Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: Psp-85/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci,(OIB 54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. LG, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], i 2. UG, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika JG, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luciji Kušeta, odvjetnici iz Malog Lošinja, radi smetanja posjeda, nakon glavne rasprave održane 8. svibnja 2025.,13. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tuženik JG neutvrđenog dana nakon 25.04.2024.g., a za što su tužitelji saznali 22.08.2024.g. smetao tužitelje u posljednjem posjedu kuće [adresa] u [adresa] na način da je iz kuće odnio sve stvari pok. UG ĐG te počeo sa preuređivanjem kuće, slijedom čega mu se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da preda tužiteljima kuću u isključivi posjed kao i da vrati sve pokretnine u kuću te mu se zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje.
2.Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljima troškove paničnog postupka sve to u roku od 8 dana", odbija se.
II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 625,00 eura (šestodvadesetpeteura), u roku od 8 (osam) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 27. kolovoza 2024. protiv tuženika podnijeli tužbu radi smetanja posjeda kuće u [adresa].
2. U tužbi su naveli da im, kao zakonskim nasljednicima iza pok. UG ĐG, a koji je umro **.**.2024. i do smrti bio posjednik navedene nekretnine, pripada pravo posjeda iste.
3. Dalje su u tužbi naveli da su prilikom dolaska na ostavinsku raspravu iza pok. UG ĐG, a koja je održana 22. kolovoza 2024., utvrdili da je tuženik fiktivno prijavljen na adresi predmetne kuće, da je istu počeo preuređivati, da je ispraznio kuću od stvari i stvari odnio iz kuće.
4. Tužitelji su postavili tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u toč.I. izreke ovog rješenja.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, istaknuo prigovor nedostataka aktivne legitimacije tužitelja na podnošenje ove tužbe, naveo da tužitelji nikada nisu bili u posjedu prijeporne kuće, da je u posjedu kuće do smrti bio otac tužitelja, pok. ĐG, da je on 2023. predao kuću u suposjed tuženiku koji je od tada živio na prvom katu kuće i potkrovlju, dok da je pok. ĐG živio u prizemlju kuće.
6. Tuženik je naveo da je prebivalište na adresi predmetne kuće prijavio u studenom 2023., a sve uz dozvolu pok. ĐG.
7. Dalje je naveo da tužitelji sa ocem nisu kontaktirali duže od 30 godina, da su o ocu tužitelja brinuli tuženikova majka EG i tuženik, a obzirom da je otac tužitelja bio invalid i da sam o sebi nije mogao brinuti.
8. Tuženik je dalje naveo da su tužitelji za posjed tuženika na prijepornoj kući doznali još 25. i 26. travnja 2024., odnosno u vrijeme sahrane pok. ĐG, te je izjavio prigovor prekluzije tužbe i predložio da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije, odnosno odbaci.
9. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 2), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐG poslovni broj O-1984/2024-4 UPP/OS-O-11/24 od 22. kolovoza 2024. (list 4 do 5), odgovor na tužbu (list 9 do 11), fotografiju sa lista 15, podnesak tužitelja od 17. Veljače 2025. (list 16), podnesak tužitelja od 20. veljače 2025. (list 17), saslušao tužitelja LG (list 18 do 19), saslušao tuženika JG (list 19 do 20), saslušao svjedoke RG, VG i L (list 23 do 27).
10. Sukladno odredbi čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), koje činjenice je uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
11. Među strankama nije sporno da su tužitelji sinovi i zakonski nasljednici pok. NG, da je ĐG do njegove smrti živio u kući u [adresa], dakle da je bio posjednik navedene kuće.
12. Te činjenice utvrđene su i uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐG poslovni broj O-1984/2024-4, UPP/OS-O-11/24 od 22. kolovoza 2024. (list 4 do 5).
13. Iz istog rješenja o nasljeđivanju utvrđeno je da je ĐG umro **.**.2024.
14. Među strankama je sporno da li je tuženik bio suposjednik predmetne kuće zajedno sa NG, da li tužiteljima pripada pravo suposjeda prijeporne nekretnine, da li je tuženik u odnosu na tužitelje počinio smetanje posjeda iste nekretnine, te da li je osnovan njihov prigovor prekluzije.
15. Odredbom čl.17. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14) propisano je da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinom času onakvi kakvi su u tom času bili kod ostavitelja.
16. Člankom 129. Zakona o nasljeđivanju (dalje ZON, Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19), propisano je da ostavina prelazi na nasljednika po sili samog zakona i u času smrti ostavitelja, da u tom času postaje njegovo nasljedstvo te da nasljednik tim časom, stječe i ostala prava vezana uz njegovo nasljedstvo.
17. Iz iskaza samog tužitelja NG LG (tužitelj NG UG se nije odazvao pozivu suda radi saslušanja), proizlazi da tužitelji još od djetinjstva nisu bili u posjedu prijeporne nekretnine, da je u posjedu iste nekretnine bio ostavitelj, a njihov otac sada pok. ĐG i to do njegove smrti.
18. Neovisno o tome da li su tužitelji ili ne faktično posjedovali – suposjedovali predmetnu kuću, istima temeljem čl.17. ZV i čl.129. ZON pripada pravo suposjeda iste kuće, odnosno smatra se da su isti bili suposjednici iste kuće, ali samo pod uvjetom da su predmetna kuća i posjed bili predmetom nasljeđivanja, odnosno predstavljali ostavinsku imovinu iza ĐG.
19. Uvidom u naprijed navedeno rješenje o nasljeđivanju sud je utvrdio da kuća u [adresa] nije bila predmet nasljeđivanja, niti čini ostavinsku imovinu iza pok. ĐG, pa slijedom toga na tužitelje kao zakonske nasljednike NG u trenutku njegove smrti nisu prešla nikakova prava vezana za predmetnu kuću, pa niti pravo suposjeda kuće.
20. Osim toga, iz iskaza tužitelja LG proizlazi kako je njegov otac bio u najmu kuće, za istu plaćao najamninu, te da misli da je kuća vlasništvo općine.
21. Da predmetna kuća nije bila vlasništvo pok. LG ĐG proizlazi i iz iskaza svjedoka EG koja je izjavila da je pok. ĐG LG imao namjeru i podnio zahtjev za kupnju predmetne kuće, da je sa zahtjevom odbijen, a da je ĐG na kući imao stanarsko pravo.
22. Iz naprijed navedenog sud je utvrdio da tužitelji nisu temeljem čl.17. st.1. ZV i čl.129. ZON, a nakon smrti njihovog oca ĐG stekli nikakova prava, pa ni pravo suposjeda kuće temeljem nasljeđa.
23. Iz iskaza tužitelja LG također proizlazi da ni on niti njegov brat UG nisu nikada prije podnošenja tužbe, od tuženika zatražili da im preda ključeve kuće, da su ovaj parnični postupak pokrenuli kako bi vidjeli da li mogu postati vlasnici kuće.
24. Iz navedenog proizlazi utvrđenim da tuženik nije tužitelje nikada niti smetao u suposjedu kuće jer tužitelji nisu niti bili suposjednici kuće, nisu od tuženika nikada zatražili da im preda suposjed kuće, pa slijedom navedenog nisu od strane tuženika niti bili smetani u suposjedu iste kuće.
25. Osim toga, iz iskaza tuženika, te saslušanih svjedoka RG, VG i EG, a koji iskazi su u tom dijelu sukladni, utvrđeno je da je tuženik još za života ostavitelja ĐG stupio u suposjed predmetne kuće zajedno sa ostaviteljem, da je to učinio uz suglasnost ostavitelja.
26. Mada je svjedok EG majka tuženika, a svjedok VG prijatelj tuženikove obitelji, sud je iskaze svjedoka cijenio istinitim i nepristranim iz razloga što istinitost njihovih iskaza nije dovedena u pitanje drugim dokazima.
27. Naime, već iz iskaza samog tužitelja LG proizlazi utvrđenim da je on već u vrijeme sahrane oca Vjekoslava Bujačića 25. i 26. travnja 2024. imao saznanje da tuženikova obitelj posjeduje ključeve kuće u kojoj je živio ostavitelj, da mu je svjedok EG prenijela kako je na adresu [adresa] prijavila sina, te da je on to prenio bratu UG.
28. Neovisno od toga da li je EG tužitelju LG rekla kojeg od sinova je prijavila na adresu predmetne kuće, i da li je tužitelju rekla da taj sin živi u predmetnoj kući, po mišljenju ovog suda, tužitelj LG je u vrijeme sahrane oca imao saznanje da se kuća nalazi u posjedu obitelji tuženika.
29. Međutim iz iskaza samog tužitelja LG utvrđeno je da i pored tog saznanja tužitelji nisu niti od tuženika, a niti od njegove majke EG zatražili da im predaju ključeve iste kuće, nego su to zatražili tek podnošenjem tužbe.
30. Tužitelji nisu niti mogli zatražiti utvrđenje smetanja posjeda predmetne kuće, nego eventualno, a uz pretpostavku dokaza njihovog suposjeda, tražiti zaštitu suposjeda kuće, a sve u smislu odredbe čl.24. st.1. ZV.
31. Tim člankom je propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetnja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
32. Kako je sud utvrdio i naprijed obrazložio da tužitelji nisu niti temeljem zakona, a ni na drugi način stekli suposjed predmetne kuće, da stoga u tom suposjedu nisu niti smetani, niti mogli biti smetani, to je njihov tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim i kao takav odbijen.
33. Također, po mišljenju ovog suda tužitelji su još u vrijeme sahrane njihovog pravnog prednika Bujačić Vjekoslava 25. ili 26. travnja 2024. imali saznanje da je predmetna kuća u posjedu, odnosno suposjedu tuženikove obitelji, te su podnošenjem tužbe tek 27. kolovoza 2024. prekludirani u njihovom pravu da suposjed zaštite.
34. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP, sukladno vrsti spora (smetanje posjeda), zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), cijeneći da je tuženik u cijelosti uspio u postupku.
35. Tuženik je zatražio da mu tužitelji naknade trošak postupka u ukupnom iznosu od 625,00 eura (500,00 eura zastupanje i 125,00 eura PDV).
36. Sud je zahtjev tuženika za naknadu troškova cijenio osnovanim te utvrdio da tuženiku pripada jednokratna nagrada za zastupanje od strane odvjetnika u iznosu od 500,00 € (tbr.7. st.1. t.2, alineja 1. Tarife) i trošak PDV-a po stopi od 25% u iznosu od 125,00 € (tbr.46 Tarife), te je obvezao tužitelje da tuženiku naknade taj trošak.
Mali Lošinj, 13. lipanj 2025.
S u d a c
Gordana Holer
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka otpravka rješenja. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DN:
1. Punomoćniku tužitelja – Marija Erdec, odvjetnica
2. Punomoćniku tuženika – Lucija Kušeta, odvjetnica
