ovim sudom 20. ožujka 2024. i 1. listopada 2024. Naveo je da se njegovo materijalno stanje pogoršalo u odnosu na ono stanje o kojem je iskazivao 2024. U odnosu na trgovačko društvo Daglop naveo je da je kod javnog bilježnika Brozovića u Remetincu pripremljena i predana dokumentacija Trgovačkom sudu u Zagrebu radi njegove smjene kao direktora, ali koliko mu je poznato, Trgovački sud u Zagrebu ga nije smijenio iz razloga što postoji dug te firme s osnova PDV-a prema državi. Navodi da je od 1. siječnja 2025. prijavljen kao nezaposlena osoba na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. 2014. njegova supruga istodobno je dobila otkaz kod tuženika u trenutku kada je njihovo dijete krenulo na fakultet. Tužitelj je u tom trenutku imao i dva kredita za otplatu koji nisu niti danas otplaćeni. Supruga je 2014., također, imala jedan kredit za otplatu koji također nije niti danas otplaćen. Daljnji problemi financijske naravi krenuli su 2021. kada sam je tužitelj završio u istražnom zatvoru mjesec dana zbog neopravdanih razloga. Za vrijeme dok je bio u istražnom zatvoru, radnici u firmi Daglop su radili na crno-za sebe, a kupovali su materijal na revers firme Daglop. Nakon izlaska iz istražnog zatvora, dugovanje je bilo visoko te firma te fakture nije mogla platiti. Tužitelj je krajem 2021. uzeo i pozajmicu od svog prijatelja na iznos od 20.000,00 eura, a koja pozajmica isto tako do danas nije vraćena. Navodi da nije mogao dobiti veći posao nakon izlaska iz istražnog zatvora jer nitko nije htio surađivati s njim jer je sve bilo popraćeno medijima. Nakon toga je i obolio (ugrađeni su mi stentovi nakon izlaska iz Remetinca; imam probleme sa krvnim žilama). Danas živi od plaće koju dobije supruga, a koja iznosi otprilike 700,00 eura. Ima kćer koja je punoljetna i nema obvezu njenog uzdržavanja već ona njemu ponekad pomaže, koliko može, jer ima dvoje djece. I dalje ima ovrhe i blokiran mu je račun. Vezano za poslove koje obavlja kao prokurist, navodi da ne obavlja nikakve građevinske radove već, koliko može, nadzire radnike. Na poseban upit pun. tuženika navodi da se radnicima u firmi isplaćuje plaća. Također, navodi da se nije prijavio Centru za socijalnu skrb niti tražio socijalnu pomoć, a vezano uz isplatu naknade za vrijeme nezaposlenosti od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, navodi da mu naknada nije isplaćena uz obrazloženje da nije došao na sastanak kod savjetnika. Tužitelj se na to žalio jer je telefonski razgovarao sa svojom savjetnicom i opravdao svoj nedolazak zbog zdravstvenog stanja. Do danas nije zaprimio rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje vezano uz isplatu te naknade. Također od 1. siječnja 2025. pa do danas nije zaprimio poziv Hrvatskog zavoda za zaposljavanje vezano za javljanje na neke natječaje. U vlasništvu ima samo stari motor iz 2001. i automobil Golf 3 iz 1996. Živi u stanu supruge, a svoju nekretninu je prodao radi uzdržavanja djeteta.

45. Sud je izvršio uvid u slijedeći dokumentaciju: u podatke o solventnosti firme Daglop d.o.o. od 30. rujna 2024. (list 765 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 766-772 spisa), dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (list 773, 775 spisa), rješenje Agencije za komercijalnu djelatnost od 21. siječnja 2024. (list 774 i 776 spisa), rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 03. travnja 2009. (list 777 spisa), bruto bilancu tvrtke Daglop d.o.o. (list 778-797 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (list 798-806 spisa), rješenje o ovrsi od 06. rujna 2024. (list 807-809 spisa), rješenje HZMO-a od 01. travnja 2009. (list 810 spisa), podatke FINE (list 811 spisa), Odluku o poslovno-uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. prosinca 2024. (list 863 i 892 spisa), izvadak iz sudskog registra za Ivan – Ena gradnja d.o.o. (list 866-869 spisa), izvadak iz sudskog registra za Daglop d.o.o. (list 870-874, 894-899 i 901-905 spisa), izvadak iz sudskog registra za ARZ-ON d.o.o. (list 875-876 spisa), izvadak iz Pravilnika o sistematizaciji (list 877 spisa), obrazac eM-2P (list 900 spisa) te drugu dokumentaciju koja je dostavljena vezano za podneseni prijedlog za određivanje privremen mjere.

46. Prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranja za osiguranje privremenom mjerom nije osnovan.

47. Odredbom članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete. Odredbom članka 346. stavka 2. OZ je propisano da se odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina. Tužitelj je sukladno odredbi članku 341. stavku 2. OZ dužan uz podnošenje prijedloga za izdavanje privremene mjere priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev.

48. Prilikom odlučivanja o tome hoće li odrediti privremenu mjeru, sud treba voditi računa o interesima obiju stranaka, o njihovom međusobnom odnosu, o tome hoće li radi zaštite vjerojatne tražbine jedne stranke dovesti u pitanje i koje opravdane interese druge, opravdava li vjerojatna ugroženost interesa jedne stranke ugrožavanje interesa druge. Stoga i stupanj dokazivanja postojanja pretpostavki za određivanje privremene mjere ovisi o ocjeni vrste i ugroženosti interesa predlagatelja osiguranja koje tom mjerom treba zaštititi te o vrsti i intenzitetu ugroženosti interesa protivnika osiguranja koju će mjera izazvati.

49. Sud je presudom ovom presudom usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad te sud stoga smatra da je tužitelj-predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine.

50. Nadalje, tužitelj-predlagatelj osiguranja, prema ocjeni ovog suda, nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete koja prijeti iz razloga kako slijedi.

51. Na ročištu koje je održano 13. svibnja 2025. tužitelj-predlagatelj osiguranja je iskazao da je kćer punoljetna te da mu kćer pomaže koliko može. Iako je tužitelj- predlagatelj osiguranja naveo da se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji, da živi od plaće supruge i da imaju blokiran račun, isti nije svoje navode potkrijepio vjerodostojnom dokumentacijom. Tako tužitelj-predlagatelj osiguranje navodi da nema u vlasništvu nekretnine, da živi u stanu od supruge, a da je svoju nekretninu prodao radi uzdržavanja djeteta. U prilog svojih tvrdnji tužitelj- predlagatelj osiguranja, a vezano uz nekretnine, nije dostavio sudu barem uvjerenje koje se izdaje prema stanju podataka upisanih u službene evidencije nositelja prava na nekretninama koja se odnosi na područje Republike Hrvatske, da nije upisan u katastarski operat kao nositelj prava. Također, u spis nije dostavljena niti potvrda porezne uprave o visini dohodaka i drugih primanja koje tužitelj- predlagatelj osiguranja i njegova supruga ostvaruju. Iz Odluke o poslovno-uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. prosinca 2024. (list 863 i 892 spisa) sud je utvrdio da je tužitelju-predlagatelju osiguranja prestao radni odnos u trgovačkom društvu Daglop d.o.o. jer je navedeno društvo zapalo u financijske probleme. Iz iskaza tužitelja-predlagatelja osiguranja od 13. svibnja 2025. vidljivo je da su za njega daljnji financijski, poslovni i ozbiljni zdravstveni problemi nastali 2021. kada je tužitelj-predlagatelj osiguranja završio u istražnom zatvoru. Tužitelj-predlagatelj osiguranja je u svom iskazu detaljno opisao sve okolnosti na privatnom i poslovnom planu koje su se dogodile uslijed pokretanja istrage protiv njega te odrađivanja istražnog zatvora u aferi GSKG. Sud nije ulazio u osnovanost pokrenute istrage protiv tužitelja-protivnika osiguranja te određivanja istražnog zatvora, međutim, nesporno je da se radi o okolnostima za koje tuženik-protivnik osiguranja ne odgovara. Stoga, navedene okolnosti koje su se dogodile zbog afere GSKG se mogu uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o prijedlogu za određivanje privremene mjere. Također, valja napomenuti da tužitelj-predlagatelj osiguranja nije priložio potvrdu o vlasništvu vozila kojom bi potkrijepio navode iz iskaza o vlasništvu vozila koja nisu veće vrijednosti, kao niti dokaz da je podnio žalbe protiv odluke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje da ne ostvaruje pravo na naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

52. Sud je mišljenja da šteta u vidu gubitka redovnih mjesečnih primanja kod tuženika redovita je posljedica otkaza ugovora o radu, a ista se može spriječiti novim zaposlenjem, odnosno može se nadoknaditi kasnijom isplatom naknade plaće po pravomoćnom okončanju postupka. Stoga, radi se o nadoknadivoj šteti, a ujedno tužitelj ima mogućnost spriječiti nastanak daljnjih štetnih posljedica u vidu ugrožene egzistencije novim zaposlenjem. Tužitelj se nakon šest godina nakon otkaza zaposlio, ali kao što je već ranije navedeno, njegova egzistencija je znatno ugrožena 2021. zbog okolnosti za koje tuženik- protivnik osiguranja ne odgovara. Također, spisu ne prileže dokazi da se tužitelj zaista ne može zaposliti kod drugog poslodavca, već tužitelj iskazuje da takvo zaposlenje neće ostvariti jer ga Hrvatski zavod za zapošljavanje do sada nije pozvao da se javi na natječaj.

53. Tužitelj-predlagatelj osiguranja osim što u iskazu navodi da on i supruga imaju kredite koji nisu niti danas otplaćeni, te da ima zajam koji nije vraćen, tužitelj-predlagatelj osiguranja ne dokazuje postojanje istih niti ne obrazlaže kakva to ozbiljnija ireparabilna šteta prijeti zbog navedenog. Dodatno se ističe da je iz očevidnika neizvršenih osnova vidljivo da iznos duga za naplatu po neizvršenim osnovama za plaćanje ovrhovoditelja Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Zagrebačkog holdinga d.d., Grada Zagreba, Hrvatskih autocesta d.o.o., Groblja Jastrebarsko d.o.o. i Vode Jastrebarsko d.o.o. iznosi 6.489,31 euro te da u očevidniku nije evidentirana prisilna naplata potraživanja po kreditu i/ili zajmu.

54. Također, iz prijedloga za određivanje privremene mjere ne proizlazi da bi tuženik bez određivanja privremene mjere spriječio ili znatno otežao ostvarenje tužiteljeve tražbine, niti o tome prileže dokazi u spisu.

55. Slijedom navedenog, ocjena ovog suda je da u konkretnoj pravnoj stvari nisu ispunjeni kumulativni uvjeti za određivanje privremene mjere iz članka 346. stavka 1. točke 1. i 2. OZ, stoga je valjalo prijedlog tužitelja-predlagatelja osiguranje odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.