REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Psp-142/2021-33

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 12, OIB:39901919995, protiv I tuženika IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženika GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Marijanu Sente odvjetniku iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 13. lipnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e :

I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem suposjedu nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako što su ogradili dvorište ispred svog stana čvrstom betonsko žičanom ogradom te su time tužitelju onemogućili pristup poslovnim prostorima tužitelja koji se nalaze na zapadnom dijelu navedene k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa se tuženicima nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i ujedno im se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, te im se nalaže tužitelju platiti parnični trošak, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženima prouzročen parnični trošak u iznosu od 687,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 4. listopada 2021.godine navodi da je u posljednjem suposjedu nekretnine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], 8C, 8D i 8E. Suposjednica RV čiji stan se također nalazi na k. č. [katastarska čestica] prijavila je 6. rujna 2021. g. nadležnoj službi tužitelja smetanje posjeda izgradnjom ograde pa su djelatnici tužitelja dana 9. rujna 2021. g. izvršili očevid na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] u [adresa]. Obilaskom predmetne čestice utvrđeno je da su I i II tuženik ogradili dvorište ispred svog stana čvrstom betonsko žičanom ogradom. Time je tužitelju onemogućen pristup poslovnim prostorima Sektora održavanja HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o. koji se nalaze na zapadnom dijelu navedene k. č. [katastarska čestica]. Također je onemogućen pristup tom dijelu dvorišta i drugim suposjednicima tj. vlasnicima stanova (izgrađenih na k. č. [katastarska čestica]) na adresi [adresa], C i D. Tuženici su na taj način uznemirili tužiteljev suposjed stog predlaže da mu sud pruži posjedovnu zaštitu na temelju čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 81/15-pročišćeni tekst i 94/17-ispravak) te konačno postavljenim tuženim zahtjevom i to podneskom od 7. studenog 2024. predlažu da sud u cijelosti usvoji postavljeni tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ovog rješenja uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 21. listopada 2021. I i II tuženi osporavaju čin smetanja posjeda navodeći da je tužitelj oduvijek na navedenoj nekretnini imao slobodan pristup u dvorište kao što ima i sada, a jedina razlika je što je postavljena čvršća ograda. Ističu da nikada nisu onemogućavali tužitelja u vršenju posjeda i da je sporno dvorište oduvijek bilo ograđeno i da su po potrebi otvarali vrata i omogućavali pristup djelatnicima HŽ-a bez iznimke. Tuženi od 1985. žive u vlastitoj nekretnini koja graniči s dvorištem koje se nalazi ispred nje, a koje neometano posjeduju tužitelji, a I tužena je u predmetnoj kući stanovala od rođenja tj. od 1957.godine. Nikada do sada nije se postavljalo pitanje prilaza, prolaza i ulaza u sporno dvorište. U ovom slučaju zbog loših i trajno narušenih odnosa s ostalim susjedima tužene su prijavili susjedi iz čiste zlobe bez ikakvih osnovanih razloga. Tuženi ističu da su postavili čvršću ogradu jer se u napuštenim vagonima pružnog odsjeka Borongaj koji je ukinut prije par godina, a nekada je bila željeznička stanica Borongaj na kojoj vlakovi stoje samo "na signalu" ali se ne zaustavljaju zbog putničkog prometa te se stoga kontinuirano skupljaju beskućnici, narkomani i migranti i jača zaštitna barijera pred osobama sumnjivog ponašanja jedini je način da I i II tuženi donekle preveniraju krađu, uzrupaciju i slično. Jedino su tuženi ustvari održavali navedeno dvorište i to od održavanja čistoće, šišanja trave, uređivanja i konačno zaštite od nasilnog ulaska i krađe od strane neovlaštenih osoba postavljanjem čvršće ograde čime nisu smetali posjed tužitelja već su mu kontinuirano i o svom trošku pomagali ga održavati ga u urednom i ispravnom stanju. Tuženi ističu da pružni odsjek Borongaj nije u uporabi već više godina te da tužitelj ni na koji način nije vršio suposjed jer se navedeni kolosijek ne koristi već je postao parkiralište za stare vagone, koje kao što je već rečeno nastanjuju beskućnici i migranti. U daljnjem tijeku postupka tuženi su istaknuli prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor prekluzije navodeći da je predmetna ograda postojala i između 2016. i 2021. godine što su tužitelji morali znati. Konačno predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze i to dokaz uvidom Zapisnik sa očevida na listu 3 spisa, u kopiju katastarskog plana na listu 4 do 5 spisa, u fotografije na listu 6 do 7 spisa, u rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje na listu 12 do 16 spisa, u rješenje na listu 18-20 spisa, u dopis Državne geodetske uprave na listu 21 do 22 spisa, u izvadak iz knjige položenih ugovora na listu 35 do 36 spisa, u fotografije na listu 37 do 38 i 42 do 51 spisa, u rješenje na listu 97 do 98 spisa, u izvod iz katastarskog plana na listu 99 spisa, proveden je uviđaj na listu mjesta, dokaz saslušanjem svjedoka JV, KV, IVĐ, UV, SV, FV, RV, LV,, AV, dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prieži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. U konkretnom slučaju, valja napomenuti, da je u ovom postupku jedino bitna činjenica posljednjeg mirnog posjeda/suposjeda i sam čin smetanja temeljem čl. 441 ZPP- a stoga sud nije analizirao, a niti cijenio navode svjedoka i stranaka koji prelaze okvire raspravljanja u ovoj pravnoj stvari.

6. Odredbom čl.24 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96-nastavno ZV), određeno je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg supojeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Stavkom 2 navedenog člana određeno je da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog supojeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.

6.1. Za pružanje posjedovne zaštite temeljem odredbe čl. 24 ZV-a traži se kumulativno ispunjenje svih zakonom navedenih pretpostavki.

7. Radi utvrđenja posljednjeg mirnog suposjeda tužitelja i čina smetanja sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

8. Dana 24. lipnja 2022. godine proveden je uviđaj na licu mjesta kojom prilikom je sudska komisija utvrdila da se u naravi radi o nekretnini koja se nalazi neposredno do željezničke pruge koja nije ograđena. Tužena je navela da je dvorište ogradila ogradom i to sa strane pruge gledano sa strane i desno. Gledajući u smjeru od pruge prema kući nalazi se nastamba u kojoj po navodu tužene nitko ne živi već su nekada pružni radnici dolazili se tu presvući. Uz nastambe koje se nalaze do nekretnine tužene nalazi se put kojim se dolazi do željeznih vrata koja po navodu tužene izlaze na Branimirovu, vrata su zaključana i po navodu iste ona ima ključ. Navedene barake koje su do nekretnine tužene imaju više vrata koja su sva s lokotom zatvorena i da iste nemaju vrata s vanjska strane.

9. Iz iskaza svjedoka JV proizlazi da radi kod tužitelja u sektoru nekretnina i zna da je njegovom sektoru bilo dojavljeno da je izgrađena na njihovom zemljištu ograda i nekoliko dana nakon dojave izašli su na teren on i još dvoje kolega, poslikali lice mjesta i zaključili da su tuženici koji su vlasnici stana sagradili ogradu da bi sebi ogradili i to na zemljištu koje predstavlja infrastrukturu HŽ-a, odnosno to se radi o javnom dobru u vlasništvu RH. Ne zna na koji način je tužitelj vršio posjed ili suposjed, nije na njemu da to istražuje. To nije bio niti predmet njihovog očevida jer njihovi su objekti unutar tog ograđenog prostora. Navodi da nema neposredna saznanja na koji način je tužitelj vršio suposjed ili posjed tih objekata unutar ograđenog prostora.

Nakon što je svjedoku predočen zapisnik na listu 3 spisa isti je naveo da je to taj zapisnik. Prilikom očevida nije imao pristup objektima tužitelja koji se nalaze unutar ograđenog prostora Neposredna saznanja da je na istom mjestu i ranije bila ograda nema.

10. Iz iskaza svjedoka KV proizlazi da pozna prisutne tužene još od davne 1985.godine. Njegov pokojni tast je bio nadzornik pruge. Od onda do danas često dolazi zajedno sa suprugom pristupjelom svjedokinjom IVĐ, kod tuženika, koja je rođena tamo, odnosno na tom području gdje je infrastruktura. Zna da je ograda koja se nalazi sada ista takva postojala i davne 1985.g. time da se danas kada su je popravili čak povukla više na njihovo dvorište tj. dvorište tuženika. Ne zna tko je u suposjedu ili posjedu baraka tuženika, zna da su nekad tamo bili radnici od HŽ-a i to na način da su se tamo prali, a ne živjeli. Od 1991. pa nadalje radnike HŽ-a na tom dijelu više nije vidio.

Nakon što je svjedoku predočena fotografija na listu 37 spisa s upitom gdje se nalazi ograda o kojoj je govorio u svom iskazu, svjedok je odgovorio da koliko vidi ovo je živa ograda, a na dijelu koji se očito ne vidi se nekad nalazila drvena ograda.

11. Iz iskaza svjedoka IVĐ proizlazi da pozna prisutne tužene cijeli život, bivši su susjedi i više od prijatelja. Zna da je sporna ograda koja je postavljena, a postavio ju je prisutni I prije otprilike 2 godine i to iz razloga da bi imao svoj mir. Ta ograda je bila uvijek tamo time da je prije bila drvena i uvijek je bila ograda sa zasunom, tj. nikad nije bilo upitno da li bi netko mogao proći ili ne. Sa svojom obitelji živjela je tamo u jednoj od kuća u nizu 10 godina jer je njen pokojni otac bio nadzornik pružnog odsjeka i uvijek je svako od njih dolazio na svoje. Od strane HŽ-a tamo su dolazili radnici i to u prostoriju koja je bila kupaona i to su bili pružni radnici, sjeća se da ih je viđala od 1967. do 1977., a zadnji put ih je vidjela jako davno. Navela je da su tuženi svojim rukama i sredstvima napravili nešto da se sve ne bi srušilo i održavali. Novo postavljena ograda nije bila na drugom mjestu, na istom mjestu je gdje je bila i drvena ograda.

12. Iz iskaza svjedoka UV proizlazi da pozna tužene jer su susjedi dugi niz godina i stanuje u kući u nizu udaljenom od njih cca 200 do 300 m. Zna da je zvana zbog ograde, prije je isto postojala ograda, bila je žičana i drveni pragovi, dotrajala i stara i tako je bilo i kod njih tj. na njenom dijelu i oni su je isto tako zamijenili zbog starosti i dotrajalosti kao i tuženi. Na njenom dijelu nema nikakvih baraka od HŽ-a, ne viđa radnike HŽ-a, odnosno, nikoga da dolazi u te barake, do istih se može doći iz dvorišta tuženika i to na isti način kako nekada tako i danas. Ne zna tko je prijašnju ogradu sagradio. Nije nikoga vidjela od radnika HŽ-a. Željezna ograda je postavljena na istom mjestu gdje i drvena.

13. Iz iskaza svjedoka SV proizlazi da pozna prisutne tužene jer su susjedi od nekada i živi u blizini njih. Zna da je pozvana zbog ograde. Oni su ogradom sebi smanjili površinu dvorišta da sebi naprave ogradu, nekada su bile drvene ograde i svi su sebi radili ograde. Te ograde su bile drvene i one su strunule i svi su ih ponovno radili. Do drvenih baraka se može doći od pruge prema njima kako se moglo i prije. Ne zna tko koristi te barake, ne zna da li netko dolazi, ona je dalje od njih. Susjedi tj. tuženi su još pomaknuli ogradu da susjeda RV može prolaziti, a to je kuća gledano od pruge koja se nalazi sa desne strane. Ponovila je da su drvene ograde strulile i sami su ih morali postaviti, nije im željeznica pomogla. Kad su oni došli ograda je bila, ne zna tko ju je napravio. Do baraka može se kroz dvorište, a može se i ovako ući i to gledajući od pruge, ima mali prolazi i veći prolaz, mali prolaz je malo dalje, odnosno kao "lesa" za ulazak. Da li i od kada radnici HŽ-a ne dolaze ne može odgovoriti, nije s te strane.

14. Iz iskaza svjedoka FV proizlazi da je kod tužitelja zaposlen od 1. 7. 1983., a konkretno na navedenoj adresi živi i radi od 1.9.1986., odnosno živi i radi u istom dvorištu i kupio je stan od tužitelja i susjed je od tuženika, njegova kuća je na drugoj čestici. Zna da je pozvan na sud radi ograde koju su postavili tuženi, a koja ograda nije postojala prije. Tom ogradom tuženi su onemogućili pristup garaži pokoj. ĆV, isto tako i barakama tužitelja koje se nalaze unutar te ograde. Konkretno radnici nisu mogli pristupiti barakama, a to su prostorije HŽ-a, ta firma se zove ZOP. Ključevi od tih prostorija su kod njega tj. u prometnom uredu na njegovom radnom mjestu, a živi i radi u istom dvorištu kao što je već rekao i to unazad 10 godina. Te prostorije inače služe za radnike u slučaju snjegoborbe za čišćenje tračnica i skretnica i pretežno se koriste zimi. Prošlu zimu radnici nisu mogli pristupiti tim prostorijama a isto tako nije bilo ni snijega, a bila je korona. Ne zna da li se u tim prostorijama nalaze stvari tužitelja ili bilo kakva oprema. Svjedok je dodao da je isto tako sad u postupku uređenja, odnosno parcelacije zemljišta i tom prilikom mu je rečeno da je jedino vlasnik zemljišta ispod kuće, a da je ostale vlasništvo HŽ-a te da za sve što treba napraviti treba tražiti suglasnost HŽ-a. On je svoj postupak dobio pa pretpostavlja da su tuženi dobili za ogradu ako su je napravili. I prije je bila tamo ograda ali ne na tom mjestu i ne na način da bi smetala pristupu garažama jer ne bi ĆV kupio garažu, a on je jedini od njih kupio da nije imao pristup garaži. Garaža se nalazi s desne strane kao i prostorije HŽ-a, a s lijeve strane se nalaze barake HŽ-a i sve je to sada unutar ograde, a nova ograda je postavljena 2021. Prije nije bila betonska ograda već žičana.

Na postavljeno pitanje da li ima saznanja da li je netko od radnika pokušao pristupiti garažama svjedok je odgovorio da ima, nije se u to htio miješati i nije htio nauditi susjedu, Radnici su došli nazad u prometni ured i do jutra su bili kod njega jer nisu mogli doći do baraka. onda mu je rečeno, a nakon što je zvao pretpostavljenog BV da je HŽ podnio tužbu i da će se to riješiti. Misli da su radnici iz tih prostorija iselili prije otprilike 10 godina, misli 2015. iz razloga što su se preselili u Zagreb na Glavni kolodvor. Zadnji nadzornik koji je bio je ZV.

15. Iz iskaza svjedoka RV proizlazi da pozna prisutne tužene kao susjede od 1990., a od 1994. živi na navedenoj adresi [adresa] jer je kupila stan zajedno sa pokojnim suprugom. Kupili su i garažu i to sve od HŽ-a i od kada su tuženi zagradili tj. postavili betonsku ogradu nema prolaza, odnosno pristupa vozilom u garažu i to od 7. mjeseca 2021. godine. Prije je bila stara derutna ograda ali se vozilom moglo proći i to ne na istom mjestu nego malo dalje. Kada su tuženi počeli postavljati rekla im je da je kupila garažu i da je potrebna, oni su rekli da su kupili dio tog dvorišta i legalizirali. Počeli su sa građenjem ograde, o tome ju je obavijestio sin, pozvala je policiju, oni su rekli da se bave sa imovinsko pravnim odnosima i nakon toga je obavijestila tužitelja, odnosno HŽ nekretnine i pravnu službu i tražila zaštitu svojih prava.

16. Iz iskaza svjedoka LV, snahe I. i II. tuženika proizlazi da zna razlog zbog kojeg je pozvana sud i to zbog ograde koja je bila stara, a oni su je, misli na supruga i sebe, odnosno danas pristupjeli svjedok, samo obnovili. Nova ograda je rađena na istim gabaritima kao što je bila stara time da je stara bila drvena, a nova je željezna. Živi na navedenoj adresi i to u zajedničkim domaćinstvu sa suprugom i prisutnim I. i II. tuženicima od 1998. Ogradu su suprug i ona obnavljali 2021. godine. RV prije ograde mogla je pristupiti u svoju garažu, a isto može i sada sa druge strane.

Na postavljeno pitanje da li RV na isti način kako je prije ulazila u garažu, može ulaziti sada, svjedokinja je odgovorila da ne jer je stavljena ograda. Prije je ulazila kroz dvorište, a sad treba ući sa dijela gdje se nalazi pruga.

Nakon što je svjedokinji pokazana fotografija koja prileži na listu 7 spisa, sa upitom gdje RV može ući u garažu, svjedokinja je pokazala te navela prije ograde koja se nalazi gledajući fotografiju s desne strane.

Svjedokinja je na fotografiji 45 pokazala gdje se nalazi garaža od RV te je ista pokazala garažu ispred koje se nalazi kanta za papir. Prije je RV u tu garažu ulazima automobilom.

Na postavljeno pitanje da li je iz fotografije koja prileži na listu 47 spisa razvidno da se osim ulaza u prvu garažu nalazi i još jedan ulaz u drugu garažu i o čemu se radi, svjedokinja je odgovorila da se radi o njihovoj garaži za koju su se prilikom gradnje ograde dogovorili s gospođom RV da ju ona koristi. Prva garaža nije bila predmet nikakvih razgovora. Do te druge garaže isto se dolazi tim putem koji se nalazi između ograde i garaže. Gospođa RV je bila suglasna sa gradnjom ograde. Prisutni tuženi ni na koji način nisu sudjelovali u gradnji te ograde, a istu su financirali suprug i ona.

17. Iz iskaza svjedoka AV, sina I. i II. tuženih, proizlazi da zna razlog zbog kojeg je pozvan na sud, to je zbog ograde koju je on postavio, odnosno obnovio u 8. mjesecu 2021. godine. Na tom mjestu je bila prije stara drvena ograda koja je istrunula i dotrajala i on je postavio novu metalnu. Nije ju postavio u istim gabaritima kako je bila prije, povukao ju je pola metra prema ulazu u kuću i to iz razloga da ostane prolaz za druge. Ogradu je popravio, odnosno obnovio iz razloga što je isto postalo mjesto za skitnice. Barake od tužitelja su unutar ograde i to kako nove tako i one stare, uvijek su bile unutar ograde. U tim barakama ne viđa nikoga, ne dolazi nitko i to već godinama. Prije su dolazili pružni radnici, oni su imali ključeve od tih baraka, a sad nema nitko ključeve od tih baraka, one su bile predmet provaljivanja i baš te skitnice su dolazile do baraka. Te barake niti nemaju bravu koja se može zaključati. Svjedok je naveo da on po noći zaključava ogradu i ima ključeve od ograde, te je pokazao sudu ključeve od ograde i naveo da bi on iste predao željeznici jer da ne želi nikome sprečavati ulaz u te barake. I prije su radnici HŽ-a imali pristup isto kao i sada i to iz razloga što je i prije bila ograda.

Svjedoku je predočena fotografija na listu 45 spisa, te na upit da li se u predmetnu garažu može ući na isti način kao i prije, svjedok je odgovorio da ne može, sada se ulazi sa prednje strane od strane pruge, autom se više ne može ući u te garaže. Svjedok je pokazao na fotografiji da se prije u garaže ulazilo autom kroz dvorište koje je sada ograđeno. Vrata se nalaze ispred ograde i to za obje garaže.

Na postavljeno pitanje tko je stavio lokote, lokot koji je vidljiv na fotografiji na listu 48 spisa, a s obzirom na navode iz iskaza svjedoka, svjedok je odgovorio da ih je stavio sam kad je bilo provaljivano. Ne sjeća se kada su stavljeni lokoti.

Na postavljeno pitanje da li je sa gospođom RV nešto dogovarao u pogledu garaže prilikom obnove ograde, svjedok je odgovorio da je, razgovarali su, ona se usuglasila i on je rekao da može napraviti vrata sa druge strane, odnosno čelne za ulazak u garažu i da si ona svoje može isto tako ograditi, da joj ne dolaze druge osobe. Ta druga garaža više nije njegova, prepuštena je gospođi RV. U građenju ograde pomagala mu je supruga, a ne prisutni roditelji. Te barake prije postavljanja ograde je čistio on.

18. I-tužena je u svom iskazu navela da je slušala iskaz svog sina i u cijelosti je suglasna sa istim. Rodila se na navedenoj adresi. Dodala je da sve nekretnine koje su u nizu su stanovi koje su otkupili i svaki stan ima pripadajuće dvorište koje se nalazi ispred i gleda prema pruzi. Isto tako dodala je da je svaka ta nekretnina, odnosno stan bio ograđen i to sa istom ogradom kao što je bila i njena. Ni na koji način ne smeta tužitelja u njegovom posjedu baraka, može ih vršiti na bilo koji način, ključeve je voljna predati i mogu koristiti kada im god treba.

Na postavljeno pitanje, a nakon uvida u fotografiju koja prileži na listu 47 spisa, tužena je odgovorila da se to radi o pješačkom, a ne o kolnom prolazu. Kolni prolaz gdje su velika vrata moguć je jedino sa strane pruge. Zadnji put je vidjela djelatnike tužitelja u tim barakama prije sigurno 15-ak godina. To je nekad bio pružni Odsjek Borongaj u tim barakama, a on je zatvoren pa više nema niti radnika niti ikoga. Misli da osim baraka koji se nalaze unutar njihovog dvorišta nema drugih baraka od tužitelja. Lokote je postavio njen sin, ne sjeća se točno kada, prije puno godina iz razloga da im se ne useljavaju skitnice. Ograda je obnovljena isključivo iz razloga zaštite imovine i života.

19. II-tuženik je u svom iskazu naveo da je slušao iskaz saslušanog svjedoka, odnosno svog sina kao i iskaz I-tužene tj. supruge i suglasan je sa istim. Dodao je da na fotografiji koja je na listu 47 spisa također je sin napravio vrata koja su sad željezna, a prije su bila drvena, a isto tako su se raspala. Sve što je sin radio je radio radi sigurnosti sebe i svih njih. Prije izgradnje ograde radnici HŽ-a su mogli ulaziti, a sada ne mogu, a prije su dolazili prije 12 ili 13 godina dok su još oni tamo dolazili i onda skitnice i klošari se nisu baš usudili tako dolaziti, no kad su oni prestali dolaziti onda su počele skitnice.

20. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i dovodeći ih pri tom u vezu međusobno tako i sa iskazom djelatnika tužitelja i tuženika nije nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj posljednji mirni suposjednik nekretnine opisane u činjeničnim navodima tužbe. Naime svi saslušani svjedoci su u bitnom djelu naveli da tužitelj niti na koji način nije vršio suposjed već da se radi o starim napuštenim barakama tužitelja u koje nitko ne dolazi pa tako niti ne koristi dugi niz godina. Isto su u svojim iskazima naveli i tuženi, a koje iskaze sud cijeni istinitim, životnim i logičnim. Po stavu ovog suda tužitelj nije suposjednik koji bi imao pravo na posjedovnu zaštitu u skladu s odredbama ZV-a.

20.1. U konkretnom slučaju ne tužitelju je teret dokaza te kako isti nije uvjerio sud u istinitost tvrdnji od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva to se sukladno pravilima o teretu dokazivanja ima smatrati da ista nije dokazana i kao takva obvezuje sud da se smatra nedokazanom, a u skladu s odredbom čl.221a ZPP-a

20.2. Sve navedeno znači da tužitelj nije dokazao da je posljednji mirni suposjednik zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kako tužitelj nije bio u suposjedu tuženik ga nije niti mogao potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Pri tome valja istaći kako je posjed faktično stanje zaštićeno pravom te predstavlja faktičnu vlast na stvari što znači da posjednik/suposjednik može stvar slobodno i nesmetano posjedovati i da ima svakodobnu mogućnost s tom stvari činiti što ga volja. U konkretnom slučaju proizlazi da tužitelj nije imao takvu vlast pa stoga ni posljednji mirni posjed.

20.3. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda valja istaći da je osnovni preduvjet za nastanak čina smetanja posjeda jest da faktična vlast jedne osobe (ovdje tužitelja) prestaje ili je ograničena, dok se na istoj stvari makar i privremeno uspostavlja faktična vlast druge osobe (tuženika). To znači da je bitan voljni element za uspostavom faktične vlasti tj. posjedovanja tuženika na stvari u posjedu tužitelja.

20.4. Slijedom svega navedenog, a kako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije bio posljednji mirni suposjednik a niti čin I i II tuženika ne sadrži elemente smetanja suposjeda, odnosno svjesnog i voljnog zadiranja u tuđi posjed i uspostave svoje faktične vlasti, a niti elemente protupravnosti to nije bilo niti osnova pružiti tužitelju posjedovnu zaštitu te je stoga valjalo u cijelosti odbiti tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevom i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

21. S obzirom na prednje utvrđenje suda sud nije posebno analizirao ostale navode stranaka pa tako niti istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije niti prigovor prekluzije. Također valja dodati da navodi tužitelja u dijelu koji se odnosi na eventualno postavljanje ograde od strane tuženika može biti predmet raspravljanja u nekoj drugoj parnici, a ne ovoj posjedovnoj.

22. Odluka o kamati na parniči trošak temelji se na odredbi čl.30 Ovršnog Zakona.

23. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl.l54 st. 1 u svezi s čl.l55 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 25/13).

24. Trošak I i II tuženika odnosi se na trošak zastupanja istih po odvjetniku i istima je dosuđen u obliku jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak, a s obzirom na vrstu spora temeljem odredbe tbr. 7 toč.2 od 250 bodova što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, sveukupno iznosi 500 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 125,00 eur i 10% povećanja po tbr.40 toč.1 za zastupanje više osoba u iznosu od 62,50 eur sveukupno iznosi i čini trošak I i II tuženika od 687,50 eur.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. lipnja 2025. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Tužitelju uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur i na rješenje u iznosu od 53,09 eur

2. Punomoć. tuženika